Postala sam umjetnica promatranja
vlastitih misli, emocija i mnogih tjelesnih senzacija...
osjećam snažnu razumsku mašineriju
koja me vuče u nešto nepoznato
gdje nikad nisam bila...
ispuni me mir i slatkoća, sebi postajem zanimljiva
poletim u krošnju koja nezaustavljivo počinje rasti...
samo promatram
ništa ne pitam, ništa ne diram, samo meditiram...
moja svjesnost raste, moje povjerenje raste,
život raspliće zapleteno klupko
i kad sve tako bez muke sjedne na svoje mjesto
blago se nasmiješim
pred saznajem da me dinamika uma
može u oblacima misli odvesti
daleko od stvarnosti
daleko od sadašnjeg trenutka...
***
Mogu, kad poželim biti
u sobi s puno ljudi, biti sama ...
ali to nije do mene
već od onoga što se događa u meni
Ponekada i pored silnog objašnjavanja
ostanem neshvaćena.
ponekada ne znam ni objasniti
ni nakon mukotrpnog
i dugotrajnog objašnjavanja.
Ponekada ni ne želim objasniti
želim da me ne razumiju
i da se čude nad mnom
eto..neka se čudom čude - u inat!
A nekada želim da me se razumije
bez objašnjavanja....
sve sam ovo objašnjavala
jesam li opet ostala neshvaćena?
fotka: net planeta
|