Balkanski tango uvijek završi na trotoaru https://blog.dnevnik.hr/jukebox
utorak, 12.08.2008.
the power of opera, where every drama is a hoax...
Na odmoru smo zalutali na koncert Andrea Bocellija u Međugorju. Stotine tisuća ljudi slijevalo se u kolonama. Kukavice se nisu ni usudile ući kasnije u grad autom koliko su svi parkinzi bili pretrpani. Ali ne bi mi bili mi, da nismo došli skoro pred vrata i uvukli su kroz dva stupa iza drveta:) Samo da kažem, tamo se može i pišat da nitko ne vidi. Ali sakriješ pogled od crkve, jer je neumjesno. Trebali smo parkirati na Bocellijevo mjesto, ionako ne bi vidio 
Bila sam sva nabrijana na koncert jer Andrea obožavam naj naj najviše i mislila sam da će pjevati svoje pjesme. Tek mi je poslije koncerta sinulo da smo mi zapravo u svetištu jel. Naravno da nije bilo njegovih pjesama, sve su bile Ave Marije i slične. Prvo smo se izležavali po podu, pa po zidićima, pa po stazi. Nakon treće Ave Marie sam pukla, čak i za mene koja slušam takvu vrstu glazbe, ovo je jednostavno bilo previše, i zbrisali smo doma (čitaj – u kamp kućicu 
) I razglas je bio prilično tih, ali to vjerojatno da Andrea ne porazbija prozore svojim glasom. Prvo što sam pomislila da je ovo sve velika muljaža - da Andrea Bocelli zapravo nije slijep, već on jednostavno spava na svojim koncertima od dosade 
Cijelo vrijeme sam čekala da se prestane zagrijavat i da napokon počne pjevat. Ožeži!
Na početku smo čekali Andrea par minuta. Mislili smo da su ga izgubili usput. «Ti si ga zadnji držao!» - «Ne, ti si. Ma otišao sam samo na kavu na pet minuta.»
I nakon svih tih šala na čovjekov račun, začudilo me što Bog nije na nas ispalio munje. Ali zna Andrea da ga volim, inače ne bi provezla 260 kilometara tamo i natrag. Dobro da je bilo besplatno. Ostali smo toliko dugo koliko smo i platili:)
Kad smo kod slijepih ljudi, gledala sam neki dan prvi put film Miris žene sa Al Pacinom. Ona scena tanga mi se definitivno zarezala u pamćenje do kraja života. 
*************
Ovo je pravi Bocelli, koncert kakav sam očekivala :) Ah, drugi puta više sreće...
Andrea Bocelli – Besame Mucho 
Ovo mi je najdraža operna pjesma općenito:
Lara Fabian – Caruso 
A ovo je ona scena iz Mirisa žene:
Sve u svemu nije loše :)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
****************
kad mi već ne daju da budem pisac kad završim medicinu, onda ću najvjerojatnije otići u Liječnike bez granica, jer su mi ove granice nekako pretijesne, iz godine u godinu se smanjuju...
Burn after reading.