Moje korizmeno razmisljanje
Treba mi milosti i milosrdja u praksi
da zivem ono sto usnama molim.
Da bih bio hrabar oprostiti, daruj mi dio
svoje milosti, koja u svemu nadilazi moju
malenkost, da Tvojim svetim milosrdjem zlu
odgovorim dobrim.
Kada evandjeoski mislim,
osjecam se sigurnim, ljudi me prate
nevjericom, sumnjom i podsmijehom.
Na cemu je ovaj? Poneki se pitaju.
Nije ljudski obicaj zlu uzvracati dobrim.
Neki rekose: to je ljudska slabost ne bih
se tako nikad ponizio.
Prilazim im, iz zemlje cupam zabodeno koplje.
Dovikujem im prijateljski, a Ti moj Isuse milost
ulijevas u moje bice i ucis me nadrasti se,
zakopati koplje, uzvratiti dobrim.
Hodam pred Tobom, pognut i skrusen.
Zasto otezavamo zivot jedni drugima?
Zasto grijesimo protiv Duha svetoga?
Koplja ce i ubuduce nazalost kao i do sada
letjeti s brda na brdo, krsiti se i lomiti
zivote mnogih, u nevjeri i neznanju.
Dopusti mi katkada, skrivenom, u
potaji, iscupati neko koplje usnulih
protivnika, a Ti ih, u duboku snu,
razoruzaj svojom ljubavlju i obrati ih.
Da bih to ja mogao zivjeti, istjeraj iz
mene svaku srdzbu, ukloni nakupine
zemaljskoga laznog sjaja i zla.
Boze, smiri me i zauvijek ostani moj
milosrdni otac.
