Kako mozemo vratiti s krivog puta odraslo djete (kcer)?
Kako mozemo vratiti s krivog puta odraslo djete (kcer)?
Zelim ovde da podjelim svoj "kriz" sa vama koji to slucajno procitaju, s ovim pisanje otkrivam svoju krscansku ljudsku i roditeljsku skrb za dobro svoje kceri. To je bilo bistro i uredno djete molila se i dobro ucila u skoli. Govorila je cesto da bi volila biti casna sestra, imala je snove i planove. Moja zena i ja smo se trudili oko djece i cuvali ih kao kap na dlanu. Priblizavala se svecanost svete Krizme za moju kcer, baba po majci dolazi iz Hrvatske, trebamo ici na aerodrom, ona je ostala kod kuce da se odmori od priprema i da jos bolje nauci sto ima recitirati tijekom sv. Krizme u crkvi. Ostali su doma jos neki uljudan i fini "stric", ponijeli smo cvijece i dosla baba iz Hrvatske, ali kad smo se vratili moja kcer se cudno ponasa, u prvi mah smo pomislili mozda je uzbudjena od toga svega sto je i normalno, sve je proslo svecano i uredu, ali moje djete se promjenilo za 180 stepeni. Skolska godina je zavrsila. Moja kcer nije vise ista, svadljiva, a posebno ako bi kod nas svratio taj "stric". Baba je ostala kod nas jos nekoliko mjeseci, skolska godina pocela profesori svi izreda salju pisma pa umjesto na posao u skolu, probamo razgovarati sa kceri osjetimo da nesto nije uredu, samo pocme plakati i nista vise, mislili smo mozda nesto radi babe pa odrasta pubertet i slicno. Isli smo raznim doktorima nije se otvarala i nitko nije mogao ni pomoci. Onda smo culi za najboljeg i najskupljeg doktora i kod njega na terapiju, na kraju svega rece nam: nema pomoci "pusti pticu da slomije krilo" pa cemo joj onda pomoci. Godinu poslije svega, Bolnica zove moju zenu na posao - kcer ti je u komi otrovala se tabletama u skoli, ispumpali su sadrzaj i dosli smo u bolnicu da je podrzimo i da se razbudi, tako je i bilo dosli kuci: nemoj to vise ciniti, ona: necu vise. Onda je presla u podrum od kuce stanovati i odatle nije htjela nikud izlaziti, kod nje je uvjek bila boca sa izvorskom vodom, jednom moja zena dok je se kcer tusirarala otvorila bocu i pomirisala, tamo votka u toj boci. Zivot mojoj zeni i meni je pravi pakao na zemlji, na poslu cim telefon zazvoni kosa se jezuri, a pri povratku kuci bojis se onoga najgorega. U medjuvremenu se povjerila svome bratu i snahi da je bila silovana od "strica" koji je iskoristio vrijeme dok smo ostali bili na aerodromu, ali da oni to ni po koju cijenu ne pricaju nikome. Moj sin i snaha pozvali su samo nas i saopcili nam to. Tesko za vjerovati frustracija i ljutnja. Sto napraviti. Onda smo otisli na policiju da odgovara za to zlo. U policiji kazu ne idi to tako, oni moraju ispitati kcer podignuti tuzbu i to samo ako nasa kcer hoce suradjivati. Ona nije htjela to nikako, rekla je da ne zeli da na sudu prolazi kroz to sve. Ali policija je vjerovatno nesto cinila jer taj "stric" je nabrzinu napustio ovu zemlju i odselio u stari kraj. Moja zena i ja iscrpljeni sa svime, osjecajuci krivnju a neznamo ni zasto, dolazilo je do iskrenja, koje smo isto tako uz molitvu resavali i oprastali jedno drugome. Moje djete od svete Krizme nije nikada imalo neku inicijativu, sve je bilo sivo i bezizgledno. Jednoga dana rece nam kako gleda na tv. emisiju "ellen" trebali bi i mi to pogledati sa njome. Pristali smo i ona nam rece "ja sam tako isto" isto sto? Pitali smo. Lezbejka ja sam to. Odgovarali smo je od toga na sve nacine, ali nije nazalost islo, ona goni po svome. Zaposlila se i pocela raditi. Onda smo stalno probali odgovarati od toga nemoj nas ruziti i sramotiti, ona nami da to svi trebaju znati i onda svim susjedima je "objasnila" sta je ona tako da se zna, srecom susjedi su bili svi strani. Nakon toga nitko od susjeda nas nije vise ni pozdravio, okrecu glavu na drugu stranu. Onda smo opet po tko zna koji put razgovarali sa njome, a ona nam je rekla da joj je dosta svega i da seli u svoj stan. Pomogli smo joj pri selenju, onda nam je objasnila da ima prijateljicu sa kojom ce ziviti kao sa partnericom pa bilo nam to drago ili ne. Krijemo to sve od sviju koji nas poznaju. Prodajemo kucu i selimo na drugo mjesto, od svjih briga nemozes nikud odseliti, one su tu uvijek. Na poslu nije dugo ostala, bila je zima i nevrijeme, nazvala nas je da ide u Israel tamo ima drugu prijateljicu i ide kod nje ziviti. Stigli smo samo na aerodrom da se pozdravimo. Ni jednom se nije okrenula i mahnula rukom. Nakon dvije godine dolazi iznenada sa svojom partnericom kod nas roditelja pokazuju se tako susjedima i nama objasnjavaju "pravilnost" njihova zivljenja, uglavnom odlaze uvecer a vracaju se ujutro i spavaju po danu. Da nema namjeru da se mijenja da je to njezin "trend". Sramota nas ici medju narod uvijek u strahu da se sazna, u crkvi malo po malo prijateljstva se hlade i strah koji je permanentan da se to ne otkrije. Jos je postavila link na "My Space", pod svojim imenom i prezimenom i ono malo prijatelja sto je bilo nekako hlade se. Sada se desava to cega smo se najvise bojali, moja zena i ja. Odlaze opet nazad u Israel a ja postavo tablu za prodaju ispred kuce. Odselili smo u drugo mjesto. Umrla baba u Hrvatskoj 2004. i dosli smo na sprovod, pokoj joj dusi, i "stric" nas je oklevetao di je got stizao u rodnoj mi Hercegovini, sa rodbinom odnosi nisu vise takvi kao sto su bili, pozdravio sam se i otisao, u medjuvremenu eto cuo sam da je i "stric" umro u BiH. Boze moj sta mi je ciniti? Moje zdravstveno stanje je jako naruseno, tlak se ne moze nicim zaustaviti, moja zena to jos stoicki podnosi. Neznam stvarno dalje. Ja volim svoje djete. Ja ne volim njezine grijehe, koje cini. Ona zive to sto ja odbacujem. Ja ne mogu sluziti dvojici gospodara. Molimo se Bogu, Isusu Kristu sinu Njegovu i Djevici Mariji Kraljici Mira, nada umire posljednja...
