glavoboljo moja mila prođi odi tamo gdje me nema mamurluk je super ali ne popodne možda par sati ujutro i to bi trebalo biti to ovako se rastegne na cijeli dan nije lijepo od njega zločesti mamurluk i to mi je škola nemam čarape nije mi hladno ali vjerojatnost prehlade je jako velika ili visoka ne volim zimske gadosti tako da mi ne smeta što je dan toliko kratak snijeg mi je ljepši po mraku ispod ulične rasvjete svjež neugažen mislim da mi je to vjerojatno najromantičnija slika ili prizor ne znam zašto ali tako to bude gleda mi se neka romantična komedija bez gđe. roberts idem jest nešt slano
nemam nikakve ideje nikakva nova razmišlanja o nikakvoj novoj ili aktualnoj temi ne čekam da mi dođe inspiracija nego pišem tek reda radi da se piše dobro se osječam slušam nekakvu neobičnu pjesmu u kojoj se spominje kanada a izvodi je bend sa jako dugim imenom koje vjerojatno ne mogu zapamtiti ni svi članovi benda možda pokoji zagriženi fanovi i vjerojatno njihovi zabrinuti roditelji koji su najvjerojatnije na internetu napravli pravu malu istragu jer su bili uvjereni da je to nekakva sekta jer su nekada u njihovo vrijeme kad su oni bili mladi bendovi imali kratka i jasna imena koja su bila kao nekakav putokaz za što se bend zalaže danas to nije to
točno tako bi htio da i moja glazba zvuči ali to su samo pusti snovi sanjarenja jednog malog čovjeka kojem se jednom mora dogoditi da se uhvati kako pokušava biti više nego što zapravo je i što će zapravo ikada i biti možda ako se pravi da je bolji ili drugačiji možda uspije prevariti okolinu možda okolina bude prihvatila tog čovjeka takvog kakav pokušava biti a ne onakvog kakav on zapravo i je običan mali čovjek zarobljen u snovima i maštarenju bez nade nema je ona ne postoji sreća nije nikada postojala karma postoji i jako loše zvuči ali popularna je tamo gdje su niske strasti
gledao sam neki dan jedan film na kojem se dvoje ljudi zaljubi na 1. pogled dakle nakon što se samo jednom vide ne mogu prestati misliti jedno na 2. iako su u ozbiljnim vezama spremni su ih prekinuti samo da bi istražili tajanstvenu osobu koja ih je toliko zaintrigirala tako sam si ja dao malo vremena razmisliti o sličnim situacijama i kako bi se ja snašao u njima nisam nešto pametno smislio ali me zanima nekoliko stvari poput onog trenutka kada na ulici izmjenimo ljubazan pogled sa potpunim strancem i možda ljubazan osmijeh i baš me zanima da li je kad takav stranac u mojem slučaju strankinja zamislila nekakav scenarij u svojoj glavi dakle o nekakvom raspletu našeg eventualnog upoznavanja ili druženja što bi zapravo bilo moje pitanje ni sam nisam siguran ali znam da sam ja znao tako sanjariti kada mi je nekakva potpuna strankinja zavrtila glavom što bi ustvarili dalo meni pravo na pitanje da li sam uspio u svojem životu dati jednoj potpunoj strankinji materijala za razvijanje scenarija
ugodan dan nikad dosta spavanja iako to baš i nije zdravo za leđa a ona su ipak osjetljiva na takve stvari na koga ću paziti ako ne na sebe prvo uvijek treba krenuti od sebe treba ispraviti svoje pogreške raditi na sebi i onda možda jednog dana biti kompetentan za davanje kvalitetnih savjeta prijateljima poznanicima i potpunim strancima koji nam nešto počnu pričati na ulici nije im lako treba ih shvatiti pa tako ja moram napomenuti da ih ja u svakom slučaju shvaćam nadam se da sam još daleko od te točke kada ljudi počinju pričati na ulici sa potpunim strancima dajući im grub presjek svojeg života ali sad su blagdani saslušati znači darivanje
zbunjujuće nepotvrđene i netočne informacije čaša crnog vina i ponovno ta ulična rasvjeta mora nešto biti romantično u njoj nešto mistično možda zbunjujuće svakako glava mi prazna što uvijek znači pisanje svega što mi padne na pamet ovih nekoliko trenutaka i usput pokušavanje izbjegavanja nekakavih aktualnih tema o kojima moram priznati da nemam nikakvo mišljenje ne kužim ljude koji se uzbuđuju zbog svega toga stalno su nešto na iglama zaposleni kao da se dokazuju nekome ja sa time nemam problema casual kao i uvijek bez ikakvih posebnih očekivanja samo se nadam da nitko od mene također ne očekuje ništa moram napomenuti da je to baš ljubazno od njih i meni najdraži dar
priznajem volim jesti domaćice ljudi prečesto znaju zanemariti njihove prave kvalitete nihovu profinjenost gracioznost koja se ne može samo tako naučiti postoje u dosta oblika mnoge su mi drage rijetko koja nije slatka mislim ne želim se sad praviti nekim velikim poznavateljem domaćica jer sam ih tek nedavno upoznao možda smo se već i prije susretali ali ih očito nikada nisam registrirao na takav način ali od nedavno moj život bez njih zaista nema smisla ma kako se samo tope u ustima ne znam obožavam te kekse
mislim da ću početi sporije pisati provjeravati sve što je napisano možda i analizirati ono o čemu pišem tako zapravo mijenjam koncept pisanja gubi se na prvotnoj ideji svakim postom sve se više udaljavam od samoga sebe prodajem se korporaciji i to sve zbog jednog jedinog neprijatelja i protivnika koji je zapravo samo još jedan u nizu nisam mogao izdržati taj pritisak zapravo pravog i ozbiljnog pritiska nema i nikada neće ni postojati ali neke su se stvari ipak morale promjeniti nadam se da će se taj moj preobražaj samo tako dalje i nastaviti i da će na kraju ispasti iz uobičajene kolotečine koja mi je bila toliko draga
ponovno ista priča odlučim se da ću to napraviti i kad ono krenem i ništa nema ideje a činilo mi se da mi je sinula ideja i da sam na tragu nečeg ali često sam se na sličan način već prevario pa zašto bi ovaj puta bilo drugčije bezvezno lutanje po tastaturi dovelo me do pola puta pa sad još samo treba smisliti nešto da se cijela stvar zaokruži mogao bi opisivati što sam radio danas ali ljude ne zanimaju takve stvari ljudi ponekad vole ostati neobavješteni pa im je tako dosta lakše ne moraju se brinuti oko tih nekih sitnica bez kojih nam normalna svakodnevnica ne bi mogla pravilno funkcionirati ovako ja obavljam prljavi posao za njih
nije da je nešto posebno bitno ali opet fino je zabilježiti negdje svoja razmišljanja a sad ako je to još i svakodnevno ispadne sve to skupa kao jedan fini presjek dobrih i loših ideja nedostataka inspiracija raznih razmišljanja o svakakvim temama koje su se motale po mojem umu tog određenog trenutka kojeg sam provodio ispred računala pokušavajući ukrasiti svoja razmišljanja i nekako im dati neki smisao ili pak samo napisati jednostavno kako se osjećam tog trenutka ali opet na sebi svojstven način koji opet uvijek ovisi o toliko čimbenika da je sad teško sve ih navesti a i nemam ih nikakve potrebe nabrajati
nije da nemam dovoljno slobodnog vremena ali ono što radim sa njime svakako nije pametno gubljenje vremena mi je postao stil života pa bi bilo jako lijepo od mene da malo nakratko promjenim neke stvari i da počnem planirati i organizirati stvari u svojem životu te tako možda i popraviti kvalitetu života što zapravo i nije loša ideja ne sad da se žalim na to kako je život težak i meni nešto posebno nego baš potpuno suprotna stvar koja se jako jednostavno može promjeniti nemam neke navike osim da sam jako lijen pa ću se u budućnosti boriti protiv te poprilično opasne nevolje i nadam se dobrom ishodu u vlastitu korist
čudan sam si i zbunjen borim se sa sobom protiv i za sebe nema tu nekog skrivenog značenja nije ga ni nikada bilo skriveno značenje niti ne postoji izmislimo ga da bi se osječali bolje da bi mogli potvrditi sami sebi da smo baš mi jako doboki i da se naši osječaji teško mogu opisati jedinstveni su baš poput nas da i mi smo jedinstveni nikada nisam upoznao nikoga poput sebe nadam se da ni neću ne zato jer sam ja jedan jedini i jedinstveni poseban čak nego zato jer sam običan i bezvezan kao svaki drugi čovjek ali uz malo manje sreće i karma policijom na vratu 24 sata na dan prestajem sve analizirati i posvećujem se nekome da to onda mogu i podijeliti sa nekim
večeras se pokušavam recimo ili nazovimo to društvenom reanimacijom tako da večeras pokušavam to iako nije da sam baš društveno neaktivan i da se ne družim mnogo sa ljudima ali opet previše puta se i nemam želje družiti sa njima ili barem sa određenom skupinom ljudi ili pak dolazim do toga da ih izbjegavam mislim da bi bilo nepravedno i potpuno krivo od mene da krivim moje prijatelje i drušvo znam da sam si zapravo sam kriv ali ponekad mi baš i ne odgovara nečije prisutsvo dok mi ponekad jako fali pa ću tako zaokružiti ovu misao sa činjenicom da sam si sam kriv na tome pa znam ponekad biti usamljen pa sam se čak naučio i uživati u toj ulozi što je zapravo dosta sebično od mene ili možda samo činim ostalu drugima izbjegavajući ih i ponekad mi je žao što mi neki ljudi također ne priušte ponekad poneko izbjegavanje
obogatio sam malo kolekciju danas tako da sam uzbuđen pomalo zbog toga ali opet to uzbuđenje naglo splasne jer opet sve je to sjajno ali opet nemoguće je biti zadovoljan sa kolekcijom iako zapravo i nisam kolekcionar i ne shvaćam previše njihovu strast ali opet malo ih razumijem a to malo mojeg razumijevanja još me više zbunjuje jer pravi kolekcionar nikada ne može biti zadovoljan sa svojom kolekcijom i tako ispada da to baš i nije sjajno biti usprkos tome što taj čovjek vjerojatno skuplja sebi drage stvari i ima ih najvjerojatnije i previše i zapravo će si teško ikada priuštiti pravo guštanje u toj svojoj nikad završenoj strasti koja ga sigurno oduševljava koliko ga opterećuje
ništa jedno veliko ništa za večeras osim pokušaja svirke i odgledanog betemena na pola kriv je dvd a i kriva je pržilica koja ga je pržila tako naivno jedno veliko ništa mrak je hladan i dosadan a takav sam onda valjda i ja imam tisuću i jednu ideju a mogu biti sretan ako realiziram barem jednu od njih i to u dogledno vrijeme ni sam ne znam od kud mi sad to ali šta je tu je kad je već napisano nema smisla da to obrišem nije to moj stil nemam ja stila ali se pravim da ga imam pa ga ograničavam i opisujem kao da i stvarno postoji ali ako se dovoljno potrudim možda ga uspijem i postići jer se stil ne planira on je spontan
nakon dva internacionalna chata čovjek se zamisli na čudima interneta kojima nas svaki dan obasipa i iznenađenje ne prestaje iz dana u dan poput nošenja one čudne kapice i tužnih i umornih očiju koje se pokušavaju izboriti za oštrinu ali izdržljivost i oslabljen imunitet ne dopuštaju ukupnu hollywoodsku pobjedu u vlastitom domu pred manjim ekranima koji nam prže i zrače nas nekoliko pa čak i desetak sati na dan ponekad što automatski znači jake bolove u leđima koje treba liječiti sa obaveznom jutarnjom tjelovježbom i kratkotrajnim aerobikom svakih nekoliko slobodnih trenutaka
jedan od najtužnijih trenutaka svakog mojeg prosječnog dana je zatvaranje vode i završetak tuširanja ponekad bi mogao stajati satima ispod tuša pa ponekad sanjarim kako su me oteli vanzemaljci i odveli na svoj planet gdje ljude tuširaju danima bez prestanka sve dok se ljudi ne predaju i popuste svim uvjetima koje im vanzemaljska ekipa uvjetuje pa bi tako ja mogao postati superheroj ili najizdržljiviji čovjek u svemiru sa potencijalom za maratonsko duga tuširanja koja bi ponekad bila uz uobičajenu vodu idealne topline prepuna nekakvog halucinogena koji bi još više pojačao dojam koji ionako stvara mlaz tople vode
ponekad me impresioniraju citati ali opet nekako me više odbijaju zato jer nikada ne ostavljaju dug dojam barem takav osječaj ostavljaju meni dok loše izjave imaju katastrofalan učinak na moje psihološko stanje također pretenciozne i loše recenzije ostavljaju dubok ožiljak u mojem kratkom pamćenju na kojem sam čak i ponekad zahvalan jer kad mi se dešavaju sve te silno loše stvari uvijek me utješi činjenica da možda okolina neće zaboraviti ali barem ja hoću i meni će biti ipak dosta lakše to sve podnijeti što ustvari znači da se resetiram svako malo i sve počinjem iznova
na dobrom sam putu i sad ne smijem posustati nego moram samo ustrajati dalje i sav uložen trud bi mi se mogao višestruko isplatiti bez onog uobičajenog lošeg elementa koji me uvijek zadesi nekako imam osječaj da me je konačno krenulo i da mi se sreća nasmiješila ili sam ipak even steven i samo pokušavam preživjeti dan bez da mi se dogodi bilo kakvo uzbuđenje i bez da imalo riskiram što me je možda dosada i zadovoljavalo ali opet to mi nije u prirodi tako bi mi i bilo vrijeme da se malo izložim više i pokušam popraviti stvari pa čak i poboljšati ako mi se posreći
uskoro započinjem laganu honorarnu karijeru koja će dosta ovisiti o dobrom ili lošem prvom dojmu koji mi nikada nije bio specijalnost čak mi je pokvario dosta toga u drušvenoj karijeri ali opet uči se na pogreškama tako da se nadam da sam ja naučio važnu lekciju i da ću uspjeti iz prve impresionirati poslodavca tako da si barem na neko vrijeme pomognem malo popraviti trenutno katastrofalno financijsko stanje koje je i nekako odraz mojeg vlastitog raspoloženja u posljednjih nekoliko mjeseci tako da bi samim vraćanjem stvari na sam početak bio oduševljen makar to značilo još malo usporavanje završetka akademskog školovanja ali opet čini mi se da bi me ovo moglo dosta psihološki podignuti
svi nešt živčane i vrijeđaju mora da je tako u ozbiljnome svijetu u koji bi trebao i početi snalaziti treba popuniti velike cipele iako još nemam neku preveliku odgovornost osim za samoga sebe i nekako mi se čini je to pomalo sebično od mene da u svojim godinama ne preuzimam odgovornost ali zato će mi uskoro nametnute sankcije to ipak malo zakomplicirati tako da ću ipak htio ili ne htio morati preuzeti neku odgovornost i napraviti koji korak naprijed prema odgovornijoj i obavezujučoj budućnosti čega se nimalo ne bojim jer bi mi bilo i vrijeme ali opet nije mi drago zbog činjenice da mi je ipak nametnuta a nisam si je sam stvorio barem ne direktno tako da se radujem svojoj odgovornosti sa iznenađenjem
ponovno mrak i ta prokleta svjetiljka nikako da je netko pomakne i nikako da se ja pomaknem da je više ne moram gledati duel koji će trajati danima i danima iako je pobjednik odavno odlučen ponekad nije problem biti autsajder ali s vremenom ta uloga dopizdi tako da se svako malo treba dokazati više samome sebi nego drugima drugi se neka dokazuju sami sebi inače me nitko ne reklamira tako da nemam neku posebnu potrebu reklamirati nikoga možda ponekad sebe kad se moram cenzurirati da ne bi otkrio tajnu svemira svoju osobnu tajnu svemira nešto poput betmenove tajne iako bi bila sličnija hemanovoj tajni ma crtići su super
nemam ideje ni vremena ni mašte ni volje ni želje ništa samo tastaturu željnu tipkanja i prste koji imaju tik poluduhovita serija pokušava nasmijati gledatelje i odvratiti mi pažnju od nejasnog smisla o bilo čemu simpatičnost jest ponekad precjenjena ali zato loša reputacija dobro dođe i posluži kada zagusti nemam objašnjenja kako sam uspio večeras toliko isprazniti glavu i gdje mi je nestala gospođa inspiracija i možda gospođe inspiracije niti nije nikada bilo nego ju je izmislio moj bolestan um kada mu je bilo dosadno a poželio je malo sanjariti i tako mi okupirati um sa nečim
konstruktivno pisanje i dizajniranje rečenica koje će imati nekakvoga smisla bile su moj cilj ali taj cilj je sada izblijedio i sada mi je cilj pisati tek toliko da ne ispadnem baš previše blesav iako je to jako teško prikriti sa daškom humora i malo šarma može se nekako dobiti na vremenu a vremena imam sve manje i manje i trebao bi se dosta popraviti u onome što radim ili čak potpuno odustati od istog jer više nisam siguran da li mi nedostaje samo inspiracije , iskustva ili pak osnovnog poznavanja gramatike što mi se nekako sad i čini najlogičnijem objašnjenju a ono ne mora uvijek biti točno nego samo najjednostavnije kojem ću se prikloniti tog trenutka
toplo mračno predvečerje ali samo izvana iznutra je tajanstveno i zbunjeno svojim problemima i šumom koji ga označava kao takvog na ćemu mu se ne smije zamjeriti jer ona barem pokušava živjeti onako kako bi zapravo to i trebalo raditi i ne sakriva se pred ničim ne pravi se drugčijim nego što i jest nego se trudi ostati vjeran sam sebi i ne podilaziti nikome na ćemu ću mu uvijek izraziti poštovanje i stisnuti desnicu jer sa svojim stavom nam svima bude primjer i svjetionik u ovim napornim danima koji slijede i koji će tek donijeti nevolje sa kojima čemo se trebati jednom suočiti bez straha i bez grižnje savjesti
tek toliko da napišem nešto u ovo kasno subotnje večer kada mi drušvo pravi kolega i slušalice u kojima pjeva predivna nada sandoval djevojče iz jednog legendarnog benda nakon čijeg se raspada pridržila jednom bubnjaru iz meni također neprežaljenog benda i napravila nekolko lijepih albuma koje mogu preporučitim svima kojima se sviđa estetika pjesama više od nekog dubljeg značenja iako bih volio da se iza tih riječi krije nešto više i da ću slušajući njezine tekstove naučiti nešto novu umjesto toga uživam u prekrasnoj boji njezina glasa i nadam se da ćemo se imati još prilike družiti zajedno
grozan je to osječaj osječaj nemoći kada bi najradije sve dao da se vratiš nekoliko trenutaka u prošlot da možeš ispraviti veliku pogrešku koju si napravio i zbog koje veoma žališ iako su posljedice malo manje strašne nego što se to činilo na prvi pogled restart ili undo bi bili iskoristivi danas i ne samo danas ali danas bi mi jako dobro došao možda jedino gore od toga je to jadno opravdanje koje je toliko jadno da mi se smuči kad ga izgovaram a i to preuzimanje odgovornosti mi baš ne leži iako to činim ali nečinim to baš previše dobro i sam sebi nisam pametan
gotovo zaboravih na blogersku dužnost i sad nemam inspiracije o čemu da drobim sljedećih nekoliko redaka a mogao bih o nekoliko stvari poput sjajnog koncernog iskustva od neki dan ili pak o istraživanju novih stvari koje i nisu nove a i ne istražujem ih ali opet tako ih ja vidim i zamišljam tako da sam danas zaključio da imam fotografsko pamćenje ali koje radi samo na nekih 25% zato jer sve stvari koje si zapamtim su mi nejasne i mutne sa relativnim obrisima koji me posjećaju na ono što bi ja trebao zaokružiti ali to se ne ostvaruje iz prostog razloga jer je moj pravi talent neizbrušen i takav će i nažalost ostati jer ja zapravo nemam želje ni volje potruditi se da ga usavršim