Ljeto se polako gasi, vidim ja. Barem za studentsku i radničku populaciju. Sve je manje gužvi oko Mercatora, sve je više „requesta“ na Facebooku; svaki drugi friend piše kako odlazi u Zagreb jer se ovdje ne može skoncentrirati na učenje.
Potpuno ih razumijem. I ja bi najradije odlepršao u Zg još jučer da mogu. Ali ne mogu, moja jadna karta mi osigurava prijevoz tek 14. rujna, točno jedan dan prije ispita iz kemije. Joj, kako je taj ispit važan, da vi to znate. Ako ga prođem, a nadam se da hoću, raščistit ću s tim starim kemijama once and for all! Yoš mi onda samo ostaje biokemija i kada se nje riješim, moje obrazovanje iz te proklete grane znanosti bit će završeno. Ostaje samo muka s tisuću i jednim biološkim predmetom. A kad i ako me opet spopadne želja za kemijom, imam stotinu raznoraznih izbornih kolegija s kojima se mogu mučiti...
Facebook. U današnje vrijeme u Hrvatskoj je jako popularno biti podijeljen u suprotstavljene frakcije. Tako imamo HDZ-SDP osovinu, zatim PRO-CONTRA Thompson, PRO-CONTRA Kaptol, PRO-CONTRA Modni Mačak... I tako nebrojeno mnogo osovina oko kojih hrvatski narod izgrađuje svoj život. Ne kažem da suprotstavljena mišljenja nisu dobra, dapače, poželjno ih je imati (naravno, NE ukoliko su OBA u vašoj glavi :))) ). Zamislite tu strahotu od države u kojoj se svi, APSOLUTNO svi oko svega slažu! Emigrirao bih u roku milisekund.
Tako je i država naša, barem njezin mlađi i veoma radno sposoban dio stanovništva, podijeljena na PRO et CONTRA Facebook. Odmah da vam kažem, ja sam u onoj frakciji koja je između. Zar ste sumnjali??? ;)
Naime, svako vrijeme donosi svoje novitete, pa tako i ovo moderno, kompjuterizirano. Činjenica je da dječica više ne izlaze vani i masno se zaseru u blatu i pijesku igrajući se Bog te pitaj čega. Ja sam to bio radio, kompjuter sam imao „tek“ potkraj osnovne škole, ne već u vrtiću. Tako sam negdje dobio i mobitel, taman kada sam trebao krenuti u srednju, jer sam išao u Grad pa čisto ono „zlu ne trebalo“. Inače sam provodio svoje dane vani u „pržini“, igrao se svega što nije zahtijevalo preveliko trčanje... Kada sam malo narastao, onda je došlo na red istraživanje okolnih ruševina, relikata iz Rata, kojih, Bogu fala, nije falilo... Skoro sam par puta izgubio sve prste na lijevoj ruci ali to je sve išlo u isti koš s igrom. Jebeš prste, bitno je da sam se konačno ohrabrio popeti na sedam metara visoki bojler bivše praonice tepiha! Sada znam da se tamo više ne bi penjao bez kakve takve zaštite, pogotovo otkad znam za Clostridium tetani i sl. :))) Ali onda koga je bilo briga!!
No dobro. Današnja djeca nemaju potrebu izlaziti vani jer se jednostavno mogu prištekat na Wii i biti u „touchu“ s ostatkom svoje ekipe :) Istini za volju, i ja sam technogeek i volim sve te novotarije i igračkice ali povrh svega cijenim originalni, primordijalni skin to skin contact!! Pusti ti tehnologiju, daj ti meni živog čovjeka pored mene, taman ne radili ništa konkretno cijeli dan!!
Ali Facebook... Zašto je on meni super? Kao prvo, uopće se ne opterećujem „krađom identiteta“, privatnošću i sličnim glupostima. Nema se što ukrasti, a uostalom, Facebook nije jedino mjesto na Netu gdje se spominje moje ime; ako me tko hoće krasti, ima još dovoljno siteova da o meni ponešto i nauči. Adresu nisam stavio jer nema potrebe za tim, ne kupujem preko Facebooka, a ako se tko hoće sa mnom dopisivati, poslat ću mu adresu mailom. Slika mojih, Bogu hvala ima, ali ni za njih nisam zabrinut jer ne prikazuju nikakve ilegalne, poluilegalne ili moralno upitne prizore, nisam ni na jednoj nikoga ubio, osakatio, otrovao, poševio, pedofilirao, vrijeđao ni na koji način... Nisam kriminalac i nisam dopisni član Cosa Nostrae tako da me uopće nije strah da će me netko prepoznati i dojaviti policiji.
Broj mobitela sam ostavio na profilu. Zašto? Pa zato što je skoro 98% mojih kolega na Facebooku i time im olakšavam pristup meni ako što trebaju. Naravno, dosta njih se jednostavno ne sjeti poslati mi mesidž u inbox na Faceu nego traže broj... Inteligencija. Ali jebiga. Osim toga, moj broj nije nikakva tajna, nalazi se u Vip imeniku. Kao što rekoh, ne bavim se crnim, sivim ili poslovima „rozim na tufnice“ (Mica, Draška, prepoznajete li frazu? :)) i nema potrebe da mi broj bude skriven.
Volim taj site jer se tamo nalazi, kao što rekoh, jako puno mojih faksovnih kolega, zatim ljudi koji su mi jako daleko trenutno al su mi dragi, pa onda ljudi koji su još dalje i dijeli nas nekoliko zemalja i jedan kanal, pa još jedan kanal i s kojima komuniciram isključivo tako... Informacije vezane za faks se preko Facea šire munjevitom brzinom i uvijek je dobro doći tamo i provjeriti stanje...
A onda te vražje aplikacije. Sada kada su upgradeali Face malo je lakše i brže otvarati tuđe profile. Prije ako su bili nakrcani aplikacijama, učitavanje je i pri 2 megabitnoj vezi trajalo stoljeće i kvarat! Imam ih nekoliko na profilu čisto reda radi. Koristim dvije do tri. Imam svoju virtualnu zmajicu s kojom se uokolo fajtam i koju treniram. I imam SuperPoke preko kojeg mogu ljude podbadati, slati im puseke, pizdeke, kurčeke, bacati na njih hobotnice, ovce i sl. Neš ti al je fora kad vidiš kako je netko iskopao neku glupost i bacio to na tebe. Meni su smješne ideje tipa „baciti Hillary Clinton“ na nekoga :)))
Dakle, moj Face se svodi na kontakte s ljudima s kojima se ne mogu naći uživo te na jednu do dvije aplikacije čisto za zajebanciju (jer ipak imam tek 21 godinu, skoro). A sve ostalo, gomilanje raznoraznih sranja, pisanje gluposti, prozivanja, svađe, klanovi, ovo ono... To ostavljam za srednjoškolke.... Istini za volju, da me B.essa nije pozvala jedno stoput na taj Face, ne bi ni znao za njega. Ovako imam feeling da sam u touchu s ljudima koji su mi malo dalje nego inače...
I tu prestaje sva moja vezanost za dotični sajt. Istina, u vrijeme potrebe (čitaj: učenje ili neki neodgodivi poslovi) sam malo češće tamo. A da nisam na Faceu, bio bi na nečem desetom, ili bi samo buljio kroz prozor. A sve one priče kako Facebook lišava djecu kretanja, igranja s drugom djecom out there in the real world... E pa oprostite, nije tu Facebook kriv, kriva su glupa djeca i njihovi roditelji.
Evo, na primjer, ja sam dijete kojemu njegovi roditelji nisu skoro pa nikad govorili što da radi, što da ne radi... Kada sam vidio na filmovima (dok sam bio manji) kako se ljudi mlate i kolju, nisam imao neopisivu želju da se s nekim pobijem samo zato jer to rade na filmu. Igrao sam svakave igrice koje su u meni izazivale jedino bolove u guzici i desnom zglobu na ruci od držanja miša, nikakvu agresivnost... Koliko to dijete mora biti tupo da zbog nekakve tamo kompjuterske igrice ide po svijetu i mlati sve oko sebe??? Ili zbog nekakvog filma ide ševiti sve što hoda na dvije noge? Oprostite na iskrenosti, no po meni su ta djeca blago mentalno zakinuta ako ne mogu, u nekoj normalnoj dobi svoga života, napraviti jasnu razliku između Pentiuma Dual Core i stvarnog života!
Ili sam ja blagoslovljen ili su ostali idioti. Sa mnom moji nikad, NIKAD nisu razgovarali o seksu, spolno prenosivim bolestima i svime što ide u taj koš. Ali hvala Bogu pa nisam glup, imam oči, znam čitati... Razumijem neke stvari i intuitivno. Vjerojatno znam više o mehanizmu seksa, začeća, menstruacija i zaraza od mojih roditelja. Nisam trebao poševiti petsto rupa i zaraditi tri HIVa da to doznam... Isto kao što ne moram nekoga zviznuti u facu da doznam kako to nije lijepo.
Ne znam zašto, ali današnja djeca su toliko „zaštićena“ od svega da se pretvaraju u generaciju malih debila. „Sakrij od njega ovo, ne daj mu ono, nemoj da vidi ovo, pazi da ne sazna za ono“... I onda mali Perica, ili mala Marica, dođu u veliki svijet, otkriju alkohol, travu i seks i što se dogodi? Još jedan jadnik kojemu država treba plaćati liječenje i odvikavanje. Paz da ne bi! Jesam li ga ja tjero da se uroka nečim?
Alkohol... Kada ljudima govorim kako nikad nisam bio pijan niti pripit, većina me pita jesam li imao kakve traume u djetinjstvu vezane za alkohol. Jel mi stari pio, jel se mater opijala i sl. pa sam zato stvorio averziju... Ne, nisu... Do prije godinu dana nisam vidio nikoga od svojih starijih iz obitelji pijane. Ali alkohol mi nije bio nepoznanica, pa učili smo o njemu u školi! Zajedno sa svim nuspojavama... Ne volim ga jer mi se gade njegove psihološke nuspojave. Meni su ljudi koji trebaju biti pijani da se zabave JADNI. Možete vi meni pričati što hoćete ali to je droga kao i sve druge. Jer koja je razlika između rečenice „Ne mogu se opustiti ako ne ušmrkam malo“ i „Ne mogu se opustiti ako malo ne popijem“? I jedno i drugo je ovisnost, samo što alkohol nije tako kratkoročno smrtonosan kao droga. Ja izazivam sve te koji govore kako oni nisu alkoholičari neka probaju izlaziti vani jedno dva mjeseca i biti isključivo na sokićima.... Možda će i izdržati ali će po isteku vremena uliti u sebe deset litara votke i zaspati u svojoj bljuvotini...
I tako... Krenuo sam od nekakve gluposti... E ta, prije nego što nastavim... NISAM ZAVIDAN svima vama koji redovito idete vani po svoje alkoholne kome, bez brige... Naime, doživio sam par puta i takve odgovore, da pljujem po alkoholu jer se nikad nisam pošteno napio i da zavidim svima njima koji idu vani redovito, „uživaju“ u dobrom provodu i sl. Istina je da sjedim doma i kukam kako nigdje ne idem ali ako je alternativa imati sto promila u krvi, onda biram ostati sam i jadan do kraja života. Tako ću barem znati da sam sačuvao jedan princip.... I da preduhitrim još jedno pitanje: da probao sam većinu stvari... Nekoliko vrsta „dobrih piva“ i onda je Miško popizdio na mene kad sam u rekao da je to sve isto... Probao sam i sve te silne likere, konjake, vermute i pizde strinine... Sve mi je to prejako, dere na alkohol za popizdit i imam feeling kao da pijem spiritus dilutus iz apoteke. Jedino što mogu probaviti je Long Island koktel iz profila jer je zatrpan ledenim čajem i ledom i donekle priguši smrad alkohola u sebi. Dakle, probao sam, probam tu i tamo kada su kakve „specijalne prigode“ ali moje „opijanje“ završi na pola litre pive ili jednom do dva koktela (uz napomenu, naravno, da su ti kokteli u Profilu toliko razrijeđeni da bi vam trebalo pedeset takvih da se napijete). Više i ne može stati u mene. „Divim“ se onima koji mogu progutati par litara toga. Osim što nema mjesta u meni, gadi mi se i pomisao na okus i miris te pive nakon pola litre.
I da dalje ne pjenim... Facebook mi je super :)))))
P.S. Nije mi bila namjera nikoga implicitno prozivati pa mi je iskreno žao ako se tko prepoznao....
|