Učahurena stvarnost

13.08.2008., srijeda

Jooj, kako je odvratno vruće vani...

Nakon nekih tjedan dana opet sam uzeo gitaru u ruke... Bila je perfektno naštimana zahvaljujući Dragom koji je na to potrošio pola jednog popodneva ali eto, sljedeći svoju tradiciju, Petoljetka (odlučio sam je nazvati Petoljetka jer će mi trebati otprilike toliko godina da svladam osnove tog zmaja) se opet raštimala... Pitam se ja sada koliko njoj treba da joj žice „slegnu“... Od tristo štimera koliko ih imam svaki me zajebava na svoj način. Iako mi je uho počelo razlikovati AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA od EEEEEEEEEEEEEEEEEEEE, svejedno mi treba mamutski previše vremena da je uštimam opet tako da većinu vremena predodređenog za jebakanje s Petoljetkom ode na njeno uštimavanje. Ako ništa drugo, bit ću maher u štimanju gitara ali neću znati odsvirati ni jedan akord :))))

No znate vi već mene, teško se meni skoncentrirati ovdje doma. Kada i AKO Petka stigne u Zagreb, promijenit ću joj žice kako bi joj povratio sluh kojeg joj je dragi predak tako nakaradno uskratio sfušerivši pokoju žičku. Zlu ne trebalo, jelte, možda je u tome stvar:) Također, kada budem u osami svoga stana, lakše će mi biti mortifikat bubnjiće svojim falsetom.

Kad smo već kod falseta, onaj dan kada je Dragi uštimao Petku, uhvatila ga je neopisiva želja da uči domaće stvari pa smo proveli dio vremena kopajući po Svemrežju u potrazi za akordima. Na koncu je odlučio naučiti stvar od Meritas i Massima „Odjednom ti“, naravno, uz moju vokalnu pratnju. Iskreno da vam kažem, lakše mi je pjevati na suho nego uz pratnju drndave Petke no eto, nekako je i to poluslavno završilo. Zatim me Dragi šokirao idejom da sad to odemo otpjevati tj. odsvirati mojima! HA! How yes no! Blamage, no thenkyu... Možda da je htio odsvirati pokoju duhovnu koje su masu lakše za otkreveljiti i draže su mi, no nije htio. Kao da su mu mrske, što me iznenađuje od jednog produhovljenog, umalo popa. His problem, Medo i Petka će otpjevati pokoju čim mi se prsti prestanu međusobno svađati...

I tako sam danas (opet upao u nekakvu digresiju) odlučio pozabaviti moždane fretboardom. Kratko je trajalo, naravno, jer sam kumio i molio Petku da se afinamente uštima kako Bog zapovijeda. Nakon što sam vjerojatno dosadio i Bogu i Pixieju i cijelom susjedstvu trzajući perpetualno E ne bi li je natjerao da zvuči kao i ona sa snimke, odsvirao sam na njoj sve tonove gore i dolje. Onak, kužite, totalka! Mislim, znam ja nabrajat sve to kad vratina od Petke sjedi ispred mene i kada idem po redu... Samo mi treba netko pametan da me nauči kako u manje od sekunde pronaći ton koji mi treba na nekom ŽNJ pragu Y žice. Matere ti, pazi mene... Očekujem da ću svladati zmaja za manje od tjedan dana! A-a, moj Medo... Pet ljeta... Pet čitavih ljeta... Svirat ćeš si na sprovodu... možda!

No. Predak je otišao na Mljet, a moja malenkost će mu se pridružiti zadnja dva dana (m)ljetovanja... Ne da mi se dulje od toga tamo boraviti, među škorpionima, paucima veličine osrednjeg vrapca i hrpetine obada koji nisu zagrizli u nešto homeotermno već eonima... Da ne govorim kako je cijeli krajobraz vaš wc, samo čučnite i riješite se problema jer draga stara kuća u kojoj boravimo nikad nije upoznala gospara Zahoda. A gospođi Tekućoj Vodi se nada kao nimfomanka muškoj lutki za napuhavanje... Ukratko, otišao je. Mati je zabrinuta da se negdje ne sjebe niz kakve stijene dok bude napredovao prema moru. Ja sam, pak, zabrinut da mu na um ne padne nekakva nenormalna ideja koja bi i mene uključivala, poput ranojutarnjeg penjanja na sljeme brda na kojem se nalazi crkva sv. Ivana. Ta utrka sa Suncem mi je zbilja bila popravila izdržljivost, pogotovo kada smo se spuštali po najvećoj žegi.... A ima do gore, znate... I koliko god da volim pridodu i život u svim njegovim oblicima, probijanje kroz gusto isprepletenu makiju dok me po nozi „miluju“ raznorazna overlegged bića koja ne bi ni u snu htio susresti mi ipak šteti nadbubrežnoj žlijezdi... Toliko adrenalina odjednom nije zdravo. A kako sam prošle i pretprošle godine nekako izbjegao taj otok, imam osjećaj (i osjećam ga osjećajno jako) da ću ove godine najebat... Ići ću vratiti se neću na otoku život među čerošpanje posijati...

- 12:41 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (3) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu

<< Arhiva >>