utorak, 14.05.2024.
Tuga ubija polako
Tuga ubija polako. Prikrade se poput lopova, na prstima, tiho. I kad se najmanje nadaš zabije ti nož u leđa. Tuga ubija polako. Pjesmom. Stihom. Spusti se po žicama gitare. Ubija svoje vjerne sluge, ubija vladare. Tuga ubija polako. Podmuklo. Za šankom plača ti piće. Tješi. Grli. Pod košulju se zavlači. I zadnju trunku samopoštovanja s tebe svlači. Tuga ubija polako. S osmjehom na licu. Raširenih ruku kao da u zagrljaj te prima. Ubija kada ne slutiš. Kad nikoga nema. Ubija u tebi tog posljednjeg boema.
