Nudiš mi zvijezde kao grickalice i kažeš zamisli da je zdjela puna zvijezda hrskavih poput kiflica, a ja zamišljam zvjezdani prah od šećera kristala kao trag mrvica na nebu od prosinca. Imaš malo praha na tim tvojim usnama. Vraćaš me s kratkog putovanja; uskoro će mi zvoniti alarm, kažem ti pa što, kažeš mi napisaćeš mi pjesmu, pitaš neću, ozbiljna sam (i onda ipak jesam) Negdje moramo napraviti taj prvi korak od snova do zbilje kažem subota je pa što fali suboti u pravu si kažem ti nedjeljom sam i tako po navici nesretna. Trebao si prodavati obuću znaš li, pitam a što ne televizore, pitaš I nemoj nikada nositi pisma u džepu od kaputa kažem između gutljaja kave i frižidera. Sad me već gledaš onako. A lijepo sam ti rekla. |