Prije svega žena...
Nasmiješi se. Osmijeh ti dobro stoji.
Opiši osjećaj, iskorak u nepoznato,
u neslućeno, u bezdan mogućnosti.
U ognju patosa je istina.
Kreni sunčanom stranom,
ne okreći se, iza ostaje sjena,
uporna, bezbojna pratilja,
robinja mraka.
Uroni u sebstvo, ostani vjerna sebi i Heraklitovoj vatri,
bliskosti sa logosom, početku prije rađanja bogova,
temelju svijeta.
Budi bestjelesni plam, živuća baklja neugasivih čežnji
za daljinama,
suho blistanje svijesti do katarze,
do iskona mudrosti.
Žena utkana u bitak vremena, u srž života, u fokus svemira,
žena ratnica svjetlosti, pobjednica tmine, sa krijesom ljepote u očima
i Nikinim stijegom u rukama…
Uvijek lijepa u svojoj nagosti, snena u tkivu življenja, hrabra na bojišnici materinjstva,
spremna umirati za sreću djeteta, ginuti za ljubav ljubljenog čovjeka, blaga u željama
i snažna u odlukama…
Žena pjesnikinja tuge, poetesa sreće, autorica antologije vječnosti, nit koja povezuje
eone vjerovanja, epohe nadanja, tisućljeća rodoslovlja…
Ponekad samotna u žudnjama, cesarica trenutaka, svećenica svetišta, čuvarica oltara života,
stražarica na vratima snova, lađarica na pučini oceana.
Uzvišena u darivanju, ponizna u dobijanju, ranjiva u izdaji, razigrana u strasti, nježna u zagrljaju, patetična u alkemijskom činu, prekaljena u gubicima, vječna u osjećanjima,
utjelovljena u sutonima i svitanjima.
Iz sedefa umiruće školjke izranja Venera... besmrtna ljepota ženskog i božanskog... boginja ljubavi, a prije svega žena u svakoj ženi, jednostavno ljubav…
Dijana Jelčić
La Lupa... (vučica u nama... sretan vam Dan žena drage prijateljice)
Iz nje niču pupoljci svijeta
iz nje vrije vrelo života
iz nje sreća cvjeta
i tiha sjeta.
Na njenom licu se zrcali osmijeh sunca
u očima se ogleda želja vrhunca
na tijelu iskre zvijezde
u srcu se gnjezde.
Iz njene svjesti se rijeka ljubavi toči
radost iz nje k nama kroči
u njedrima mir sprema
dok svijest drijema.
Iz nutrine njene izranjaju mirne noći
svojim dahom daruje moći,
rasipa života sjeme
i stvara vrijeme.
Postelju meku osjećajima daruje,
u svjetlosti umnog caruje,
kroz nju želje plove
i ulaze u snove.
Ona uvijek ka izvoru života teži,
u skutima njinim tajna leži,
kroz svjesnost korača
u srce navraća.
Svjetlosne ću milje čeznutljivo preći
uronit u mirise njena svijeta
u njen zagrljaj mirna leći
da ljubav i dalje cvjeta.
Dijana Jelčić... iz vremena rimovanja
|
