No krasno... Jedna bezazlena porukica od drage osobe koja trenutno ljetuje negdje na moru dok njena lošija polovica čami doma i samuje, a mene moj mozak zaskoči takvim adrenaliskim šokom i nema šanse da sad zadugo zaspim...
Divno. Evo, opet malo ponoćnih Medovih razmišljanja, opet vražjih osjećaja koji mi već polagano idu na živce (mogu mislit kako je tek vama jadnima)...
Sada se zezah s Myrtus, pitah je kako preživljava bez svog Miška na Lošinju. Kaže mi da „plače za njim“ dok njega pucaju hormoni od „apstinencije“... Ja joj odgovorim kako je to slatko jer će im biti savršeno kada se konačno vide... I napišem: „Što bi ja sve dao da se imam kome tako vratiti...“. I dodam nekoliko tužnih smajlića (koji oksimoron)...
I onda taj glupi uvarak od vlastitog uma počne mučiti... Razmišljam si: „Ok, Medo, nisi nikad curu imao... Da vidimo zašto...“
Kroz osnovnu si bio podeblje prase koje su dvojica tipova maltretirali jer su vidjeli da si kukavica i da te mogu maltretirati... Verbalni napadi ti nisu smetali, fizički samo donekle. Ali u osmom razredu poginulo je i ono malo samopouzdanja koje si imao. Dobro, neš ti, big deal... Jedina cura koja ti je zapela za oko je bila totalno izvan tvoje lige i vjerojatno ne bi nikad ni pogledala amorfnu masu such as yourself. A bila je drukčija od ostalih... No nažalost, bila je prisutna na sprovodu tvoga samopouzdanja... Jedino joj je pogled zaklanjala tvoja enromna mješina... Krupne kosti...
ČITAVU srednju školu bio si još veće prase koje se izvlačilo s tjelesnog, koje je na račun svojih 120 kila zaradilo „nesposoban za vojnu službu“... U Getroa ponestalo samopouzdanja, bila velika ljetna rasprodaja.... Upao si u letargiju, nisi niti gledao cure, baš te bilo briga. Gledao si tipove (bez primisli) i zavidio im što imaju ono što ti nikad nećeš imati... Kukao nad svojom zajebanom sudbinom umjesto da si nešto konkretno napravio... Kontao si: „Nemaš apsolutno što ponuditi, stoga nemaš niti pravo išta i tražiti.“ To ti je bio moto... A bilo ti je neobično ali doslovno NITI JEDNA ženska u tebi nije probudila osjećaje kakve ženske osobe inače bude kod muških osoba. Niti jedna. Zato jer te nije bilo BRIGA za to... Osjećao si se JADNO prolazeći ispred zrcala i gledajući se. Nisi zno koji ti se dio samog sebe više gadi. Jedno vrijeme si ulazio u wc pognute glave samo da se ne moraš vidjet u još jednom vražjem zrcalu... Sramio si se sam sebe. Prijatelji su te zvali na kupanje... Misliš da si ikada pošao s njima? Naravno da nisi jer su ti još uvijek u ušima odzvanjale uvrede iz osnovne (uvrede za koje si just maloprije napisao da ti nisu smetale, a to je samo jedna BIG FAT LIE!!), a tebi se stvarno nije dalo to sve proživljavati over i over again.
Nikud nisi izlazio jer si bio (i ostao, samo si si sada našao društvo koje ti odgovara) totalno anti sve-što-vole-mladi-a-što-inače-podrazumijeva-seks-drogu-alkohol-i-cigarete osoba. Nisi imao prilike upoznati koju curu, osim ako koja ne zaluta na tvoj kurs krevet-kauč-frižider-krevet... A osim toga, ako se gadiš sam sebi, kako se tek gadiš ostalima...
Otišao si u Zagreb... E TU SE dogodio preokret... Ostao si sam u velikom gradu. Četiri mjeseca rintao po stanu, prao svu robu na ruke, kuhao si sam, čistio, peglao, meo, prao suđe i slično... Upoznao PREDIVNOG ČOVJEKA i PREDIVNU ČOVJEČICU... Mjenjaju te...
Oho!! Pa gle ti to! Zaljubio si se! Kako se to dogodilo, molim te, objasni mi... Još uvijek imaš 120 kila, još uvijek se ne voliš i gadiš se sam sebi... Ništa se nije toliko promijenilo, osim adrese na kojoj boraviš i ustanove čiji si član... Što je to bilo, Medo? Hormoni? Konačno te puknuo kraj puberteta? Nešto ti govori „VIŠE JE I JEBENO VRIJEME!!!!!“? Hmmmmm...
Ah, there`s the rub! JADAN SI, nemaš petlje progovoriti, izvlačiš se, bojiš se, KUKAVICA SI!!! Gledaš tu curu svaki dan na faksu, sanjaš slatkaste snove i ne učiš za ispite u veljači...Pišeš po blogu kako ćeš napraviti ono, napraviti ovo, ljudi te podržavaju, tješe, davaju ti savjete, šalju u materinu... Misle da imaš petlje. A TI NEMAŠ!!! JADNIČE!
Prolaze mjeseci... Očajan si... Usput gubiš kile, osjećaš se bolje... Još uvijek ne voliš sam sebe ali ti je malo lakše jer su sve one uvrede ostale 620 km daleko, ne gledaš svaki dan istu scenografiju koja ti budi ogavna sjećanja... Imaš tonu prijatelja, imaš PRVOG MUŠKOG prijatelja kod kojega ideš prespavati, koji te voli i koji te je poljubio u obraz jer mu nije bed i jer te se ne gadi... Razgovara s tobom kao sa sebi ravnim, ne smeta mu što mu je frend skoro duplo teži od njega. Ne smatra te jadničkom s kojim se druži iz sažaljenja (jer takvih si iskustava imao i previše...). TI ga zbog svega toga neopisivo voliš i brineš se za njega....
Faks završava, ostaje ti još koji ispit... Evo te doma, umjesto 121 kg, sada imaš 96. Ogroman uspjeh... Sada ti je tek grozno... Gledaš žilu na desnoj ruci i razmišljaš kako ti možeš bolje, ako si uspio skinuti 25 kg, možeš još barem 10 i onda ćeš se smirit. Kažeš sam sebi kako ćeš se zavoljet...
Postat ćeš privlačan... Iako svi govore kako fizičko nije važno, iako sam to govoriš, ZNAŠ DA svi KENJAJU! Izgled je ono prvo što te privuče osobi ili od nje odbije kada je gledaš na „taj“ način... Nemojte nijekati, to je aksiom...
Razmišljaš za koji si qrac 10 mjeseci patio za jednom te istom ženskom za koju SADA znaš da nije tvoj tip... Da odudarate jedno od drugoga poput ljepotice i najzvjerskije zvijeri u Božjem zvjerinjaku... Shvaćaš da te je na njoj jedino privuklo fizički, ne možeš vjerovati da si bio tako nisko biće, odbojno i maloumno, pogazivši vlastite stavove i principe... Baš si jadan...
NIŠTA ti nije jasno... U glavi si stvorio sliku svoje cure kojoj nedostaje lice i koja nema ime... S njom si, pak, proveo predivne trenutke, razgovarao o svemu i svačemu; uvijek je bila tu kada ti je trebala... Logično, kad je U TVOJOJ GLAVI!!!! IDIOTE!!!! Zaljubljen si u osjećaj ljubavi!! NOGIRAJ tu glupaču i upoznaj STVARNU OSOBU!!!
VRIJEDIŠ i IMAŠ ŠTO PONUDITI!!!! Radit ćeš na fizičkom, to je najmanji problem! Ali BOJIŠ SE!!!! Ne možeš ignorirati vlastitog crva sumnje koji ti govori da ćeš prohodati s prvom koja naiđe jer si OČAJAN!!!!! Čuješ li me?? ZATO ne želiš upoznati nikoga, jer se već u glavi zaljubiš u tu novu fiktivnu osobu, jer si OČAJAN!!!! A strah te je da ne povrijediš stvarnu osobu, NIKADA si ne bi mogao oprostiti ako zbog tebe neka cura bude patila... Ako bude samo propali eksperiment...
NE BUDI GLUP!!!!!!! NE radiš to iz očaja... Samo su ti se malo kasno probudili osjećaji i sve ono što je spavalo je sada vrlo, VRLO aktivno... Ti imaš u sebi neizmjerno puno ljubavi, i dopustit ćeš si toliko ega da kažeš: „BLAGO ONOJ koja me dobije!“... Ako tolikim ŽAROM voliš osobu u svojoj glavi, kako li ćeš tek voljeti flesh&blood koju ćeš moći zagrliti i cjelivati, i koja će ti uzvratiti??
Zato kad se vratiš u Zagreb, ima da PORADIŠ na tome jer ako te samo još jednom čujem da kukaš o ovome, izbrisat ću ti blog i bacit te sa Savskog mosta, got it??? Now go, and sleep... Tomorrow is a new day...
Oprostite što sam morao malo urlati na sebe... Ali morao sam...
Jedva čekam kada ću u Zagreb, doma mi je užasno... Sve je super ali ne mogu biti ovdje... A što je najgore, NEMAM se kome vratiti :(((((( Niti sam kome došao...
p.s. ovo je semijubilarni, 150. post...
|