Ah, ne znam što bih vam rekao, osim da mi se UOPĆE ne uči (da, da, babe, znam da moram), da mi dani prolaze u takvoj izmaglici rutine (i ne bih imao ništa protiv nje da nema tog dosadnog, šuškavog osjećaja u pozadini koji me uporno obaviještava da ništa ne učim, a morao bih) i etoga već osmi mjesec na pragu, a ja ni cirusom mrdnuo prema okončanju prvog skalina svog akademskog uspona. Toliko mi je dosadno bilo da sam danas opet napravio Facebook account. Nije kao da ću ga nešto vele koristiti (i na starome me bilo jednom svake prijestupne), no eto, stvaranje novog računa dalo mi je nekih sat vremena zanimacije…
No dobro, dosta o virtualnim porocima… Danas, tj. večeras je nekakav seoski dernek u gore u jednom od župskih sela pa vjerojatno idemo na to, mater et pater et ego. Iskreno, ne ide mi se (znate mene, semper contra) ali to je valjda društveno prihvaćeno ponašanje i jedan od kompromisa koje moram učiniti kako bi svemir ostao u ravnoteži. Ne vidim smisao u odlasku na plesnjake na kojima niti imam s kime plesati niti bih plesao da imam s kime… No, budući da je dernek humanitarnog karaktera, otići ćemo gore, moji će vjerojatno popapati kakav sočni hamburger i doprinjeti humanitarnom duhu, a ja ću dobiti svoju dozu dnevne rekreacije… :D Vuk sit, ovce cijele :D
Budući da od danas, kao, službeno počinjem s učenjem, moje fizičke aktivnosti su zahtijevale određene promjene… Shodno tome, podijelio sam svoj exercise u dva dijela, ujutro i navečer. Do sada sam obično sve obavljao ujutro, a navečer je bio čisti bonus. Ako bi se dogodio… A otkako se vrijeme pokvarilo, bura zaderala i more ohladilo, sve manje plivam, a sve više rastežem zračnicu doma na krevetu :D Što ima i vidljive efekte, već, ali nije to to… Za maksimalni učinak promjene mog lifestylea treba mi metropola…
Anyway, sada me čeka jedno 35 minuta trčanja. Ujutro odradim kick :D A onda, čim dotrčim doma, treba se otuširati i „spremiti“ (što u mom slučaju podrazumijeva oblačenje 3/4 hlača umjesto uobičajenih šorceva/kupaćih/whatever-it-is-called te pronalaženje nekakve majice koja ne izgleda kao da ju je krava u trku žvakala i zdušno pljunula pod papke) te krenuti na brdo…Sviđa mi se što je uspon do Vrela (the sela gdje je the dernek) poprilično, well, „usponast“ pa ću se zabaviti nuspojavom kojeg grama vezivnog tkiva više u mišićima nogu… :) Lucky meee :)
I tako… Mater je danas konačno napravila musaku od povrća, onu nekidan obećanu. Udavio sam se u njoj (musaki, NARAVNO, gee…) i uopće mi nije bilo žao što su pljeskavice izostale jer je mater posumnjala u smrtni status mljevenog mesa. Naime, učinilo se nosu njenome (a i našima) da je razvilo svoj vlastiti mikrosvijet. Bilo kako bilo, danas je ručak opet bio vege :D
Kad smo već kod toga, otkrio sam jednu fenomenalnu informaciju o vlastitom tijelu. Dijastolički tlak mi je nekidan bio 68! :D NIKAD mi nije bio 68, osim kad sam bio poprilično mlađi… Nije mi bio tako nizak zadnjih, well, skoro 8-9 godina. Inače je po 90, 95 pa sve do 100… I pratim ga sad u zadnje vrijeme i sa zadovoljstvom moram reći da mi se tlak stabilizirao na nekakvih 130/73, a otkucaji ispod ili točno 80… Znate li vi što to znači??? To znači da je Medo prestao biti u skupini onih s hipertenzijom i tahikardijom. Srce mi je prije u „praznom hodu“ znalo tući u po 100 u minuti :(
Anyway, mater mea je sad zbog toga zabrinuta. Smatra da ću se „uništiti“ tim „nejedenjem“… Valjda misli na promjenu u mom režimu prehrane. Ozbiljno, zar se „zdravlje“ održava tonom hrane dnevno? Mislim, nisam glup niti neobrazovan. Fiziologija je ono što ću, u konačnici, studirati. Ne mislim da sam si ugrozio zdravlje jer su mi se težina i tlak smanjili, zahvaljujući promjeni prehrambenih navika i mjesecima redovite vježbe… Hmmm… Mater mea je krenula dalje i komentirala, s prizvukom u glasu, kako bih mogao češće jesti meso… Iskreno, nisam ni primijetio da ga ne jedem. Nisam postao vegetarijanac, niti želim (sorry, omnivorom me napraviše i omnivor ću ostati), jednostavno se dogodilo da je u zadnje vrijeme bilo toliko povrća na meniju i sireva i sl. da meso nekako nije ni došlo na tanjur. Jučer je mater to pokušala ispraviti pa je u tavi sredila svinjetinu. I znate što? Bolio me želudac… Jeo sam sve što i do sada, jedina razlika je bila svinja… Više volim koke, iskreno :D
I tako prolaze moji dani… Borim se s (ne)učenjem, promjenama, konstantama, ali i iznenađenjima… Naime, pater familias me je obveselio informacijom da će mi za rođ. kupiti netbook… Netbook autonomije od 8 nevjerojatnih sati… Iskreno, na pamet mi može pasti jedno 4 stvari koje bih sebi uzeo za rođendan prije netbooka ali nema veze, i to je kewl :D Moje mišljenje o tim malim stvorovima se promijenilo otkad ga Ulfuz ima. Prije sam smatrao da su čisto qrčenje, a sada vidim da su poprilično praktični kada zapneš na faksu cijeli dan i učio bi ali jbga, komp ti je težak 3 kila i ne da ti se spajati ga na struju svako tri sekunde jer je baterija vijeka koliko i razdoblja bez zaduženja naše Vlade, a utičnice ni za lijeka… Ovako ću imati kompjuterić od 8h autonomije, dovoljno malen i lagan da nije tlaka, a dovoljno velik i normalan da mi posluži svrsi… A i znate onu, „poklonjenom konju se u zube ne gleda“ :D U ovom slučaju, konj je fenomenalan, samo si ga sam nikad ne bih uzeo… Mastercard. Zato su tu rođendani, hehehehe…. :) Živio pater familias… :)
|