nedjelja, 03.12.2006.

eto mene slomljene....

Uistinu zadnjih par dana je bilo koma.Toliko mi se toga nakupilo da nisam više mogla.Stvorio mi se pritisak ko nikada prije.Prvo škola i milon testova koje pišemo,zatim činjenica što nisam pošteno izašla s dečkom već jako dugo, starci koji se stalno mlate i bate, dvolični ljudi koji me okružuju neprestano, česte promjene mišljenja i raspložnja mojih "prijatelja", neki osobni problemi koje nemogu podnijeti. Trebala sam ići večeras van al sam bila previše u kurcu da bi se zabavljala pa umjesto toga otišla malo vani prošetati. Na početku sam skakala i plesala, nikoga nije bilo na ulici a i da jebilo nema veze...Nisam znala kako se soječam pa sam sve isprobavala...nakon skakanja shvatila sam da nisam sretna,da je vjerovatno nešto drugo, pa sam se počela ljutiti,ali nisam bila ljuta.Prave emocije su izvirile na površinu nedugo zatim.Sjela sam se posred ceste i počela plakati...plakala sam sat i pol. Poslala sam mu poruku da dođe da sam sama i da mi pravi društvo da se malo smirim,ali nije vidio poruku jer je imao nekakvih obiteljskih svađa. Nemogu vam opisati osječaj kada iščekujete nešto.Gledala sam stalno u nadi da će doći,svaki čovijek mi se učinio kao on, u jednom trenutku bi ga vidjela kako mi prilazi ali to nije bio on.Samo sam htjela da sjedne pokraj mene da ne kaže ništa,da poput telepatije me shvati odmah, da me zagrli da mi kaže koliko me voli i koliko sam mu falila zadnjih 2 tjedna.Da me nasmije i da me izljubi cjelu. I u nekim trenutcima mi se uhvatila sa smješkom i makar su mi suze curile shvatila sam da nemam razloga plakati.Imam dečka koji me obožava, zašto sma onda tužna? možda mi je bil lakše plakati i spustiti to iz sebe nego se smijati i praviti se da je sve uredu i da sam sretna.Sretna jesam jer ga imam, ali nesretna sma jer ga i nemam.No moram biti zahvalna na onome što mi život nudi,neki ljudi nemaju ni toliko,a ja žalim za glupostima.Dobro...žaljenje za svojom ljubavi je opravdano.
Ja sam inaće jako otkačena i na neki način hladna cura, ja sam osoba koja će ti doći kad si jadan i neće te sažaljevat nego će te ohrabriti,bez tepanja.Ali ja nisam osoba bez problema, i nisam osoba koja rješava tuđe probleme. Ja sam osoba koja se isto tako može shrvati i zaplakati...i tko je onda tu uz mene?

NITKO

Ja sam njima pomogla i sada kada su sretni nemaju vremena za mene.Što je i uredu.Ne želim da oni budu žalosni zbog mene, štoviše želim da budu sretni jer ako oni budu sretni aj se više neću morati brinuti o njima.Ja nisam zahtjevna osoba i ne zahtjevam puno pažnjeja samo želim da me ljudi shvate.Nisam muškarac ja mogu plakati pred svima.Samo želim da me netko zagrli i kaže "daj glupačo koji kurac ti imaš bit u kurcu pa pogledaj se,savršena si a i predobra si osoba, ljudi te vole, daj se smiri...ja te volim". Zar je to tako teško? dali aj previše tražim?
Možda ljudi nemaju povjerenja u mene, možda im se činim predobra da bi bila istinita :"sigurno ima neka caka".
Ne nema nikakve cake...ja sam ovakva kakva jesam...il mi vjeruješ ili mi ne vjeruješ,ja nisam izdajica,lopov niti prevarant,ja sam jednostavno ovakva kakva jesam.Onakvu kakvu me upoznaš takva sam. Ne razumijem. Zar je smak svijeta ako ja pustim suzu.

DALI JE IKOGA BRIGA?

Ali eto danas dok sam sjedila na cesti mislila sam da me zaboravio ili izignorirao.Ali nemože biti takav kreten.Taman kad sam mislila da je osutao od mene...poslao mi je poruku:

"sorry...pricao sam s
mamom i posvadao
oko izlazaka,tak
da neidem nikud
danas...kak to da
nisi isla vani? ajd dodi
na msn kad dođeš
doma...pusa i
nadam se da se
neljutiš,fakat
oprosti..."

ta poruka mi je bila dovoljno da se oči osuše i da se smirim.On je mislio na mene...on je htio doći.
Zatim me je nazvao još jednom i rekao je da je namjeravao doći al mu se mama zamjerila.
Nema veze važno je da mu je stalo,važno da je to pokazao,sve drugo je nevažno.
On me voli i to je jedino bitno,a ja ga volim kao nikoga do sada.I on to vjerovatno ni nezna... ali saznat će.
U životu nisam upoznala slađeg,pametnijeg,smiješnijeg,i brižnijeg dečka od njega, ako ga ispustim iz ruku nikada si neću oprostiti...on je pravi ulov...on je

SAVRŠEN
| 00:30 | Komentari (9) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>