Do tri i po ure nisam mogo zaspat... Nije mi uopće bilo vruće kada sam oko ponoća i nešto sitno pošao leći, nakon jedne desetice koju molimo mi članovi foruma kroz osmi mjesec... Ali nikako da zaspem... Pa sam čestitao Myrtus i Mišku njihovu dvomjesečnicu, iznenadio se što je jadno dijete i izdržalo toliko dugo s onom ljenčugom... Moja ženska intuicija mi je govorila da ih ne zovem, a i bila je u pravu jer se Myrtus javila SMS-om baš negdje oko tri i kusur, rekavši kako nije mogla ranije jer joj je dragi bio u posjeti pa su imali posla... How (s)we(e)t!
A ja i dalje nisam mogao spavati... Kažu ljudi da kad ne možeš tako do dugo u noć zaspati da ti podsvijest nešto poručuje, točnije da imaš nekih unresolved issues sa samim sobom ili s drugima... Ha! Ne znam odakle da počnem! Trebale bi mi osamsto trisdvije besane noći da raščistim sam sa sobom sve... A kako mi se nije dalo zagorčavati cik zore ni sebi ni svojoj savjesti, odlučio sam radije slušati muziku...
Znam samo da sam počeo s 3 Doors Down folderom, a tu ima muzike za pop..... Čini mi se da sam blago i zaspao, probudivši se naglo kada je stvar prešla na Cranberriese... Pa me onda prenula Myrtusina poruka... Pa me šokirala Alanis iz trećeg foldera dolje, koja me pitala „If God had a name, what would it be, and would you call it to his face...“. Rekoh joj da me ne zamara metafizičkim retoričkim pitanjima u tri ujutro te ugasih „pločicu“, kako baba naziva moj mp4, i okrenuh se kao da ću zaspat...
Neće ko kad neće... Uporno objašnjavam glupoj podsvijesti da poće leć tako da i ja mogu na miru Božjem spat... Ne sluša... Ajde neka, rekoh sam sebi i okrenem se na leđa, u položaj u kojem gotovo nikad ne spavam... A to je bila pogreška jer je par sekundi poslije Pixie uskočio preko balkona doma i za ciglih dvije sekunde bio u mojoj sobi i pretrčao mi preko mješine sa svih svojih pet i kusur kila... Ostavimo po strani činjenicu da sam umro u Gospodu, ne znajući što me strefilo, osjećao sam se kao da me pregazio traktor! A gospar mačak se lijepo smoto na prozoru od sobe i spaaava kao da tu spava eonima... Gad...
Htio sam u skoro pa četiri ujutro pisati post ali ono malo razuma koje je još bilo lucidno mi je reklo da koji đavo izvodim, ujutro neću bit ni za što, a imam posla... Ja se samo pitah kojeg to posla pobogu imam ali nije mi se dalo prepirat sa samim sobom pa odustah od postanja...
Što je bilo jučer....? Posljedica nespavanja kod mene je jedan kapitalni Alchajmer... Aha. Bili smo kod babe jer je đede odlučio polomit dio potoka kako bi uglavio neku betonsku cjevčugu unutri, razlozi poznati jedino i isključivo njemu... Nebesima hvala pa ja nisam morao sudjelovati u toj šaradi jer se tata već počeo prepirati s đedom oko plana i programa zahvata... Đeda, naime, krase revolucionarne ali s mozgom nepovezane ideje koje se pokažu utterly krive jer počivaju na nepostojećim i/ili nelogičnim zakonima biofizike. Toliko bizarne da ih moj mozak uopće ne može niti popamtiti, niti se trudi, da budem iskren.
No, dok je tata mlatio macolom po kamenom okuženom potoku, ostatak familije i tetka s rodicama sjedio je na taraci i promatrao opožareno područje... 3000 ha, kažu i ne lažu... Stoka trebinjska... A kad je radna akcija afinamente finula bez većih gubitaka (za razliku od onda kada smo pomicali barku i kada je đede odlučio već spomenuti ploveći objekat nasukat na moj nevješto istureni desni palac od noge), baba je iz dubinskog iskopala komad deadfrozen sladoleda i dala tetki da se igra Isusa jer je nas bilo milijardu, a sladoleda samo litra... Uspjela je, kako, ne da mi se računat...
Jer moji računi u pravilu ispadaju šokantni. Netočni, doduše, ali čovjek se prepadne kad prvi put vidi rezultate... Spomenimo samo neke moje kikseve, koji se nisu događali, kako bi svijet pomislio, u moje slobodno vrijeme, nego na prokletim kolokvijima... Sjećate se kada sam samouvjereno izračunao da u tikvicu od jedne i po litre STANE 6,000,000 centimetara kubičnih kiseline? Jer naime, ja bi s tom „maleckom“ količinom klorovodične kiseline učinio litru i po otopine... A što ne, može li mi netko dokazati da je iscrpio SVAKU mogućnost komprimiranja nekoliko tisuća puta više tekućine u naprstak? Hm? A prokleta asistentica, umjesto da pokuša, ona umire od smijeha, zmija...
A tek ono kad sam teškom mukom, u znoju lica svog, računao temperaturu ledišta elektrolita disociranog 8 posto? I dobio podatak koji je potresao znanstvenu zajednicu do temelja, revolucionarno otkrivši da se dotični elektrolit ne ponaša kako se do tada mislilo? Jer moja su, ograničena budžetom manjim od slovenskog mora, opsežna istraživanja pokazala da se elektrolit smrzava na 0,02 K, temperaturi kakvu je jedino moguće susresti usred bespuća međuplanetarnog prostora ispunjenog vakuumom... A možete li zamisliti revolt te iste zajednice kada su otkrili manu u mojim proračunima? Svijet je bio zgrožen...
No vjerojatno, dragi moji koji mi se sardonično podsmjehujete, niste bili svjesni da postoji i TREĆA pogreška u mojoj karijeri, ovaj put na polju fizike? Da, uzevši u obzir brzinu vjetra, demografske podatke obaju kontinenata te težinu kozmičke prašine u danoj točci, došao sam do otkrića koje je zapanjilo čak i samu Bijelu kuću ali beskrajno oduševilo žitelje Europe kada su saznali da se udaljavaju od svojih prekooceanskih susjeda jedva primjetnom brzinom od 30 kilometara godišnje... Nastavivši svoje zgražajuće istraživanje, obavijestio sam zemlje uz Atlantik da povise tarife preooceanskih putovanja za 1,5% godišnje. Također sam upozorio američku istočnu obalu da se pripremi za parenje s Hokaidom i kompanijom jer će u skoroj budućnosti poljubiti jedni druge u eri mira, napretka i bujice lave koja će biti uzrokovana sudarom dvaju kontinenata...
To vam je bilo samo da se podsjetite zašto je važno dobro paziti kome dajete diplome! Pitala me mati kako uspijem dobiti takve rezultate. Odgovorio sam da kad bih znao, onda vjerojatno ne bih niti dobivao te bizarne brojeve. No da umirim akademski neobrazovanu okolinu, rekoh joj da se pogreške u proračunima hoće dogoditi ako pokušaš spariti dvije kemijske formule koje jedna drugoj odgovaraju kao višnja na vrhu hrpe govana. A ja to uspijem. I čak dobro miriše!
Da se vratim na sladoled, nakon ove poduže i sasvim nepotrebne digresije u kojoj izgubih svaku nit ionako loše ispredenog posta s početka. Zamislite, uslijedila je večera! Tako je, moja tetka je konačno, nakon godina i godina i stoljeća i eona babinih nasrtaja da ostanu na večeri, popustila i veselo dograbila podulji nož ne bi li pršutu izrekla capital punishment. Jeste li znali da capital dolazi od latinske riječi caput, capitis, n. što znači glava? I onda se možete pitati bez čega je ostajao osuđenik osuđen (osuđeni osuđenik, naš jezik je naprosto brutalan...) na kapitalnu kaznu... Da, bez bubrega, kako ste pogodili...
Dok se cijela familija davila u suhomesnatim proizvodima Gavrilovića sinova (ne OD sinova nego sinovljevivim proizvodima...) te nekom siru za kojeg ćemo vjerovati na riječ đedu da je trapist, iako mi se živo činilo da je riječ o „uradi sam u svojoj kadi“ siru nekog lokalnog mafijaša, ja proždirah komade sirove paprike, jer ako se sjećate, ne večerivam... ZA DIVNO ČUDO, baba me nije naćerivala ostima da žderem, kakav je običaj imala prije par godina. Valjda vidi koje posljedice gladovanje ostavlja na njenom jedinom unuku koji napreduje prema diplomi... Puževim korakom, doduše, ali barem ne u rikverc. Not yet, uostalom.
Dear (skoro stavih „d“ na kraj ove prve riječi novog odlomka) Božena se vratila iz Slovenia i poklonila mi kewl kikaru za čaj na kojoj je nacrtan apeno pa skroz ćelav čombo (preskočit ću zlonamjernu i ne tako suptilnu poruku) kojemu poviše ćele piše: „Življenje je darilo! Odpri ga!“. Sazvavši sve lingviste u okolici te sve starješine koji su `45 gazili po Europi u potrazi za ostatkom Hitlerove ostavštine, tek telefonskim pozivom profesoru Tomislavu Ladanu dešifrirali smo poruku Slovenske Letalne Informativno Navalne Agencije also known as S.L.I.N.A.
Naime, poruka glasi: „U ponoća 13.9.2007. SLINA izvodi desant na Lokrum, mole se svi zainteresirani da prisustvuju krvoproliću! P.S. Slovenija je veća BAREM od Vatikana, hahahaha... Iako nismo sigurni... Janez! Smjesta u Kontrolu i daj površinu Pape...!!!“. Šokirani ovime, kupismo karte za prvi red. Danas je bila generalna proba desanta, moram priznat da je prošlo prema očekivanjima, odaziv građana je bio savršen. Iako mi se čini da neće iznać dovoljno statista za pravu stvar, svi trenutni su dva metra i trideset osam centimetara pod rodnom grudom i ne javljaju se na mobitele. Stoga smo uputili T-Mobileu i VIP-u peticiju da protegne svjetlovodnu mrežu kroz sva gradska i prigradska groblja, time omogućivši širokopojasni pristup internetu i veoma povoljne cijene za sve preko trećeg stupnja raspadnutosti. A samim time, Dubrovnik, čija je ekonomija, koja se većma oslanja na sada pocrnjeli turizam, pretrpjela strahovite gubitke, dobiva nešto jedinstveno u svijetu na polju turističke ponude.
Sada zaboravite sve što ste pročitali... I zapamtite, SLINA vam curi! Hihihihihi.....
|