Dobila sam javan upit na temu oblika seksualnog nasilja.
Re-postala sam tekst sa stranice "Ženska soba" u kojem se objašnjava što je sve seksualno nasilje.
Zbog privatnosti te zaštite podataka, prenijet ću vam samo sadržaj pitanja.


"Ok...dobra tema. Zapravo, odlična.

I dovoljan broj ljudi koji prati. Mislim, i žene su ljudi...šala stvarno šala, nemojte se kačiti na ovo, unaprijed zahvalan.

Postoji zakon, postoji tumačenje istog, postoji "normalno", postoji "nakaradno".

Da bismo smanjili prostor za manipulaciju argumentima, neka teren bude svojevoljni brak između hetero-muškarca i hetero-žene. Kaži ga, normalan brak.

Da bismo suzili još malo, odnosa nije bilo mjesec dana, muškarcu ispadaju oči i umoran je od...hm...kaži ga, čekanja. Žena je zdrava, prava, nije ciklus, nema glavobolja, vrućine, hladnoće, briga itd.

Hoće li neko/neka od vas predložiti/ kaže gdje ovdje počinje, a gdje se završava spomenuti zakon? Što su granice?"

Mi smo odgovorile, druge žene i ja, da NE znači NE i u braku. To je prvi zakon i osnovna granica. Napisano mu je da se radi o spolnom odnosu bez pristanka i da slobodno prouči zakone.
Stavio je videozapis nekog komičara koji se izruguje.

Čovjek nastavlja dalje.
Nadao se mnogo opširnijem odgovoru. Pita zašto bi netko mučio svog partnera.
Objašnjava ženama te muškarcu, koji se uključio u našu obranu, da je brak ugovor.

Nisam vidjela smisao u raspravama i odgovorila sam da je strava i sramota ono što piše.

Zaključio je da mi sve previše emotivno shvaćamo.

Što imamo emotivno shvatiti ako netko smatra da je silovanje u braku normalno te relativizira i zagovara nasilje?

I ne,
ne mrzimo muškarce.

Ja sam čovjek.
Bludnica
ili
vještica?

Prošlog rujna,
vratila se u suzama sa zaručničkog tečaja jer ju je svećenik izvrijeđao da je bludnica radi života s dečkom prije braka.
U današnje vrijeme kad se Katolička crkva trudi koračati modernim hodom; u vrijeme kad je gubitak vjernika veći no ikad.

Moja majka je došla na zaručnički tečaj u osmom mjesecu trudnoće. Bila sam s roditeljima na tom tečaju. Ispod srca. Živjeli su do tada dvije godine skupa.
Svećenik joj nije rekao da je nemoralna.

Čitala sam molitvu upućenoj svetoj Riti.

"Mnoge bi supruge mogle naučiti od tebe umijeće blagog trpljenja u tišini..."

Naime, živjela je u četrnaestom stoljeću, u dvanaestoj godini života su je roditelji udali i završila je u nasilnom odnosu.
Sumnjam da bi sveta Rita ili bilo koja druga svetica htjela da joj se molimo za trpljenje nasilja i nasilnika.
Posebice da živi u dvadeset i prvom stoljeću.

Suprug i ja se nikad nismo vjenčali u crkvi.
On je izričito rekao da ga takvo što ne zanima.
Prihvatila sam njegovu odluku.

Na Veliki četvrtak 28. ožujka, izvijestio je Vatican News da je papa Franjo predvodio Misu Večere Gospodnje na ženskom odjelu zatvora Rebibbia u Rimu. Nakon homilije oprao je noge 12 od 370 žena koje su trenutno ondje.

“SVI IMAMO SVOJE MALE ILI VELIKE PROPUSTE – SVATKO IMA SVOJU PRIČU. ALI GOSPODIN NAS UVIJEK ČEKA, RAŠIRENIH RUKU I NIKADA SE NE UMARA OPRAŠTATI.” - istaknuo je papa Franjo.

Na Veliki petak pošli smo na ispovijed. Suprug i posinak su također išli sa mnom.

Doista nisam znala da po kanonskom pravu
vjernicima koji žive u civilno sklopljenome braku nije dopušteno sudjelovanje u sakramentu pokore i euharistije.

Zašto bih bila isključena ako poštujem odluku partnera?

Detaljno sam poslije proučila mnoge radove i smatram da je veoma licemjerno uopće spominjati "dužno poštivanje različitosti".

Suprug je obavio ispovijed.
Vjerujem da me svećenik vidio s djetetom.

Upitao me jesam li u nekom odnosu, odgovorila sam potvrdno, potom je upitao za crkveni brak.
Suprugu nije postavljeno takvo pitanje.

Rekao mi je da živim grješno i bludnim životom.
Prava grješnica po svim parametrima.
Vjerojatno od navale svih emocija nisam dalje ni upamtila što mi je sve izrekao.
U meni je ključalo.
Obuzdala sam bijes i prešutjela; što se inače veoma rijetko događa.
Izrekao je da ništa osim građevine i klera ne može biti sveto.
Došlo mi je da mu kažem da svaki od njih ima svoju verziju koja mu odgovara.
Iz svakog od njih progovara strah od dekonstrukcije postojeće hijerarhije.
Suzdržala sam se od rasprave i svađe.
Na pitanje zašto se nisam posvetila crkvenom životu odgovorila sam da su župnici u svim župama, u kojima sam bila pripadnica, bili utjerivači dugova, kockari, razvratnici i kršili sve zapovijedi koje tumače drugima.
Uzvraćeni komentar nisam dobila.

Drugi su rekli da sam trebala lagati i zanijekati brak.
Osobe koje redovito idu na misu, ispovijed i pričest.
Nije mi padalo na pamet.
Ili zašto nismo otišli kod franjevaca jer oni ispovijedaju rastavljene te osobe u civilnom braku.

Zar nismo svi jednaki?

Tog dana mi je jedan vjernik postavio pitanje:

"Misliš li da oni slijede Krista?
Da je Krist bio pored i slušao što ti taj svećenik govori, kako bi on reagirao? Što bi on njima rekao?"

Marija Magdalena je ostala
kad su svi otišli.

Spalite me ili kamenujte.

Blagdani su tu.
Baš ovdje,
gdje je srce.
Tu gdje
od jutra
do mraka
jurimo i žurimo.
Za drage ljude,
tonu zagrljaja,
komadić starog doma
i
ljubav.
Sve najvrjednije
i
najmilije.

Odlučite se za ljubav jer uz nju sve ima smisla.
Sretan te blagoslovljen Uskrs!

njemu je tako lako reći
još dvije magle
i
dvije kiše
i
nema me
više

uz smijeh
koji njoj čupa organ po organ
oduzima sva osjetila
i
potiče bolno pulsiranje u sljepoočnicama

ništa ti ne bude,
velika si cura

rast je u oprostu
jer
u praštanju smo najveći

tugujem za utopljenicima vlastitih razočarenja
tugujem jer ne osjećaju tuđu
bol i patnju

oni ne vide rasute komadiće po zemlji

biti dobar čovjek se uči
od prvog
do posljednjeg daha

na kraju,
nosiš sa sobom
isključivo ono što si
drugima dao

ja,
grješnica
prvi put vam se obraćam

in Sanctissimo Corde Jesu

"I can buy myself flowers", pjeva Miley Cyrus.

I doista, možemo, moramo i trebamo.
Na sam Dan žena, sudjelovala sam opet u raspravi, koliko mi je zdravlje dopustilo jer smo imali virozu te pripreme za bojanje svih zidova u stanu.

Jedna viralna objava je imala sadržaj u kojem stoji da je neshvatljivo kad žene odluče biti isključivo domaćice, osim u slučaju bolesti; vodeći se glavnim argumentom "ako je moja baka rođena prije 100 i koju godinu mogla završiti školu te imati svoj dinar, zašto mi zakazujemo...".

Mnogi komentari su bili ružni, a najviše me zapanjila izjava da "domaćicama treba psihološka procjena". Natipkana ženskom, izrazito školovanom, rukom.

S velikim dijelom objave sam se složila, ali...
Ostavila sam svoj komentar koji je postao viralan.
Komentar prenosim u cijelosti.

"Slažem se, ali svaka žena ima pravo na izbor i pravo na svoju vremensku liniju. Jedna od najuspješnijih žena koju sam upoznala tijekom života je moja susjeda koja je kućanica! Odgojila je 7 djece i strašna je LAVICA. Najgore mi je zgražanje nad ženama i kritiziranje njihovih odabira, a one presretne. U Njemačkoj sam upoznala žene koje su prvo odgojile svoju djecu ili odlučile u tijeku njihova odgoja reorganizirati vrijeme i započeti naukovanje te pronaći posao. Nitko ih nije prisilio. Posve njihov odabir. Sve su stigle. U četvrtom ili petom desetljeću života. Sretne u vezi svih svojih životnih izbora.
Trudim se biti što manje isključiva."

Nadovezale su se i druge žene te muškarci.

"Suditi je najlakše. Puno je teže prihvaćati da netko može biti potpuno drugačiji od nas i birati nešto što sami za sebe nikad ne bismo odabrali."

"Anticivilizacijski je čin blatiti žene zbog njihovog životnog odabira. Same su odabrale biti domaćice i full time majke i supruge. Istina, loše strane ovakvog životnog stila su financijska ovisnost ako nešto u braku krene po zlu, zapostavljanje potencijala koji se mogao i drugdje iskoristiti, ali svaki životni stil ima ponešto skriveno. Žene koje se odluče za karijernu ljestvicu imaju druge probleme poput: office politics, nepotizma, tržišne fluktuacije, antidepresivi, aritmije, štitnjača te lista ide dalje. Živi život i pusti druge da žive."

"Nije sve u novcu. To što je žena domaćica, ne znači da nema vrijednost i da uvijek pita za dozvolu. Feminizam znači omogućen izbor ženama i naša podrška je bez ograničenja na samo one žene čiji život odgovara našim osobnim stavovima te vrijednostima. Postoje plemeniti razlozi zašto žene odluče biti domaćice i isključivo brinuti o porodici i domu."

"Razlozi takvog odabira se ne moraju objašnjavati svijetu. Otišlo se u krajnost. Brak kao zajednica podrazumijeva zajednički budžet. Nekad je bilo - "radim do 14 sati u tvornici, a mama ili strina mi čuvaju djecu". Danas vrijedi - "radim do 17 sati, a posao nosim kući, muž mnogo radi, a radimo i od kuće, čak i vikendom, za dadilju ili privatni vrtić treba jedna manja plaća. Ne osuđujte!"

"Užasna objava te sami ne vidite koliko činite štetu mladim ljudima. Zapitajte se u kakvom vi braku i svijetu živite ako postoji tvoj i njegov dinar ili pitanje za dozvolu? Obitelj je međusobna potpora, suradnja, planiranje kroz životne prepreke i stvaranje novog života, a nikako tlaka. Izvlačite situacije u kojima brak fokusirate na priču u kojoj pijani muž tuče ženu kao pravilo. Ako zaradim novac, taj novac je zajednički, a konzultacija sa ženom nije traženje dozvole, već zajednički dogovor. Ako ste vi krivo odabrali, molim vas, nemojte trovati mozak mladim ljudima."

"Jako mi je žao što vi imate takvo mišljenje o ženi koja je "samo domaćica". Možemo primijetiti da dječji odgoj postaje sve lošiji jer mi postajemo sve bolji biznismeni i biznisžene, a sve manje smo posvećeni ulozi roditelja."

Samostalna i samosvjesna žena ne znači isključivo imati karijeru i ispunjavati profesionalne težnje.
Naša nezavisnost je puno više od posla.
Taj proces gradimo i nadograđujemo tijekom cijelog života.

Moj muškarac ne stoji ispred ili iza mene.
On je uz mene.
I držimo se za ruku.

Pisala sam još prije da živimo u maloj zgradi. Na drugom katu živi obitelj koja se treba iseliti do kraja ove godine.
Strašno su me ljutili otkad ovdje živimo.
Volim red, disciplinu i čistoću te se toga držim. Nisam mogla shvatiti i ne mogu shvatiti da netko baca na stepenice prašinu, dlačice, mrvice od kruha koje pomete sa svog poda. Ili da svakog dana ponovno donosi blato na cipelama koje nikad ne očisti, nego ostavi po cijelom stubištu. Od prizemlja do svog stana. Ili pelene ispred vlastitih vrata koje smrde tijekom par dana.
Ako im kažeš, ako napišeš i zalijepiš molbu na vidljivo mjesto u zgradi - ne vrijedi.
Tog jutra sam vidjela da su obavili šišanje i bacili kosu po stepenicama te ponovno ostavili blato koje sam i prethodno čistila sigurno svaki dan cijeli tjedan.
Budala, ponovno idem čistiti za njima i vidim da nema kvake na ulaznim vratima.
U naletu bijesa, imaju naviku u svom stanu primiti za kvaku i nabijati vratima te lupati po zidovima. U novoj svađi, razvalili su ulazna vrata.
I ostavili kvaku na podu.

Poludjela sam u sebi.
Poludjela.
Ali ne valja bijes.
Ostavila sam otvorena vrata na svom stanu i bila udaljena pola metra od njih. Vrata su se zatvorila, moj mobitel je ostao u stanu, ključ na regalu, rezervni ključ u podrumu iza zaključanih vrata, a muž u Francuskoj.

Smijala sam se samoj sebi.
Jedino se meni još nije dogodila ova priča, svima drugima u zgradi jest.
Kum mog muža, pri prvom braku, živi u prizemlju i taman se spremao da ide na posao. Naravno, meni je odmah sinula ideja da razvalimo vrata na podrumu. Idemo, što brže i jednostavnije. On me smjesta odvratio od toga i uzeo ključ od kotlovnice da proba njime otvoriti vrata od podruma.
Ništa.
Nazvao je R. iz Karlovca koji ima iskustva s brušenjem ključeva da postanu odgovarajući. Rekao nam je da su svi ključevi od podruma u našoj zgradi isti. Javio je mom mužu situaciju u Francusku, a oni su kontaktirali svog arhitekta koji je ujedno i naš stanodavac. Nažalost, on je bio na poslovnom putu u Mađarskoj.
Kum mi je dao ključ od svog stana da budem unutra i čekam.
Nisam čekala ni trideset sekundi.

Moj muž je zaključio da ide iz Francuske poslije posla i donosi ključ, a potom se vraća nazad.

Susjed Mađar se javio s prvog kata da je više puta kontaktirao stanodavca zbog kvake i zaključanog ključa.
Susjed Nijemac je u istoj minuti došao kući i molila sam ga ključ od njegovog podruma. On je tvrdio da je nemoguće da imamo iste ključeve i brave od podruma, ali prevario se. Uspjela sam njegovim ključem otvoriti naša vrata i uzeti rezervni ključ.

Od ljutnje, nema plodova.
Samo još veći problemi.
Timski rad je bitan.
Ne bih znala razvaliti vrata ili provaliti da je trebalo, niti bih se sjetila univerzalnosti ključeva, a bome ne bih imala s čega nazvati.

P.S. zgrada nam je bez kvake već mjesec dana. Obitelj i dalje nije prestala ostavljati smeće po stubištu.

U miješanom otpadu
leže steroidi,
zrak reže miris kanabisa,
a zvuk padajućih limenki odjekuje između zidova i katova
i prožima se s tonovima teškog kašlja.

U prolazu mu kažem da mora pazit na sebe.
Više ne postavljam pitanja.
Ne odgovara da sam staromodna.
Zveket stakla i lima,
mirisi i gubici progovaraju.

Prima me za ramena,
grli,
duboko pogleda u oči
i
ponavlja
"Jednom se živi!".

Izlazi,
a vjetar snažno zalupi vrata.

Razgovarali smo telefonom.
Prepričavali dan.
Slušali su oboje.
On je ležao kraj mene, dijete u svom krevetu.

- Iako su se tvoji roditelji rastali kad si bio mali i znam da ne posjeduješ nikakva sjećanja o njima u zajedništvu, ti si njihov, oni su tvoji.
Ona zna kad ga pogleda i poslije 14 godina što mu na licu piše.
Nije bitno kratko vrijeme koje su proveli skupa.
Dijelili su iste zidove.
Zna kakvog je raspoloženja i osjećaja kad ga vidi.
Tvoj tata zna da je tvoja majka čegrtuša koja grize i ne pušta nikad.
Pa makar i sama poginula.
Rekla je da ju je savršeno opisao.
Za tebe prevrće i brda i doline.
Iako nisu prepoznali ono najvažnije, ta veza ostaje za cijeli život.
Ostala je u tebi.
Kucanje tvog srca je ta ljubav.
Tvoja mama i tvoj tata.
U tvojim najsretnijim i najtužnijim trenucima postojite samo vas troje.
Staje svijet.
I tada ne postojimo ni ja, ni tvoj drugi tata.
Da je situacija mogla biti drugačija, dala bih svaki trenutak svoje sreće da ti imaš ono što nikad nisi proživio s njima.
- glas mi je treperio, a oči suzile. Nisam mogla izgovarati riječi kako treba. Da sam na njegovom mjestu, u njegovim godinama, htjela bih čuti. Nitko mu nikad nije rekao. Ne mogu prenijeti ponovno te riječi, niti svaku od njih, ni taj trenutak. Neponovljivo je. Šutjeli su obojica. On me gledao, dijete je zanijemilo.

- Ti si i našu antiljubavnu dramu pretvorila u romantiku. - on mi je odgovorio s blagim osmijehom i nevjericom da razbije tišinu.

- A ti, ti si moja M. Dobro me slušaj, ovo govorim rijetko i skoro nikome, ali volim te. Jedva čekam da se vidimo! - odgovara mi dijete s druge strane.

Otišli su obojica na spavanje.
Dolazi mi glasovna poruka.

- Tebi treba podignut spomenik. Ti si žena koja je nevjerojatno proširuje svoje vidike. Toliko si sposobna stavit se u tuđu kožu da je to nešto čudesno. U šoku sam jer si nevjerojatno čudo od žene! Točno si zamišljam kako si mu to izrecitirala u trenutku inspiracije iz duše, ali tvoje duboko razumijevanje drugih ljudi je nešto magično. Bez teksta sam i uvijek me ponovno iznenadiš. Koliko imaš strpljenja i razumijevanja za druge ljude. Jesi ti čovjek ili vanzemaljac koji samo glumi da je čovjek? Blagoslov si za njega, za mene, svog muža, sve nas. Taj je dobio na lutriji! Ti si nas pomirila i sve povezala u jednu malu zajednicu koja se voli. On je presretan išao u krevet. Nikad takvo nešto nije čuo ni od koga od nas. I poslije praznika je bio presretan. Stalno je ponavljao kako si bila brižna, pažljiva prema njemu i da se osjećao poput princa. Hvala ti! - izgovara lepršavo, smije se i sretna je.

Nas dvoje zauvijek sjedimo na drvenim stepenicama.
Šestogodišnji dječak s malenim crnim naočalama i dvadesetogodišnja uplašena djevojka.
On me prima za ruku, grli i pita:
"A ti si sad moja prijateljica?.

Šalje mi poruku u šest ujutro.

"Ovo sam te uslikao na našem prvom spoju.
Na današnji dan prije osam godina.
Utopila si žene, grad i vrijeme u meni."



Ne podnosim kavu,
ali postoji jedna jedina.
Govori mi o akciji.
Stavlja u košaricu šest čašica.
Lješnjak, karamela, cappuccino.
Ponavlja varljivo za nas dvoje.

Ujutro mu donosim jednu.
Ne želi.
Odbija.

"Sve su tvoje.
Želim da ti uživaš u njima.
Svaku kap bih dao tebi pa makar mi o životu ovisile."

Bolestan je.
Cijelu noć ga pazim.
Spavala sam dva sata.

"Što da umirem?
Ti ne bi mjesec dana spavala?"

Noć je stvorena za svaki par.
U njoj se miluju spokoj i tišina,
stapaju baršunaste riječi i ljepljivi zagrljaji.
Mi smo svaki par u sekundi.
Vi ste svaki par.
U različitoj nijansi ljubavne.
U specifičnoj vještini kompleksne umjetnosti.

"Stani ovdje da te uslikam na kraju ovog dana.
Svakim korakom još jedan zapis.
Odbacuj komad po komad odjeće,
dođi
i
zatvori oči."

grijota je zaboravt
breberno u visine
otavu na livade
mires kamare
vojčicu nad peći
štrucu na tanjiru
vanjkuš đe su suze ostale
i kupcu tropce nuz pun žganjčenjak

žmikala i zemljela sem dijel sebe
luč bacla u dalek kipec
nisem tepca
z mijenu ste
tujkar
zanavek
denes i zutra
navek sem doma
moram samo preposlovt


kištra - kutija
grijota - grijeh
zaboravt - zaboraviti
breberno - zimzeleno
u visine - u visini
otava - kasnoljetna druga košnja trave
mires - miris
kamare - veliki stog od snoplja pšenice
vojčicu - konopac za sušenje rublja koji se vezao između stupova hodnika ili iznad peći
štruca - kolač od dizanog tijesta izduženog oblika
tanjir - tanjur
vanjkuš - jastuk
đe - gdje
kupcu - čašu
tropca - rakija od tropa, koma
nuz - uz
žganjčenjak - teški zemljani ili željezni lonac u kojem su se kuhali žganci
žmikala - cijediti tkaninu
zemljela - samljela
sem - sam
dijel - dio
bacla - bacila
kipec - slika
nisem - nisam
tepca - ona koja se skita
z mijenu - sa mnom
tujkar - ovdje, tu
zanavek - zauvijek
denes - danas
zutra - sutra
navek - uvijek
preposlovt - progovorit