osječam se kako se mijenjaš ispred zujavog frižidera prepunog vrećica sa plazmom koja spašava sve što se spasiti može zajedno gledamo kolo sreće zajedno imamo glavobolju zajedno smo sami dala si mu ime netom što je meni pozlilo odabrala si dobro ime mislim si nestao je sav zrak u sobi zamirisao je mrak boje su postale nepodnošljivo glasne sjetio sam se kako sam tamo nekad negdje sjedio u praonici rublja slušao glazbu čekao da mi se rublje osuši i bio sam sretan sve vizije i snovi nisu bile važne tada
upoznavši svoju samodopadnost nisam znao što učiniti želim li je razviti želim li je bolje upoznati koliko je riječi dovoljno da čovjeku upropastiš sve što je do sada znao i vjerovao da zna slom dolazi u koracima prvo nestaje ravnoteža onda se lome udovi nakon toga savjest prestaje biti čista i um se zamračuje sva težina ovog svijeta prenosi se na skršena ramena i krevet neudoban za spavati sjenoviti proplanci nestaju u daljini kako ćemo započeti nešto što je već odavno završilo