TRESEM SE .............

utorak, 24.03.2020.

Pita se čovijek zašto bi mu bilo stalno lijepo na ovom svijetu.
Tako jednom stignu nevolje, brige, , jednostavno rečeno život se promijeni u deset sekundi.
Jesam, tresao sam se poput drugih, stresao, natresao i dalje se tresem i iščekivanju novih stresova.
Uopće nije neko zadovoljstvi niti utjeha znati da se i drugi tresu, da nisi jedini i da je svima drugima teško ili teže.
Svatko to prima osobno, koliko može, nosi se time.



Stara palača na Zrinjevcu, mjesto gdje sam se rodio, odrastao, stario s njom, pa i ostario, više me ne prima u svoje okrilje sa sigurnošću i radošću , kao do prije dva dana. 200 i više godina staro zdanje, počelo je s umiranjem, ako se tako može reći i za gomilu cigli i crijepova od kojih je složeno.



U samo deset sekundi pretvorena je u oronulu staricu, koja do daljnjeg, nesigurno podnosi moje uspinjanje stepenicama.
Potres kojeg nitko nije očekivao, niti ikad promišljao kao na stvarnu mogućnost, uzeo je danak mojem dragom Zagrebu,
mojoj rodnoj kući, mojoj mladosti i sada starosti. Mi, Zagrepčani, ovih dana, plačemo nad svojom nevoljom, nikakva utjeha nam nije dovoljna.
Jasno, u društvu smo onih koji su našu situaciju već doživjeli, preživjeli, ali ipak se čovjek pita, zašto mi, zašto ja.



Stara ljepotica, izdržala je potres u tolikoj mjeri da s vanske strane nema naznaka potresa. Ali u svojoj unutrašnjosti oštećena je u velikoj mjeri.
Moj stan je, kako stvari stoje na prvi pogled, najmanje oštećen za razliku od susjednih stanova i stanova na katovima iznad. Prije dvadesetak godina radio sam punu rekonstrukciju svog stana obnovio ga suvremenim materijalima , uveo sve moguće nove tehnologije obnove. Jako puno novaca je to stajalo, ali je i vrijedilo. Vrijedio je duh te stare palače, vrijedio je pogled s prozora na jedan od najljepših parkova u Evropi, vrijedila je ta zaštita starih zidova debelih poput bedema.



Danas je stvarnost takva kakva je, treba žalovanje zatomiti i predati se stvaranju pretpostavki o mogućem spasenju zgrade.
Momentalno su svi, stanari, vlasnici i korisnici napustili zgradu. Potrebno je puno toga predvidjeti i započeti, a prvo se čeka na procjenu sigurnosti i isplativosti moguće obnove. Prema mojoj više želji nego procjeni statika zdanja nije narušena, ali to će utvrditi stručjaci. Jučer smo svi vlasnici i korisnici telefonski uspostavili kontakt i dogovorili početak aktivnosti. U Zgradi ima i poznatih ljudi u svijetu biznisa, politike, prava, umjetnosti..........
To su ; Davor Štern poslovnjak, poznati arhitekt Ante Vrban , odvjetnici Rotim, poslovnjak Darko Raić, poznata poduzetnička obitelj Herjavec iz Varaždina, glumačka obitelj Ljuština, Crnogorska ambasada. U svom tom društvu ja sam najsitnija riba s najduljim stažem stanovanja u to zgradi.





















VRNULE SE MOJE PAHULJICE

subota, 21.03.2020.



Pred tri dni su se vrnule moje vnučice... moje Pahuljice... iz Engleške.
Bile su u Nottinghamu i Londonu na svjetskom prvenstvu sinhroniziranog klizanja.
Naravski... mam po dolasku su ih poterali v izolaciju... pa zdaj čubiju domof zaprte v sobi.
A ja ipak uspijem dostaviti vse ono kaj moje vnučice imaju rad... lepo napunim torbe i ostavim im
spred plota ispred hiže... A one veselo kopaju po torbama i mašemo si ..onak... z dva metra.

Drugač pa... moje Pahuljice kližeju od svoje pete godine... i več deset let hodiju po svetu na takmičenja i revije na ledu.
Proputovale su pol sveta... avijonom i avtobusom... pričaju odlično po engleški...i dobro na njemačkom.
Odlične su učenice v školi.
Trebale su iti za mesec dni i v Ameriku...al je otkazano zbog virusa.

Evo... da se ne misli kak ja samo španciram po vulicama kak skitnica... ločem travaricu i Žuju... praznim pekarnice....
imam ja i svojeg velkog zadovoljstva z mojim vnučicama i vidimo se vsaki teden barem dva put.











Stareša vnučica je Kapetanica ekipe.























GNJEV GOSPODNJI

četvrtak, 19.03.2020.




I svidje se Gospodinu
da s visoka baci pogled
na zemaljski raj
što ga stvaraše
u najboljem svijetlu

I razgnjevi se Gospodin
vidjevši na što je proizišlo
njegovo uzvišeno djelo

U svom bjesu Gospodin
zgrabi rukama i baci
na zemlju svoju Krunu

Kruna se rasprsne u milijarde
nevidljivih trunaka
tad nastade bljesak, pa tama
i opet bi svjetlo.

Sa ugodom Gospodin slušaše
jauk ljudi zapomaganje nemočnih
gledaše daljnje patnje
svoje djece pa prozbori
Tako vam treba

Stavi Gospodin na lice masku
opipa u džepu dezificijans
i otiđe u daleka prostranstva

(đavolije po Mekonu)


DAN PRIJE



Mahnito ljudi po tržnici, pokupovaše sve što ljudski organizam može podnijeti kao hranu, pri tomu ne biravši jeftino od skupog, uzimahu što treba i ne treba, dok same količine budu ograničene, koliko tko može nositi ili vući
Veseli se puk, dobra i obilna hrana znači i dobro zdravlje, ispunjenost duše, jer čovjek i jest najzadovoljniji dok je sit. Dakle, samo dva sata nakon otvaranja tržnice, krcate blagoslovljenim proizvodima majke zemlje, potvrđenih kvalitetom uvoznih deklaracija, uvjerljivom objašnjavanju da je to upravo, baš na ovom mjestu, domaća proizvodnja, tržnica ostade kao pogromom opustošena.




Nakrcani obligatnim namirnicama, ljudi vuku torbe, košare, kolica, nitko s mukom, već s zadovoljnim osmjesima, što su, evo, spasili životne norme za sljedećih nekoliko dana. Nitko se ne zabrinjava što je pri tom potrošio svoje , dotad, skriveno blago, novac iz čarape, madraca, skriveno u staroj cipeli, ili ogulivši svoj račun u banci. Zadovoljstvo je trošiti za spas duše, a duša je, kako kažu, u središtu čovječjeg tijela, a to je , kako god mjerili, u trbuhu.



PRI MAĐARICI

Jebal ti vrag vse viruse… jamra Štef z Mikuliča… veliju da buju od zutra vse brtije zaprte… i pri tom lupa šakom po šanku. Na to kelnerica Štefica zeme mokru krpu pa obriše šank.
Daj nemoj mi packati s rukom po šanku… napadne Štefa onak kakti ozbilno…al gdo pozna Šteficu taj zna da se ona nigdar na nikog nebu razsrdila
…Vrag ti jebi tvoj šank… ražesti se Štef… pa z svojeg štamprla zlije pol lozovače po tem zglancanom aluminijumu i onda još z rukom razmaže .
Evo… zdaj je šank dezinficiran… pojasni Štef i na to mesto se nalakti… to je zdaj moja okupacijska zona… čista… i brez virusa.
Moj pajdaš Cajger i ja stojimo v našoj , ha, okupacijskoj zoni… to je mesto onak malo v šturcu…al se otud more videt cela brtija… Praf za praf… cela ta brtija je obični mali skučeni pajzlin… nema nit jenog stola nit stolca… samo poluokrugli šanka visok da se človek more ugodni nalaktiti i poduprti dok stoji. V tu brtiju jedva bi človek mogel nagurat deset ljudi…al kak nikaj na ovem svetu ni tak kak baš zgledi… tak se i v Mađaricu nagura i po dvajset ljudi… nekaj za šankom… nekaj naokol pri stalaži na zidu.
Mađarica je stara brtija, jena od prvih kaj su tu otprte pred sto let. Negdarnja je vlasnica bila prava prafcata Mađarica… poznata kak feš ženska… vesela i nasmijana… ai i gor znad brtije je imela svojega stana… onak za privatne posjete i konzumaciju koja nije mogla bit za šankom…ha.
Kak je vreme prolazilo…tak je vsaki novi vlasnih brtije zaključil da je najbolše ostaviti to staro ime…Pri Mađarici… jer ak bi to promenil malo bi gdo opče došel v tu luknju.



Mađarica…makar i obični pajzlin, rupa…luknja…kak god… odnavek je ugoščavala samo tu domače ljude… one z firtla i one naokol. Ak nisi nekog mogel najti pri nejgovi hiži…malo si mogel počekati pri Mađarici…i taj bi ziher došel. Vsi kaj smo tu nutra se poznamo… neki z viđenja…a večina personalno po imenima…… vsi smo si dobri… častimo se… častimo druge… drugi častiju tebe. Treba kazat da pri Mađarici nema skupe pijače… vse je to… se reče… dostupno i onom kaj ima plitki žep. To je jena med najjeftinijim brtijama v našemu Gradu. I stog buš navek nutra naišel na okupirani šank… i ljude kaj se podbočiju na onu stalažu na zidu… znad koje su na celom zidu velki špiglini… pa se moreš gledeti kak elegantno pijača sklizi niz požirak.
Baš se je tolko ljudi najemput nutra natiskalo da je opče težko dopreti do samog šanka… Cajger i ja smo ztisnuti v svojemu vuglu… pred nama na šanku več po tri prazna štamprla po osobi a četvrtog puni Štefica… Evo dečki… jedva stignem… jamra ona jer sa vsi strana negdo nekaj naručuje na saf glas. Pa gda bi vsaki naručil samo za sebe…to bi bilo još nekak…al evo meni i Cajgeru negdo tam z druge strane naruči i pijača stigne…a onaj negdo samo mahne z druge strane… Narafski… mam ja Šetifici velim da i ja naručujem rundu za oneg z druge strane… tak ti je to tu… ti meni ja tebi…onaj onom… vrabec ga dal… samo najemput imaš spred sebe celu zalihu. A Štefica prigovara… dajte dečki poločite to… nemam dost štamprla.

V taj naš pajzlin ženske ne ulaze… nigdar pa nit za silu. Opče je poznato da je to posebno mužka brtija. Tak i najvekši pijanci tu slobodni cugaju jer znaju da ih njihove babe tu nebuju došle iskati. Bilo je i takšnih pokušaja…al su žene slabo prošle. Jemput je jena zašla nutra po svojega muža kaj se zajdnim snagama držal za šank… al je on zavapil… Ljuuuudi… nedajte meeeee. Narafski… vsi smo odmah navalili na nejgovu babu…svakaj je čula za svoj račun…pa je pobegla glavom brez obzira. A nejzin mužek pijan kak letva več je sedel spod šanka i samo pružil prema gor ruku da mu se doda pijača.
Narafski da pri Mađarici navek ima doživljaja… smešnih i žalostih situacija… šala i prostačenja… no mi tu domaći vse dobro prihvačamo i nigdar ni bilo nereda. Pa na koncu kak bi se ljutil il bilo kaj drugo na svojeg pajdaša…suseda… poznanika… namjernika …
Evo…baš ščera je Cajger…stari zajebant… naredil celu gužvu… Najemput je začel za šankom zjevati… puhati…saf se je zacrvenil v licu i začel…
Aaaaaaaaa…Aaaaaaa…khšm…aaaa…
Kaj ti je… pita ga Šefica a mi naokol v čudu gledimo
Aaaa… kihnul bum kak kojn… aaaa… zjeva Cajger.
Joooooj… jebal te vrag… daj nemoj tu kihat… beži van…jebali te virusi… kriči Štefica…a mi ostali zauzimamo obrambene pozicije…a pajdaš Francek hitro otpre vrata
Maaaa…zafrkavam se …veli Cajger i smije se.
Odi Cajger u pizdu konja… dobaci sused Ivek… prolijal sam pol pijače zbog tebe.
Štefica daj rundu vsim koji su štetovali zbog mene … prsi se Cajger…
Narafski…pol ih se javilo za odštetu .
























je...pa kaj...ha.....................

ponedjeljak, 16.03.2020.






Aaa...evo viš na... prazni trajvan... ti vrapca... pa to trebaš potrefit il v nedelju rano vjutro..al pa gda se nameriš na kakšni virus... A virusi su posvud okol nas... nije ih videt...al ak sprečitaš cajtunge... vse buš doznal... dakle... nekakšna armada teh virusa je doprhala knam... a kakšna bi to bila metropola brez virusa. Maaa.. fučka se meni kaj te viruse ni moguče videt... kaj če ti virus... al nema ženskih na vidiku... razmeš... samo takšni hrabri stari bedaki kak ja noriju po trajvanima. Haha... tak se ja pelam v tem praznem trajvanu...zapraf... jesu dva človeka nutra...i dojde kontrola karti... ha... nas dva putnika v trajvanu i tri kontrolora delaju svoj posel. I dojdu čak dvojica do mene... ja se delam Englez...gledim čez oblok... a jen kontrolor lepo pristojno zaišče kartu na pregled. Dečki... kaj se valjda šalite... pitam ih ja... a zdaj su več sva trojica pokraj mene... kak jastrebi čekaju jel ja imam kartu il nemam... Dečki... pitam ih ja... a kaj bumo z virusima... Jen onak službeno bedasto pita... A koji virusi... Ha... velim ja... pun trajvan virusof... vsi se švercaju a vi mene iščete kartu. Zdaj se smiju kontrolori... vidiju da z bedakom imaju posla... Nooo... dobro... dobro... velim ja... imam ja kartu bum ju pokazal...al samo z moje ruke. I pokažem ja kartu... veli jen od njih nek ju prislonim na oni nijhof aparat... Narafski da sem ju naopak podmetnul... I tu je pripovetka zgotovlena... dečki su zišli na stanici dol a nisu nit zbogom kazali. A...kaj buš... lepo je živlenje.



Vreme je praf proljetno... pomalo puše mrzli veter odzgor z Medvedgrada... z druge strane sunčeko pokazivlje da bi štelo provirit čez žgoljave oblake... avtomobila ima po vulicama...al pješakof je malo. Invazija virusa ih je poterala domof... Lepo sam ja rekel da je oni meteor kaj je pred neko vreme opal na Zemlju... donesel pun koš tegoba... A čuj... navek su ti meteori delali poškobe... čak su i dinosauruse potukli...tak su nas vučili v školi... al se ja nebi z tim složil... dinosauruse su pojeli ljudi... jenog po jenog... a kak se ta živina ni dala pripitomit... nisu ih mogli uzgajat kak denes pajceke... Maaa...znam ja.


Stojim tu... nit sam neznam kam bi išel... nema nikakšne ženske kaj bi si človek malo vrat razgibal... vrabec ga dal...spal sem na to da se za trajvanima obrčem po vulici. I gda je človeku tak dugočastno... najbolše je potražit il brtiju il pekarnicu. Ja sem zabral ovo drugo... dakle pekarnicu... narafski... jen slani komad... jen slatki i jen perec za malo kasnejše. I kak kakšni skitnica... nasred trotoara sam si natrpal gubec... pa ionak me nema gdo videt. Saf sam se nadrobil... pun mrvica po ajncugu... a jena kaplica nekakšnog pekmeza mi je opala na samu špicu cipele pa gledim kam bi to postrugnul...ha... baš su se tu dobro našla haustor vrata.



I tak pomalo... z noge na nogu... mic po mic... vlečem se dalše... zdaj sam postal žedan... brtije ni na vidiku... a nit kakšneg pajdaša...a gda ni pajdaša...onda nit najbolša brtija ne predstavla zadovoljstvo. Velim ja samom sebi... To ti je stari moj izvanredna situacija i moraš zdržat. Zdaj znam kak se žedna deva osječa.


I kaj da ti velim... gda sem sprešel par vulica vse napoprek... a gdi bi završil ak ne na mojemu Trgaču... Dobro sam se setil... moram v apoteku nekakšne medicine kupit...to sem dobil kakti zadaču... I dojdem pred apoteku... a tam na izlogu velka cedulja... ljudi čitaju...čitam i ja... a piše velkim slovima... Nema maski... Jebal ga vrag... pa ih ni več mesec dni pa nikaj čudnovato... I hočem ja v apoteku...al kriči baba... Halo gospon... kam ste navalili... morate u red stati. Pitam ja u čudu...Kakvi red gospica. veli mi neki mužki da puštaju v apoteku samo jenog po jenog človeka... bi se reklo... jen van... jen nutra... Eee... to ti je današnja situacija... no velko je olakšanje bilo gda sem došel spred moju brtiju Kavalira... tu ni bilo nikakšneg reda jen po jen... zbilam svakaj na ovem svetu... tri virusa i mam armagedon nastupa. Ipak sam tu na Trgaču našel i nekaj za moje stare oči... najde se najde... sam treba se malo ogledat.

Serbus !











lepo je... fučkaš viruse .....

srijeda, 11.03.2020.






Od nekud treba začeti...pa zakaj nebi z trajvanske stanice... stari Đuro te dopela... stari Đuro se dalše kotura...a ja cipelcugom na zapad... vrabec ga dal...a gdi je tu opče taj zapad ...........



V jenom su momentu nekakšni oblaki doprhali gor z Medvednice...ak ih sunčeko nebu potiralo... ti vrapca...a su lepo kazali da denes nebu dež curel
... al gdo bi veroval onem klepastom prognostičaru Brzoji... još da veli ona Damjana kaj zgledi kak brod...eeee..................



Makar veliju da je protuletje došlo...bumo se još načekali dok platane potiraju liste... je da su forzije požutele...pa su i magnolije otprle pupe... nooo... tekar je Mart mesec... a tu još dojde i April... svakaj se more desit.........................



Viš kaj su vredna djeca... vučiju i dok čekaju trajvane... Vrabec ga dal...tak sem i ja dok sem išel v školu bubal uzput...prafzapraf... nis imel z čega bubat jer nis nigdar ništ zapisival... pa sam se putem probal setiti kaj je ščera profesorica pripovedala... Narafski... največ sam se oslanjal na došaptavanje i na prepisivanje ak se pisal kontrolni......ah... sem ja bil fest snalažljivi.......................



Si videl... na zid su deli tablu da ti se hiža more zrušit na tikvu... mam pri ulazu v brtiju... I zdaj ti reskiraj...ha... morti još i bi gda pem van... se veli da pijanca i Bog čuva...al za unutra ni ziher...ha......................



Vrabec ga dal... gdo bi rekel da v Alkatrazu delaju tak dobru Nesicu...mam sam dve spil...fine od vanilije...a vruče...znaš... malo gde buš dobil vruču Nesicu... največ pa mlačnu kak pišaču...noo... i tu sam pri tem Alkatrazu našel falingu... velim mladom pipničaru da mi prinese jenu travaricu v malem štamprlu brez leda... a on baš naopak naredi... donese pol gutljaja travarice... morti i majnše... v velkoj širokoj čaši i nutra nameče tri kocke leda... Jebal ga vrag...pa nis ja beli medved koji skapava od žeđi na sjevernom polu... Mu velim... dobro za of put... no zdaj mi donesite još jemput travaricu po mojoj narudžbi... Fučkaj ga... donesel je spet isto...........................



I tak... čez jenu vulicu sim... čez drugu tam... polukneš malo izloge... malo se obrneš za kakšnom ženskom... počnu te več pomalo bolet noge... da ne pripovedam kak od španciranja dobiš velki apetit...al nit za spas duše na današnjem španciranju nis prošel ni pokraj jene jedine pekarnice... to zbilam moraš znat tak potrefit... al bum ja to nadoknadil na putu spram zapada... Pogleč i sam... prazni Trgač...prazne vulice...nit v trajvanu ni bilo gužvancije kak zna bit... kak da su vsi ljudi zginuli... to je to... oni virus je ljudima dal straha v guzicu... zdaj sediju domof... trošiju zalihe kaj su si pripravili pred dva tjedna... i čekaju da im virus pokuca na vrata... Maaa... fučkaš virus... kak sem rekel... dve travarice i jen falaček češnjaka... to je preventiva za ujutro...posle... hmmm... spet isto i ... fučkaš viruse .......................

Serbus !














špancirancija...zafrkancija... da ti vreme projde

petak, 06.03.2020.






Hja... odnekud moraš začeti...praf za praf dok sam do sim došel več sam sprešel celu Safsku cestu...ha...al v trajvanu... skroz od Horvačanske... lepo si sedneš i glediš čez oblok... onak praf penzijonerski. V trajvanima baš i ni velka gužvancija... ljudi bežiju od oneg virusa Corone... doduše ja ga još nis nigde susrel.



Of marmorni mulac tu več letima stoji i čita libru... ništ mu ne škodi nit sunce nit kiša... skorom kak ja v mladim danima. je... tu je poznati zagrebački antikvarjat... negda je gor bila i Gradcka knjižnica... tu sam kak srednjoškolec lektiru posuđival... al malo kaj i vrnul... Libra mi se dopala... lepo ju posudiš...pa čekaš opomenu da je vrneš... narafski... veliš da si ju zgubil... pa ti nekaj malo naplatiju... i stalaža se pomalo napunila. Denes više ne posuđivam libre... kupim si ono kaj me interesira... i zdaj več imam velku muku kam z tolkim librami.



Vreme se nekak punta vsakih dve tri vure... gda sam vjutro od hiže prešel dežek je pomalo prčkal... dol na Safski je sunčeko zvirivalo čez oblake...a zdaj je sivo i samo kaj se ni zlijalo. Hmmm... ambrelu si nis zel... imam svojega kožnjaka i kožnatu šiltericu... Je ščera rekla ona zgodna prognozerka na Novojteve da baš i nebu bogznakaj padalo... maaa... fest mi se dopada ta Ana... ti vrapca... ima rit baš onak...razmeš.



Veliju učenjaki da je stiglo meteorološko proletje... jebal ga vrag... pa se računa po kalendaru a ne kak se kakšni fakultetlija domisli... Opče još ni videt teg proletja... je da su one žute forzicije procvale...al one cvetaju i spodi beloga prhljifca... ljudi još hodiju v debelim kaputima... ženske vlečeju čižmake... domof grijanje dela... još bu vraga bilo oveg leta... buš videl.



Denes još nikog nis susrel kaj bi onak skup zašli v kakšnu brtiju... znaš... dobro si je vjutro malo poškropiti...se reče... organizam z kakšnom travaricom... poradi oneg virusa... dezinfekcija... preventiva se tomu reče... moramo se držati savjeta kaj nam ih doktori veliju... No... nigdar za mene ni kasno susresti nekoga... to se nikak nemre zaobič... negdo bu naletel da mu rundu platim...ha



Prosim lepo... jen ...veliju tom... selfi... zbilam svakaj su spametnjakoviči zmislili... Pre neko vreme bi te mlada gospodična pardonirala i zamolila da ju poslikaš z nejzinim aparatlinom... denes pa samo spruži ruku z mobitelom... i evo... selfi je tu... Znaš... za puno tega smo mi mužki postali zakinuti... denes nesmeš ženskoj na vulici zafučkati... mam ti odbrusi da si kreten... pa nesmeš nikaj dobaciti... te pogledi i skužiš da hoče kazat ... koji si ti bedak... na koncu konca nesmeš nikak pokazat da si oduševljen kaj ju vidiš na vulici... i tak to... neka nova vremena... mi se mužki baš i ne menjamo ...al ženske... te emancipacija... te ravnopravnost spolova... pa ženska prava... vrabec ga dal... a nigdo ne prizna de je fukanje jednak kak i spolni odnos.



Još si nis nikaj spil a vrti mi se v tikvi... ti vrapca... pa sam vrtim z tikvom za ženskama... sim tam... forverc rikverc. Pajdaš Dragec ja javil da bu vsaki čas prihajal na Trgač... to ti je oni kaj čuva i razvaža ženu od našega Gradonačelnika.. pa mu bedina cucka... valjda ga i pokriva prije spanja jer oni tukac dotepenc z bregof od gradonačelnika spi posebno v svoji sobi. Zdaj mu bu ženu odpelal na... se reče... fitnes... jeee... stara se rihta... i onda je dve vure fraj... pa bumo malo skup tračali... se razme... pri Kavaliru.



















dugački je put na zapad

subota, 29.02.2020.





Kak tri mušketira Cajger… Špengler i ja vjutro na Trgaču.
Ščera nafčer je sused Cajger dal spamentog predloga da bi kakti mogli se počastit z finim burekom… narafski…na Dolcu. Je da je sused Špengler mrgljal i predlagal da rajši pemo tam na drugu stran na čevape… veli on da od bureka samo sračku dobi. Pa si deni čep vrit… velim mu ja…a on se žali da takšnog debelog čepa nema kaj bi nejgovu rupu zaprl. Još nadoda da sere takšne debele dreke da jedva projdeju čez nejgof šekret. I Cajger mu lepo obečava da bu mu zutra pri bureku… ak bu ga guzica poterala… nabil cipelu vrit. I tak je taj spametni dogovor utanačen za osam vur vjutro.
Na Trgaču sunčeko… znočka su Trgač oprali… još je mokar… a mokra je i Cajgeru brada kaj mu sline curiju jer si gušta bureka. Daaaaj… pemo gor na Dolac… tjera nas Cajger… buju se dovlekli Bosanci pa bumo ostali kratkih rukava. Je… pemo.. pemo… jebal te burek… mrglja Špengler.



Evo nas na polukatu Dolca… lanjskeg leta su tu celu terasu malo preuredili …pofriškali… trgofci su si znova uredili štacune… vredni kelneri su van pošlihtali stole i stolce… je da je malo friško al se bu dalo zdržati. Zapraf nas grije dobra domača travarica z otoka Paga… kaj smo si spili vsaki po tri štamprla… se razme..pri moji hiži. Drugač pa… Cajger i Špengler bi ostali suhog grla da ni pri meni pijače na rezervi. Oni svoje kaj imaju poločeju vse v jednom danu… vsaki v svoja četiri zida… a onda se prešlihtaju kmeni jer znaju da ja navek nekaj imam za posebne prilike. Jebal ih vrag… pa su si zamislili da je posebna prilika vsaki put gda zajdeju v moje dvorišće.
…………………… No… tu smo spred Bureka… znaš… Zagrepčanci jenostavno taj štacun nazivleju Burek…kak i piše na tabli. Kad negdo veli za Burek na Dolcu… vsi znaju gdi je to. Prafzapraf… na tem se je mestu burek delal i prodaval još za Endehazije…pa posle za doba črlene države… evo i dan danas je tu na istom mestu. Ja se spominjem još kak klinac sam sim dolazil z mojom bakom… uz burek tu se v to doba delala i štrudla od jabuka… makar su to takaj zvali burek. Tu je dugih desetlječa bil gazda nekakšni Ivek… pa se i štacun nazival… Burek kod Ivice. Bi ga vrag znal… Ivica ni nikak mogel bit Šiptar… jer v Zagrebu vglavnom Šiptari delaju bureke.
……………………… Cajger si gušta… Ja bum maznul dva komada jen od mesa i jen od sira… veli on… pa još i priupita… A gdo bu to platil… gdo časti danas… i mulac gledi v mene kak da sem ja Mojsije. A ja odbrusim… Svaki bu sebi naručil i platil… Aaaaa… zgraža se Cajger… onda bum ja samo jenega pojel… Vrabec dal teg mog pajdaša… takšneg žicara buš težko našel na ovem svetu. No…nooo… razrešim ja tu velku dilemu… bum ja denes častil. Onda bum i ja dva bureka pojel… javi se Špengler… makar se zasral dol do peta. I tak… nemreš pokraj mojih pajdašof propasti da i hočeš…ha.



Uuuuh… poštene mjere smo se nametali z burekom… ženskica kaj tu posluživa nam je ponudila da bu nas na račun hiže počastila z jogurtom. Kaaaaj… snebiva se Špengler … v jogurtu si morem samo noge oprati… a Cajger još masni po bradi spet spametno diskutira… Zdaj bu negdo platil i pijaču… burek se mora zalijat drugač pa bumo skapavali od žeđi.
…………………….. Polahko se vlečemo prek Dolca…gda najemput nastane velka galama. Iššššš…Išššš… kriči kumica i maše z rukami… pa zeme jenu jabuku i hiti ju gor na taubeka kaj se je smestil na žici od štroma i lepo spušta dreke taman kumici na pult. A taubek se ni nit mrvicu pomaknul… lepo se je zasral pa se dalše ljulja na žici i lufta posranu rit.



Zdaj smo se sparkirali v malom kafiču na Dolcu… se piše kakti Opatovina… makar je tu Dolac, a Opatovina je sto metri dalše. Valja gazda teg pajzlina nit nezna gdi je kaj. Ni važno, dok se tu more spiti po zakonu. Se razme… mam smo navalili na Žuju i te prve su prešle čez požirak kak Nijagara. Meni ta dva bureka kaj sem ih strpal v želudec zdaj stršiju van na vuha… Cajger je na koncu maznul i od sira i od mesa, narafski je ipak malo prigovoril da se preveč osjeti prženi luk… dok je Špengler maznul dva od mesa, tak da je sračku mogel izključiti kao posljedicu. Vrabec ga dal… trbuhi su nam posle druge Žuje tak nabreknuli…kak ratni bubanj Napoleonovih mundira. Ha… Špengler se je spazil v velkom špiglinu na zidu pa se ni mogel načudit kak zgledi… znaš… Špengler je malo niži rastom…al je široki kak kamijon…a gda mu se trbuh napuhne onda to vse skup zgledi kak ona Kožarićeva skulptura…Sunce. Gledi se Špengler i veli… Jebal me vrag… pa mene je laganejše preskočit nego zaobič… I odluka je pala da bumo tretu Žuju spili negdi uzput na putu za Zapad.



Dečki… zakmeči Špengler… kaj pemo na trajvan…ha… pa gdo bu zdaj cipelcugiral po Gradu. Zbilam… tak smo se nadamfali teg bureka i Žuje i zdaj se Cajger i ja vlečemo kak sprebijeni mački. A Špengler mrglja da bi on mogel još i jene čevape hitit v gubec. Dogovor je konačni da pemo polahko čez Ilicu do Malog Placa… tam si spijemo v Kraljefcu il Britancu još po Žuju…zapraf bumo vidli kakšna bu situacija… pa morti i na pol puta dol pri Fnakopanski naredimo pauzu za kakšnim šankom. Dakle… marš na Zapad.



No… put na Zapad se bu malo oduljil, jer se Cajger i Špengler okrečeju za vsakom ženskom kaj ju vidiju. Razmeš… njih dva skorom nigdar ne hodiju pješke po Gradu… pa je njim vse tak fest zanimlivo. Čudiju se beciklinima kaj kak nori šibaju prek Trgača… pa onda bleneju za onim romobilima na štrom… A Cajger svaka tri metra stane…kati se on mora malo počinut… a zapraf proučava vsaku žensku i vsaka mu je najbolša…on bi znjom ovo i ono… a Špengler mu povlađiva…kakti bi i on. Jezušek dečki… kakšna ste vi bogčija… zavapim ja… pa neznate nit z koje strane vam je pimpek…kaj bi vi z takšnim ženskama… a osime tega… pri hiži ste babama dužni kak Grčka. Jebal tebe kojn… prigovori meni Cajger… pa kaj si nas tu dopelal ak se tebi nekam žuri… I njih dva kak dva turista polahko gibaju na Zapad… a meni se več začelo scati. Nema nam druge neg v Petit v Pasažu… tam ima i Žuje… a to je tekar na frtalj puta. Zapad nek čeka.

Serbus !




















virusi... vuhani... i ostale bedarije

četvrtak, 27.02.2020.






Nakon jenog kišnog dana... jutreko je osvanulo sunčekom okupano... je da je malo zimeka...al kaj... pa Veljača je.



Voda žubori... milina i za čut i za videt. Nemrem si nikak zgruntat kak negdo more imat nekaj protif teh naših zagrebačkih fontana i vodoskoka. Maaa...kaj... to se javlaju dotepenci z bregof i z žabarija... kaj im je opče čudovito hodit po asfaltu...vrabec ih dal... nigdar nebuju sfatili da su opanjki ... gange i cajke za kakšno drugo mjesto. No... ljudi prolaze a jedin se ja divim vodici kaj tek veselo skače. Kafič mam tu pokraj je prazan... nigdo ne sedi vani... hmmm... pa nebum onda nit ja... a i neče mi se samom v brtiju zajti...ha... nafčen sam platit rundu...ha.



Ha... si videl... to su na kipecu oni Vuhani v svojemu Vuhanlandu... oni tak hodiju sasvim normalno... mi bi si tu pri nam gruntali da je karneval. Jebal ga vrag i teg dosadnog virusa kaj su ga Vuhani poslali po celomu svetu... Veliju spametni da je to stog kaj su Vuhani v svojemu Vuhanlandu jeli šišmiše i kače i ostalu živinu kaj leti...hodi... puže... i kaj ti ja znam. A kaj... gladni ljudi... ima ih .hmmm...kak Kineza...ha... Čital sem denes da su im nijhove vlasti zabranile jesti cucke i mačke... pa si gruntam kak bi to zgledelo da mi začnemo jesti cucke i mačke... Prafzapraf... veliju da je cucak fini skorom kak janjac... a mačke sam ja probal davnih leta...onak na saft naređene... i bilo je dobro... Bilo je to tam v šezdesetim letima v Udinama... rekli su mi da sam jel mačku gda sam se več najel do grla. Ak je fino... je fino... more bit kaj hočeš...samo da ne zapne v požiraku. No... kak vse zgledi... tim Vuhanima baš i ni najbolše z tim karnisterima na tikvi. Za vsaki slučaj pem si ja nabavit par komadof.



A ovo su takaj Vuhani...tu pri nam v Zagrebu nasred Trgača. Lepo se okupila žuta familja z očima všrek i uživaju na toplom zagrebačkom sunčeku. Fučka im se nijhof Vuhanland... kaj im tu fali...ha



I mali Vuhan uživa... ziher se čudi zakaj te kokoši tak slobodno hodiju... prhaju naokol... valjda si ih zamišlja priređene kak onu pekinšku patku. Bi mu ja pojasnil da su to naši dragi Zagrebački taubeki... morti bi i mamici kojekaj pojasnil... bi se meni fučkalo za onaj virus... no... valjda je oni tam nejgof tatek. Znaš... ipak imam rajši one Japanezice... nekak su bolše nabite... a ove KInezice su dost žgoljave... imaju ženske tanke noge kak čaplje... nemaju riti... ciceki im visiju... čudno zveraju očima... hmmm... no nebi bilo zviška probat... Ak ovi Korona virus potraje... zečel bum vučit kineskoga jezika... vrabec ga dal... neznam ni kak se veli... fukati.



Pa morem si ja gruntat ovak i onak...al na koncu bum ipak gledel naše lepe Zagrepčanke... Z njima si brez brige... nemaju viruse... vse je na pravom mestu... ciceki... ritice... nogice... najlepša ličeka na svetu... a o pipicama nebum danas pripovedal. No dost sam španciral... denes imam zestenek z pajdašima v brtiji pri Mađarici... pa bumo kak pravi vitezovi okruglog šanka razglabali o opasnostima kaj su se nadvile znad našega Grada. I tak bu Špengler povikal... Jebeš virus daj rundu... Onda bu pajdaš Cajger zadrečal... Jebeš Kineze daj rundu... pa bu došel red na mene...ja bum zmumljal... Jebeš susedu Miru daj rundu............................ i vsi buju gledeli v mene i čekali da čujeju pripovetku...ha.

Serbus !
























i stari pajdaši se koji put najdu ........

četvrtak, 20.02.2020.





Evo… poslednji oblaki se pomalo seliju spram juga… veliju da bu denes sunčani dan. Tak i treba makar ni za verovat prognostičarima. Kolko put sam se zmočil kaj sem im veroval… paaa… tak ni denes nemam ambrelu pri sebi… al za vsaki slučaj se vrtim pokraj kafiča i brtija… pa ak nekaj začne curet…ha… za šankom ziher nebu. Još je nekak rano… baš i ni ljudi na vulici… znaš… tu v našemu Zagrebu su največ pa penzijoneri… a oni rad spiju do desete vure… a onda zletiju kak mravi na vulicu i smetaju. Tak i ja… evo stojim tu v šturcu Cvjetnoga Trga… okol mene more i cela regimenta prejti…al ide baba i trkne me da sam skor odletel… pa veli… Joj gospon… pa nisam vas videla. Nooo… tak… ja hrga od stoosamdeset centrimetrof i sto kil brez ajncuga i cipela… pa me ni vidla… A kaj buš… žensko je … i nigdar nemreš bit ziher kaj se ženskama po tikvi vrti. I ništ joj nis stigel odgovorit… odgibala je hitro… ta morti nit avtobus na cesti nebu vidla…



I tak se tu vrtim… čekam pajdaša Šlifera z mladosti… malo si bumo pospikali… naravski… o politiki… Uguracija bu ziher prva na spisku…pa onda Masoni… potlem valjda nekaj o Zagrebu i našemu gradonačelniku… tom dotepencu z bregof… a onda buju na red došle ženske… vse po redu… prvo one z mladih dana… onda one z sretnih dana… i na koncu ove današnje o kojima se baš i više nema kaj za reč. Znaš… nekak mi taj Cvjetni Trg zdaj po zimi i nije bogznakaj… vse je nakak sivo… i nebo i kamene ploče na podu… zabadaf su tam z druge strane kioski z cvetjem… I fest mi fali miris friškoga kruheka z pekarne Rukavina…tam z početka Preradovičeve.



Aha… deveta vura je prešla… moj pajdaš kasni… se tomu reče… žena mu je legla na piđamu… al si ja gruntam da on više nit ne spi z ženicom… prešel je v drugu sobu jer …kak veli… stara hrče kak dinosaurus… Hmmm… nigdar nis čul kak hrče dinisaurus… al mora bit da je grdo… Gda sam nema tomu dugo bil pri njemu v hiži… i pital nejgovu Tonkicu kakav je nejzin mužek… je rekla… Dobar je… al prdi kak slon. I evo ti ga na… dinosaurus i slon… na kaj ti dojde sretno bračno živlenje…ha



Moj pajdaš z djetinstva i šul kolega baš stanuje na broju 15 na Trgaču… v velki dvorišni hiži na zajdnem katu… Veli da mu je več težko po štengama hoditi… lifta nema a do četvrtog kata… kak veli… dušu zpusti… A dok ide dole… veli da ga kolena mučiju. Pa kak buš onda još za koju godinu… pitam ga ja… Aaaa… veli on… gda dojde to doba… onda bum čez oblok odprhal dol… posle me buju z lopatom pokupili i odpelali na breg Pilku. Nooo… si ja gruntam… nebuš ti stigel do obloka… neg buš baš dole v Kavaliru završil spodi šanka… Se razme… čim je pajdaš stigel… vrnuli smo se v nejgovo dvorište i poduprli šank V kavaliru.
……………….. Moj pajdaš z davnog doba ima špicname… Šlifer…ha… to je još od vremena dok smo bili klinci. To dvorišče na Trgaču broj 15 je fest velko… negda su tam bili samo stanovi a ne razni štacuni kak denes. Na prvem katu je bila velka ambulanta a spodi nekakšna skladišča i šupe… a vse poprek dvorišča ui bili raztegnuti štriki gdi su vredne purgerice veš svoj vješale. V šturcu teg dvorišča su bila dva velka pohabana stola i razklimane klupe gdi su takaj vredni mužki stanari.. purgeri … igrali šnapsa i navek na stolu imeli litru vina. Avtomobili nisu v to doba tu ulazili…a samo dvorišče ni bilo asfaltirano kak denes… je bila gola zemlja a tu i tam je po koji drač rasel.
…………………. I tak su jemput visele te razne posteljine… gače… rubače… i vse ono kaj ženske vešaju za osušit… I moj pajdaš kakti napredni klinac polufakin se je na beciklinu propelal čez dvorišče i za sebom zahakljal te krpe… štrik je pukel a veš je završil na zemlji. Se razme baba čiji je bil veš je zdigla halabuku do neba… mog pajdaša po leđima opalila z partvišem… pa je došla nejgova mamica… pa su došli tateki… svađa je trajala do konca dana… a moj je pajdaš to vse gledel z obloka na četvrtom katu.
………………………. Narafski… dobil je predcjednika kučnog savjeta opomenu i zabranu da se po dvorišču pela na beciklinu… i on je to zel fest za zlo i odlučil se osvetit. Gda je ta ista baba na štrik obesila plahte i šlifere… moj pajdaš je … bi ga vrag znal kak i odkud spuknul nečije mehko govno i namazal plahte i v šlifere nabacal kaj je bilo zviška. Ti vrapca… imela je posla i ondašnja milicija. Makar ga nigdo ni videl da to dela… ni bilo težko pogodit čije je to maslo. Mamica je morala plahte i šlifere toj babi znova oprati… a tatek mu je nategnul vuha … tak da su mu još denes klempava. I nakon teg događaja…vsi su ga začeli zvati …Mali Šlifer. Ostal je Šlifer do denes.



Veter je zapuhal odzgor z Medvednice… poteral oblake… sunčeko je zasjalo… doduše ne preveč toplo…al sasvim dovoljno da lepe naše zagrebačke pucice uživaju… Na pogleč ovu… maaa… krasotica… angelek… ima tak lepo ličeko… lasi su joj kak od svile… a ritica… guzičica kak špulica za Singericu… I kaj… vrabec ga dal… pogleč kak nezna noge posložit… Eeeeh… velim ja … hodati se ženske moraju vučiti od mladih dana… daj kaži kak bu ta zgledela v kratki kiklji i v štiklama… Zabadaf lepota ak su noge v šrek. Al kak zgledi… denes to nikomu ne smeta… kak god okreneš… žensko je žensko… a ja ih vse imam rad.

Serbus !























Vse su ženske Valentine

četvrtak, 13.02.2020.





Tak se moj pajdaš Cajger i ja spremišlamo dal se pelat v starem Čehu il počekat oni novi trajvan kaj još ni došel. Narafski, pemo v teg tu Čeha kaj zgledi kak stara konzerva z drugeg sveckog rata. Mam Cajger zauzme stolec … pa se i ja smestim mam za njim. Polahko se trajvan popunil… sam kaj ni krenul gda nutra kak furija vleti ženska… vse puše i zdihavle kak je bežala. Trajvan je dva tri put pocuknul pa krenul… vse nekaj spodi struže i lupa a vagon se zible kak pijanec. Mesta za sesti ni… taman se vse bezeciralo dok je ta ženska vletela i zdaj ona stoji mam pokraj Cajgera. Ženska je onak… bi se reklo dobrodržeča sredovječna… morti malo preveč popunjena… al kak se veli.-.. bolše se ljuljat neg žuljat.
……………………… Cajger zapazi žensku kak se pored nejga premešta z noge na nogu… valjda je ženskoj težko stajat… Pa stari kojn promumla… Kaj je gospica… bi se rad sjeli…ha… Ženska ništ ne veli al malo zdigne obrve pa slegne z ramenima… Narafski da bi si ona rad sjela pa kaj ju opče taj kojn to pita. No ona gledi… muči… a Cajger spet promumla… Znam da bi… znam… i još se bolše namesti v stolcu… pa nadoda… Evo… bu se of gospon iza mene zdigel. Se razme… tu je mislil na mene kaj sam se takaj lepo smestil. I zdaj ženska pogledi v mene… ja v nju… lepo se ja zdignem… Izvolte gospica… sednite si … pa joj odmah pokažem onak z prstom… zašrafim po svoji tikvi i pokažem na Cajgera… Mam je ženska razmela kaj joj ja pokazivlem. Ahmmm…ahmmmm… potvrdi ženska i zafali se meni na stolcu. Trajvan juri… gdo bi rekel da more taj stari Čeh tak hitro pelati. Posle smo ustanovili da je ženska tramvajka kaj upravlja i to mlada zgodna. A moj pajdaš Cajger mumlja i dela grimase… Buš ti videl gdo je trknut… buš…



I tak smo začas stigli do Trgača… človeku se nekak nit neče ziti z trajvana dol… vani je baš fest oblačno… par oblakof opasno hita gor z Medvedgrada nad Trgač… pa se zmračilo kak vriti. Stojimo i gledimo za starim Čehom i lepom tramvajkom… pajdaš Cajger zdihavle… Eeeeh… da je to moja ženska…ja bi se celi dan pelal zabadaf v trajvanu. Aha… velim ja… takšnu žensku ti nemreš dobit nit na lutriji… Nato me Cajger spopadne… bolše da sem čkomil… Zdaj buš ti videl svoje… tam si onoj babi rekel da sam ja trknut v tikvu… eee… pa zdaj ti mene tak trknutog lepo odpelaj v Kavalir na dve tri runde… se razme… buš vse sam platil jer ja sam … trknut i ne poznam nofce. Prafzapraf… čim je moj pajdaš Cajger uz mene… ja znam da bu taj dan jena norija zamenila drugu.
Sednemo si v Kavalir… mali kafebar v dvorišču na broju 15… tu navek započnemo … pa onda nastavimo polahko tam spram zapadne strane… malo v kafič Britanac… pa onda na drugu stran v pajzlin Kraljevec… i dalše kak Bog da. No… Cajger v Kavaliru mam naruči sebi velki žufki pelinkovec… meni Nesicu od vanilije i šibensku travaricu… al posebno naglasi kelnerici… Znate… to vse plača of gospon… i pokaže na mene. Al jasno je kelnerici… več nas pozna… na vsaku moju rundu Cajger bu platil ak treba i tri svoje…al denes se odlučil malo producirat. Al ni nas nikaj briga… penezi su v žepu… a več ide i treta runda z mojega žepa.



Aaaaa… kriči Cajger… nakon kaj smo zišli z kafiča… Crvena dobi… crvena dobi… najme je spazil žensku v črlenom kaputu… z črlenim šeširom… skorom vse je na njoj črleno. Daj bedak jen… vlečem ga ja za rukav… pa viš da je to stara gospica. Kaaaj… neda se Cajger… makar je fulal žensku on dalše drži tirade… Znaš… stara koka masna juha… ta je najbolša… nigdar joj ni dost… nemre ostati trudna… daje vse od sebe jer si grunta da joj je morti zajdni put… Vrabec ga dal… posle tri velka pelinkofca… Cajger bi i na dvogrbu devu skočil… samo nek je žensko. Nemaš ti zube za tak nekaj glodat… velim ja njemu… gebis bi ti se potrgal… Bolše da sem čkomil… zdaj sam začel slušat kak jezik tu ima velku ulogu ………………………… Daj pemo dalše… vlečem ga ja.



Bi ga vrag znal kaj je z tim oblakima došlo nad naš Zagreb…al moj pajdaš Cajger je denes skroz ponorel… mam nakon deset korakof pak je naletel na jenu drugu črlenu… Aha…aha… kaj sam ti rekel… nema neg kaj je črlena ženska… daj ju pogleč… I hodi Cajger malo v polukrug da ju bolše vidi. Čuj… vlečem ga ja… bu se dež spustil z neba… pa bu nam onda dost i črlenih i žutih i plavih… daj pemo dalše… a osim tega… ova tu ima i malo preveč tanke noge… Pojma nemaš… začne Cajger z svojom filozofijom… to su najbolše noge… gda ih ta zahaklja odostrag na tvojim leđima buš si gruntal da te je zveč…………….. Znam… znam… prekinem ga ja… kak da me zvečarka prijela… no… za tebe nebi nit anakonda bila dost. Jebal te kojn… odbrusi Cajger i mi nastavimo dol po Ilici spram Malog Placa.



Maaa … taman kaj smo tri koraka naredili začne nekakšni sitni dežek… ti vrapca… a ambrelu nemam nit ja nit moj pajdaš… Pa tri koraka nazaj i lepo se smestimo na sam početak Pasaža spodi nebodera. Tu baš i ni fest prometno… a mi bi rad gledeli ženske kak prolaziju… Ipak nam se dragi Bogeg smiloval i poslal jenu… pravu. Daj samo pogleč kaj ti je elegancija…. snubim ja Cajgera dok on fest zainteresirano udiše mirisne pare z picerije tu mam pokraj nas. Gdi…kaj… aaaa… mam se osvesti moj pajdaš… konačno nekaj za oči izlječit. No… onaj sitni dež i ovu lepoticu potjera knam pod Pasaž… se razme… nema nit ona ambrelu jer prognoza za denes ni predviđala kišu. Cajger se za pol koraka odmakne tak da bu bliže ovoj miloj ženskici i začne… Znate gospodična… da ga ja imam zdaj bi vam ga poklonil… se razme… kišobran. Od Cajgera je svakaj za očekivat… al da se bu fteknul v ovakšnu avanturu… vrabec ga dal nis očekival. I gda sam več gruntal kak bu ta mlada milostivica prošla pokraj nas kakti pokraj turskog groblja… ona malo zabremza… skor da bu stala … okrene se Cajgeru i veli mu… Hvala… hvala mladi gospon… na što god da ste mislili… ali dali uvijek nudite ono što nemate… pita ona i prejde dalše uz velki osmjeh. Moj pajdaš je ostal zjevat… i dok se je snašel več je ženskica prešla dol dalše od Petita. Si videl… veli on meni… to je prava spametna ženska kaj ti zna odgovorit … a ne da čkomi kak kakšna glupača.
I tak… kak drugač neg smo završili na Malom Placu v kafiču Kraljefcu… ja pri Žuji a Cajger je ostal vjeran žufkom pelinkofcu. Dok smo stigli do Kustošije malo je falilo da več v trajvanu ne zapopevamo.



Evo… več je i Valentinovo… a ja tvrdim da su vse ženske Valentine.
Kušlec vam vsim pošilam !
!























Pemo na Trgač kakšnu klobasu vloviti…punta me moj pajdaš i sused Cajger. Narafski da sam na to ostal zmantan… Cajger nigdar neče špancirati… veli da je španciranje za cucke a ljudi da se pelaju v avtomobilu. I tak se nas dva najdemo na Trgaču… dopelali se v starom Čehu… pa se predomišlamo dal prije spiti nekaj za oprati zube…il mam navaliti na klobase kaj se več pušiju z kotla. Veli meni Cajger da sam ja vođa puta jer sam tu odnavek domaći i vse mi je poznato. Vrabec ga dal… to podrazumjeva da bi ja trebal i stroške podnosit… no… nigdar Cajger ni nikomu ostal dužan…on je takvi… daj mu dva… on bu vrnul četiri. I tak smo prešli kog Kavalira … maznuli po dve travarice… pa zdaj gledimo gdi bi se dalo kaj v gubec hitit.
……….Daaaj pogleč kakšna je to petarda… kriči najemput Cajger i mam začne bežati za tom malom sitnom dinamitnom puckom. Znal sam ja da bu denes bilo svakakvih bedarija gda su v pitanju ženske na vulici. Moj pajdaš retko gda zajde na ovak prometno mjesto…pa se onda čudi vsakoj babi kaj projde pokraj nejga. Maaa… pusti ju… ionak to ni za tebe… vlečem ga ja nazaj prema tim bajticama z kojih se širi šmek klobasa.



No… bumo se tu pobrinuli za provijant… velim ja… a Cajger več gura svoj frnjokl kaj bliže more i halapljivo gledi v klobase kaj se primamljivo pušiju pred nam. Pa ak sam si ja gruntal da bi vse prošlo brez zajebancije…onda sam grdo zgrešil… mora Cajger izvesti svoju predctavu… Pita on tu teg mladog kaj posluje okol klobasa… Čujte… a kaj su te klobase današnje friško skuhane il ste samo podgrijali one kaj su od ščera ostale…ha. Mam se opravdava taj mladi kelner… Vse su friško skuhane… samo si izaberite koju hočete… Hmmm… Hmmm… brunda Cajger a ja čkomim…znam da on izvodi svoju rolu.
Čujte…pita on… a kolko se te klobase moraju dugo kuhati… Veli onaj mladi… Paaa… oko pol sata… Aha…Aha… pametuje Cajger… pol vure kažete… A kad ste ih onda skuhali kad ste otvorili štacun pred petnajst minuta… Eee… zdaj je taj mladi kelner ostal zjevati…al je celu situaciju spasila mlada pucica koja takaj tu dela… Skuhali smo ih prije nego smo otvorili… veli ona. Dobro… dobro… Gut… Veri gut… proserava se Cajger… i naruči… Meni dajte dve klobase v jenu kiflu… malo senfa i malo hrena. Pak je nastala zbrka…sva sreča da je još dost rano pa nema nikog v redu za klobase… Narafski… jedva i jena klobasa stane v tu mršavu kiflu…a kamoli dve… pa ja pojašnjavam da je moj smrtno ozbiljni pajdaš velki zajebant. Vse je dobro prešlo… zgutali smo po dve klobase z senfom… Cajger bi još … kak veli… barem dve…ali zdaj mu ni tolko do klobas… neg mu se je fest dopala pucica kaj ih prodaje. Pemo dalše.



………….. Ha…kak ova ima dobre noge… pak se nameril Cajger na žensku pa malo obilazi da ju vidi sa svih strana sveta… doduše malo šlampasto hoda a i problem su joj štikle… stručno komentira dalše Cajger… no… to je samo ovak dok stoji i hodi… gda ju polegneš na krevet…….. Daj…daj… prekinem ga ja… Naj zdaj sanjat tu nasred Trgača o polegnutim ženskama… rajši si zgruntaj kam pemo zalijat te klobase kaj su več začele iskati kakšnu tekučinu v želucu. Znaš… nastavla Cajger … denes buš več malo koju žensku videl v štiklama na vulici…a još buš majnše videl takvu kaj zna hoditi v štiklama. Moram priznati da ima moj pajdaš praf… denes vse te lepe mlade pucke navlečeju na noge tenisice…pa hodiju kak zajdne seljače po njivi. Istini za volju… nit su tenisice za videt, nit su za nogu istaknut… al to valjda više nit ni važno. Al gda vidiš takvu jenu v štiklama kaj onak gracijozno hodi…ti vrapca…pa išel bi za njom kak pes.



A na Trgaču je več vse spremno za dočekati Novo leto… pozornica je postavljena… tu se bu skupilo pol Zagreba… to bu velka galama gda oni stari rokeri Prljafci zaprašiju . Oveg puta nejdem nikam čekati to Novo leto… nejde mi se… kaj bum negdi celu noč tancal kak stekli kojn… Moja najdraža i ja ostajemo domof… dost smo skorom vsaku godinu negdi bili na drugem mestu… človeku to dosadi… rajši si bumo doma priredili pečenku… francusku šalatu… domaču makovnjaču… pa bumo skup z susedima …malo pri plotu na vulici… malo prešli jedni drugima… na koncu konca… ništ se nebu spromenilo nit novega desilo… noč kak i vska druga noč…kaj ne.



Spili smo si vsaki dve Žuje gor na Dolcu v pajzlu tam pri Ribarnici. Tu zalaziju kumice kaj prodajeju na placu… dojdeju se samo zgrijati malo… staneju se v šturc pa trljaju zmrznute ruke i cupkaju. Cajgeru ih je bilo tak žal da ih je pozval na kavicu … pa su ga čudno gledele. Malo gdo bi njih pozval…pogotovo takšna hrga od človeka kakšni je Cajger… ima skorom dva metra… ziher oko stopedeset kila… bradu i brke kak stric Bedanec i gledi strogo kak majstor Mrkonja iz šegrta Hlapiča. No daju se kumice napuntat… naručiju si čajeke …pa ih Cajger naštima da si i po rum zlijeju v te splačine. I tak ja več pol vure slušam kak se kiseli zelje…kak se čuva krumpir za zimu… kak se delaju dobri čvarki……………….
……………. Pemo za ovom…daj požuri malo… zalaufa se moj pajdaš… Taj je gorši od mene… za vsakom se ženskom obrne…a za dobrom guzicom bu i trčal ak treba. Jedva sam ga malo zabremzal…al je on za njom hvale hital barem kakšnih sto metri.
Kaj da vam velim… moj pajdaš i ja smo završili v brtiji Britanac na Malom Placu… no tu smo si guštali huhano vinčeko…a Cajger je pazil da nam pipničarka skuka pravog vina z flaše… a ne oni nekakšni prašak kaj se spomješa z toplom vodom. I tak… vreme leti… denes je zajdni dan oveg leta… prafzapraf… nikaj posebnog.





VSE NAJBOLŠE VAM ŽELIM
LEPO SE IMAJTE V NOVEM LETU
2020.



















zagrebački štikleci

petak, 27.12.2019.



Sretan Božić

ponedjeljak, 23.12.2019.



Imajte se dobro...dragi moji... Sretan Božič Vam želim ! Vam želim !

moram malo zgibati...razmeš

petak, 13.12.2019.



AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAGH.........................

domača razglabanja bezposlenog človeka

ponedjeljak, 09.12.2019.


Veli tak moja punica... da nebu dobro... Još nadoda da je vrag zavladal z ovim svetom i da drugač nemre bit neg je... Maa... razmem ja nju... je neki dan oprala forhange...pa ih zdaj nikak nemre posušit... vsaki dan dež curi... a v luftu je tolko vlage da dihamo kak ribe... na škrge... A kaj se samog vraga dotikavle... velim ja moji punici da se nema kaj brigat jer sam ja v fest dobrim...se reče... odnosima ... z vragom.. Pa ak ona hoče bum ja nju vragu preporučil.... Pa mi je nato odbrusila ...da me jebal vrag… Evo...na... hočeš ženskoj lepo a ona neče... A moja punica ima več tolko let da više nigdo nezna kolko... Nekaj tu ne štima... v moji vulici... razmeš... Tu su vse ženske naokol vdovice i vse su v ...veliju... kategoriji ... Metuzalem…ha ... Al veli moja suseda kaj taki ima preveč let kak i moja punica... da njih dragi Bog ima rad pa ih drži na ovem svetu... Pa sam se ja pobunil i rekel da to ni tak... baš obrnuto... Njih dragi Bog nema nikak rad pa ih neče sebi zeti... Onda mi te Metuzalemke veliju da sam ja zajebant... Maa… bi ja njima pokazal svojeg zajebanta...al kaj.. sto let im je pri grbači... A znaš kak se snebivaju i zgražaju gda ih ja znam pitat dal imaju uredni seksualni život... Isusek... prenemaže se suseda Metuzalemka…Kaj vama sused opada na pamet... A vse se staroj oči svetliju... A jena tam treta suseda...taki z iste kategorije ... mi lepo odbrusi… Da kaj se samo prenemažem... nek pokažem ak kaj morem naredit… Jeee... gruntam si ja... Pa nis ja Karitas.


Jebal vrag državu i državno uređenje... tak ti lepo i z voljom pošilaju račune da vsaki treti dan pem na Poštu peneze nosit... A na Pošti navek red spredi blagajne... a ja nigdar da dojdem drugi... nedajbog prvi... navek sam makar deseti po redu... A vse samo penzijoneri...zapraf penzijonerke v redu stojiju z računima... pa se žaliju da to ni pošteno kaj vse moraju plačat... Veli jena... Evo... kad poplatim sve račune ništa mi ne ostane za život... Narafski ljudi okol nje suosječajno klimaju z tikvamai... jeee... žalostno je to da čovek plati štrom i vodu...a onda mora kožu od špeka hrdat... I nastavi ta ista ženska kaj joj ništ ne ostane... nit za kruhek... gda podmiri račune... Je... več sam naručila puricu z Zagorja... to bu za Božić... a pol odojka sam več kupila na Dolcu kod mesara Franceka to sam zamrznula... bu za Novo leto... I još nadoda da mora speč barem tri orehnjače ...a domači orehi su kod kumica na placu po sto kuna kila... A pogledajte...veli ženskoj pokraj nje vredu... kupila sam za unuke pun ceker slatkiša i nekakve igračke za pod bor deti... za v čižmu metnut... Hmmm... gda je vse nabrojila kaj je kupila i kaj još bu... ljudi kaj su ju z početka žalili kak ona nema nit za kruh gda poplača račune... su zašuteli … je ispalo da nema za kruheka... pa se buju kolači jeli... kak je to lepo carica Antoaneta narodu preporučila…


Ciklona... Ciklona.. kriči oni zalizani prognostičar na NovojTV... i još nadoda da je ciklona do ciklone... ciklonalno područje... jebal ga ciklonalni ciklon...pa to znam i ja gda pogledim čez oblok...a nejmu je za to trebalo fakulteta svršit ... ha… A i ona zgodna i simpatična prognostičarka Ana...jezušek pa stajal bi znjom na kiši pol dana… i ta se nekaj kakti malo povlekla v šturc… nema kaj dobrega za kazat... pa samo zgibava z ramenima... nezna kaj bi se zlagala da ljudi buju bolše zadovolni... No...pa kaj... dež curi..al kiša pada... sasvim je to svejeno mojim cipelišima kaj to moraju trpeti... više nikakšna šmol pasta ne pomaže... Al bum ti rekel da dok traje ta... no... ciklona… dotle je ovak kak je z tim Celzijusima... Eee...gda dojde ona anticiklona... ha... onda buju ti Celzijusu prešli sroz dol v podrum… razmeš... Pa gda se zmislim da bi onda mogel naletet i oni beli prhlivec... moj je zaklučak... dobro je ovak kak je... Čist se fajn osečam kak Englez... kak oni Čembrlajn kaj je z ambrelom spal v krevetu ... Ambrela vsaki dan z menom putuje po mojim špancirancijama ... Pa je da je ta ambrela opterečanje... ruka ti vsahne ak negde malo ne počineš ... Al je koji put ambrela i dobra za podupret se... onak staneš negde na vuglu i obrneš se hitro za kakšnom ženskom... ambrela ti život spasi kaj si se poduprl znjom da se ne prehitiš... Aaah… te ženske... lamačeju z tim ambrelama kak da im za zabavu služiju... Gledim baš jenu... tak.. srednjih leta... ni za hitit... drži tak ambrelu da vse njoj po plečima dež curi.. Kaj če tebi ambrela ... gruntam si ja... A je...je... ni to denes kak negda...


Znaš.. je bilo doba gda su ženske dalko više vodile brigu o svome izgledu.. One natapirane frizure... pa velke loknice... pa punđe… razmeš... to ni nikak smelo pokisnut... A da ti ne pripovedam o onem farbama za vlasi... to gda se je zmočilo je curelo ženskoj vse do gač v svim farbama... Pa ak bi jako pokisla bi guzica bila bolše pofarbana neg tikva... a da ne velim za one maškarade za lice i oči farbat... Eeee... to je bilo nekaj za videti ak bi ženska pokisnula... Vrabec ga dal... bi se lahko mogel splašit i po danu...a kamoli slučajno da ju takšnu potrefiš negde v kmici... Bumo rekli naposletku da je ženskama negda ambrela praf korisno služila...a ne kak denes... da ti oči skopa nasred Ilice … A i ta maškarada za ženske je denes drukčija... te akrilne farbe... grunt farbe... fasadeksi i kaj ti ja znam kak se vse to nazivle... to denes nalarfa na sebe i mesec dni to drži... dok se skup z kožom ne zguli...


Ti vrapca kak su negda pucice štele kričati gda si ju štel v oko kušnuti… Paaazi.. farba …A ak si ju onak z radosti malo polizal prek obraza… vrabec ga dal... kak da si polizal malersku kefu... Viš... ipak su ovo moderna vremena... Al to ti velku opasnost skriva... Jen moj pajdaš je sedam dni z nekakšnom šocom prešel nekam... razmeš... poskrivečki... bumo rekli na službeno putovanje... I jeno jutro si je ona oprala ... valjda z terpentinom tu farbu z lica... Gda se je moj pajdaš zbudil... ju je pital da gdo je ona i kaj dela v nejgovi sobi... I skor ju je ostavil i prešel ...al ga je nekak uvjerila da je to ona ista od ščera…. Velim ti ja... svakaj se događa…


Jezušek... vse se pitam da kaj ja delam vani po takšnem vremenu... Ni nit za posrati... Slabo buju prešli tu ovi kaj po štandima prodajeju tu robu... a bormeš nit klobase nejdeju kak je to zamišleno... Baš gledim... of tu na Gajevi je več vjutro nakuhal celo brdo kobasic... a zdaj je več dobar del dana prešel... a klobase se pomalo grijeju na tem plehu.. morti bu to uspel nafčer prodat... a ono kaj bu ostalo bu negdo vjutro pojel… spregriješ v vruči vodi i kaj… z senfom je dobro ... I tak... gruntam si od vugla do vugla... ambrela funkcionira… cipeliši još trpiju… Znad našeg dragog Zagreba se vlečeju ti čarni oblaki... dež curi…curi...curi …
































štikleci z vulice ...

nedjelja, 08.12.2019.



Kaj ti je makljaža...ha... grčko-rimski..ha


also...
/div>
also...




Halooo Nikoline... lepo se imajte !

petak, 06.12.2019.

vsi ti cajti kaj su sprešli



Gda sam vjutro prešel z hiže još se malo megla vlekla... kak je da je človek se malo mora razvleč naokol.. A vreme pe kak bedasto.. Pol vure zgubiš na Pošti.. jenu vuru v Kavaliru z pajdašom .. pol vure na Dolcu .. i zdaj stojim na Trgaču.. Gledim kak su ženske tu prinesle one zlatne brezove šibe kaj se za Svetog Nikolu poklanjaju.. Pa malo gdo kupi.. ljudi nečeju dati deset al više kuna za tu pofarbanu grančicu.. A i kaj bu znjom.. deneš ju nekom v čarapu..al cipelu.. drugi dan ju hiti v smetje.. Veliju da šibu donese krampus.. a darove Sveti Nikola.. Vrabec ga dal.. znočka treba čižmu deti na oblok a ja baš nemam nikakšnu .. A v druge cipeliše majnše stane…
A bum ti zdaj spripovedal.. jenu pripovetku… Ovak…



………………………. Pred par let je to bilo.. Sused Cajger.. sused Špengler .. sused Jura zidar.. bosančeros Miha i dugački Ivek stojimo pri mojemu plotu i žlabramao.. pa tak i o tem Svetom Nikoli.. pa se zafrkavlemo da kaj bu gdo dobil .. Narafski.. to su lepe navade za dječicu darivat.. a ne stare kojne kak smo mi.. Al je sused Špengler odlučil da bu on na obloku v prizemlju pri svoji mamici del čižmu pa bu vjutro ziher nekaj bilo v čižmi poklona.. I zapraf je on nafčer del na oblok onu ogromnu šljakersku gumenu čižmu kaj ju navleče na noge gda pe v grabu z vodom… I slučajno ja kasnejše nekaj zidem na dvorišče i vidim kak je sused Jura zidar zašel prek plota i nosi v ruki hamper.. Kaj delaš pitam ga ja.. Pšššš… veli on i zlije v onu čižmu na obloku barem dve litre vode.. A Špenglerof cucak Medo samo mirno gledi.. pozna on nas vse pa na nas nigdar nebu lajal ak zajdemo v nejgovo dvorišče.. I beži Jura nazaj prek plota da ga stara z prizemlja slučajno ne vidi.. Narafski.. ja sam ostal čkomet pa kaj bu .. bu.. Vani je več rano črna kmica .. I prejedmo vsi spati.. noč je …
…………… Negde okol sedme vure vjutro na sam dan Svetog Nikole.. kriči debeli Špengler da ga se čuje skroz do Svetog Petra v raju.. Strčali se susedi na dvorišča ..a of.. Pas mater.. Cucak mater.. Kojn mater… pa još spomina mamicu i vsim svecima i nadoda vse one spolne organe pri tomu.. Kaj se je to sprepetilo… Se razme… ja sa strane čkomim. Sused špengler je vjutro prvo zišel z hiže i prešel pogledeti v čižmu kaj ju je ščera namestil.. I lepo je z čižme zvlekel onu zlatnu krampusovu šibu i celu ..se reče.. šteku cigaretlina.. Narafski.. cigaretlini su se zmočili..zapraf napili vode da zdaj more znjih samo duhanski čušpajz naredit… Kak je to baš tak ispalo… ha…
……………….. Se desilo da je debela Barica.. žena od Špenglera vidla da je of z zafrkancije ostavil čižmu pa je odlučila da bu mu poklona dela nutra.. Hitro je prešla još tu večer v štacun i kupila jenu celu .. se reče.. šteku cigaretlina i po kmici to porinula v čižmu.. A mamica od špenglera je nadodala onu zlatnu šibu..
Narafski.. Cajger..ja i drugi susedi kaj smo se zatekli pri tomu vjutro.. šteli smo se poscati od smjeha … A sused Špengler je zdaj začel zkup z svojom debelom Maricom glasno gruntat i pogađat gdo je tu psinu naredil… Prvo je nadrapal Špenglerof cucak.. dobil je znogom vrit da se je mam zavlekel v svoju kučici i ni se celi dan pojavil.. On je bil krif kaj ni lajal... Eee.. kak smo se Cajger i ja najbolše trgali od smjeha.. mam su Špengler i Špenglerica zaklučili da smo to mi naredili.. A suseda Juru zidara ni bilo jer je rano prešel delat.. Se razme.. mi smo se kleli vsim svetima da nismo ništ krivi.. A Juri zidaru smo javili kaj je i kak bilo.. I on se podrapal od smjeha.. Popoldan je Jura došel z posla i donesel špengleru novu šteku cigaretlina.. Narafski.. ja sam iznesel flašu z domačom drožđenkom… i tak.. to je to...Nikolinje…kaj ne.




Vsim Nikolinama želim lepi imendan !







mrvica sunčeka ....... taman...........

četvrtak, 07.11.2019.















I na koncu zaslužena klobasa... se razme i Žuja... zdaj sem zadovoljan človek... baš je lepo živlenje...kaj ne...ha.





















fučkaš prognozu ........

utorak, 05.11.2019.


Viš... poslednje jesenske rojžice čekaju svoj svršetak... mam za koji dan več ih nebu...
i kaj... na proletje ih buju pak zasadili... i tak to navek ide...
a mene nigdo nebu zasadil... još bolše... buju me deli pod trs da bolše raste...ha...
maaa... veliju da je tomu kriva ova južina


Vrabec ga dal... ovo gor na nebu se ne šali... oblaki sam od nekud zviraju... još se nis posušil od malo prije... pak bu se znova zlijalo


Slušam ja kak negdo tu fest galami... pem malo bliže... nemrem verovat...
to Majkica z vrha oveg kamenog stupa kriči na ove dole angeleke...
Bagro nesposobna... lojtru ste zatrajbali... dajte barem kakšnu ambrelu donesite sim gor...
pa zakaj vam je Otac krila naredil...ha...


Taman su spet začele kaplice zneba padat... gda sam ju spazil ... ti vrapca... več dugo nis videl ambrelu z tak dobrim nogama...
uuuuh... jebal ga vrag... zapel mi je oni zoom na aparatlinu...

dve kaplice za vrat .............

nedjelja, 03.11.2019.


Kak se to podrazumjeva da v jesensko doba i dež curi... tak se mi Zagrepčanci nemremo požalit da to ni tak. Dežek malo curi... više ne curi il samo pomalo sere. A to je ono najgorše... neznaš dal bi ambrelu odprl il bi računal da ono sranje nebu dugo potrajalo. tak sem i ja čekal... dežek je sral i onda sem ja skužil da sam več mokar do riti. Kaj je najbolše nis imel ambrelu neg kožnati ajncug i kožnatu kapu šiltericu... I sva se ta nebeska voda cjedila prema dol po mojim kolenima...tak da sem bil do riti mokar od zdoljne strane a ne odzgor. No... to su komplicirane stvari... nebumo zdaj delali od tega senzaciju.


A ja po staroj navadi budan od ranega jutra kak da sam pekar... moram malo šalabajzat po Gradu makar i sekire padale. Kaj buš... nemrem spati... pri hiži tak rano nemam kaj delat... moji pajdaši sused Cajger i sused Limar još se v to doba držiju svojim babama za rit... i onda kaj... na trajvan i pelaaaaj... pa največ zidem dol na Frankopanski... stanem na vuglu i gruntam na koju stran sveta da krenem. Jemput je to dol po Frankopanski... na Safsku... pa pokraj Cibone na Tratinsku i tak čez Staru Trešnjefku do Remize. Tam si spijem v poznatom kafiču dve tri Nesice od vanilije... navek najdem kakšne poznate domače protuhe kaj nemreju kak ni ja spati... malo pripovedamo i onda ja biram puta nazaj v svoju domaju.
Drugi puti su od Frankopanske čez Mesničku prek Griča brega na Gornji Grad pa onda nekim putem nazaj dol ... koji put z Jurjefske a največ niz Felbergerove štenge pa na dobru staru Tkalču. Kak Palainofka v to doba još ni odprta gor na Sjevernoj Promenadi... imam mali odmor v kojem od sto kafiča.
Treti puti su ravno od Frankopanske spram Trgača... tu je ponovno dilema kam dalše...al ima se velki izbor. Tak sem denes zagrabil put Jurišičeve s najbolšom namjerom da pokraj burze odgibam čez Martičevu..pa onda negdi naredim okretanje pa čez Vlašku nazaj. Jeee... nigdar ni kak bi si človek zamislil.... Dol v Jurišičevi sam stal spred izloga z cipelišima... čudim se kakšne su to cjene za obični opanak...gda najemput ... jebal ga vrag... scjedi mi se voda za vrat... uhhhh... kak sam klel... pogledim gor a ono spet opadne velka kaplica i praf meni pod kraglin... Tekar sam zdaj odstupil od izloga i vidim da gor na krovu kaplje z žleba. tak ti je to gda nit jedna hiža va našemu lepom Gradu nema pazikuču... pa su žlebi vsi proluknjati i tak to ostane dok i sam žljeb ne odpadne nekom na tikvu.
No... sam štel kazat da su se one dve ogromne kaplice scjedile niz moj vrat čez leđa i završile na gumi od gač. Zgubil sam volju za dalše španciranje... hitno moram najti utočište ... se razme brtiju.


Eee... zdaj sam si gruntal da sam trebal ipak zeti ambrelu...no kaj... zarad te dve kaplice... hmmm... a mogel je žleb puknut i zdaj bi bil mokar kak da je Nijagara na mene scurela... al ipak nije... a mogel je i žleb odpasti jer je truli a ambrela bi malo ublažila katastrofu...eeeh... kaj bi bilo gda bi bilo... brez veze... pem ja nazaj od kud sam i došel... dost je za denes i kaplic i španciranja... kolena su mokra... čak mi ni nit do Nesice ... ha ... bum si spil travaricu na Trgaču pri Kavaliru.



Tu sam malu znal
još na triciklu
danas sam ju susrel
na biciklu.
I ja imam biciklina
ragu staru kaj se klima
na torpedo žlajfu
znjim sam navek ja u laufu.










saki bedak ima svoje veselje ..............

srijeda, 30.10.2019.





v Zagrebu kmica muk
sa Tuškanca sove huk
z Griča brega zove čuk
mesec sija
srebrena čarka
zapel je za turanj
svetoga Marka
i kakšna spodoba
gradom hodi
v kesno doba
pučanstvo spi
vulicom hodiju
posmude i tati
plaziju po tleh
vinski brati
a ja se španciram naokol
takšni mi je protokol
i kakti da Zemla je okrugla
a ja hodim od vugla do vugla










aaaah... navek sem bil bedak i ostal bum navek taki ...........

ponedjeljak, 28.10.2019.


Poslednji dan Babljeg leta .........


en ten tini sava raka tini sava raka tika taka...

petak, 13.09.2019.





i tak dalše ..............

četvrtak, 12.09.2019.

stari puti su utrti
navek znaš kam buš prošel
kolko god se zemla vrti
ja bum v Zagreb opet došel










pemoooo !




Kipeci... kipeci

srijeda, 11.09.2019.

Nebum nikaj pripovedal
tu su moji puti stari
kipecom vam bum povedal
da je Zagreb navek pravi










pemo dalše ...

HALOOOOOO !

utorak, 10.09.2019.

halo Darija... halo Dina

dajte najte noret i delat huncutarije
bi se lahko zgodilo da vsi skup dojdemo kak puntari
z letvami i kolcima reda delat dol v Remetinečku 139.
kaj hočete... kaj vam ni lepo znami...ha... ste nas zguštali
pa bi nas se rad rešili...ha
Eeee... nebu išlo pa makar se ja vrnul na Bloghaer.
Nooo... vi ste dobre puce... razmete vi mene...
paaa...ja vas imam tak rad... Serbus !


dne 24.02.2019.

pak sem prešel...odprhal... zgibal...



fala kaj ste se navrnuli... ni se treba mučiti z komentarima... me nebu tu
Imajte se dobro !


zagrebački štikleci




u četiri oka ...

nedjelja, 17.02.2019.



Valentinama... velki kušlec !

četvrtak, 14.02.2019.


Nema ništ lepšega neg gda vjutro sunčeko obasja moj Grad. Nooo… to nemre vsaki videt… oni kaj dugo spiju… nit neznaju kaj je to jutro… oni kaj ideju rano delati… ti vrapca… njima je ionak fort mrak na očima… a oni bedaki …kak ja… kaj se rano vjutro naokol španciraju… oni moreju uživat i stat na vuglu i gledeti kak se sunčeko z raufunga zpušta čez fasade. Tak i ja zdaj stojim na vuglu… i čekam da sunčeko dodirne špice mojih cipeliša. Baš je milina.

- Čujte gospodična… pardonček… kaj ste vi morti Valentina…ha
- NISAM !
- Dobro onda… čuj šlampača jena… pogleč kak ti je ta kiklja sfufljana
- KONJ STARI !
Narafski… ništ se od teg ni zgodilo… kaj bi se ja rival med ženske kiklje… a da je šlampasto… je za tak finu damu v pelcmantlu… pa si gruntam kak se to tak potrefilo da bu se baš tak zafrknulo… hmmm… jedin ak ju je negdo zgrabil i štel kiklju zdignut…onak na brzaka v haustoru… Kaaaj se iščuđavleš… kak da nigdar nisi to delal… hmmm… jesam… davno je to bilo…gda sam se još mogel sagnuti…ha… a morti je ženska prešla scati pa je pozabila i gače zdignut…ha… pa joj zdaj plahutaju okol kolena…ha… Vrabec ti dal to Valentinovo … same bedarije mi se po tikvi vrtiju… Pem dalše sunčeko gledeti.




vsim Valentinama želim radostni dan... a ja zdaj pem taki potrošit pol penzije...a kaj buš...ha

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.