O muškarcima i ženama
Muškarac posle seksa postaje čista tabla na kojoj mogu da se ispisuju nove ženske poruke i zahtevi.
Žena posle seksa postaje mirnija, zadovoljnija i manje zainteresovana za aktivnost bilo koje vrste. Ona posle seksualnog čina već priličnog dobro poznaje muškarca i od njegovog ponašanja tada zavisi da li će njeno interesovanje za njega rasti ili opadati.
Jovo Toševski
Žena i mačka
Žena je kao mačka. Radoznala na pokret, slobodna, naizgled haotična, nepogrešiva. Ako hoćeš da je dotakneš, radi to tiho i polako prvi put, da ne pobegne. Ostavi joj vrata otvorena, sama će ući. Ne teraj je unutra jer neće hteti, a ako ne uđe svojom voljom, ništa se značajno neće desiti. Mora sama da dođe. Pamti loše postupke gospodara, ali kada je gladna, dolazi. Voli da se druži, ali je uvek sama za sebe. Ne voli prvi nagli pokret, drugi joj ne smeta. Ne pokazuje emocije ni kada ih ima. Emocijama se koristi da ostvari nameru. Dolazi kad ne očekuješ. Deluje tajanstveno jer se ne razumeju njene osobine. Malo je površna, osim kada je u borbi. Radoznalnost je njena sudbina i znaj da bolje čuje nego što vidi. Plitko spava. Noćna je životinja. Priznaje silu ali je se ne boji.
Jovo Toševski
Pomoć muškarcima - seksi rublje za Valentinovo
Približava se Valentinovo! Ne mogu a da ne prokomentarišem jedan članak nađen na Web-u.
Muškarci koji žele svojim boljim polovicama za Valentinovo pokloniti seksi donje rublje, a ne znaju gdje ga kupiti ili im je možda neugodno ući u trgovinu (ha, malo vjerojatno), mogu to učiniti na novoj web stranici knickerpicker.com gdje mogu 'posjetiti' virtualnu garderobu i zamoliti manekenke da odabrano rublje i isprobaju, te tako mogu (lakše) odabrati pravi poklon za ovaj dan - praznik ljubavi.
Pogađate, stranicu je osmislio muškarac. Muškim posjetiteljima je omogućeno odabrati između (samo) tri manekenke 'koja im odgovara' i koju mogu 'zamoliti' da odjene nešto po izboru. Manekenke će, na njihov zahtjev, u donjem rublju hodati i okretati se kako bi, ti isti dragi nam muškarci, mogli steći bolji dojam o onome što kupuju (samo gledanje, ništa pipkanje; no to je „kazna“ virtualnog).
Još jedna interesantna stvar je što, ukoliko muškarci nisu sigurni u konačni odabir i ukoliko žele čuti i drugo mišljenje, mogu email sa slikom modela u odabranom rublju poslati prijatelju. Ovo bi možda moglo završiti poput onih naivnih lanaca (ne)sreće, koji šalju glavnu poruku da ćete, ukoliko ih ne nastavite slati, imati nesreću od xx godina. U ovom slučaju, poruka bi mogla glasiti: ukoliko želiš da ti izabranica srca izgleda kao djevojka na slici, pošalji najširem krugu prijatelja ovaj mejl – u suprotnom, nećeš imati sreće u ljubavi (ili u čemu već ne) u narednih xx godina... Uh, pretpostavljam da bi poslatih mejlova bilo u milijunskim nakladama, ali bilo bi fantastično ukoliko bi se za svaki poslati mejl mogao naplatiti koji eur a sumu donirati u preko potrebne humanitarne svrhe.
Prvo pitanje koje mi pada na pamet je: da li muškarci poklanjaju zaista svojim polovicama ili, pak, sebi to odabrano donje rublje, obzirom da su oni ti koji će „uživati u pogledu“?
No ono čega se više pribojavam je ono što bi se moglo desiti - bolan povratak u stvarnost, kakav bi mogao zadesiti naše drage muške jer pitanje je da li bi (i kako) izabrani komad sexy donjeg rublja izgledao na stvarnim izabranicama iz realnog života?
Poznajući današnje muškarace, verujem da bi veliki broj njih vrlo rado posjetio ovu virtualnu garderobu, no sigurno bi isti voleli da se prikazano može i „kušati“. Da li je ovo još jedna (od mnogih) igračka koje su na raspolaganju našim dragim muškarcima koja bi im omogućavala realiziranje iznenađenja za svoje bolje polovice a onemogućavala ono što bi mogli ostvariti u zajedničkom shoppingu – isprobavanje odabranih proizvoda, dobacivanja, dodire, razmenjene nježnosti sa istim tim boljim polovicama, koje bi moglo tko zna kako završiti...? I gdje? Samo pustite mašti na volju!
Ja bih, vrlo rado, primijenila tu drugu taktiku odabira idealnog donjeg rublja za svoju polovicu: povela bih drago biće u realnu a ne virtualnu garderobu, i koristeći riječi (da ne kažem naredbe realizirane „clickom“ poput ovih na datoj web stranici) i tko zna šta još sve ne, pretvorila sve u ZAJEDNIČKI provod i uživanje.
Maaaadaaaaa, kada razmislim, ne bi bilo loše da umjesto datih cura postoje i neki muški modeli koji bi sličili Clooney-u i još nekima. Uh, baš bih voljela Clooney-u reći: turn around, come closer.... I još mnogo toga! Nije loše za igru ali za real life...
Napomena: od kraja prosinca prošle godine, kada je stranica počela s radom, posjetilo ju je više od milijun znatiželjnika.
Biti kao većina ili biti samo svoja?
Prije nekoliko dana (ili nedjelja, ma nije ni bitno) na nekim web stranicama pročitala sam da su najtraženije usne, kako su izjavile skoro sve ispitanice u nekoj sprovedenoj anketi o estetskoj kirurgiji, usne Angeline Jolie. Da se razumijemo, potpuno se slažem da je Angie jedna od najljepših (ako ne i najljepša) žena svijeta, ali mi je nevjerojatno da skoro svaka žena ima želju ličiti (barem dijelom) na nju, što je u potpunosti u koliziji sa mojim uvjerenjem da treba uživati u specifičnostima tj. različitostima koje svaka od nas (žena) nosi na (i u) sebi.
Imam dva pitanja tj.dvojbu (mada, ako malo dublje proniknemo u temu, vjerojatno će se svesti na jedno pitanje tj. zaključak): da li su ispitivane žene same izvele taj zaključak jer istu smatraju ikonom ljepote, pa zaključuju da će imajući (bar) usne poput njenih tako i same biti srećnije i ljepše, ili su im muškarci (nebrojeno puta gledajući Laru Croft i sl.) nametnuli taj cilj kao potreban, nezaobilazan, onaj koji razriješava sve probleme i čini žene senzualnijim, ljepšim, i samim tim, voljenijim? Zašto mislim da se isto može „upakovati“ pod jedno pitanje? Jednostavno, velika većina žena smatra se ljepima ako dobije takvu vrstu komplimenta tj. potvrde od strane drugih osoba - naročito muškaraca. Pošto je čovjek (žena) u biti društveno biće, njegovo/njeno poimanje sebe i svojih djela, nepobitno se vezuje za pozitivne ili negativne reakcije okolice. Znači li da ću, ako sama budem sličila nekoj osobi kojoj se dive toliki muškarci, biti više voljenija, srećnija, zadovoljnija...?
Vjerojatno je moj stav po ovoj temi povezan sa osobnim shvatanjem ljepote: smatram da je neki predmet lijep ako je različit (naročito u odnosu na iste/slične u skupini u kojoj se posmatra), nesvakidašnji, nevidjen, rijedak (ovim usne, naravno, ne izjednačavam sa predmetom). Vjerojatno ste se ponekad našli u situaciji da ste ugledali, primjerice, u izlogu neki predmet: komad odjeće, neku figuricu... Zašto vam je baš taj predmet zapeo za oko? Upravo jer je drugačiji, različit.. No, što ga više i duže posmatrate, zar vam se ne čini da gubi na toj svojoj različitosti i rijetkosti jer se utapa u masu sličnih, obzirom da sve manje i manje sliči na nešto osobito, drugačije – svoje? I što se onda dešava? Polako gubi svoj epitet „lijepog“ i vremenom postaje „jedan od mnogih, istih, poput većine“...i tako polako gubite interes za isti, jer tko želi imati predmet koji imaju svi?
Moj zaključak (mada mislim da se može izvuci iz teksta) je: treba uživati u svim svojim specifičnostima – i spoljnim i unutarnjim, jer možda su te različitosti ono što nas čini ljepšim i drugačijim u ovom svijetu. To kažem, iako svjesna tereta tih riječi, svjesna svojih specifičnosti i svjesna da, pošto nikada neću imati usne poput Angeline Jolie, biti zauvjek drugačija i svoja. To kažem čak i po cijenu da nikada nemam (nekog poput) Brad Pitta pored sebe!
