AnnaBonni1

16 : 03

nedjelja , 21.12.2025.

16:03 zimski solsticij 2025.

"Ovo je doba ljudi-guštera i ljudi- kameleona . Jedni se skrivaju, a drugi po potrebi mijenjaju boju."
Milan K.

Fala Bogu da nema samo njih (iako su većina), ali ima još i nešto normalnih, ovaca, budala, mornara i pjesnika. Dobro nam more posado !!!

foto: jani cotto...snaga zagrljaja

SREDNJI PUT i ČETVRTA svijeća

I upozori ga da ne leti ni previsoko ni prenisko,
jer će vosak omekšati od sunca, a krila otežati od mora.”
— Ovidije, Metamorfoze, VIII
......................................................................................................................

Danas je paljenje četvrte svijeće.......LJUBAV

Često se kaže da je ljubav ta koja pokreće svijet. I potpuno se slažemo s time, neovisno o tome radi li se o partnerskoj, roditeljskoj, bratskoj ili prijateljskoj ljubav

GlasGlasnijegGlasa

subota , 20.12.2025.

...tvog glasa glasni glas
glasa se glasnim glasom ...( pjesnik,,,)

Dajem ti se pjesmom : jedino to imam
među koricama zakopanih sjećanja
nepoznato
neviđeno
nestašno
nesuđeno
nježno
i stihovima ću ti proći
kroz sve pore kože
govoreć' ono što ruke ne smiju
spojiti treptaje i riječi
bezglasjem ostaviti trag
kao pečat užarenog žara koji žari
kad ovo ispišem netragom nestajem
šapat iz glasa
glasat će se
glasno
i kad me ne bude....

KAD SE VATRA GASI ?

petak , 19.12.2025.

" Ima mladih staraca kao što ima puno i starih mladića. Starost čovjekova odista počinje tamo gdje svršava njegovo oduševljenje. Čovjek koji ne može da zatreperi, oduševljen za neku ideju ili za neku ličnost, star je i mrtav. Mladost, to je prije svega sveta vatra.
Samo onda kad se ta vatra ugasi, treba leći i umrijeti."..........J. Dučić

divne su sve varke za koje smo mislili
da su istine
a sad su oko nas mrtvo lišće
zima zimnija od stvarne zime
a mjeseci se vuku sporo kao kroz blato
ni osmijeha nema jer ostade zarobljen u nekim
dalekim danima
i tako...
nestale su noći u pouzdanim rukama
i tinjajući prestaje vatra
a mi ?
gledajuć' u zadnji žar
očekujemo još jedno sutra

M A S A

četvrtak , 18.12.2025.

iz grupe VISIT Split

današnje dopodne : 'ko je moga , taj je bio.......Obrov pripun

..pa onda se oni koji prolaze Splitom pitaju : je li kod vas štrajk kad nitko ne radi ?

..ovo jutros bilo je glazbeno dopodne oko ribarnice : uz pjesmu i radosne štandove i uz fritule ekipe - ANA

advent iz zraka : 24 sata objava

č u d e s n o

TKO JE KRIV DA DIJETE PIJE?

srijeda , 17.12.2025.

Od dvije grozne vijesti ovih dana ( slučaj Osijek i slučaj sina Anđe Marić ) a obje su nemile sa strane struke prva i druga , objava Anđe Marić o sinu alkoholičaru koji je sad u zatvoru zbog pretučenog Nepalca preplavila je medije zahvaljujući njenim reels objavama na fejsu i na drugim mrežama. Komentari podrške ali i komentari prigovora na njezino " ja nisam kriva i ja nastavljam na svojem kanalu tarota i samopomoći" motivrali su me za ovaj post

Alkoholizam koji započinje u djetinjstvu ne nastaje u vakuumu. On nije hir, nije faza i nije “karakter”. Riječ je o ozbiljnom poremećaju koji gotovo uvijek ukazuje na duboki problem u okruženju u kojem dijete odrasta. Zato je važno jasno razlikovati dvije stvari koje se u javnom prostoru često miješaju: kaznenu i roditeljsku odgovornost.

Roditelj ne mora biti kazneno odgovoran da bi bio odgovoran. Kaznena odgovornost bavi se kršenjem zakona, dok roditeljska odgovornost podrazumijeva trajnu obvezu zaštite, prepoznavanja problema i pravovremene reakcije. Razvod, udaljenost ili formalno skrbništvo ne oslobađaju roditelja te obveze. Dijete nema mogućnost samo sebe zaštititi.

Kada su roditelji javne osobe, često svjedočimo narativu „nisam kriva“ ili „nije živio sa mnom“. Takve rečenice možda imaju pravnu težinu, ali nemaju etičku. One ne služe dobrobiti djeteta, nego obrani slike o sebi. Fokus se tada s problema ovisnosti prebacuje na roditeljsku samoodbranu, a dijete postaje argument, ne osoba kojoj je potrebna pomoć.

Posebno zabrinjava kada se nasilje ili kriminal odraslog djeteta relativizira kroz priče o teškom djetinjstvu. Razumijevanje uzroka ne znači opravdavanje posljedica. Roditelj ima pravo voljeti svoje dijete, ali nema pravo opravdavati nasilje ili sudjelovati u njegovu prikrivanju.

Društvo, nažalost, gotovo uvijek reagira prekasno. Dječji alkoholizam ostaje nevidljiv jer razotkriva neugodne istine: da obitelj nije uvijek sigurno mjesto, da institucije često zakazuju i da se ovisnosti još uvijek promatraju moralno, a ne zdravstveno. Kada problem eskalira u kazneno djelo, reakcija je brza i represivna, iako je preventivni sustav odavno zakazao.

Ako želimo biti iskreni, moramo priznati sljedeće: roditelj nije odgovoran za svaki izbor svog djeteta, ali jest odgovoran za to kako reagira kad vidi da dijete propada. A društvo koje šuti dok dijete pije, nema pravo biti iznenađeno kad odrasla osoba postane nasilna.

PREPOZNAVANJE

nastanile se godine tamo
gdje ja nikad nisam bila
dani su otklizali strminom sivih ulica
riječi su izostale jer
izgovorene ne b'ješe nikad do kraja
uspio si dodirnuti krovove njima
i povukao ih zaboravom
.....ni pamćenje
.....ni zaborav
al dobro : ostao je mir
težak
i topao

Kao san
koji se ne dosanja
ali se prepozna

foto: G.Safar- Split by night

...nije svejedno

utorak , 16.12.2025.

Da je sve onako kako se čini,
voda koju rukom zahvatiš iz mora,
bila bi plava

Hafiz Širazi, perzijski pjesnik iz 14.stoljeća , imao je utjecaja na mnoge europske pjesnike posebno na Goethea

ova misao potiče na naše svagdašnje prosudbe o likovima s kojima se dotičemo riječima i mislima po kojima stvaramo vlastite prosudbe iza kojih ( kao ) čvrsto stojimo ne shvaćajući na vrijeme, da nije baš sve onako kako mi mislimo pogotovo, ako ovo "mi" uzimamo kao ljestvicu neke vrijednosti nad kojom ustrajemo ne videć' pritom, da - nije sve kako se nama čini

foto : osobna

foto : net

Ako ne znaš kako je bilo....

ponedjeljak , 15.12.2025.

Jedna stara i pomalo prigodna prispodoba za ovaj zeman:

Kako to već biva u ovom misecu, osim generalnog čišćenja kuće, pojate i avlije, narod se priprema i za blagoslov kuća.
Kako u to vrime, zime bijahu baš zime, sa snigon, buron, misurin i ledon, roba se većinon sušla u kućan i to na ognjštu ili špakeru na drva jerbo se drugovačije nije mogla ni osušti.
Tako je i naša, nazvat ćemo je Stoja, kroz jutro oprala mudante, kanotjere i kalce i povišala po poklopcu od špakera.
Znajući da je to dan za popa i blagoslov kućŕ a nedaj Bog da uđe dok se mudante suše, pošalje jedno od dice na avliju da joj dojavi kad se pop pojavi pa da more maknit robu sa špakera.
Ode dite po maternom nalogu, (jer to ti je bilo ka da je sam Bog naredija), čekati stražu i špijat oćel skoro ugledat popa i remetu.
Negdi prid podne ugleda dite popa i zarlauče na sav glas

:" Mamooooooo, skidaj mudante, evo popaaaaaaaa".

Ne triban vam ni reći kako su našu Stoju gledale suside naredni godina

( prepričana priča iz Dalmatinske Zagore , uprav prid dane koji nam dolaze )

*********************
********************evo malo Splita od subote....danju

noću...

foto: J.Gudić