Oblačan dan



Pada kiša napolju
kaplje mi po prozoru
a ja sama kod kuće
sjedim, plačem, tugujem
ne znam šta ću od sebe


Dobuje kiša sa titrajima valova tišine koji me uvode u realni svijet zvukova, najljepše muzike prirode. Svirkom vremena započinje kišni bal, duh magličaste mistike provlači se mokrim ulicama. Obavija prostor. Tradicija stvarnog života ne oskudijeva odgovorima.

Bjezi kišo s' prozora
da te nije sad bi' ja
svoga dragog ljubila


U zraku lebde gusti oblaci magle koji gotovo da se mogu rezati da bi se kroz njih vidjela dalje mokra trava, vlažne krošnje sa kojih se spušta čitava kiša sitnih preludija.

Kiša joj govorila
sjedi curo kod kuće
jer on nije za tebe
on je sada kod druge


Obavijena maglom, opojena mirisom svježine, uzbuđena njegovom blizinom podižem glavu da usrknem još malo vazduha. Oči se zagledaše u krupne cvjetajuće kapi. U dalekim visinama modrio se nebeski svod.

Ti si kiso lažljiva
mene dragi ne vara
ja sam njemu najdraža
bježi kišo s' prozora


Ljuljamo se u raskošnoj ljubavi, kiša jače sipi, tuče po nama a mi bosi stojimo i ljubimo se. Ljubimo. S nas se spuštaju slapovi sićušnih kapljica pa zujeći lete i prosipaju se po ulici. I u taj zlaćani tren, predano tražeći mjesto ljubavi, cjelivš mi usne, oči, lice i kosu. U navali novih mirisa, nove raskoši, potajno uzdrhtah, a muzika zujkajućih kišnih pčelica nastavljaše se.

- četvrtak, 21.09.2017., 13:14 - Komentar: (17) | Isprintaj - #