Viatrix

Cestom Ž5074 iz pravca Svetog Lovreča ili iz pravca Svetog Petra u Šumi, te cestom L50099 iz pravca Tinjana (D48) dolazi se u naselje Kringa. Naselje je u sastavu Općine Tinjan te je imalo 315 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2011. godine. Prvi put se spominje 1102. godine pod imenom Curitico kao posjed Akvilejskog patrijarhata. Od 1177. godine je pod vlašću porečkih biskupa koji su krajem 12. stoljeća prepustili vlast Pazinskoj knežiji. U 16. je stoljeću Kringa imala župana koji se zajedno sa sudskim vijećem sastajao, u ljetnim mjesecima, u hladu Ladonje (bjelogorično stablo s gustom krošnjom koje može narasti 20 do 25 m u visinu, Celtis Australis L.), jer naselje nije imalo gradsku ložu. Navodno je u Kringi i Raklju, pod ladonjom, pisan Istarski razvod.



Auto smo parkirali na parkiralištu pored malonogometnog igrališta, pored raskršća cesta Ž5074 i L50099. S parkirališta smo krenuli prema istoku, cestom L50099.



Ubrzo smo stigli do kalvarije iz 1876. godine, s lijeve strane ceste, i crkve sv. Katarine iz 16. stoljeća, s desne strane ceste.



Nastavili smo prema istoku, ali smo nakon samo nekoliko metara, na prvom raskršću, skrenuli lijevo i napustili cestu L50099.



Nakon 150 metara smo došli do slijedećeg raskršća na kojem smo skrenuli lijevo, na cestu L50099.



Pedesetak metara od raskršća se nalazi početak projekta "Europski suhozid". Projekt je pokrenut 9. svibnja 2007. godine, a zamišljen je da se obnavlja već postojeći suhozid na dionici Kringa – Tinjan (4 km). Svaki "graditelj" može ugraditi najviše jedan numerirani kamen, a za sudjelovanje dobiva certifikat.



Nismo provjerili koliko je do sada suhozid obnovljen, jer smo odlučili istom cestom (L50099) krenuti prema centru naselja, na jugoistok.



Kod Spomen parka mons. Bože Milanovića skrenuli smo desno na šljunčani parking. U spomen parku se nalaze dvije biste. 2010. godine je postavljena bista Bože Milanovića (Kringa, 10 listopada 1890. - Pazin, 28. prosinca 1980.), svećenika i antifašista, koji je pisao filozofska i povijesna dijela, te je bio jedan od istarskih predstavnika na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. godine gdje se odlučivalo o sudbini Istre nakon Drugog svjetskog rata. 2018. godine je postavljena druga bista svećenika Josipa Vidaua (Opčina kraj Trsta, 30. svibnja 1904. - Pazin, 11. travnja 1983.) koji je navodno "izumitelj" biske (rakija od mladih listova imele).



Na šljunčanom parkiralištu se nalazi crkva sv. Antuna Opata.



Vratili smo se nazad na cestu L50099, nastavili prema jugoistoku i ubrzo stigli na glavni trg.



Na trgu se nalazi cisterna s dva grla bunara iz 1882. godine, a malo dalje stablo ladonje i župna crkva sv. Petra i Pavla.



Župna crkva sv. Petra i Pavla izgrađena je 1787. godine na mjestu starije. Crkva je jednobrodna, a na pročelju se nalaze tri niše u kojima se nalaze kipovi sv. Petra, sv. Pavla i Blažene Djevice Marije.



Pored crkve se nalazi trideset metarski zvonik. U podnožju zvonika se nalazi kapija od mjesnog groblja, tako da kada se ide na groblje prolazi se ispod zvonika.



Na groblju se nalazi crkva sv. Ane iz 1558. godine.



Pored crkve sv. Ane s nalazi kamena ploča s grbovima i zanimljiv kameni stol.



Ploča na stolu je udubljena i ima nekoliko rupa, tako da mi ima elemente strave. Da li je taj stol povezan s mračnom pričom koja je povezana s Kringom?



1689. godine putopisac Johan Weikard Valvasor (Ljubljana, 28. svibnja 1641. – Krško, 19. rujna 1693.) u njegovom dijelu Slava vojvodine Kranjske zabilježio je mračne priče mještana Kringe o jednom događaju. 1656. godine na groblju u Kringi je pokopan križanac (kako se zovu stanovnici Kringe) Jure Grando. Već je prve noći nakon ukopa ustao iz groba i obilazio Kringu i lupao na vrata kuća u kojima bi poslije kratkog vremena netko umro. Posjećivao je i svoju udovicu koju je maltretirao i silovao. To je trajalo svake noći 16 godina. Jedne noći, 1672. godine, križanski župan Miho Radetić okupio je devetoricu mještana koji su iskopali i otvorili grob Jure Granda. U grobu su našli potpuno očuvano tijelo rumenih obraza. Pošto ga nisu uspjeli probiti glogovim kolcem, odrubili su mu glavu sjekirom i zatrpali grob. Nakon te noći, Jure Grando nikada više nije uznemirivao mještane Kringe. Zanimljivo je da je Jure Grando, u Valvasorovom dijelu, prvi europski vampir koji je spomenut imenom i prezimenom.



S groblja se pruža lijep pogled na Limsku dragu. Izašli smo s groblja kroz zvonik i skrenuli lijevo, prema zapadu, i nakon 250 metara smo stigli do parkirališta pored malonogometnog igrališta.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,01 km.