SKUŽA

moren zamislit da si samo
pesak
ki mi je kroz prsti stekal
kako vrime
moren zamislit da si niš više
nego lahko perce
ko mi je vetar z ruke zel




moren zamislit ča god ću
vavik ću te z ničin sprid Boga
i sprid sebe opravdat
vavik ću za tebe skužu nać
valjda zato ča san te volila.

volila.


E.M.Mahulja/Krk (foto by J.Clark)

15.10.2006. u 21:30 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

  listopad, 2006  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Listopad 2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sve ča ovdi bude zapisano je autorsko vlasništvo autora bloga (mene) i more se koristit jedino po onomu ča propisuje Creative Commons licence.

Elfrida Matuč-Mahulja


Creative Commons License
Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5 Hrvatska.

Sve ča volin

BlogOye - Balkan Blog Portal



Balkanski književni glasnik

Da bih bila ja...

Moja sjena i ja

Erotika u riječi i stihu

LUPIGA

Knjiški moljac

PELUD NET

UrbanaIntervencija.com - Naseljavanje Atlerburga

BODULKA

Odsutna pogleda sjedi na jutenoj vreći do vrha ispunjenoj tek ubranim maslinama. Od rane je zore već bila u berbi. I sada na rubu ceste, bezizražajna pogleda čeka prijevoz kući... još mora skuhati ručak. Njeni su muškarci gladni, radili su naporno u berbi s njome cijeli dan...
Pokraj nje prolaze automobili u oba smjera, autobusi... sve ih primjećuje. Primjećuje poglede putnika u njima. Netko joj mahne, netko joj se smije. Kao da i sama ne zna kako izgleda u toj potrganoj staroj odjeći. A u čemu bi drugom brala masline u masliniku na kamenjaru!?
Svejedno, oni prolaze. Ljudi putuju. Sutra je blagdan i promet je pojačan.
A gdje je ona u životu bila?
Ne zna ni da odavno ne voze trajekti na relaciji Črišnjeva-Voz. Doduše čula je za nekakav most... Ma tko o tome misli.
Previše muškaraca u kući ima i treba brinuti za njih. Muž još stariji od nje, sinovi koji se nisu poženili, pa nešto stoke... vinograd, maslinici...
U njenom životu nije bilo vremena za saznanja. Za putovanja.
Možda se ipak uputi do Međugorja kad župnik organizira hodočašće. Možda... ako to bude u doba kad nema posla ni u kući ni u "kampanji"...

Zašto mi se učinilo da su joj oči suzne? Danas dok sam je i ja promatrala iz autobusa vraćajući se kući s posla... progoni me njen lik čitavog dana. To je Bodulka. Prava. Vjerojatno je cijeloga života maštala o bijegu, ali ju je sudbina usidrila na Otoku. Okrutno.