Opća ispaljotka!!!!!! Sedam jbnih posto me dijelilo od prolaza na kemiji! FAK! DAMN! KVRAGU! SHIT! AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA....
Uglavnom... Moram opet učiti sve ispočetka. I što je najtragičnije, mislim da ne mogu na ove rokove u jedanestom izać jer će mi ovo, naravno, biti 4. put da idem na kemiju. No zato imam i više nego dovoljno posla s beskičmenjacima i biološkom oceanografijom...
Razgovor s pater et mater je upravo finuo. Prošao je dobro, točnije, prošao je iznenađujuće mirno i ležerno, što je veoma sumnjivo. I trajao je ispod 20 minuta, što je još sumnjivije. Nadam se da pater sada ne uzgaja kakav ekspres čir na dvanaesniku zbog nerviranja. Ja se ne nerviram više oko faksa. Mislim, moje tirade oko upisa i politike koju referada vodi su tako brzogoruće i ne zadržavaju se previše u korteksu, nema od njih trajnije štete. A ovi padovi svi... Well, treba učiti iz pogrešaka, zar ne? Moja pogreška je bila u tome što sam bio stoposto uvjeren da ja to znam. E pa ne znam. Sljedeći put će učenje teći drukčije, krenut ću od početka, kao da organsku kemiju nisam nikad vidio!
No, osim te tako nevažne činjenice oko još jednog spektakularnog pada, ništa ekstra se danas nije dogodilo. Dobro, bila je Ulfuz i konačno me natjerala da pogledam „Love Gurua“, a potom smo morali pogledat i „Spiderwick“ jer da ona nije gledala. I ovim putem joj čestitam jer mi je tokom filma uputila svega DVA PITANJA!!!! Inače me obasipa pitanjima tipa „tko je ovo“, „zašto je on to napravio“ i sl., tako da joj čovjek mora pola filma ispričati unaprijed da bi bila mirna. Zvala je i Nessa da se raspita o mom psihosomatskom stanju, zvao je i Miško koji je poprilično dugo pizdio i bio ljut (ne na mene, srećom, mi se ne možemo ljutit jedan na drugoga *awww) i tako... Simonica je došla pokupiti Ulfuz, ja sam pokušao odsvirati „Viva La Vida“ by Coldplay ali ne ide... Mislim, samo su četiri akorda u igri: Em, C, D, G i tim se redom izmjenjuju kroz cijelu pjesmu ali upravo u IZMJENJIVANJU leži esencija problematike jer kod mene prebacivanje prstiju traje jedno eon i po do dva... I usput, hvala Dragome što me zarazio tom pjesmom, u zadnja dva dana poslušao sam je valjda tristoosam puta.
„Dodir“ još uvijek ne objavljuje kada počinje tečaj znakovnog, faks i dalje ne daje znakove života što se tiče satnice... Imam second thoughts about T-HiTlera (kako to Nessa stručno zove), mislim da mi to ne treba. Ne pare, njih uvijek treba, ali imam osjećaj da neću uspjet dobro skombinirat. Zbilja bi želio živjeti uzornim studentskim životom, ići ujutro na predavanja, popodne učiti i ostaviti si malo vremena za druženja i sl. Treba li mi posao? Prava trilema: a) uzeti posao i ne imati slobodnog vremena ni kapi, b) ne uzeti posao, promijeniti način života i učiti kontinuirano, posjećivati NSB i biti dobar ili c) ne uzeti posao, zajebati se, opet imati previše vremena jer će svi ostali biti vječito zauzeti...
Hm... Neam pojma... Radio bi jer mi je fora radit ali isto tako ne volim biti tako ograničen s nečim što MORAM napraviti... Zbilja ne znam... JAKO BI VOLIO da se odlučim za opciju broj a. :) Vidjet ćemo kad dobijem satnicu. Ne smijem zaboraviti jedno popodne ostaviti za znakovni i aktivnosti u „Dodiru“... I volontiranje je zakon...
Jesam li napomenuo da Suzy vjerojatno stiže za kojih tjedan dana? Vjerojatno jesam... Baš se veselim maloj gaduri, nedostaje mi njezin hladni, metalni dodir. Ulfuz je danas krstila svoju klasičarku imenom August. Ustvari, mislim da je Simonica dala to ime. Meni je bilo blago bed jer će sada August i Suzy živjeti zajedno, a Suzy je metalka, August klasičar... Nekako mislim da se neće slagati baš najbolje. No, ako uspiju biti barem cimeri, to će biti dobar početak :))) E, moja Suzana, jedva čekam kad ćemo zajedno remetiti zagrebački mir tvojim out of rhythm brenčanjem i mojim zanosnim revanjem...
Dotad ću vježbati izmjene na Augustu... A sada idem uliti u sebe još litru vode jer sam poprilično žedan i idem gledati Kosti koje će za kojih deset minuta. I uveo sam jednu novost u svoje blogovanje: od sada više ne sejvam postove u posebni folderić na hardiću... Nema potrebe... Ne da mi se...
Zdravi mi, obli i čili bili, pušek...
|