|
4.poglavlje
subota, 31.10.2009.
* Jer je danas Halloween. :D
Zvonila je budilica, pa sam otvorila oči i pogledala na digitalni sat. Šest je sati bilo, a ja sam se trebala spremati za posao nakon što sam dva tjedna uživala u slobodnom vremenu. Pospano sam maknula deke sa sebe i dignula se s kreveta. Pogledala sam prema Paxtonu koji je i dalje mirno spavao poput bebice i mogla bih reći da me užasno živciralo to što je oduvijek mogao spavati koliko želi i nitko ga nikada nije mogao probuditi.
Odmahnula sam glavom i namjestila da mu alarm zvoni u šest i petnaest pošto sam se ja trebala istuširati i spremiti kavu koja nam je obama bila potrebna. Izvadila sam odijelo policajca iz ormara. Nikada nisam oblačila odoru kod kuće već na poslu, pa sam ju samo zakačila za vrata ormara kako bi se sjetila uzeti ju. Iz ormara sam izvadila odjeću potrebnu za posao, te sam izašla iz sobe još jednom pogledavši u Paxtona koji nije niti shvatio da više nisam spavala kraj njega. Odmahnula sam glavom i zatvorila polako vrata, a onda otišla u kupatilu zatvorivši vrata za sobom. Skinula sam pidžamu i bacila je u kutiju za prljavo rublje, a onda otvorila mlaku vodu u tuš kabini. Ušla sam i zatvorila vrata, te se počela tuširati. Stavila sam malo kupke na sebi i isprala šampon sa kose kad sam odjednom čula da su se vrata otvorila. Naglo sam se okrenula i vrisnula, a onda uzdahnula kad sam vidjela Paxtona, golog, ispred sebe.
„Jesi li ti normalan?!“ –upitala sam.
„Čemu sada to pitanje?“ –uzvratio je u trenutku kad je ušao u tuš kabinu i zatvorio vrata.
„Što to radiš?“
„Tuširam se s tobom!“
„Ljubavi, znaš da bi nas Amber mogla čuti!“ –nadodala sam.
„Nikada nije, a i nekoć si se voljela tuširati sa mnom!“ –namignuo mi je.
„Lju...“ –nisam ni stigla završiti riječ koju sam započela jer me Paxton privukao sebi i poljubio.
Obgrlila sam ga rukama oko vrata i uzvratila mu dugi poljubac, a onda je on svoje usne spustio na mojem vratu. Iako sam željela uživati s njim, odmaknula sam ga od sebe i otvorila vrata.
„Moramo se spremiti za posao!“ –rekla sam.
„Joj...“ –promrmljao je nešto sebi u bradu. „Gotova si večeras!“
Vragolasto mi se nasmiješio, a ja sam odmahnula glavom. Obgrlila sam se ručnikom i počela sušiti kosu dok se on tuširao. Nekada smo se češće zajedno tuširali, ali Amber je tada bila mala i nije se rano budila već dovoljno kasno da mi obavimo što trebamo. Sada me bilo strah da bi ona svakog trena mogla doći i vjerojatno joj ne bi bilo ugodno kad bi vidjela... scenu ispod tuša.
Paxton je izašao iz tuš kabine i stavio ručnik oko struka, te me udario po guzici i nasmiješio mi se. Poljubila sam ga i uzvratila mu osmijeh, a onda se počela oblačiti dok je on brijao bradu koja mu je pomalo narasla. Otvorila sam vrata i krenula u sobu kako bi uzela sa sobom odoru, te se spustila niz stepenice napraviti kavu, a ubrzo nakon mi se Paxton pridružio.
„Kad ćemo kod svećenika da datum rezerviramo?“ –upitao me.
„Sutra popodne?“ –pogledala sam u njega nakon što sam otpila malo kave.
„Što se mene tiće, može!“ –nasmiješio mi se.
Nasmiješila sam se i ja njemu, a onda ga zastala promatrati dok je čitao jutarnje novine koje je pronašao ispred ulaznih vratiju. Bilo je lijepo imati ga kraj sebe, znati da ću uskoro biti njegova žena unatoč onome što se među nama dogodilo prije pet godina, a tek prije deset. Tko bi rekao prije deset godina da ću ja biti u predivnoj, dugo, sretnoj vezi s muškarcem kojeg nikako nisam podnosila i koji me smatrao samo klinkom. Iznenada je podignuo pogled prema meni i nasmiješio mi se, te je ponovno spustio pogled u novine, ali kako ga ja nisam prestala gledati, ponovno me pogledao.
„Što je bilo?“ –nasmiješio mi se.
„Ništa!“ –odmahnula sam glavom.
„Zašto me onda promatraš?“
„Samo... Sretna sam što te imam!“
„Sretan sam i ja što te imam!“
Nasmiješila sam mu se, a on je svoju ruku prislonio na moj obraz, te se podignuo sa stolice i utisnuo poljubac na moje usne. Oh, kako sam obožavala njegove nježne usne na svojima.
„Dobro jutro!“ –Amberin nas je glas prekinuo.
„Dobro jutro!“ –pogledali smo je nasmiješeno.
„Oprostite što sam vas prekinula, ali gladna sam i ne znam što da radim ako nisam s vama!“ –sjela je za stol.
„Ti nam se nikada ne trebaš ispričavati!“ –Paxton joj je razbarušio kosicu.
Amber je frknula i prepravila kosu na što sam se ja jako nasmiješila. Oduvijek je mrzila kad bi joj netko to radio i bila je kopija svoje majke. Nisam bila tužna jer Camille više nije bilo pošto sam znala da sada živi u mojoj predivnoj nečakinji.
***
Paxton je parkirao svoj automobil na policijsko parkiralište, ispod zgrade, koje je bilo namjenjeno samo za radnike policijke uprave. Izašli smo iz auta i krenuli prema liftu koji bi nas trebao odvesti na treći kad na kojem smo radili. Pritisnuo je tipku broj 3, a kad su se vrata zatvorila pričekali smo da se napokon zaustave na našem katu iako je to bilo nemoguće pošto se na svakom zaustavljao. Paxton me privukao bliže sebi pošto su se ljudi počeli gurati unutra i skoro su nas razdvojili.
„Nije da bi bila previše daleko od tebe!“ –nasmiješila sam mu se.
„Volim kad si mi potpuno blizu!“ –rekao mi je i utisnuo poljubac na moje usne. „Volim te!“
„Volim i ja tebe!“ –poljubila sam ga u obraz, na što se on nasmiješio.
Vrata su se otvorila, pa smo se progurali kroz ljude kako bismo izašli, a Paxton je morao zaustaviti vrata kako se ne bi zatvorila. Nitko se niti nije trudio maknuti se kako bismo prošli. Ponekad se pitam da li su ih roditelji učili malo kulture. Odmahnuviši glavom pogledala sam u njih, a onda nastavila hodati za Paxtonom koji je već odlazio prema Carlovom uredu. Ja sam odmah skrenula prema svlačionicama kako bi obukla policijsko odijelo. Otvorila sam vrata i nikoga, začudo, ondije nije bilo, ali nekako mi je i bilo drago pošto sam mogla imati svoju privatnost. Otvorila sam vrata svoga ormarića i skinula odjeću, te je stavila na policu, a onda obukla policijsku odoru. U džep sam stavila novčanik, pa sam izašla iz svlačionice i krenula prema uredima. Kako Paxtona još nigdje nije bilo odlučila sam otići kod Julie i Lene koje su razgovarale za Julijinim stolom.
„Hej, cure!“ –pozdravila sam ih osmijehom i sjela kraj njih.
„Hej, hej, Gia!“ –nasmiješile su mi se.
„Kad si došla?“ –upitala me Lena.
„Malo prije.“ –odgovorila sam.
„Nismo te ni primjetile!“ –nastavila je Julia. „Kako je ponovno vratiti se na posao?“
„Ma dobro, ali moram se naviknuti buditi sat vremena ranije!“ –nasmiješila sam se.
„Kako idu pripreme za vjenčanje?“ –pogledala me Lena.
„Nisu ni počele!“ –rekla sam. „Sutra idemo kod svečenika provjeriti slobodne datume, pa ćemo vidjeti!“
„Aw, jedva čekam!“ –zahihotala se Julia.
Nasmiješila sam joj se. I ja sam jedva čekala pripreme i pogotovo vjenčanje gdje.
„Gia!“ –čula sam Paxtonov glas, pa sam se okrenula. „Vrijeme je za posao!“
„Vidimo se, cure!“ –dignula sam se sa stolice i krenula prema dečku koji me čekao na ulazu.
***
Sjedila sam u kafiću i gledala na sat. Summer je, kao po običaju, kasnila dok sam ja ispijala cappuccino koji bi mi se ohladio da sam odlučila pričekati nju. Glavu sam nagnula na šaku i pogledala kroz prozor. Po granama stabla sam primjetila kako puše jače nego prije, ali na svu sreću sam ja bila na zatvorenom jer nikako nisam mogla podnijeti onako veliku hladnoću. Pitala sam se kakvo će tek vrijeme biti kad prava zima počne! Inače sam voljela kišu i zimu, ali prehladno vrijeme baš i nisam.
„Hej, Gia!“ –čula sam Summerin glas.
Okerenula sam se, a ona je sjela kraj mene nakon što je skinula kaput.
„Jako mi je žao što kasnim!“ –uzdahnula je. „Morala sam pričekati Caleba da pričuva Jilly!“
„Nema veze!“ –slegnula sam ramenima.
„Dugo me čekaš?“
„Oko dvadeset minuta!“
„Joj, stvarno mi je žao!“
„Rekla sam ti da nema veze!“ –nadodala sam. „Glavno da si došla!“
„Da!“ –počešala se po kosi. „I kako si mi ti? Kako je bilo na poslu?“
„Na svu sreću, nije bilo previše naporno. Samo smo patrolirali po kvartovima! Nije bilo problem!“
„Oh, odlično onda! A kad počinju pripreme za vjenčanje?“
„Ne znam! Pax i ja sutra idemo kod svečenika, pa ćemo vidjeti kada će vjenačenje!“
„I mene ćeš angažirati za lutanje gradom s tobom?“
„Naravno!“ –klimnula sam glavom. „Pa sigurno ne bi nagovarala Paxtona da ide sa mnom! Vjerojatno bi poludio!“
„Zbog toga ću ja luditi s tobom kao što si ti sa mnom!“ –namignula mi je, na što sam joj se ja nasmiješila. „Presretna sam za vas dvoje! Već na pripremama za moje vjenčanje sam znala da će nečeg biti među vama! Vidjela sam neke iskrice u vašim očima!“
„Ja sam ga htjela zadaviti kad sam ga vidjela nakon nekoliko godina!“ –nasmiješila sam se. „Ako misliš da su to neke ljubavne iskrice onda... varaš se na veliko!“
„Ne pričaj gluposti, Gia! Čim ti se ispričao si počela letjeti oko njega kao leptir oko cvijeta!“
„Ma nemoj pričati gluposti, Summer, kad valjda znam što je bilo!“
„Najbolja si mi prijateljica, ali ponekad si glupa! Svi smo primjetili da ti se on već tada sviđao!“
„Sviđalo mi se njegovo tijelo!“ –pokazala sam joj jezik.
Odmahnula je glavom i počela se smijati. Imala je pravo. Koliko god ja pokušavala poricati da sam ja bila luda za njim već od prvog trenutka kad sam ga ugledala nakon toliko godina, znala sam da ne mogu slagati i znala sam da su svi mogli vidjeti koliko mi se sviđao. Sada sam bila presretna što su oni dani prošli pošto sam imala jako ružno mišljenje o njemu i ponašala sam se loše, ali na neki način su mi i dragi jer sam tada shvatila koliko mi Paxton zapravo znači.
| 16:19 |
Komentari (13) |
On/Off |
Print |
# |
3.poglavlje
srijeda, 28.10.2009.
Bio je lijep osjećaj probuditi se slijedeći dan i vidjeti prsten na ruci. Paxton je radio jutarnju smjenu, pa nisam mogla uživati s njim, ali zato smo ležali na kravetu i pričali do kasno u noći. Jedva sam mogla zaspati pošto sam bila jako uzbuđena zbog toga što me Pax zaprosio i nisam mogla opisati koliko sam presretna bila. Osmijeh nikako nije izlazio s lica, a niti sam željela da nestane pošto sam bila oduševljena i... jednostavno sam bila toliko sretna da sam to svima morala pokazati.
***
Kad sam Amber odbacila u školu, otišla sam odmah u trgovački centar kako bi kupila sve potrebne stvari za kuću. Parkirala sam automobil na njihovo ogromno parkiralište, pa sam zaključala vrata i krenula prema ulazu nadajući se da ću što prije biti gotova pošto sam vidjela da ima previše automobila ispred njega. Klizna su se vrata otvorila, pa sam ušla i odmah krenula prema policama kako bi kupila sve što mi je trebalo, ali uzela sam prije toga kolica pošto sam znala da će potrajati jer sam dosta toga trebala kupiti.
„Gia?“ –čula sam poznati glas.
Okrenula sam se i ugledala Juliu iza sebe. Nasmiješila sam joj se, kao i ona meni, te je krenula prema meni i poljubila me u obraz.
„Izgleda da smo se vidjele puno prije nego što sam mislila!“ –nasmiješila mi se.
„Istina!“ –klimnula sam glavom. „I ti došla u kupovinu?“
„Da, ali ne za sebe nego za dečke s posla!“ –objasnila mi je. „Moram im kupiti sve potrebno za ured i krofne!“
„Opet tebe tjeraju?“ –zahihotala sam se.
„Nažalost!“ –uzdahnula je. „Ti? Kupuješ za kuću?“
„Aha!“ –prošla sam rukom kroz kosu.
„Čekaj, čekaj!“ –zaustavila mi je ruku i pogledala u prsten, te u mene. „Što je ovo?! Gia?!“
„Paxton me zaprosio!“ –rekla sam joj nasmiješeno.
„Molim?!“ –proderala se.
Pogledala sam oko sebe i shvatila koliko ljudi gleda prema nama. Nacerila sam se i pozdravila ih, a oni su nastavili dalje vjerojatno jer im je bilo neugodno zbog toga što su buljili u nas. Okrenula sam se prema Juliji koja je šokirano i otvorenih ustiju gledala u mene kao da ne može vjerovati što je upravo doznala, a onda joj se osmijeh razvukala od uha do uha, te me snažno zagrlila.
„Ne mogu vjerovati!“ –zahihotala se. „Presretna sam!“
„Zamisli onda kako se ja osjećam!“ –nasmiješila sam joj se.
„Mogu ti biti djeveruša?!“ –nacerila se.
„Da, ali još ne znam kad će vjenčanje, zato se smiri.“
„Ne mogu vjerovati! Waw! Kako super! Znala sam ja da ćete se vi vjenčati! Stvoreni ste jedno za drugog!“
„Uzbuđenija si od mene!“
„Pa kad ne mogu vjerovati i kad si mi postala jako draga u ovih pet godina!“ –snažno me ponovno zagrlila. „I ne znam zbog čega mi nije rekao jutros da ste zaručeni!“
„Ma... zapravo...“ –promrmljala sam. „Htjeli smo pozvati sve bližnje večeras kod sebe da vas počastimo i kažemo!“
„Oh... znaći, pokvratila sam vam iznenađenje!“
„Recimo, ali nema veze! Samo nemoj nikome govoriti!“
„Možeš biti sigurna da će vaša tajna biti na sigurnom sa mnom!“
„U redu. Javim ti onda kad da dođeš k meni!“ –rekla sam joj.
„Nema frke!“ –namignula mi je, te me poljubila u obraz. „Vidimo se navečer!“
„Bok!“ –mahnula sam joj.
Ona je nastavila svojim putem, a ja sam i dalje tražila po policama stvari koje su mi kod kuće nedostajale i znala sam da će račun biti dosta visok pošto su kolica bila skoro puna. Kad sam napokon shvatila da mi je dosta to što sam uzela, krenula sam prema kasi na kojoj sam čekala red i znala sam da će potrajati, ali nigdje mi se nije žurilo. Čekajući u red, promatrala sam ruku i prsten na njih. Srce mi je ubrzano zakucalo kad sam pomislila da ću uskoro biti njegova žena, a to sam oduvijek željela i maštala iako mu niti jednom nisam to spomenula pošto sam mislila da bi se mogao uplašiti i pobijeći od mene.
***
Sjela sam u dnevni boravak nakon što sam iz pet vrečica izvadila sve što sam kupila. Trebalo mi je dosta vremena da sve to obavim pošto sam čak i previše stvari kupila, ali bilo mi je drago jer mi je vrijeme brže prošlo. Pogledala sam na sat i bilo je dvanaest, pa sam uskoro trebala krenuti po Amber kojoj Paxton i ja još nismo rekli da se ženimo, ali namjeravali smo čim se on vrati s posla. Upalila sam televiziju kako bi pogledala što ima na televiziji, ali ništa posebnog nije bilo i nisam pronašla ništa što bi me natjeralo da pogledam odrečeni televizijski program, pa sam odlučila staviti glazbeni i nazvati Summer kako bi joj javila za večeru. Uzela sam bežićni telefon, te sam utipkala njen kućni broj.
„Kuća Emettovih, izvolite?“ –javila se gđa Willas.
„Dobar dan, ovdje Gia. Mogu li dobiti Summer?“ –upitala sam.
„Samo trenutak.“
„U redu.“
Dok sam slušala kako nekamo hoda vrtila sam pramenove svoje kose i gledala u jedan od najglupljih spotova kojeg sam ikada vidjela na televiziji. Ponekad bi se pitala kako netko može napraviti glupi spot ili glupu pjesmu, te se proslaviti time. Paxton je uvijek ponavljam da se zamaravam glupostima, a očito je imao pravo.
„Gia?“ –čula sam Summerin glas.
„Hej, hej!“ –javila sam se nasmiješeno. „Pa kako si?“
„Ja sam odlično. Upravo sam Jilly okupala, pa oprosti što si me dugo čekala! Ti? Nismo se nekoliko dana čule, a niti vidjele!“
„Ja sam odlično! Reci mi samo što Caleb i ti radite večeras!“
„Ništa posebno. Zašto?“
„Mislila sam da dođete kod nas na večeru!“
„Oh, može, ali samo reci kada!“
„Ti paše u osam?“
„Da, da!“
„Onda se vidimo u osam!“
„Odlično! Vidimo se! Bok!“
Nasmiješeno sam spustila slušalicu pošto sam znala da nimalo ne sumnja da će uskoro dobiti šokandu, ali pozitivnu vijest. Jedva sam čekala vidjeti njenu reakcije kad dođe i kad joj kažemo da se uskoro udajem. Sjećam se kako je ponavljala da jedva čeka da se ja udam kako bi mi pomagala u pripremama, a pošto je bila moja najbolja prijateljica već deset godina, naravno da će mi najviše pomagati pogotovo jer ću najviše luditi, a i obećala mi je kako će biti uz mene kao što sam ja bila uz nju. Nasmiješila sam se i nadala se da ne ću biti toliko luda poput nje da ću se derati na svih oko sebe, a tada će me ljudi mrziti i ići ću im na živce.
***
Dok je Amber gledala televiziju ja sam pazila da ručak za Paxtona ne izgori pošto sam mu morala podgrijati jučerašnju hranu koja se nije cijela pojela. Smatrali smo da je glupo raditi novu hranu i bacati onu od dana prije, pa sam se morala samo pobrinuti za večeru. Čula sam kako se vrata otvaraju, pa sam se nasmiješila i izašla iz kuhinje, te ugledala svog budućeg muža kraj ulaznih vratiju. Nasmiješio mi se i skinuo je jaknu koju je objesio na vješalicu.
„Ciao, buduću mužu!“ –nasmiješeno sam mu se približila.
„Bok, buduća ženo!“ –namignuo mi je, obgrlio me oko struka i utisnuo jedan dugi poljubac na usne. „Dogovorio sam se s ekipom da dođu u osam!“
„I ja sam javila Summer i Juliji!“
„Juliji?“
„Da. Vidjela sam je u trgovačkom centru!“ –odgovorila sam. „Nažalost, skužila je prsten prije nego sam im rekla, ali nema veze! Rekla je da nikome neće reći!“
„Dobro!“ –klimnuo je glavom i provirio u dnevni boravak. „Bok, Amber!“
„Bok, Pax!“ –mahnula mu je, te je nastavila pisati zadaću uz televiziju.
„Idem se ja istuširati, pa dolazim odmah!“ –okrenuo se prema meni i poljubio me.
Klimnula sam glavom i vratila se u kuhinju kako bi provjerila da li je hrana bila dovoljno zagrijana, a onda sam spremila stol kako bi sve bilo gotovo kad Paxton siđe niz stepenice.
***
Stol je bio spreman. Paxton mi je pomogao oko večere, pa je nakon toga sjedio ispred televizije i gledao jedan zanimljiv film kojeg sam i ja gledala, ali svako toliko sam morala provjeravati krumpir i meso u rerni pošto sam bila sigurna da su svi to voljeli. Naravno, spremila sam juhu i salatu, te malo razne salame i sira koj isu već u tanjuru stajali na stolu kako bismo pojeli prije glavne večere.
Čula sam kucanje na vratima, pa sam se okrenula i izašla iz kuhinje, te sam primjetila kako Paxton izlazi iz dnevnog boravka. Nasmiješili smo se jedan drugome i pogledali prema vratima, te ponovno jedan u drugoga. Oboje smo požurili korak i, gurajući se uz smijehove, otvorili vrata.
„Hej!“ –nasmiješeno smo pozdravili Summer i Caleba.
Caleb se, otkad je svaki dan po nekoliko puta trenirao, proširio dosta i postao je ogroman... ili sam možda ja bila previše mala nasprem njega. Caleb je u ruci držao Jilly koja je nasmiješeno mahala svojim rukama prema ujku. Paxton se nasmiješio, uzeo ju je i poljubio u čelo. Oduvijek sam znala da će on biti dobar otac ubuduće.
„Jesmo li vas prekinuli u nečemu?“ –upitala me Summer ulazivši u kuću.
„Ne, ne. Ja upravo pregledavam večeru, a on je gledao televiziju!“ –odgovorila sam. „Kako s, Caleb?“
„Dobro!“ –klimnuo je glavom. „Malo sam umoran jer sam se malo prije vratio sa treninga, ali inače sam super!“
„Hajde, hajde! Kao da ti je problem trenirati! Već si se trebao naviknuti!“ –Paxton ga je udario po leđima.
„Nisam rekao da se nisam naviknuo nego sam rekao samo da sam umoran!“
„Pax, idi kod Amber i reci joj neka se igra s Jilly!“ –uzvratila sam.
Klimnuo je glavom i popeo se stepenicama do kata gdje se Amber igrala s barbikama. Nasmiješeno sam pogledala u Summer koja je ušla u dnevni boravak osmijehom na licu. Ubrzo nakon njihovog dolaska u posjet su mi došli Carlo, Ether, Julia i Lena, pa smo sjeli za stolom razgovarajući i smijući se. Još nitko od njih nije primjetio, na svu sreću, da nosim zaručnićki prsten, pa se iznenađenje nije pokvario.
„Hvala što si nas pozvala, Gia!“ –rekla mi je Lena osmijehom. „Baš nisam znala što raditi večeras i razveselila sam se kad sam vidjela tvoju poruku!“
„Mogu reći da sam se začudio kad nas je Pax pozvao k vama, ali pretpostavio sam da smo ti nedostajali, pa si nas htjela vidjeti!“ –nadodao je Ethen namignuvši mi.
„Pa kad mi vi niste nedostajali?“ –nacerila sam se.
„Bez brige! Uskoro se vraćaš na posao!“ –nadodao je Carlo.
„I ne znaš koliko jedva čekam jer mi je doma bilo užasno dosadno!“ –nastavila sam.
„Ali postoji razlog zbog kojeg smo vas pozvali!“ –Paxton nas je prekinuo.
Ostali su se okrenuli prema nama i sa zanimanjem su čekali da im otkrijemo pravi razlog zbog čega smo ih pozvali na večeru. Pogledala sam nasmiješeno u njega i klimnula sam glavom kako bi mu dala znak da bez problema može reći da se uskoro ženimo.
„Gia i ja se uskoro ženimo!“ –objavio je ponosno moj budući muž.
„Molim?!“ –šokirano su nas pogledali, a onda im se osmijeh razvukao od uha do uha.
U toliko velikoj brzini su nam čestitali da nisam mogla shvatiti niti jednu riječ koji su u onom trenutku izgovorili, ali vidjela sam po njima da im je neopisivo drago zbog nas dvoje.
„Oprosti, Pax, ali ovo moram reći!“ –iznenada je uzvratio Caleb. „Ja sam za ovo znao još odavno!“
„Kako si ti to znao?“ –žena ga je šokirano pogledala.
„Paxton mi je rekao što namjerava još prije dva tjedna!“
„I nisi mi rekao?!“
„Ne jer bi joj sigurno rekla!“
„Ne bih!“ –promrmljala je namrgođeno.
Nasmiješili smo se njenom izrazu lica, a Caleb ju je poljubio. Bila sam sretna što su sada svi oko mene znali za najnoviju vijest i što su bili sretni za nas dvoje, a ja nisam niti mogla opisati kolika je moja sreća bila i kako sam se osjećala.
| 09:06 |
Komentari (21) |
On/Off |
Print |
# |
2.poglavlje
subota, 24.10.2009.
Mislim da sam samo Nikolini rekla kako ću tek u ponedjeljak objaviti novi post, ali jednostavno nisam mogla odoljeti. :D
A slijedeći će post....... ne znam kad će... XD
Pjesma koja me podsjeća na ovaj post je Michelle Branch - Together
Kad sam počistila cijelu kuću, sjela sam na trosjedu i upalila televiziju. Paxton je danas radio ujutro, Amber je bila u školi, pa sam odlučila počistiti sve što je bilo neuredno, a potrajalo je pošto sam tek nakon osam ujutro došla kod kuće, nakon što sam kupila sve potrebno za kuću. Kad sam završila čišćenje, odmah sam se bacila na trosjed i počela uživati dok ne dođe vrijeme da odem po Amber u školu. Bilo je lijepo biti na godišnjem i uživati koliko god poželim dok ne dođe vrijeme da se uskoro vratim u policijsku postaju, te da odlazim svaki dan u patrolu sa Paxtonom. Mogla bih reći da mi to nedostaje pošto smo se stalno zezali u automobilu, pričali i nasmijavali jednan drugoga, ali uvijek smo pratili mjesto na kojem smo se nalazili kako ne bi bilo problema. Jako je važno bilo to što nismo mješali vezu i posao. Kad smo bili na poslu smo isto bili par, ali više smo pratili posao nego jedno drugoga.
U trenutku kad sam pronašla jako zanimljiv film na televiziji, netko je pozvonio na vrata. Zakolutala sam očima, frknula i dignula se sa fotelje. Laganim sam hodom otišla prema vratima nadajući se da će taj netko uskoro otići. Otvorila sam ih i ugledala Juliu ispred sebe.
„Hej!“ –nasmiješila sam se. „Nisam te očekivala!“
„Radim popodne, pa sam odlučila proći kod tebe prije posla!“ –rekla mi je nasmiješeno.
„Uđi!“ –uzvratila sam.
Ušla je, a ja sam zatvorila ulazna vrata, te krenula s njom u dnevni boravak.
„Mogu li te ponuditi nečime? Kavom? Čajem?“ –upitala sam je.
„Kavom.“ –odgovorila je i sjela na trosjed.
„Dolazim odmah!“ –rekla sam joj i izašla iz dnevnog boravka.
Bila sam jako sretna što me došla posjetiti pošto ju nisam vidjela tjedan dana, otkad sam otišla na godišnjem koji je trajao još kratko. S njom sam se jako sprijateljila, otkad sam počela raditi u policijsku upravu. Bila je draga, simpatična i uvijek veselog raspoloženja. Bila je osoba koja bi te nasmijala i kad su ti sve lađe potonule i zbog toga mi je bila još više draga jer bi mi stvorila osmijeh na licu svaki put kad bi namrgođena došla na posao nakon što bi bila pospana ili se posvađala s Paxtonom.
Kad sam napravila kavu, stavila sam šalice, mlijeko, šećer i žlićice, te lončić na tacnu. Podignula sam je sa stola i izašla iz kuhinje. Polako sam hodala prema dnevnog boravku kako ne bih zapela ili nešto prolila. Kad sam ušla u prostoriju u kojoj je moja kolegica sjedila i gledala televiziju, stavila sam tacnu na stakleni stol.
„Prekinula sam te u nečemu?“ –upitala me.
„Nisi. Zašto?“ –sjela sam na fotelju i počela točiti kavu u šalicu.
„Vidim da si gledala film.“
„Čistila sam cijelu kuću, pa sam sjela pogledati što ima na televiziji! Drago mi je što si se pojavila jer ću barem imati društva dok ne odem po Amber!“
„Kad njoj nastava završava?“
„U jedan.“
„Aha! Ja radim od jedan!“
„Odlično onda!“ –nasmiješila sam joj se. „Kako je na poslu? Ima kakvih novosti?“
„Ma ništa posebno! Dosadno je kao i uvijek. Ja sam stalno u uredu i moram se ponekad prepirati sa ljudima koji je shvaćaju što im želim reći!“ –uzdahnula je.
„Uvijek si na istome, ha?“
„Nažalost! Najrađe bi odlazila u patrolu kao dečki i ti, ali kad Carlo nikako ne razmišlja o tome!“
„Vidjet ćeš da jednom hoće!“ –nasmiješila sam se.
„Nadam se jer ću inače poludjeti!“ –frknula je.
Odmahnula sam glavom i nasmiješila joj se. Nisam se mogla sjetiti da li mi je ikada spomenula da ga je pitala bi li je mogao smjestiti u patrolu. Bila sam sigurna da bi poduzeo nešto da ga je mirno pitala. Carlo se možda činio opasnim i ozbiljnim šefom, ali pomogao bi svakome koji bi potražio kod njega pomoć.
***
Bilo je lijepo provesti slobodno jutro s kolegicom s posla i dogovorile smo se da ćemo se naći još jednom prije nego počnem raditi jer obje nismo imale vremena. Obukla sam kaput i zakopčala ga prije nego sam otvorila vrata kuće pošto sam trebala otići po Amber. Spuštajući se niz stepenice zamalo sam se zaletila od hladnoće. Najavili su preko televizije da će ova zima biti najhladnija, ali nisam mislila da hoće baš toliko. Puhalo je previše i većinom je bila bura kad kiše nije bilo. Požurila sam prema automobilu, te sam ga otključala i dala kontakt automobilu, pa sam upalila grijanje pošto je hladnoća bila nepodnošljiva. Kad se napokon dovoljno zagrijao, stavila sam CD sa pjesmama, izašla iz dvorišta i vozila prema Amberinoj školi nadajući se da neće biti previše prometa po cestama kako me ne bi čekala. Nikada nisam voljela da me čeka pošto sam znala kako je meni bilo kad sam ostajala sama i netko bi kasnije došao po mene.
Na svu sreću, nije bilo toliko prometa, pa sam jako brzo stigla ispred škole. Pogledala sam na ručni sat i vidjela da nedostaje još pet minuta do zvona, pa sam se nasmiješila. Ugasila sam motor i izašla iz automobila, te zaključala vrata. Pogledala sam s lijeve i desne strane ceste, pa kad sam vidjela da nema nikoga, pa sam požurila prema stepenicama kako bi dočekala svoju malenu nečakinju ispred školskog ulaza. Primjetila sam još nekoliko roditelja ispred kojima sam mahnula ili samo klimnula glavom, a onda se nagnula na ogradu pokušavajući ugrijati ruke trljajući ih jednu o drugu.
Odahnula sam kad sam čula školsko zvono iako, priznajem, nije bilo najbolji osjećaj pošto sam se prisjetila kako je to biti u školu. Škola mi je ponekad nedostajala, a ponekad nije; kako kad. Nedostajali su mi školski prijatelji, ali ostala sam u najboljeg mogučem kontaktu samo sa Summer. Ona je ovako i onako bila najbolja djevojka koju sam ikada mogla upoznati i jako mi je drago što je Caleb sada bio njen suprug pošto sam ih oduvijek smatrala lijepim parom. Čekajući da Amber izađe iz škole, pogledala sam u svoju školu koja se nalazila nedaleko od osnovne i osmijeh mi se pojavio na licu. Prisjetila sam se kako bi Paxton često dolazio po nas kad bi se Calebu pokvario auto, pa bismo se vječito prepirali. Zahihotala sam se na samu pomisao onih dana i pomislila sam kako mi se, unatoč svojoj antipatičnosti, sviđao. Bio mi je oduvijek sladak i jako zgodan, ali odbijao me tako što se bezobrazno ponašao prema meni, a sada... sada nisam mogla zamisliti svoj život bez njega.
„Tetko...“ –čula sam Amberin glas i spustila pogled.
Primjetila sam kako stoji kraj mene i zbunjeno me promatra.
„Oh, došla si!“ –nasmiješila sam joj se.
„Malo prije sam došla!“ –rekla je. „Čemu si se smijala?“
„Lijepim danima!“ –nastavila sam osmijehom i uzela joj torbu. „Idemo doma napraviti Paxtonu ručak!“
„Dobro!“
Nasmiješeno sam je pogledala, a ona je nastavila hodati kraj mene.
***
Sjedila sam u dnevnom boravaku zajedno s Amber koja je htjela pogledati Ljepoticu i zvijer prije ručka i prije nego se baci na učenje i zadaće. Ručak još nije bio gotov jer sam krumpir i meso u rerni stavila čim smo došle doma, a trebalo je vremena da se to napravi, pa sam planirala oko četiri kad je trebao doći s posla. voljela sam provoditi vrijeme s Amber i gledati Walt Disney crtiće koje sam i ja gledala kad sam bila mala. Znala sam ih sve napamet, a znala ih je i ona i unatoč tome ih je nastavljala gledati. Podsjećala me i tu na Camillu koja bi uvijek sjedila ispred televizije i niti je moji roditelji nisu mogli maknuti iz dnevnog boravka kad se radilo o crtićima. Nasmiješila sam se i pogledala ponovno prema televiziji. Čula sam kako se vrata otvaraju, pa sam pogledala prema izlasku iz dnevnog boravka.
„Doma sam!“ –čula sam Paxtonov glas.
Nasmiješeno sam se dignula i izašla iz dnevnog boravka. Paxton je skinuo svoju jaknu i objesio ju na vješalicu, a onda je i kapu stavio iznad nje.
„Hej, ljepotice!“ –nasmiješeno me pogledao.
„Hej, komadu!“ –uzvratila sam mu približavajući mu se.
Rukama me obgrlio oko kukova, poljubio u nos, a onda u usta. Nasmiješila sam mu se, te krenula natrag u dnevni boravak pošto se on trebao otići istuširati. Putem me udario rukom po guzici, na što sam se ja okrenula prema njemu, a on mi je namignuo. Odmahnula sam mu glavu osmijehom i ušla natrag u dnevni boravak, udobno se smjestivši kraj Amber koja očito nije ni primjetila da sam se maknula od nje pošto nije micala pogled s ekrana.
Nakon nekoliko minuta sam ponovno čula korake, pa sam se dignula i izašla iz dnevnog boravka kako bi bila malo sama s njim.
„Hej, ljubavi!“ –pozdravio me.
„Nedostajao si mi!“ –obgrlila sam ga rukama oko vrata.
„Nisi me vidjela od sinoć!“
„Baš zato!“
Nasmiješio mi se i poljubio me još jednom.
„Večeras idemo sami na večeru!“ –rekao mi je.
„Zašto?“ –zbunjeno sam ga pogledala.
„Zar moram imati poseban razlog zbog kojeg bi sa curom trebao odlaziti na večeru?“ –upitao me osmijehom, na što sam ja odmahnula glavom. „Onda ne pitaj gluposti! Samo budi spremna za u osam i to je to!“
„Dobro!“ –rekla sam sumnjičavo.
Nasmiješio mi se i ušao je u dnevni boravak. Sumnjičvao sam gledala za njim pitajući se zbog čega želi sa mnom na večeru.
***
Nisam ništa posebno obukla za večeru na koju sam uskoro trebala otići. Na sebi sam imala crvenu dolčevitu, uske crne hlače i crne čizme do koljena. Kad sam bila spremna, zakovrčala sam kosu i našminala se, te stavila sve potrebne stvari u torbicu. Kaput nisam trebala uzeti pošto je bio na vješalici, kraj ulaznih vratiju. Otvorila sam vrata sobe i spustila se niz stepenice pošto me Paxton čekao u dnevnom boravku i gledao je Sportske vijesti. Ušla sam u prostoriju, te ugledala kako se Amber igra s barbikama dok je moj dragi gledao u ekran ni ne primjetivši da sam došla.
„Amber, jesi li napisala zadaću?“ –upitala sam je.
„Jesam, tetko!“ –klimnula je glavom.
„Učila?“
„Aha.“
„Odlično!“
Čula sam zvono, pa sam se okrenula i požurila prema vratima, te ih otvorila. Preda mnom je stajala osamnaestogodišnjakinja Jessica. Ona je bila susjeda koju sam inače nazivala kad bi trebala pričuvati Amber na nekoliko sati pošto je gospođa Cinthia preminula prije dvije godine. Djevojka je imala dugu plavu kosu, predivne velike zelene oči i bila je jako lijepo građena.
„Bok, Jessica!“ –nasmiješila sam joj se. „Uđi!“
„Hvala, Gia!“ –rekla mi je, te je zakoračila u kuću.
„Sigurno nisi imala što raditi?“
„Sigurno! Svejedno bi trebala doma učiti, pa ću učiti ovdje kad Amber bude spavala.“ –pokazala mi je bilježnice.
„Neće ti ona smetati!“ –uzvratila sam. „Uskoro će joj se početi spavati, pa će nestati!“
„Znam, znam!“ –nasmiješila mi se.
„Ljubavi, idemo?“ –čula sam Paxtonov glas. „O, bok, Jessica!“
„Bok, Paxton!“ –mahnula mu je.
„Idemo?“ –pogledala sam u njega. „Ja sam spremna!“
„Onda idemo!“ –klimnuo je glavom.
„Uživajte!“ –rekla nam je Jessica i ušla je u dnevni boravak.
Nasmiješila sam se Paxtonu dok sam oblačila kaput, a kad je on obukao jaknu, otvorio je vrata i pustio me da izađem prva. Požurili smo niz stepenice pošto je vani bilo užasno hladno pošto se sputila noć.
***
Paxton je bio toliko tajanstven otkad se vratio s posla da više nisam mogla izdrežati, a da ga ne nagovaram da mi kaže što se dešava u njegovoj glavici, ali ništa nije pomagalo. Nikako mi nije želio reći što smijera i uporno je ponavljao da ga prekinem gnjaviti pitanjima jer mi nikako neće reći, pa sam morala odustati unatoč tome što nikada nisam odustajala jer sam bila tvrdoglavija od njega.
Začudila sam se kad sam ugledala da se zaustavio ispred restorana LaPunc pošto ondje nikada nisam odlazila jer nisam imala previše vremena, a govorila sam mu kako bi barem jednom željela isprobati njihovu hranu. Parkirao se na njihovo ogromno parkiralište i izašli smo iz automobila.
„Sigurno nešto veliko moraš napraviti da si me baš ovdje doveo!“ –rekla sam mu nasmiješeno.
„Sviđa ti se ideja?“ –upitao me osmijehom.
„Naravno!“ –približila sam mu se, uhvatila ga za ruku i poljubila u obraz.
Nasmiješio mi se, te me privukao bliže sebi i nekoliko je puta protrljao ruku mojim ramenom valjda kako bi me ugrijao pošto je bilo previše hladno. Jedva smo čekali da uđemo u restoran kako bismo se malo zagrijali. Kad je Paxton otvorio vrata, odmah smo ušli i krenuli prema slobodnom mjestu gdje su nas konobari ljubavno pozdravljali. Odlučili smo sjesti odmah kraj prozora kako bih ja mogla gledati što se vani dešava.
„Znaš tko je bio kod mene jutros?“ –upitala sam ga.
„Tko?“ –pogledao me sa zanimanjem.
„Julia!“ –odgovorila sam osmijehom. „Došla mi je malo u posjet pošto se nismo tjedan dana vidjele!“
„To je jako dugo, znaš?!“ –rekao je ironočnim glasom i osmijehom.
„Pa moglo bi se reći da je! Znaš da inače ona i ja pričamo sto na sat kad se vidimo!“
„Znam, znam!“
Prekinula nas je ljubazna konobarica koja je došao po narudžbu pošto smo već neko vrijeme čekali da nas netko posluži. Naravno, ja sam uzela lazanje dok je Paxton odlučio naručiti pržene lignje i pomfrit.
***
Neko smo vrijeme sjedili u restoranu nakon odlične večere, a onda me Paxton nagovorio da prošetamo kraj plaže unatoč tome što sam ga ja uporno nagovarala da je najbolje da odemo kući pošto je dosta hladno, a kraj plaže bi moglo biti i hladnije. Naravno, nije me ni želio poslušati, pa sam morala otići prošetati plažom i bilo je previše hladno, ali nakon nekog vremena su mi se ruke navikle na hladnoću.
„I kako je na poslu?“ –upitala sam ga. „Ne pričaš mi previše!“
„Ne volim pričati o poslu kad sam s tobom i kad ne radim!“ –odgovorio mi je. „Na poslu je dobro i malo dosadno jer nema nikakve akcije!“
„Na svu sreću! Umrla bih od straha da me netko nazove po noći i da mi kaže da ti se nešto desilo!“
„Bez brige, neće mi se ništa dogoditi!“
„Što ako ti se dogodi?“ –zastala sam.
„Sjećaš li se što je bilo kad sam ti to zadnji put rekao?“ –pogledao me nasmiješeno, a ja sam klimnula glavom. „Vratio sam se, zar ne?“
„Jesi!“
„Onda se nemaš zbog čega brinuti!“
„Uvijek ću se brinuti!“ –uzdahnula sam.
„Ljubavi, smiri se i prekini biti toliko neoptimistična!“ –poljubio me. „Dođi, idemo sjesti!“
Klimnula sam glavom i otišli prema klupici na pješćanoj plaži. Na svu sreću, nije puhalo previše pa nam pjesak nije ulazio u oči, ali i dalje je bilo previše hladno. Paxton se trudio grijati me, ali uzalud.
„Znaš, možda si imala pravo!“ –rekao mi je odjednom.
„U čemu?“ –pogledala sam ga zbunjeno.
„U tome da sam skrivao nešto od tebe!“
„Aha! Rekla sam ti da znam da nešto skrivaš! Pa nije da te poznajem nekoliko dana! Zahtjevam da mi odmah kažeš o čemu se radi!“
Nasmiješio mi se dok sam ga ja sumnjičavo promatrala, a onda se dignuo sa klupice i kleknuo preda mnom. Zbunjeno sam gledala u njega, a srce mi je počeo ubrzano kucati dok sam čekala da mi bilo što kaže. Stavio je ruku u džep i izvadio crnu kutijicu, a kad ju je otvorio ugledala sam prsten s dijamantićem u sredini. Htjela sam nešto reći, ali od šoka nisam mogla. Počela sam drhati dok mi je srce ubrzano kucalo pošto nisam mogla vjerovati što se upravo dešavalo.
„Gia, hoćeš li se udati za mene?“ –upitao me.
„Da...“ –odgovorila sam. „Da, da... Naravno da hoću!“
Nasmiješio mi se, te je stavio prsten na prst lijeve ruke. Nasmiješeno sam pogledala u njega, te u Paxtona i snažno ga zagrlila, a kako nije uspio zadržati ravnotežu, pao je na pod, a ja na njega.
„Nisam znao da će ti se baš toliko svidjeti da ideja!“ –namignuo mi je.
„Ne znam zašto si toliko dugo čegao!“ –lagano sam ga udarila po prsima, a on mi se nasmiješio. „Volim te!“
„Volim i ja tebe, lutkice moje mala!“ –obgrlio me rukama i utisnuo poljubac na moje usne.
Nismo se dizali sa pjeska neko vrijeme pošto smo uživali ljubeći se. Bila sam presretna što smo se zaručili.
We belong together
Like the moon and stars and midnight
We'll be strong forever
'Couse we belong together
| 10:26 |
Komentari (20) |
On/Off |
Print |
# |
1.poglavlje
utorak, 20.10.2009.
Sadržaj 1. djela vam je ispod ovog posta. :D Ne mogu staviti link jer sam uzela neku krivu pozadinu, a ne mogu je niti promjeniti jer sam kod dečka na kompu.
Pet godina kasnije...
Ležala sam na krevetu u sobi i čitala Love story pošto sam čekala Paxtona da se vrati s posla. Bilo je teško za povrijerovati da sam dobila dva tjedna slobodnog od svoga šefa Carla Bultia, ali i to sam napokon doživjela. Paxton je trenutno radio sa mojom zamjenom, s policajcem kojeg nikad prije nisam vidjela, pa se dosta kasno vraćao doma, a ja sam ga uvijek budna nasmiješeno dočekala u krevetu.
U ovih pet godina, otkad se vratio živ iz misije, nisam se voljela odvajati od njega, a pogotovo odlaziti spavati bez njega iako bi ponekad zaklopila oči od umora, pa bi me probudio svojim koracima unatoč tome što je pokušavao biti što tiši.
Pogledala sam na sat, a jedan je ujutro odavno prošlo. Oči su mi se počele zaklapati, pa sam rekla sama sebi da je vrijeme za spavanje. Svejedno sam znala da će me Paxton probuditi svojim koracima pošto sam oduvijek imala lagan san; prelagan što se mene tiče. Stavila sam bookmarks na stranicu na kojoj sam stala, knjigu sam stavila na noćni ormarić i ugasila lampu, te se okrenula na bok, prema prozoru i prislonila glavu na dva mekana jastuka. Nikada nisam mogla zaspati samo s jednim jastukom pošto sam se jednostavno navikla imati podignutu glavu unatoč tome što su doktori oduvijek govorili da to nije dobro za kralježnicu, ali tko njih sluša?! Stavila sam jednu ruku ispod jastuka i zaklopila oči u nadi da ću zaspati iako sam mislila da je nemoguće pošto Paxa još nije bilo kod kuće, a uvijek sam voljela biti sigurna u to da je živ i zdrav došao doma.
***
Probudili su me koraci po sobi, pa sam izvukla ruku iz pokrivaća i upalila noćnu lampu. Trebalo mi je neko vrijeme da mi se oči priviknu na svijetlo, a onda sam se okrenula i ugledala Paxona kako zbunjeno gleda u mene, a onda je odmahnuo glavom i skinuo majicu sa sebe. Paxton je oduvijek imao tako dobro tijelo da bi ponekad voljela satima gledati u njega dok je spavao iako on to nije znao. Bio je atraktivan muškarac tridesetih godina i cure su ga gledale gdje god bismo prolazili, ali njega to nije bilo briga. Uvijek me čvrsto držao za ruku kao da želi pokazati svima da sam mu ja cura, a zbog toga sam bila presretna.
„Kako se možeš probuditi baš svaki put?“ –upitao me podignuvši pokrivać, a onda je legao kraj mene i utisnuo poljubac na moje usne.
„Ne znam, ali drago mi je što te čujem jer mogu biti sigurna da si kod kuće!“ –odgovorila sam mu nasmiješeno i pomalo pospano. „Kako to da si se tako kasno vratio doma?“
„Bio sam na piću s Ethenom, Carlom i onim novim frajerom!“
„Mogao si mi javiti da ćeš se zadržati jer se inače ne bih toliko brinula! Očito me voliš zabrinjavati kao prije pet godina, jelda?“
„Žao mi je zbog onoga, ljubavi, ali barem je iznenađenje bilo ugodno!“
„Ne! Bilo je šokantno!“
„Oprosti! Neću ti to više raditi, može?“
„Može i, molim te, javljaj mi ako kasniš doma da se nebi toliko brinula! Znaš da sam paranoična kad se radi o ljudima koje volim!“
„Znam, ljubavi moja jedina i najdrađa, znam!“ –klimnuo je glavom. „Javljat ću ti se svaki put samo da se ti osjećaš dobro, ok?“
„Hvala!“ –nasmiješila sam mu se i poljubila ga.
„I... jesi li za jednu akciju?“ –nacerio mi se.
„Žao mi je, ali umorna sam!“
Promrmljao je nešto sebi u bradu i odmahnuo glavom, a onda mi se nasmiješio i poljubio me. Ugasila sam svijetiljku i ponovno se okrenula na bok.
„Laku noć, ljubavi!“ –rekla sam mu.
„Laku noć, Gia!“ –poljubio me još jednom u obraz i rukom obgrlio oko struka polako me mazeći po trbuhu.
Stavila sam svoju ruku na njegovu i nasmiješila se. Obožavala sam njegovu blizinu i njega. Uvijek sam voljela spavati kraj njega ili se izležavati. Neki bi mogli pomisliti da sam opsjednuta njime, možda i jesam, ali ne mogu si pomoći jer ga previše volim i obožavam provoditi slobodno vrijeme s njim kao i on sa mnom. Zatvorila sam oči i opustila se.
***
Zvonila je budilica, pa sam odmah otvorila oči i pogledala na digitalni sat. Bilo je sedam i petanest, pa sam se morala doći s kreveta kako bi probudila Amber i spremili joj doručak. Paxton je nešto promrmljao u snu, a kako sam se oblačila, gledala sam u njega. Okrenuo se prema vratima i nastavio je spavati kao da ništa nije čuo. On je inače imao čvrst san i skoro ga ništa nije moglo probuditi zbog čega sam ja ludila jer sam htjela spavati poput njega. Polako sam izašla iz sobe i krenula prema kupatilu kako bi se umila i našminkala pošto su mi ondje stajale šminke. Kad sam to na brzinu obavila, otišla sam u Amberinu sobu koja je sada imala već devet godina. Laganim sam hodom zakoračila u njenu sobu i približila se njenom krevetu. Amber više nije imala jako dugu kosu nego samo do vrata.
„Amber, ljubavi!“ –prodrmala sam je.
Podignula je glavu i pospano me pogledala na što sam se ja nasmijala.
„Što je?“ –promrmljala je.
„Vrijeme je za školu! Spremi se dok ti ja radim marendu i doručak.“ –rekla sam joj.
Klimnula je glavom. Pričekala sam da se digne s kreveta kako ne bi zaspala kad ja izađem iz sobe, a kad se već počela oblačiti izašla sam i spustila se niz stepenice što sam tiše mogla kako Paxa ne bih probudila. Kad je radio popodnevnu smijenu uvijek se vraćao kasno doma, pa bi se izležavao što je dulje mogao jer je bio umoran. Na svu sreću, danas je također radio popodne, ali sutra je ujutro i vjerojatno neće otići s prijateljima s posla na piće jer će se treba ranije probuditi.
Ušla sam u kuhinju i krenula odmah prema frižideru kako bi joj napravila sendvič za marendu, a u vrečici sam stavila i sokić u tetrapaku. Izvadila sam salamu, sir i mlijeko, te ih stavila na stol pošto je Amber trebala doručkovati prije nego što odemo u školu. Škola nije bila previše udaljena od naše kuće, ali nisam je voljela puštati u autobus dok sam ja ovdje da ju odbacim. Čula sam korake kako se približavaju kuhinji, pa sam se okrenula prema vratima i ugledala Amber ispred ulaza.
„Hej, tetko!“ –pospano me pozdravila i sjela za stol.
„Hej, Amber!“ –nasmiješila sam joj se.
„Nisi me mogla pustiti da još spavam?“
„Ne, ljubavi, moraš u školu!“
„Ne želim!“
„Izdrži još mjesec dana, pa su praznici!“
„To je jedino što me još drži na životu!“
„Ne pričaj gluposti!“ –nasmiješila sam se. „Lijepo je ići u školu!“
„Da, tebi jer sada više ne ideš u onaj zatvor!“ –zagrizla je sendvič.
„Baš zato! Prije sam mislila što i ti, ali sada bi se najrađe vratila za školske klupe jer ne bih trebala raditi!“
„Ja jedva čekam da idem raditi!“
„Nemoj! Uživaj, Amber, dok još možeš!“ –odmahnula sam glavom i nasmiješila joj se.
Promatrala sam u nju dok je jela i jako me podsjećala na Camillu. Ona je uvijek ponavljala kako jedva čeka da počne raditi, kako ne može podnijeti školu... Jako mi je nedostajala, ali bila sam presretna što sam imala Amber kraj sebe i što sam se lako mogla sjećati lijepih stvari koje sam radila s njenom majkom. Na svu sreću, ona je počela pričati sve više i više otkad se Paxton vratio i nisam nikome mogla opisati koliko sam sretna bila kad sam je slušala da priča jer sam mislila da se nikada neće izvući iz škole.
Podignula je pogled prema meni i zbunjeno me pogledala, a onda mi se nasmiješila. Nasmiješila sam se i ja njoj, pa sam joj marendu stavila u torbu.
„Amber, vrijeme je da krenemo! Nesmiješ zakasniti!“ –rekla sam joj.
„Dobro.“ –dignula se sa stolice, tanjur je stavila u sudoper i izašla iz kuhinje.
Podignula sam njenu torbu sa kuhinjskog stola, uzela ključeve automobila i otišla za njom. Kad sam izašla iz kuće naježila sam se na vjetru pošto je u jedanaestom mjesecu uvijek bilo dosta hladno. Zakopčala sam kaput i sputila se niz stepenice. Amber me već čekala kod automobila, pa sam ga otključala i stavila torbu na stražnje sjedalo. Moja malena nečakinja je sjela na suvozačevo sjedalo unatoč tome što sam joj ja oduvijek ponavljala kako je sigurnije biti na stražnjem sjedalu.
„Zaveži se!“ –rekla sam joj paleći motor.
„Nisam prvi put u autu, znaš?“ –pogledala me zbunjeno.
„Znam, ali volim ponavljati!“
„Primjetila sam!“
Odmahnula sam glavom i nasmiješila joj se. Zaboravila sam koliko je zapravo bila slična Camilli. Njena majka nikada nije dopustila da tuđa riječ bude zadnja. Uvijek se svima voljela suprostavljati, a Amber je bila poput nje već u ovim godinama.
***
Parkirala sam automobil ispred škole, pa sam izašla iz njega i uzela Amberinu torbu, te joj stavila naramenice na rame.
„Paxton ili ja dolazimo u jedan po tebe. Može?“ –rekla sam joj.
„Može!“ –poljubila me u obraz. „Vidimo se kasnije, tetko!“
Mahnula mi je i potrčala prema ulazu zajedno s drugom dijecom. Voljela sam je otpratiti do škole i brinuti se za nju, a Paxton ju je također obožavao. Kad sam bila sigurna da je dobro, da je ušla u školu, okrenula sam se i ušla natrag u automobil. Pošto nisam imala još volje ići doma jer je Paxton još spavao, a kod kuće mi je bilo toliko dosadno kad nisam imala što raditi, odlučila sam otići na kavu kod Summer. Ona je bila kućanica pošto je Caleb bio jedan od najpoznatijih NBA igrača i imao je puno novaca, pa je rekao Summer da nema smisla raditi, ali da može ako to poželi. Radila je neko vrijeme, ali onda je u njihov život došla još jedna osoba zbog koje je odlučila ostati kod kuće.
***
Zaustavila sam se ispred njene kućerine, pa sam ušla u dvorište kad su me njihovi zaštitari pustili da uđem. Caleb je zahtjevao da imaju zaštitare pošto su paparazzi bili toliko naporni da ih nikako nisu puštali na miru, a brinuo se za svoju obitelj i smatrao je da će biti svi puno sigurniji ako netko provjerava ulaz.
Parkirala sam se ispred kuće, te izašla iz automobila i ubrzanim korakom krenula prema ulazu pošto je bilo užasno hladno i jedva sam čekala da se malo zagrijem. Pozvonila sam na vrata i grijala si ruke uz pomoć zadaha nadajući se da će mi netko što prije otvoriti. Kad su se vrata počela otvarati poskočila sam, a onda sam ugledala Summerinu domaricu. Bila je malo starija žena četrdesetih godina. Jako se lijepo držala i elegantno.
„Dobar dan, gđice Gomez!“ –rekla mi je.
„Zovite me Gia, gđo Willas!“ –uzvratila sam i nasmiješila joj se.
„Uđite, gđice Gia!“
Odmahnula sam glavom i ušla u hodnik, a ona je zatvorila vrata. Koliko god sam pokušavala nagovoriti ju da me zove imenom ili mi se obraća na ti nisam uspjela u tome.
„Gdje je Summer?“ –upitala sam.
„Gđa Emett je u dnevnom boravku.“ –odgovorila mi je. „Da vas najavim?“
„Nema potrebe!“ –nasmiješila sam joj se.
Klimnula je glavom i krenula prema kuhinji, a ja sam pogledala oko sebe. Stvarno se nisam mogla prestati diviti onoj kućerini pošto je bila savršena. Sve je bilo tako moderno i skupo, a ja sam znala da si nikada neću moći priuštiti nešto slićno onome iako se nisam mogla žaliti na kuću u kojoj sam živjela. Krenula sam prema dnevnom boravku, a kad sam zakoračila u nju zastala sam je promatrati. Summer je odlučila kupiti velike crvene kožne trosjede i fotelje, a između njih se nalazio stakleni stol. Imali su i veliku plazmu na zidu koja je onom trenutku bila upaljena.
„Hej, Summer!“ –pozdravila sam je.
„Gia!“ –nasmiješeno se okrenula prema meni. „Nisam te očekivala!“
„Otišla sam odbaciti Amber u školu, a Pax doma spava, pa sam svratila od tebe! Caleb?“
„Ima trening!“
„Oh, da, zaboravila sam! Oni imaju tri puta dnevno po nekoliko sati treninga. Jelda?“
„Nažalost!“ –klimnula je glavom i pokazala na fotelju. „Sjedni!“
„Hoću. Hoću!“ –rekla sam joj i sjela na ugodnu, mekanu fotelju. „Kako si mi ti?“
„Odlično sam! Naspavala sam se. Jesi li za kavu?“
„Naravno!“
„Reću ću Toby da nam napravi kavu!“
„Nema potrebe da nju gnjaviš kad ju i same znamo napraviti, jelda?“
„Ah, i to što kažeš!“ –nasmiješila mi se.
Uzvratila sam joj osmijehom, a onda smo se dignule i izašle iz dnevnog boravka, te krenule prema kuhinji. Summer je otvorila vrata, a ja sam ušla prije nje. Njena je kuhinja bila veća od mog dnevnog boravka i kuhinje zajedno. Uvijek sam se pitala zbog čega je morala biti tako velika kad unutra nisu jeli nego u blagovaonici, ali valjda ljudi s novcem uvijek postupaju tako.
„Izvolite?“ –gđa Willas se okrenula prema nama.
„Slobodno izađi, Toby! Gia i ja ćemo napraviti kavu.“ –rekla joj je Summer.
Klimnula je glavom, dignula se sa stolice i izašla iz kuhinje. Summer je stala iza štednjaka, utipkala je da se zagrije i vodu je stavila u lončić, te na vatru.
„Molim te, pripazi na vodu! Moram po Jilly!“ –rekla mi je.
„U redu!“ –uzvratila sam i dignula se sa stolice.
Izašla je iz kuhinje dok sam ja pazila da voda ne prekipi. Kad je kava bila gotova, spremila sam stol i sjela na stolicu čekajući da se Summer vrati. Vrata su se počela otvarati, a Summer je ušla s malenom djevojčicom u ruke. Jilly je bila Calebova i njena trogodišnja curica zbog koje je ona odlučila ostati kod kuće i posvetetiti se samo obiteljskom životu. Imala je kovrčavu plavu kosu i plavo – zelene oči.
„Teta Gia!“ –rukama je mahala prema meni.
„Hej, malena!“ –dignula sam se sa stolce, prišla Summer i uzela djevojčicu u ruke, te ju poljubila u čelo.
„Znaš, bila bi dobra mama!“ –nasmiješila mi se Summer.
„Misliš?“ –podignula sam pogled prema njoj u trenutku kad sam sjela natrag na stolicu.
„Ne mislim! Znam! Za Amber se brineš kao da si joj mama, a lijepo se brineš i za Jilly!“
„Hvala!“
Summer mi se nasmiješila, a ja sam spustila pogled na Jilly koja se igrala pramenom moje kose, te sam joj se nasmiješila. San mi je bio postati majka i nadam se da hoću uskoro.
Na kraju nije stvar u modemu već u mrežnoj ploči. Sutra idem vidjeti u trgovini za kompjuter da li mogu popraviti i koliko će im vremena trebati za to. Nadam se da ću već sutra imati Internet. U slučaju da ga ne budem imala. Jako mi je žao ako vam se neko vrijeme neću moći javljati. Pokušat ću otići(u slučaju da nemam komp doma) do Internet caffea kako bi pročitala sve nedostatke.
Držite fige da se sve već sutra sredi!
Nadam se da vam se sviđa početak 2. djela!
Pusa
Update 22.10.
Imam internet kod kuće, ljudi! :D
| 19:36 |
Komentari (18) |
On/Off |
Print |
# |
|
