četvrtak, 06.05.2021.

Jedan običan dan

5h i 30 min- zvoni alarm za buđenje . Ajmo Šušo, na noge lagane! To bi tako trebalo biti, ali stvarnost je totalno drukčija. Jedva se izvučem iz toplog kreveta i ka krepana kokoš se dovučem do toaleta. Tu obavim sve potrebne radnje koje se obavljaju u toj prostoriji (nije ih potrebno posebno spominjati), stavim leće i tek tad ugledam novo jutro! Ajme kako je lipo kad vidiš!!!! Bitno je da ne zaboravim popiti jutarnju terapiju i onda se obučem u unaprijed pripremljenu obleku za taj dan jer budem li ja ujutro tražila što ću obući taj dan, na posao ne bi došla do podne. Prije samog izlaska iz kuće prekrižim se Sv vodom i zahvalim za novi dan i usput u molitve ubacim još nekoliko želja koje bi voljela da se taj dan ostvare. Ali te želje nisu „pod nužno“, ali bilo bi dobro Bože da malo pogledaš i na njih....Uzimam pripremljenu vrećicu s marendom, ubacujem ju u košaricu od hodalice...prebacujem hodalicu preko kućnog praga (jedva!!!!) i čekam Veseli kombi. Tih 7 ipo minuta od moje kuće do posla mi je posebno drag dio dana koji zaslužuje poseban post pa ću ga sad u opisu preskočiti. Prvo što učinim ulaskom u kancelariju je hvatanje kuhala za vodu i kuham si kavu koju ispijam narednih sat vremena. Uz kavicu pregledavam e-mailove, čitam žutu štampu (šokirana sam viješću da su Grašo i Danijela prekinuli) i naravno, posjećujem blog.hr i tu se najduže zadržavam. I onda bi bija red nešto i odraditi već kad sam na poslu i za to sam plaćena. Radim po principu nagrade. Dakle, pravila igre su slijedeća „ako obradiš 5 naloga ili računa-možeš na Blog 15 minuta (produži se to i na po' ure). I tako ja 'oćeš- nećeš napravim svoj posao. Vridnica prava.

Već u dva sata se počinjem spremati za odlazak kući. Dok pokupim sve tečice od marende, spremim stol, obavim nuždu- sve to traje. Ponovo uskačem u Veseli kombi i točno za devet (7,5 +1, 5) minuta evo me za čačinim stolom. Blažen moj čača! Dočeka' me s spremljenim ručkom i to baš fino kuha. I dok ručamo priopćava mi novosti iz kvarta; ko je umra, ko se rastavija,razbolijai tako to......Prozborimo još koju i ja se kupim u svoje odaje.....Odmaram dvadesetak minuta i presvlačim se u čistu trenerku . Sjedam na motorič i pičim petnaestak minuta do trgovinskog centra gdje moja fizioterapeutkinja vrši svoje usluge. I tako ja jučer vozikam se po rivi uživajući u svježem zraku , a i u intezivnom mirisu omekšivača za rublje kojim je oprana moja trenerka i usput se divim mojim novim bijelim patikama, kad ono odjednom PLJAFFFF! Ali nije to bio mali pljaf, nego baš baš PLJAFFFFFFFFFF!!!! U trenutku i s nevjericom sam shvatila što se dogodilo i samo što nisam od jada počela plakati. Moje nove bijele tenisice su bile na fleke baš kao i crna kožna jakna, a i donji dio trenerke bio je sav zamačan. Obrisala sam što se dalo obrisati, a ostatak onoga što ja nisam vidjela pobrisala mi je fizioterapeutkinja. I naravno, umirala je od smijeha i izustila bi tu i tamo po koju rič:„ Sriča. Sriča. To ti je sriča!!!!“ . A baš sam sriče, em što sam šporka došla na vježbe em mi je košara za pranje rublja opet puna!!!.
E, galebe moj, di baš na mene??!!


- 10:02 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.