pokušavam ustati ali ponovno padam na vodom natopljenu travu koja se pretvara u blato kiša mi pere rane i ublažuje bol zora sviče sve što mogu čuti je glasan šapat kiše i stenjanje ponekog automobila u daljini jasno mi je da polako gubim razum pokušavam se sjetiti svega što mi se večeras izdešavalo ali misli mi bježe u prošlost opet sam šašavi klinac sa razbijenim koljenima
budim se ujutro polako ustajem iz kreveta ali nisam spreman za novi dan pa polako sjedam natrag na krevet procesor u glavi počinje analizirati osonovne stvari o meni i podsjećati me o mojem životu i podsjeća me na moje zadatke teturam do kupaone dok procesor obrađuje posljednje vijesti u mojoj glavi shvaćam da nije toliko loše biti ja ali sam definitivno prelijen za napraviti si doručak ujutro sjedam u vozilo i besciljno se vozim gradom nisam previše zadovoljan sa jednim aspektom života i sada kontempliram koji mi sljedeći potez i najbolje rješenje putovanje će mi razbistriti sve misterije kao i svaki puta do sad