Je ne mange pas :D Moram čestitati samome sebi ovim putem. Preksinoć smo bili u šetnji, moji pretci i ja, i oni su sjeli u restoran na morskoj terasi kako bi pojeli pizzu. Ja nisam. :D Mislim, sjeo sam ali nisam jeo. Prvi put u životu odbio sam pizzu… I da vam pravo kažem, ujutro mi uopće nije bilo žao!
Imam problema s vremenom. The weather, not the time. Naime, bura je ohladila more, koje je sada temperature da ti kosti smrzne, tako da ništa od plivanja. Ja bih se još i bacio ali mati bi me izbacila potom iz kuće. Osim toga, ne želim navući na sebe nekog đavla. A i glupi vjetar je tako jak da ujutro čak imam problema s trčkaranjem. Totalno sam se navukao na trčkaranje… :D
Maloprije sam se skoro onesvijestio od šoka. Naime, mater familias je izvukla neke, nečije, hlače iz ormara. Broj 50. Ja probao obući, čisto iz fore… I guess what… Ou jea! Doduše, dupe mi je još uvijek malkice preveliko pa tehnički „ne mogu“ obući taj broj na sebe, no znate što to znači… To znači da ću za dva mjeseca moći :D Taman kada uhvate hladnija vremena… Jesus… Za Božić sam nosio 58…
Anyway, žao mi je što vam kvarim dan i/ili dosađujem svojim konstantnim hvalospjevima samome sebi i svojim postignućima ali tko će, ako neću ja?
I tako… Danas mama za objed radi nešto veoma fino… Ništa specijalno, ali fino… Pastu, najobičniju (po mogućnosti domaće sukanu ali ako nema, može i bilo koja)… I lagano upržiti češnjak na maslinovu ulju, tek toliko da se zarumeni… :D Zaliti time pastu i naribati preko nekog dobro „klapavog“ sira. „Klapavac“ je onaj sir koji je malo, kako da kažem, krenuo na divlje… Obično bude iz ulja, ali ostari, pocrveni i postane užasno jak. E takvoga. Ne može ga se staviti previše, jer je fakat jak, ali okus je fenomenalan. Doduše, nemamo klapavca ali tata je danas našao u Konzuma nekakav ovčji koji jačinom podsjeća na klapavca… Pa ćemo njega… Gotovo mi je žao što sam smanjio svoje porcije za 2/3, dođe mi da se nažderem… Ali neću… Ako ćete iskreno, jednostavno me prevelika količina hrane odbija. Ne toliko zbog broja kalorija nego zbog količine i energije koji mi ne trebaju. Što će mi milijuni kilodžula ako je moje tijelo u stanju potrošiti nekoliko tisuća? :D Zato jedem polaaako i svaki zalogaj prevrnem po jeziku osamsto puta pa se zasitim okusa i s malo…
Danas me Konzum ugodno iznenadio (lately, to je prava rijetkost iz kuhinje dotične firme). Bili smo na kasi i, po dobrom starom običaju, imali dosta toga u kolicima. Kadli tamo na klinu pored blagajne, velike, zelene, platnene i 10kn teške vrećice! Odmah smo uzeli dvije i zapovjedio sam doma da više ne želim vidjeti da se netko vratio iz butige s plastičnom vrećicom u ruci. Ako zaboraviš ponijeti platnenu u butigu, za kaznu nosiš doma sve u rukama! Imamo dvije te velike i jednu malu, nema više isprike! Taman sam doma još mjesec dana da ih dobro istreniram. Nadam se da će trening ostaviti traga kada odem u metropolu… Jedna plastična vrećica manje na dan i planet će odahnuti za koju godinu…
Da, moram spomenuti još jednu genijalnost. Naime, probio sam gumu, prednju, na bikeu. Yeah, that's not the genial part of the story… Genijalno je to što je stara unutrašnja guma ostala u sobi. Iako je probijena, služi fenomenalnoj svrsi… Sve otkako sam došao doma, gornji dio tijela (čitaj: ruke) bio je zanemaren što se vježbe tiče jer nisam dovoljno jak da napravim zadovoljavajući broj sklekova (u slobodnom prijevodu: mogu napraviti 5 ženskih, jedva), a utegiće sam ostavio u Zg. I tako je moj ćaća jučer nedužno rastegnuo unutrašnju gumu i na um mi je pala strašna ideja. Sada je koristim kao one ekspandere i/ili gume koje konstantno rasteže Renatica Sopekić na svojim DVD-ima. Moram vam reći da je stvar genijalna! :D (Dakle, eto genijalnog dijela priče… :P) Istina Bog, nije to bognza kako teško rastegnuti ali treba ubaciti i malo do umjereno mišića u proces... A onda me pater familias obradovao informacijom da u šupi negdje kiseli staro rastezalo koje je napravljeno u tu svrhu, za vježbanje. Ima šest federa koji se mogu skidati, po potrebi… Pa, divno :D Natjerat ću ga danas da mi to iščupa iz šupe (honestly, tamo bi i đavo nogu slomio, više stvari u manje kvadrata nisam vidio nigdje osim tamo) da si mogu napraviti podlogu… Plivanje je kewl (sada, nakon ove bure i doslovno „cool“) ali nema dovoljno opterećenja… Volim osjetiti mišiće na kraju dana… Ono, da boluckaju, znate, da imate feeling da ste ih koristili… :)
Idem… Treba se početi učiti… Watch me being all happy about it… Yeah… Baš.
I sad sam upravo primio mail od Within Temptationa :D Novi album izlazi početkom 2011., a tad i kreću na turneju… U prvom điru nema Hrvatske ali moglo bi je biti u drugom… Za sada je najbliži town Beč… Pitam se…
|