petak, 29.12.2006.

Shvacam...

U zadnjih par dana veza mi se svela na jedno ogromno pitanje...pitanja na koja nema odgovora...i makar ih je on postavio ni sma nezna odgovore...mozda iz znatizelje...ili mozda pokusava nesto napraviti...ali danas sam shvatila...

Prije 3 mjeseca prijateljica mi je stradala u neserci.U autobusu koji je skrenuo s autoputa. I od tada je u bolnici.Prije 2 sata srce joj je stalo.Oživljavali su je pola sata...i umrla je.A zadnje što sma joj ja rekla "daj glupačo crkni"...malo si razmislite kasnije...to je mogao biti vaš dečko,vaša mama,vaš tata ili sestra ili brat...nikada neznaš kad je zadnji put da češ ga vidjeti.Danas kad sam išla doma nije me htio poljubiti u usta,nego u obraz...i razmišljam si sad.Što da sam umrla? sigurno bi mu bilo žao? a bilo bi i meni. Vjerovatno bi razbijao glavu "što mi je to trebalo?"...javila sam mu da mi je umrla prijateljica i malo smo razgovarali...jedan tren je tu a vec u drugom lezi negdje u krvi.Nikada neznaš...i zato svaki put kada pozdraviš nekoga,pozdravi ga zauvijek.Pricali smo i prije nego mi je poklopio---->


"ok....ajde cujemo se"-reče on
"ej..."-zastala sam...s druge strane bio je muk
"što je"-prozborio je
"nemoj...nemoj mi umrijeti ok?"-rekla sam tuzna s malim smješkom
"ja se nadam da necu..."-rekao je tuzno
"i ja isto"-rekla sam užasno tiho
"ali ako umrem...evo da znaš...VOLIM TE"-rekao je pomalo zbunjeno
"oookeeej ..."-sa malim smiješkom sam rekla
"ajde laku noc...necu umrijeti obecajem"-nasmijao se
"obečaješ?"-malo sam glasnije rekla
"naravno...nikad ti necu umrijeti"-"onda dobro...al obecao si,laku noc"
"laku noc"

Prije tog razgovora sam sat i pol sjedila vani...razgovarala sam sa mjesecom...ispitivala sam ga zašto...svako moje pitanje je bilo sa zašto...na kraju sam poželjela da me nazove...i čim sam rekla da me nazove...nisam ni završila rečenicu mobitel je zvonio.Kad smo završili razgovor,pogledala sam opet u mjesec,nasmješila se i rekla "tenks....stvarno hvala"...mjesec se sakrio a ja sam otrcala doma...i prvi put u zivotu...starci mi se nisu svađali...a dečko mi je rekao da me voli....ipak sam mu nešto više od sestre...i znam zašto misli da sam mu sestra...njegova ljubav prema meni je nadišla granice...a pošto nikada nije nikog volio više od svoje sestre (bar ne na taj neki određeni način) nezna što osječa... sad znam da me užasno voli...i da je zato zbunjen...a poljubac mu je postao toliko svet...da onog trenutka kada me ponovno poljubi,znat cu da me nikada nece ostaviti....


ZNAM TO!!!


p.s danas nisam jela :)
| 00:07 | Komentari (13) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>