petak, 10.03.2006.
Ma, zajebala sam opet
Evo, iako sam si rekla da ću probati redovito pisati, zajebala sam odmah na početku. Ne znam ni sama, u zadnje vrijeme imam osjećaj da sve zajebem. U poslu sam dobra, to je jedino što radim bez pogrešaka...dobro, nekad neke sitnice, ali to tako ide uz moju vrstu posla...U biti, sve zafrknem zbog posla. Iako je moj život točna definicija radoholičarke, ja kategorički odbijam priznati da takvo nešto jesam. Ne bih toliko radila da ne moram...
Zato mi kao tampon zona dođe večernje druženje s prijateljima. A njih je puno, ljudi se lako uvrijede ako se meko vrijeme ne javljate ili ne vidite. Zato sam sve ljude lijepo međusobno upoznala, pa ih "odradim" odjedanput. Povremeno mi u životu nedostaje netko koga bi voljela i tko bi volio mene....neki momčić...A onda opet mislim, možda je bolje tako, jer tko zna koliko bi tada imala slobodnog vremena. Najbolje bi tada bilo da se on odmah doseli kod mene, jer i onako bi se po noći vidjeli.
Kolegama s posla pucaju dugogodišnje veze, a oni koji još imaju nekoga svaki dan moraju objašnjavati zašto su ostali do 9 ili 11 sati navečer. Joooj, nekad se osjetim tako staro. Iako uživam u poslu koji radim, stvarno ne mogu zamisliti da nešto drugo radim, imam osjećaj da zbog mog cjelodnevnog i svakodnevnog radnog vremena zapostavljam važne segmente života (koje sad ne bih mogla nabrojati jer mi nijedan ne pada na pamet).
Jučer sam recimo trebala izaći vani, na proslavu godišnjice dnevnika 24 sata. I cijelo vrijeme brijem idem na zabavu, i na kraju odustanem. U biti, ne volim mjesta gdje izlazi elitica i političari. Uštogljena ekipa, živa dosada. Jedina pozitivna stvar na takvim mjestima je uglanom besplatna hrana i cuga. Kako je to glupo, sva ta ekipa ima masu love, i onda im opet uredno sve moguće daju besplatno.
Tako i kod mene. Kad imam love, onda me zovu na razno razne domjenke i zabave, netko se sjeti vratiti mi lovu koja je već neko vrijeme kod njega, netko mi ponudi da napišem nešto u fušu i zaradim tatlane...A recimo ovaj mjesec, kad sam baš kratka s lovom, pa nitko ne zove...
Strašno mi se putuje, otišla bih negdje daleko, negdje, ma bilo gdje. Samo da se maknem iz Zagreba........Pusti otok mi po prvi put izgleda primamljivo. Uvijek sam bila kao društveno biće, ne mogu ja zamisliti negdje biti sama, ovo-ono...
E, a sada čak mislim da bih i izdržala. Možda....Jer recimo, kada dolazim kući s posla kažem si kako se s nikim neću naći jer sam preumorna i treba mi mir. Što misliš koliko mi treba da se predomislim. Otprilike 10 minuta do pola sata. Ne bih nikada mogla biti Pale sam na svijetu. Poludila bih sama sa sobom. Nije da sam dosadna, ali bez ljudi oko mene nema ni zabave.............
Ajte bok....
- 13:42 -
