Davno san se sprema učinit ovi đir, još od onoga posjeta ZG Adventu kad san na najgori mogući način naučija da je za proć Advent malo jedan dan, atroke za obać sve znamenitosti naše Metropole ... Prijatelj Zvonimir, inače ZG domorodac (rođen u Medulićevoj ulici) me odavno nagovara da se nas troje, Vinkica, Zakonita i ja, uputimo gori, ali kako je prilično teško, da ne rečen nemoguće, da se svi nađemo u isto vrime na isto misto, a pogotovo da Zakonita ima dva (2) dana slobodno, išli smo samo Vinka i ja.
Lipo san sve isplanira ... pokupija san Vinku odma u petak poslin škole ... pa smo se uputili pravcen Prgomet-Drniš-Knin-Gračac i dalje cestom D1 ... nada san se, pokazalo se neosnovano, da ću proć bez padalina ... i sve je bilo skoro OK do Borja, di smo svratili na ritualni fažol (ili u Vinkinome slučaju "bolognese"), jer je bolje da krepa selo nego običaji ...
Stvario su se lagano zakomplicirale malo dalje ... jer je počelo padat ono "#$%&/ "bilo govno" a fibra (u zraku!) se vrtila lagano oko nulerice. Vozija san pomalo, ka po jajima, bez naglih pokreta volanon ...
... da ne bi mora snimat remake poznatog filma po djelu Mate Lovraka pod nazivom "Kobila Suzi u snigu" 
Sve je, na našu veliku sriću, prošlo kako triba, osin ča san malo kasnija u dolasku ... a i kad san doša gori, malo radi navigacije, a više radi moga nesnalaženja u novoj situaciji kad je "rotor" na remontu, obaša san po Zagreba dokle san doša do Zvonkove kuće. Svi planovi da odma krenemo u đir su naprasno odbačeni i samo san se izvrnija u postelju ... odmorit noge i živce za sutrašnju điradu 
A subota je počela pakleno, valjda zato ča je bija datum trinaesti ... Za ne povirovat, popeli smo se na Gornji grad uzaskale. Jesan malo vata zraka poslin toga ... ali gradske znamenitosti su se odma počele redat ... počevši od ovih ekstravagantnih umjetnika crnog spreja, koji sebe nazivaju "vox populi" (glas naroda, za sjevernjake)
Naravno da smo odma obašli opća mista znamenitosti grada koji se voli nazivat "metrolopom svih Hrvata" ... od pogleda na katedralu sa svoja dva kampanela od koji je jedan uvik "u remontu" sa jednon lipoticon u prednjemu planu ...
... pa sve do ćakule sa A.G. Matošem koji je zahvalan za razgovor jer vas uvik sasluša ... bez pogovora
Na slici sa Vinkom je moj prijatelj, već spomenuti Zvonimir, koji je slika mene i Vinku sa Matošem, kao i skoro sve ostale slike na kojima se nalazim, na čemu smo mu neizmjerno zahvalni
Iako smo se popeli skalinama, svaki posjet Gornjem gradu jednbostavno nije kompletan bez barem jedne slike uspinjače, kojon sam se prvi put vozija, sram me i stid bilo, na već spomenutom ZG Adventu AD MMXVII
Kako meni uvik padaju pidaije napamet, tako san primjetija laganu nesavršenost u ovoj ilustraciji ...
... ko zna, možda je nepoznati (?) umjetnik pokuša poslat neku skrivenu poruku time da bidnoga Pacmana ganjaju samo tri beštije, zanamisto četiri ... koliko is jema u igri 
A ovi natpis mi je dokaza, da unatoč svin fontanama, zlatnim kondutima (zahodima, za sjevernjake) i ovod jema oronulih fasada i djelova grada koji baš nisu za pofalit se 
Srića, toga nima puno, pa smo produžili dalje na Markov trg ... evo io slike kampanela crkve sv. Marka iz malo drukčije pespektive ....
... a unutrašnjost nisan moga slikavat, jer je bila zatvorena, samo ovo ča se moglo uvatit kroz staklo ...
Ovo je ipak poznatija perspektiva crkve ... sa poznatin facama u prvome planu
Svašta se lipoga zna nać okolo ... ka ova ploča kojon je obilježena zgrada u kojoj je osnovan Pravni fakultet ... koji je danas član sveučilišta koje namjerava dat počasni doktorat stanovitome momčiću iz Pogane Vlake, bivšem referentu za ONO i DSZ.
O tempora o mores
Molajmo mi sad nezgodne konotacije na dnevnopolitička događanja, i vječne priče ko se kome oće ulizat
Obilazak je nastavljen sa "posjetom" Vladi ...
... i Saboru ...
Došlo je vrime za malo odmorit noge i popit nešto toplu. Nismo daleko odmakli. Sa terase kavane "Lav" se pruža zanimljiv pogled ...
... na najstariju apoteku ... vrlo zanimljivog projekla, dapače i osnivača ...
Nakon malo odmora i okrepe toplin napicima, krenili smo dalje. Kamenita vrata su bila. takorekuć, iza kantuna ...
Zapalit sviće Majci Božjoj ...
... je obavezna lektira koju smo rado pročitali ...
Odma kad se prođu Kamenita vrata, dočeka nas je jedan poznati lik ... koji je ponosno pozira, onako brončan, poviše pobijeđenoga zmaja ...
Naravno da se radi o Sv. Juri, koji je ovim spomenikom prilično slobodno interpretiran
Dosta je toga još bilo za vidit ... ka ča je ovi bunar (zdenac, za sjevernjake) jedan od zadnjih u Zagrebu koji je sačuvan u originalnom obliku ...
Krenili smo dalje prema Trgu ... i malo zapeli kod ove suvenirnice ....
... sa vrlo zanimljivim asortimanon.
Kad smo već sašli doli, najpri je tribalo odradit obavezni program ...
... i zahvaljujući barba Zvonku, imamo i Vinka i ja slike sa Banon ...
Nije ni Manduševac proša lišo, i njega su malo ulipšali razbobojnin cvićen ...
Tad smo se već lagano uputili prema mistu di smo ostavili auto, malo poviše Tkalčićeve ulice ... Odma upada u oko maketa užeg područja Zagreba ...
... koja me je podsjetila da je sličan uradak, umanjena maketa Dioklecijanove vikendice, postavljen na spli'skoj rivi
Krenili smo dalje prema katedrali, i povirili unutra. Pokuša san nešto slikat, ali kako je bilo prilično mračno, bolje da ne znate kako je ispalo.
Na sriću, Zvonko je pomoga sa svojin Fuji strojčekon, koji je odradija automatski bracketing. Za sve one kojima su oči na ovui besidu počele svitlit zelenon bojon ... to van je spajanje par slika različite ekspozicije u jednu, ogromnog dinamičkog raspona. Eto, lagano objašnjenje koje, nadam se, nikoga nije zabolilo
Rezultat je OVA slika ...
Vanka, isprid katedrale, opewt ugledah poznati prizor ... velike pisanice, olitiga velika oslikana Uskršnja jaja...
Zašto poznato? Pa mi smo to imali u Mašogradu još 2013. godine ... zahvaljujuć grupi (pretežito!) umjetnica, kao i onih koje su to organizirale i pružale logistiku ... Čisti "girl power", kako bi se reklo ... ako se slažu Ivana, Lucija, Sandra, Vlatka i ostatak ekipe, neka mi ne zamiridu ako san koga zaboravija spomenit
Usput san, naravno, osta zabilježen isprid zanimljivih zagrebačkih lokaliteta ...
S tim da san dobija opasku da san moga posjetit i koju predstavu u Kerempuhu, Gavelli ... Obećajen da ću i to učinit, prvon slijedećon prilikon.
Na povratku nas je Zvonko provoza i do zgrade biskupske konferencije da vidin na što sada sliči "čuvena" fasada od poludragog kamena onixa, koja je svojedobno koštala k'o Svetog Petra Kajgana, da ostanemo pri vjerskoj terminologiji :puknuću: ... zagrebački smog i klima, pojedinačno ili u kombinaciji, je tako sredila fasadu da izgleda ka da je pokrivena ruzinavin (zarđalim, za sjevernjake) željeznim pločama. Ajme!
Sutradan, nakon dobrog odmora i spavanca, krenili smo put Zoološkog vrta. Prema dobronamjernim savjetima, parkira san u ulici Fakultetskog dobra, odmah do sekundarnog ulaza/izlaza u vrt ... bez naplate parkiranja. Jupiii!!
Bilo je još relativno rano, a i prilično hladno, tako da je većina životinja još spavala ....
... neki su tek izašli priotegnit noge (rogove?) ...
... a neki su počeli sa onim što im je glavni posal - nepatvorenom zabavom i igrom ...
Nisan propustija napravit remake jedne stare fotografije kad san Vinku prvi put vodija u zoo, prije desetak godina, snimku u kavezu "homo sapiensa", najopasnije životinje na planeti
Nakon toga, lagano smo krenili do naše zagrebačške baze na Mlinovima, na ručak i kraći odmor kod Zvonimira, pa smo se potom, puni doživljaja i uspomena ...
... uputili prema jugu. Ovi put autoputem, hvala na pitanju. Di me je puten, negdi oko Otočca, stigla obavijest da san u nedilju navečer dežuran u vatrogasnom domu.
Tako da ove zadnje retke pišen, takorekuć, na rezervi
Do iduće prilike, do idućeg điravanja ... Zdravi i veseli bili!!! 
|
