Oh, ma dvostruki success! Trostruki, čak! Prvo, soba je sređena, moj stari pisaći stol je raskrčen i sada udomljuje minimalno mnogo stvari koje moraju tu biti tako da lijepo sjedim za njim i pišem post ko čovjek, ne više u krevetu s kompom na koljenima koji me opskrbljuje toplinom kao Krško... Drugo, Petka je ostala uštimana preko noći i to je dobar pokazatelj da ide nabolje! A treće, naučio sam svirati Bratec Martin i to zadovoljavajućom brzinom... Ignorirat ću one nespretne prijelaze sa žice na žicu i činjenicu da bi to trebao svirati malim prstom a ne kažiprstom (jer je to vježba za razgibavanje malog prstića, da ne ostane kilav) i zadovoljiti se postignutim... Također, diplomirao sam šestu žicu i znam sve tonove gdje se nalaze, tako ako me probudite u ponoća izrecitirat ću vam kromatsku ljestvicu na E žici bez problema i dapače, odgovarati na unakrsna pitanja tipa ovaj prag koji ton... Naime, tu metodu je predložio jedan tip na forumu kojega sam član. Svjetovao je nas početnike da naučimo tonove na E i A i onda koristimo sheme za brzo lociranje tonova na ostalim žicama jer učenje preko 100 tonova na svim žicama je dug, mukotrpan i dosadan posao...
Eto, nakon izvještaja o postignutom, naumpala mi je sinoć kasno jedna ideja koja bi mogla uskoro prijeći u fazu pobliže razrade... Naime, skonto sam da đede ima gitaru. U futroli. Sad mene zanima, budući da nitko nije polagao pravo na nju, a đede ne zna svirati (točnije, sve da je i znao, više ne zna), mogu li ja kako položiti svoje prstiće na nju... Nisam je još vadio da vidim na što sliči ali ne može biti gora od jadne Petke. Danas je Petka toliko tandrkala, mislim da su oni isusovci šarafi na kobili konačno počeli popuštati i uskoro mogu očekivati da mi svih šest žica, zajedno s pola gitare, doleti u čelo. Dakle, nekako moram ispipat situaciju....
Kako bi uvjerio đeda da sam ozbiljan, moram tamo negdje do 10. devetog svladati 5-6 akorada tako da mogu šlampavo odsvirati „Odjednom ti“ (onu koju smo Miško i ja vježbali), potužiti se kako loše sviram jer je Petka rasklimana (khm, da, brigo moja prijeđi na drugoga...) i suptilno ubaciti u razgovor kako su nove gitare skupe... Nadam se da daljnje navođenje na pravi tok misli neće biti potrebno i da će se đede sjetiti da ima gitaru koja čami u ormaru. Zajedno s futrolom... :) Doduše, prije ikakve misije na Mars treba provjeriti u kakvom je stanju ta gitarica, ipak ne želim uzeti mačka u vreći.... Ili futroli...
Druga opcija je, naravno, moj rođendan. Očekivati da mi predak uzme gitaru samo zato jer je meni puhnulo da je naučim svirati (iako sam ja ozbiljan u toj namjeri ali on očito to još nije shvatio) je malo previše ali mogu, recimo, kada dođe vrijeme za ono pitanje „što bi ti htio za rođendan jer mi smo gledali i nismo se sjetili ničega (kao da me ne poznaju)“, ubaciti ideju da mi barem futrolu uzme tako da Petka sigurno stigne do Zagreba. Ah, ima još do tamo...
Mene, iskreno, iznenađuje s kojom lakoćom usvajam fretboard, zbilja nije teško. Najviše problema mi zadaje raspored prstiju jer boli za popizdit (mislim, ovi jadni prsti su se rastezali samo kad je trebalo dohvatiti daljinski sa stola), ostalo se utapa u meni samo tako! Na taj način sam si opet pokazao kako ja mogu bez problema usvojiti ono što sam izaberem, dok, pak, matematiku trebam raditi pod budnim okom profesionalnog, hladnokrvnog ubojice i njegovog AK-47!
I tako... Žao mi je ako vas davim ovim svim piljenjem oko Petke i sl. ali eto, prvi put otkad sam upisao znakovni (a to je bilo prije godinu dana) da mi je nešto toliko zaokupilo misli. Budući da se ne događa tako često kod mene takva pojava, treba to zgrabiti maksimalno... Nego, idem ja sada hibernirati do navečer, kada mi stiže Nessa. Treba do grada po nju, a vani je tako vruće da bi se radije stavio u djelovima u dubinski nego izlazio van. No nemeže to tako, nažalost.... Dubinski je pun :(
|