Dan poslije...
Dakle, upoznavanje je prošlo skroz u redu...
Naravno koliko je to bilo moguće. Moja mama oduševljena, njena isto. Ali ljudi, trebalo je tamo biti i vidjeti uzvrpoljenost i očekivanje... Mi smo skoro pali od smijeha... 
Danas sam bio raditi u školu. 
Naime, ja još honorarno osim u mom orkestru radim u jednoj privatnoj gimnaziji. Čak i danas, nakon 5 mjeseci provedenih tamo mi je još nepojmljivo da toj djeci neopravdani satovi, pa čak niti jedinice ništa ne znače. Ponašaju se potpuno rastrojeno, nepristojni su, slušaju se narodnjaci na satu 
, priča se na mob... A naravno ručni satovi i parfemi su skuplji od moje cijele obleke (a nije da i ja baš nemam para 
). E da, zaboravih, u školu se dolazi taksijem(vrlo često) i redovito se zakašnjava. Nije mi jasno kako njihovi starci to toleriraju. Ja znam da svome djetetu ne bih nikad tako samo pustio odlazak u privatnu školu bez da ga tu i tamo nadzirem.
Što vi mislite o tome?
Inače, dan još nije gotov. Moja punica nas je već za večeras naručila na večeru. 
Nastavak slijedi!
)