Janick Gers

nedjelja, 30.09.2007.

Yo Pipl!

Eeeeeeeeeeee pipl!!!!! wave
Ajm Bek Kaz Aj Sed Ajl Bi Bek!!! naughty

Jučer, tj. u subotu opet sam si digla u videoteci neki film.
Postala san luda za filmovima. nut
Ma bit ću ja glumica (da,da...)
Mislim, da bar! rolleyes

Ugl. film koji sam gledala bio je
Kraljevstvo Božje
U filmu glumi Orlando Bloom!!! belj
Weeeeeeeeeeeeeed!!!
Baš je film bia zakoooooooon! thumbup
100 % bolji od Eragona.
Iako se Orlando u cijelom filmu samo jedan put
nasmijao. tuzan
Ali je film za svaku pohvalu!
I ako vam je dosadno i imate u
blizini svoje kuće (koju možete zamračit kao i ja da bi film bio još bolji)
videoteku, obavezno ga pogledajte!!! yes

A sad ono što ste čekali! smijeh
II. dio moje priče:

- "Diži se! Moraš na trening!" ,s tim riječima me je mater probudila.
Lijeno sam se digla i pokušala otvoriti oči,ali to nije išlo pa sam se jednostavno bacila na krevet
i rekla: "Još samo pet minuta..." Ali kao i uvijek tih pet minuta se pretvorilo u 20 minuta pa
je tako sve kasnilo uključujući i moj trening.
Sišla sam i brzo uzela biciklu te odjurila još brže.Ali je naravno na moju nesreću moralo
na svakom semaforu biti crveno.Skrenula sam desno iza ugla gledajući dolje u lanac
koji je stalno ispuštao čudne zvukove.Našla sam se na podu,bez svijesti.
- "Hej,jesi dobro? Probudi se!" ,netko je govorio triskajući me.
Nisam mogla otvoriti oči ali glas je bio poznat,no opet sam se onesvijestila.Crnilo,samo
crnilo je bilo pred mojim očima.Mutni razgovori,koje povremeno mutno lice,ljuljajuće tlo.
Samo sam ležala osjećajući jaku bol u ruci te pulsirajuću bol u mojoj glavi koja je još
uvijek jenjala.Osjećala sam se kao da lebdim.
Otvorila sam oči,napokon,i našla se nanekakvom krevetu u bijeloj prostoriji.Ubrzo sam shvatila
da je to bolnica.A bolnice mrzim,uvijek imaju onaj isti smrad koji podsjeća na bolest
zbog mnogobrojnih ljekova.Ali za malo se nisam opet onesvjestila kad sam shvatila da pokraj mene
sjedi Ares.
- "Jesi dobro?" ,upitao me te sam shvatila u koga sam se zabila s biciklom.
- "Ha? Ja? Kako? Um,koliko sam već ovdje?"
- "Ma samo sat i pol,pošto smo i bili blizu bolnice odlučio sam te za svaki slučaj odnijeti
unutra.Barem da dođeš k sebi."
- "Hvala,stvarno nisi trebao."
- "A ne,nego bi te ostavio da ležiš na cesti." ,malo se nasmješio.
- "A čuj,pa,ovaj,ma hvala." ,zbunjeno sam se i ja nasmijala.
U tom trenutku je ušla jedna od medicinskih sestara,već je bila nervozna.Mislim pa ko i ne bi da
ima takav posao,brinuti se o raznim starim i bolesnim ljudima.Ne,ja to ne bi mogla,ježim se
i na samu pomisao ranog ustajanja rano ujutro samo kako bi morala nositi hranu,ljekove i
presvlačiti bolesne ljude.
- "Oh,vidim da ti je bolje.A i nije ti baš nešto bilo pa bi te molila da napustiš krevet
kako bi netko drugi mogao doći."
- "A evo idem." ,ustala sam se iz tog kreveta s glupom pomisli da je možda i neki starac
umro na njemu.
- "Evo ti torba." ,Ares mi je dodao torbu sa stvarima za trening i otvorio mi vrata.
- "Kako to da si ostao sa mnom? Zar ne trebaš kući? Negdje?"
- "Kući ću kad oću. Mislio sam da je najbolje ostati s tobom,bar te znam."
Uputila sam mu čudan pogled,a zatim smo izašli iz bolnice i krenuli prema mojoj kući.
Opet nismo ništa govorili.Skroz do moje kuće nismo progovorili niti jednu jedinu riječ.
- "Očeš večeras vani?" ,upitao me je pred mojom kućom.
- "Oću,ali moram usput otići po jednu prijateljicu."
- "A da ja dođem prvo po tebe? Samo reci u koliko sati."
- "Može. Negdje oko 19 i 15 ,O.K.?"
- "O.K."
- "Dakle,vidimo se onda navečer!" ,da bi izbjegla nelagodu brzo sam mu mahnula i otišla
u kuću.
Hvala Bogu da je bila subota, i da nema škole.Cijelo vrijeme sam čitala neke knjige na engleskom
dok nisam zaspala ponovo.Čudno ali to mi se događa da čitajući usred popodneva zaspem.
Čitala sam knjigu Misery od Stephena Kinga,fora je i baš sam se bila uživila u nju.Iako bih
ženu koja je zarobila ne milo svog najdražeg pisca,kojemu su obadvije noge bile polomljene,
najradije ubila.
Dosađivala sam se, barem sve dok nisam shvatila da je vec 18 i 45. Brzo sam spremila sve stvari,
i počela se spremati za izlazak. Već u 19 sati sam čula zvono. Naravno, bio je to Ares.
- "Ej!"
- "Ej..."
- "Jel ti smeta što sam došao malo ranije?"
- "Ma ne smeta. Samo me pričekaj tu u dnevnom boravku dok se ne sredim."
- "Super, i ne trebaš se žurit." ,dodao je sjedajući na jednu od stolica.
- "Pa da ti iskreno kažem, nisam ni mislila. Ionako uvijek kasnim."
Skupila sam nekih dvadesetak kuna tek tako da imam i pozvala Aresa da idemo.
Kada smo izašli uputili smo se prema kući moje prijateljice Kristine, ona ima prekrasnu kuću
s velikim vrtom punim cvijećem. Prije je živjela u stanu i uvijek maštala o kući, a onda se prije skoro dvije
godine preselila u kuću o kakvoj je sanjala. Došavši do njene kuće pozvonila sam na vrata, dok je
Ares čekao ispred dvorišta. Ubrzo je izašla skačući po stepenicama.
- "Eeeeeeeeeeeeeej!!!" ,viknula mi je kao i svaki put kad bi se našle.
- "Eee Kikyyyyyy!" ,zagrlile smo se u znak pozdrava.
- "Bom Chicka Wah Wah!" ,shvatila sam da je vidjela Aresa te sam se nasmijala njezinoj reakciji.
- "Ko ti je komad?" ,upitala me smijući se.
- "To je Ares, Ares ovo je Kristina, tj. Kiky."
- "Drago mi je." ,uljudno je Ares rekao te pružio ruku Kiky.
- "I meni također."
Otišli smo prema školi gdje smo se trebali naći s Ivanom, Majom, Anamarijom (Anom) i Hanom. Bilo je neuobićajeno
to što je Kiky cijelim putem šutjela. Ja nisam izdržala tu neugodnost šutenja pa sam prasnula u smjeh
bez razloga. Događa mi se, pa tu nije bilo ničeg čudnog.
- "Aki!!!!!!!!!!!!" ,nadimkom su me dozvale sve četiri frendice.
- "Eeeeee pipl!" ,odvratila sam im sa pozdravom 'šakom od šaku'.
Upoznala sam Aresa s njima te smo neko vrijeme samo pričali dok nije došlo još frendova.
Neki su bili iz mog razreda, a neki iz druge smjene, ali su svi kul likovi. Predložili su da igramo lopova i
pandura. Prvo smo se nasmijali toj gluposti, ali se onda moja ekipica dogovorila pobjeći negdje u grad dok nas
ostali glupasto traže oko škole. Ares, Kiky, Ivana, Ana, Hana, Maja i ja smo bili jedna ekipa, pobjegli smo u grad.
Šetajući se Ivana, Ana, Hana i Maja htjele su u Funky Fisha, a mi ostali ne. One su otišle a nas četvero smo nastavili
šetati se Kalelargom do Donata. Ares i ja smo stalno pričali pa nismo ni skužili da su nas Kiky i Ivana napustili
negdje na polovici puta. Naravno, znala sam što su s time mislile. Ipak se nisam protivila tome.
Došli smo do morskih orgulja, vjetar je puhao pa se muzika još jače čula. Sjeli smo jedno do drugog
na stepenicu najbližu morem. Pokušavali smo brojati zvijezde koje su pritom sjale poput bisera, a Mjesec
pun i veličanstven obasjavao naša nasmješena lica u trenutku radosti. Brojala sam i smijala se dok
je Ares namjerno govorio krive brojeve smetajući mi.
Nakon 17 pokušaja brojanja zvijezda odustala sam. Tada je Ares izvadio svoj mobitel iz džepa i
pustio pjesmu Nothing Else Matters od Metallice, nakon koje je slijedila pjesma Wasting Love od Maidena.
Osjećala sam se kao nikad do sada, prije mi je srce pucalo od hladnoće,a sad nakon samo dva dana
puca od ljubavi. I to prema nekome koga sam upoznala tek prije dva dana. Sve mi se ipak činilo
tako ne stvarnim. Kao da je sve to jedan veliki san. Ali nije, to je nekim čudom bila stvarnost.
Možda se ipak isplatio onaj Ivanin savjet da čekam, te da će se s vremenom i meni dogoditi nešto
lijepo. Samo ja u to nikad nisam vjerovala, sve do sad.
- "Baš je lijep ovaj Zadar."
- "Aha, nekad me stvarno očara ljepotom."
- "Šteta što nemamo nekakav fotić ovdje."
- "Ma nema veze, bit će još ovakvih dana."
- "Da, nadam se, ali nikad se ne zna, i sama si rekla."
- "Pa jesam, ali sad to nije važno."
Sjeo je bliže meni i zagrlio me, a ja sam samo prasnula u smijeh.
- "Što je bilo? Jesam napravio nešto krivo?" ,zabrinuto je upitao.
- "Nisi, samo me nekad uhvati da se svemu smijem, a s time i pokvarim prekrasan trenutak."
- "Aha!" ,nasmijao se i ponovo me zagrlio.
Svirala je pjesma Knockin' On Heaven's Door, i to baš onaj mirni i lijepi dio. Dok smo mi gledali u svijetla
iz mjesta Preka. Ponovo me je poljubio te još jače zagrlio. Taj prekrasan trenutak će mi zauvijek ostati
urezan u srce. I makar sve to ne potrajalo onoliko koliko ja želim, znati ću da sam i ja dobila
priliku, da sam jednom u životu bila toliko sretna. Zatvorila sam oći poželjevši da ovaj trenutak
dobije cijelu vječnost.

Btw. Ova moja priča je samo moja mašta!
To se zapravo nije dogodilo!!! cry

Do-sidenja!

- 11:40 - Komentari (75) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.09.2007.

Into The Sky To Win Or Die!!!!!!!!!!!!!!!

Once In Every Lifetime..........
To mi je sad stalno u glavi headbang

Ma gledala san film Eragon...
I moglu slobodno reći da je pravo ĆeSme prema knjizi...
Knjiga je KonZa thumbup ,a u filmu je pola toga izostavljeno...
I to neke važne činjenice!
Zato mislim ako će snimati i drugi nastavak Prvorođeni,
bolje im je da ga ne snimaju...
Ljudi koji nisu citali te dvi knjige buljit će u film a neće kužiti pola toga...
I još nešto!
Očito oni koji su slikali Edwarda Speleersa, tj. Eda
dodali su mu par kila lud
On uopće nije bucmast niti ima debeljuškast drob.... smijeh
As It Matter A Fact on je Really najs...

Ovaj put vas neću gnjaviti drugim djelom priče,
ali of horse niste se izvukli!
Bit će priča sljedeći put... belj

Ugl. Gledala san neki horor u petak navečer...
Usrala san se pjeva
Pa zato ja pametna od sada stalno zamisljam
da sam cijeli život zatočena u nekim mračnim tunelima...
Bez Sunca...Bez ikoga...Sama u prašnjavim tunelima
i da živim u strahu od tih nekih "životinja-ljudi" iz filma koji su
postali takvi zbog radijacie?! lud
Ali najgore mi je bilo kad bi prikazivali kamerom
kao što vidi taj neki stvor dok triči...
I stalno se saginje i teško diše,..........D?! nut

Ah morala san stavit ovu pismu..........Jur mi je kul ono sa zmijama......
Tek tako smijeh

E da!
Šišala san se!
Na stepenasto,i stavila kosu malo na stranu lud
hehe...

A ova mi se pisma svidila...
Svirala je nakon filma,pa san na traci pogledala kako se zove.....

A Durza, tj. Sjena je totaly KonZa!
(onaj čovac crvene kose i scary face)

gnjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj-.........................
D,D.................
I tako ja cilo vrime sidin u pidami......
Jučer san tribala ic kod profesora na gitaru a njega lipo nema doma =(..........
Pa san zato iz dosade otisla do videoteke i pogledala film..........
A fuchs, sad se moran obuci i otic vratit film...............gnjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj

Ajte gbo!
Into The Sky To Win Or Die!!!!!!!!!!!!!!!

- 10:59 - Komentari (65) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.09.2007.

I Don't Have Anything Since I Don't Have You...

Lalalalllalalalalalalalalalalala,
eo me natrag.............. pjeva

Ooh, if it opens your eyes
This is better than a strong compromise
I was willing to be lost in the shuffle
If only you had let me know
Ooh, if it opens your eyes
This is better than any less compromise
I was willing to be lost in the shadows
If only you had let me know

Nego oaj, ljudi moji mi imali inicijalni iz matike i bilo 20 bodova najvise... eek
Ja dobila 17,a zasto?????????????????????? mad
Napisala san tocno zadatak koji ima najvise bodova i mislin se ja ma jeli
to meni tocno ili ne?! lud
I izbrisen ja to sto je bilo tocno i napisen krivo! headbang
Ajmeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Argh!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! blabla

A Bog zna koliko san tek dobila iz hrvatskog...
Mislin nije vazno sto san ja sve razrede prosla s 5.0,
zasto bi ja morala na lito mislit o skoli???????????????????????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Pa meni to ispari,O.K. ne bas ali ipak ne mogu ni ja sve zapantit..........
Bla Bla Bla Bla Bla Bla Bla Bla...........

Eo van moja jedna priča (2. dio sljedi u sljedećem postu,to van je moja trilogija smijeh ) :

I Don't Have Anything Since I Don't Have You............

1. DIO:

Kao i svakog jutra ustala sam se jedva,bez ikakve želje da se uopće i probudim.Bilo je
hladno,ali ta hladnoća nije bila bilo kakva,već ona santa leda u mom srcu."Svaka neostvarena
želja pretvori se u malu kockicu leda i živi u tvom srcu."-naravno za mene je već previše tih kockica,
da slobodno mogu reci santa leda.Sjela sam za stol i doručkovala čitajući novine.Opet isto,sama ubojstva.
Čak se traži i mladić nepoznatog lica za ubojstvo svoje djevojke.Nitko ih nije znao niti su imali obitelji,
tužno,pomislila sam.
Krenula sam u školu nadajući se da ću barem vidjeti nekog novog,nekog tko će me nasmijati,ali
naravno i to je bila još jedna neostvarena želja.Sa pogledima uprtih u mene dovukla sam se do prijatelja.
Da,prijatelja,jedini kojima je bilo stalo do mene.Ali ne i tog dana,sve tzv. prijateljice bile su oko
nekog lika,crne duge kose do ramena,zelene oči,bio je savršen,i uz to metalac...
Kao jedina metalka medu svima osjećala sam se drukčije,sjela sam sa strane i pričekala
da zazvoni ono smrtonosno zvono iza kojeg nikad ne znaš što se može dogoditi.Sve ženske
su smješno hihotale dok je on zbijao šalu za šalom,bilo mi ih je žao.Sve pune nade da ce ih on odabrati.
Ipak i ja sam vidjela da je vrijedan truda,ali nisam se htjela zamarati s još jednom kockicom i
uzalud potrošenim vremenom,a da ne govorim nadom...
Zvonilo je,napokon pomislila sam,sve dok mi on nije prišao i pitao kako se zovem.
- "Andrea,zašto pitaš uopće?"
- "E,što sam ti ja skrivio?" rekao je sa smjeskom, "Ja sam Ares,drago mi je."
- "Da,ovaj,i meni isto." gledala sam ga s nevjericom da je to još samo jedna šala od brojnih,
koja bi trebala nakon nekog vremena slomiti moje srce,samo što on nije znao da je to vec učinjeno
i da sam se navikla na to.Pa dobro baš i nisam,ali nema veze.
- "Voliš metal?"
- "Da,mislim da je to očito..." odbrusila sam s pomišljajem da ću zakasniti na sat.
- "Dobro neću te gnjaviti,očito je i da se,neznam zašto,ja tebi ne sviđam."
- "Ma sorry ali kasnim na sat,nisam to uopće mislila."
- "A O.K. koliko imas sati u školi?"
- "Šest,žurim ajde bok!"
- "Čekat ću te!" ,doviknuo je.
Odjurila sam.Trčala sam sve dok nisam skužila da ce me on čekati?!Što mu je to trebalo značiti?
Krasno.Zakasnila sam na sat,ali prof. mi je oprostila jer zna da ionako uvijek kasnim.
U školi je uglavnom bilo dosadno,osim trenutaka kad mi se prijatelj pokušavao
stući nasrid razreda skakajući s klupe na klupu poskliznuo se i savršio u razbijenoj kanti za smeće.
Bilo kako bilo,prošla je polovica šestog sata i moje su se misli vratile na Aresa.Ime mu je bilo
stvarno lijepo jer na grčkom to znači bog rata,a moje hrabrost.Mozda,ne znam,hmmm,a da ipak
pokušam,ma ne,to nebi bilo pametno,ma zašto ne?!Možemo barem biti prijatelji...
Izišla sam iz škole nakon zadnjeg sata i krenula kući,tada kod izlaza sjedio je on.
- "Ej! Zar već ideš doma?"
- "Da,nemam razloga ostati ovdje."
- "A mogu te onda otpratiti kući?" ,rekao je s onim istim smješkom kad smo se upoznali.
- "A valjda možeš.Ali daleko živim,tako da,ne znan oće ti se dati."
- "Ma nema veze,ajmo,na koju stranu?"
- "Ravno,dosta ravno...."
Hodali smo putem kojim ja svaki dan mukotrpno idem,nismo pričali.Samo me je pratio.
A i to je postalo neugodno.Vjetar je zapuhao,a meni je postalo hladno.Jer sam kao i
inače sve oblačila drukčije od drugih.Kad je hladno ja obučen kratke rukave,a kad je
toplo duge.On je to primjetio.
- "Evo ti.Obuci to,vidim da ti je hladno a ja ću se skuhat u ovome." ,rekao je ponudivši mi
majcu dugih rukava ispod koje je bila majca na Maidene.
- "Hvala,još mi niko nije dao majcu kad mi je bilo hladno." ,-iako mi treba nešto puno više od majce
pomislila sam i stavila na sebe preveliku majcu.
- "Pa je li taj tvoj stan blizu uskoro ili?"
- "Kuća je,i nebi se reklo da je baš blizu uskoro.Nismo prešli niti pola puta."
- "Ajme meni,noge me bole više." ,rekao je i sjeo nasred ceste,zbog čega je čovjek koji ga
je zamalo zgazio poludio i počeo vikat.
- "Aj dobro." ,nasmijala sam se.
- "Jeli to moguće? Ti se smiješ,a mislio sam da ću trebat i bacit se pod auto samo da išćupam jedan
tvoj smješak."
- "Pa skoro i jesi.I nije baš da se ja nikad ne smijem.Samo me malo sram kad nekoga tek upoznam,
kao i tebe."
- "Aha,sad mi je lakše.I možemo nastaviti." ,digao se s ceste ni ne gledajući ima li koje auto,te ga
je jedan opet skoro pregazio.
- "Ti baš nisi normalan,a?Ako ovako nastaviš poginit češ."
- "Ja nemogu poginut."
- "Što bi ti to trebalo značit?! Svi mi jednom umremo,neki očito prije,tko zna možda čak i sad kad skrenem
desno iza ugla.Tko zna što me tamo čeka,možda ništa,a možda i neka budala koja će me ubit."
- "Ma nemožeš umrijet."
- "O.K. Što god...Kako to misliš?"
- "Zaboravi,nije važno." ,skrenuo je pogled na cestu koja je vodila u mračni dio pokraj srušenog
restorana.
- "Nije te strah?"
- "Čega?"
- "Pa mislim,ovog puta koji vodi samo u mrak?"
- "Ne,zašto bi me bilo strah?"
- "Pa inače se ljudi boje raznih stvari kao što je mrak,ali vidim da ga ti nekako,voliš."
- "Volim i mrak i strah.Bez njih nema života,mrak mi pomaže da osjetim strah,a kad osjetim
strah znam da sam još uvijek živa i da mogu barem nešto osjetiti."
- "Znaš čudna si,to mi je baš lijepo na neki način."
- "A ti mi kažeš da sam ja čudna,sjedneš bez veze nasrid ceste dok auto ide prema tebi."
- "Ma,da,ali ipak imao sam dobar razlog."
- "Uh,jak ti je razlog.Nego kako to da te prije nikad nisam vidila?"
- "Tek sam se doselio ovamo,radije ne bi o razlozima.Znaš li neka dobra mjesta za izlazak?"
,vidjelo se da je promijenio temu ali sam je prihvatila.
- "Znam,ali ne idem baš često okolo,samo kod škole."
- "A jesu li i one ženske tamo svaku večer?"
- "Pa većina njih,zašto pitaš,sviđa ti se koja?"
- "Ma ne,nadao sam se da nisu,malo su dosadne."
- "A ne brini se imam ja svoje društvo,dvije su iz mog razreda i još tri iz druge smjene."
- "Eh,nakon onoga danas ne vjerujem da će me pustiti na miru."
- "Baš mi te je žao,sam si kriv." ,podrugljivo sam mu rekla.
- "A daj,nisam kriv što sam zgodan." ,počeo se smijati,a ja mu se pridružila.
Došli smo do moje kuće,ja sam stala a on nastavio hodati jer nije primjetio da
smo stigli.Pustila sam ga da ide,šuteći ispred svog dvorišta.Napokon se okrenuo shvativši da
sam ja stala.Smijući se potrčao je natrag.
- "Baš ti hvala što si mi rekla da smo stigli."
- "Nema na čemu,i drugi put."
- "Dakle,to je ta kuća."
- "Aha,večinom sam sama u toj kući pa mi je dosadno i poželim živjeti u zgradi."
- "Znam kako ti je."
- "I predpostavljam da češ se sad vratiti kući,ako znaš put."
- "Ma zapamtio sam ga.Vidimo se onda sutra navečer."
- "Da,nadam se."
Trenutak smo se samo smijuljili dok me on nije poljubio u obraz i rekao laku noć.
Nisam znala što bi pa sam samo rekla bok.Mahnula mu i otrčala kući.Bio je to malo neugodan trenutak,
ali opet,bila sam sretna.Ne mogu vjerovati da sam bila sretna.Napokon.

Prije bi rekla za ovo "Napokon" da je napokon gotova prica bang
ipak!
Mislila san ja na vas pa van preporucan da je kopirate negdi pa
procitate kad se "skinete" s interneta.
Malo je umobolesno pa molim djecu da ne pokusavaju to kod kuce!
eek lud bang

Što bi dala da san na njihovon mistu =(

Ali ova slika mi ne ide iz glave:

Ajme stalno se cudim Steveovom nosu smijeh

Kon-za slika:

Adrianeeeeeeeeeeeeee!

Jos je bia premrsav cry

I opet za kraj moj Janko:

Smatran da je ovaj post dovoljno dug pa iden ca! wave mah

- 23:29 - Komentari (57) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.09.2007.

E ljudi moji....nek me neko zakolje please?!

Oki-Doki
Moja nesrica se nastavlja!
Neki idiot mi je ukrao mobitel,tj. mobitel koji mi je Karla posudila
dok si ja ne kupim novi!
A taman san tribala za tjedan dana kupit novi mob a sad mi je mater rekla
da mi ga nece kupit ni za misec dana jer sad mora kupit dva mobitela...
Mislim mora samo Karli kupit,a meni ce priko firme kupit za 1 kn ...
Ali ljuta je pa zato nece kupi cry

Ajme ali ja san na samo 2 minute ostavila mobitel pokraj kompa u knjiznici
na glazbenom odjelu mad
I taj neki kreten mi ga je ukra!!!!!!!!!! burninmad
Posli me je nazva i prominija ka fol glas i reka da je Andrea,
a kako zna da san ja Andrea?! Da je to moj mobitel?!
Nigdi nije pisalo niti jedno ime koje zna,i mojoj prijateljici kojoj pise Big Đej
zna je da se zove Josipa?! headbang
A lipo cu ja sutra otic u gradsku i pitat ako mogu vidit na kamerama
jer znan da imaju posvuda kamere,a ovo im je vec drugi ukradeni mobitel u jedan dan?!
cry mad cry mad cry mad cry mad
I to nije sve! Jos je i sla neke odvratne poruke mojem caci i materi burninmad
A tu je i jos jedan dokaz jer u mojen mobitelu nigdi nije pisalo kako mi se caca zove i da mi je to caca
jer je u imeniku pisalo samo njegovo ime,sto znaci da je to netko ko me stvarno zna...
A ja znan da nitko ko me mrzi ne zna kako mi se caca zove ili barem moje pravo ime,
tj.svi me poznaju po mom nadimku.......

Kako cu se ja sad dopisivati sa legendama koje volim cry
Tj. Karlom i Žabom

Ah evo i obecala san svojoj Karlici (buducoj kako bi rekla piskinji smijeh )
da cu joj objaviti priču koja je bila inspirirana mojim dogadajem!
Pa ovako to izgleda:

DON`T CRY

Svirajući gitaru i slušajući pjesmu "Don`t cry",svoje ne tako
omiljene grupe Guns `n` roses,Akira se pokušavala osloboditi onoga
što joj je prije nekoliko dana zarobilo um i poput neprijateljskih
lisica stegnulo srce,gušeći ga u vlastitoj tuzi i žalosti.
Davala je gotovo sve od sebe da zaboravi,da se oslobodi i poput ptice
poleti ka nebu preplavljenom srećom,srećom koja je prije ispunjavala
svaki dio njenog bića i koja joj je na lice neprestano stavljala
smiješak,srećom koju,znala je,još dugo neće osjetiti.Iako je željela
sve zaboraviti,jedan mali dio njene duše u tome ju je sputavao,
boreći se protiv toga da bol i jad odu,misleći da je tugovnje jedino
što je je preostalo.U glavi je prevrtala događaje;Dinovo pričanje o
njemu kao dobrom i dragom,ujedno i zabavnom i simpatičnom dečku,njen
sms kojim ga je pozvala u kino,sjaj u njenim očima kada je pristao i
nada da je drukčiji,bolji,razočaranje koje je osjetila kada se nije
pojavio,tračak nade u njenom srcu kada je sve objasnio,beskrajna tuga
koju je osjećala i praznina koju je bol sve više ispunjavala kada je
shvatila da je sve bila samo pusta laž,da je sve ovo vrijeme od nje
pravio budalu,praveći se da mu je barem malo stalo do nje,a zapravo ju
je blatio i ismijavao,smatrajući se facom iskorištavajući nevino srce
jedne djevojke...NJENO nevino srce...Srce koje mu se odlučilo cijelo
predati voleći ga onako kako on to nikada neće znati.Voleći ga
iskreno...Istovremeno,osjećala je grižnju savjesti jer nije dopuštala
svojim prijateljima Dinu i Astrid da je,svojim riječima utjehe,
odvedu do svjetla na kraju tog mračnog tunela jada njenog srca kako su
to samo oni znali.>>Kako su to samo oni htjeli...<<,mislila je.Njen
osjećaj krivnje pojačala je činjenica da se izderala na Astrid kada joj
je dojadio njen pogled na svijet kao mjesto puno beskrajne sreće,
ljubavi i topline,koju je pronazila u,za Akiru,tako banalnim stvarima,
poput kapljica rose koje se njišu na vlatima trave,pozdravljajući i
zahvaljujući se zori i prvim zrakama sunca.Ipak,jednim se dijelom
divila njenoj volji i snazi da,unatoč svemu,na sve gleda pozitivno i
da joj osmijeh uvijek krasi lice.Astrid joj je bila poput sestre koju
nikad nije imala,i znala je da joj je samo pokušavala pomoći,i zato je
njena krivnja iz trenutka u trenutak postajala sve veća i veća,želeći
izbiti van iz nje,poput ptića koji želi napokon izaći iz ljuske jajeta.
Odjednom joj je pogled pao na sliku nje i Astrid na plaži (koju je
snimio Dino) na noćnom ormariću.Gledala je lica dviju sretnih djevojaka
s osmijesima od uha do uha,iz kojih je zračila nevjerojatna energija,i
nije mogla vjerovati da je to nekoć bila ona.
>>Bože,pa moj život se petvorio u besciljno lutanje stazama boli i
Očaja na koje me usmjerio taj kreten,koji se usudio povrijediti me,
tjerati me na razmišljanje što sa mnom ne valja,time spuštajući moje
samopouzdanje na minimalnu razinu,i zatvoriti mi oči pred onima
koji me zaista vole,pred onima koji su stajali pokraj tih staza,i
usmjeravali me na pravi put,put kojim su i oni htjeli koračati,ali ne
bez mene...< vratile u njen crno-bijeli svijet.Shvatila je da je umalo napravila
najveću pogrešku u svom životu,da je skoro otjerala sve oko sebe i
ostala sama.Brzo je navukla svoje nove marte,novu crnu jaknu (utjehu je
tražila i u kupovini,samostalnoj) i izjurila van,te brzinom svjetlosti
otrčala do Astridine kuće tražeći oprost.Nakon što je pozvonila,vrata
joj je otvorila upravo Astrid.Akira joj se bacila u naručaj,i ne
mogavši se suzdržati,suze joj kliznu niz obraz,poput potočića koji
padaju niz padine malog brdašca,prašeći svom snagom i sustižući jedan
drugoga.Kroz suze je molila svoju najbolju prijateljicu,svoj najveći
oslonac da joj oprosti.Ova ju je,također u suzama,još jače zagrlila,
time joj želeći reći koliko joj je falila i koliko je bila zabrinuta,
te kako je spremna nastaviti ondje gdje su stale prije nego je patnja
zavladala njenim
životom.Na licima obje djevojke pojavio se osmjeh sreće i olakšanja
koji će im zauvijek ostati urezan u srce.Kada su se pribrale,Akira je
zamolila Astrid da s njom ode do Dinove kuće.Tamo se odvijala slična
scena;Akira se bacila u naručje svom prijatelju roneći suze u njegovu
majicu,a on i Astrid su je zagrlili ne želeći je nikad pustiti.U tom
beskrajnom trenutku,troje prijatelja je ojetilo kako ih nevidljivi konac
povezuje.Dino joj je maknuo kosu s uha i tiho i nježno joj šapnuo:
"Don`t cry...",te je još čvršće,i sa još većim žarom zagrlio...

rofl rofl rofl rofl rofl rofl rofl rofl rofl
NAPOMENA:Karla ne voli pismu Don't cry.........
Btw.Akira bi tribala biti Ja,Astrid Karla i Dino Žaba XD hahahahahahaha
Ali ju je ipak sa mnom poslusala 500 puta lud rofl
A sad jedna jos lipsa pisma:

A jucer ja dosla kod profesora na gitaru kad ono on mene pita zelin li naucit svirat Don't Cry?! hehe

I hvala Žabi sto mi je posudia CD! kiss rofl rofl rofl

Nego ovaj...........killajte me...............
ups mislila san kommajte ali more i ovo prvo.....

I pitam se oce li mojoj nesrici ikad doci kraj??!!!!!!!! cry cry cry

Will I be happy again?! cry
Ali when?!

XD

- 13:30 - Komentari (70) - Isprintaj - #

utorak, 04.09.2007.

Everything sucks, nešto loše,nešto loše,nešto loše.............. =( :< :(

Možete mislit koliko san tužna kad JA,mislim JA!!!! Slušan
ovu pismu: !?!?!?

Ali ono mislim, JA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry

tuzan tuzan tuzan tuzan tuzan tuzan tuzan tuzan tuzan tuzan tuzan
Nema tog tužnića koji može iskazati moje razočaranje!!!!!!!!!!!!
I ne, nije to zbog škole................
Da bar je, ovo je nešto za mene puno gore....................
cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry
nešto loše,nešto loše,nešto loše,nešto loše,nešto loše,nešto loše,
nešto loše,nešto loše,nešto loše,nešto loše,nešto loše,nešto loše

To su bile njegove riječi cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry
I mislila san da je drukčiji............................................
A glupa li san.............................................................
Karla trči vamo i zagrli me, a fuckin shit
u zadnje vrime tj. dva tjedna,svako malo iskrsne nešto
zbog čega se rasplačem........
Ajme..........................
Stvarno mi se sve okrenilo naopako...............
Ali,Žaba reka si da nije takav!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ajmeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
Ali kako san ja glupa........................
I zadnji put san obećala da neću više.................
I naravno morala san ja!!!!!!!!!!

Mislim pa što da san toliko zbunjena na bicikli????!!!!!!!
Svejedno za to,to je i bilo smješno...........
Ali ono šaputanje,to je bilo ono "Nešto loše"?

Ugl. Ja san pročitala jednu cilu prekrasnu knjigu samo da nemislin o
tome................
I krenem ja danas u grad,kako bi skrenila svoje misli,razmisljam o knjizi i
kakav bi mogao biti sljedeci nastavak...........
Kad prolazin ja isprid vrata onog parkiralista kod robne kuće,
a ono na pješačkom se zaustavi jedan ogromni crni "Đip"
sa registracijom!!!!!!!!!!!! :::::::
ZD PERICA

Ono mislim ??????????????????????????????????????????????????????
Ja san poludila............
Ali to nije sve!!!
Čitala nama danas prof. Rados popis lektire...
I kaze ona,ovo vam je zadnja tj. deseta knjiga:
DNEVNIK MALOG PERICE
?????????????????????????????????????????????????????????????????

A i bar mi je moga rec istinu zasto nije dosa onda,
nego mi laže i da ja pomislim da je jos luđi...................
I znate u koliko san uri jučer zaspala
samo da ne razmišljam više.........
U 9 i 10 ono mislim???????????!!!!!!!!!!!!!!!!
Ali JA!!!!!!!!!!!
U 9 i 10.......ajme meni.........
cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry

ON JE TAKVA BUDALA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
GRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR
AJMEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE
SAZNALA SAN STO JE TO NESTO LOSE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
AJMEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE
NEMOZE NI NORMALNU UVREDU SMISLIT, A NARAVNO KAD PROLAZI S 2.9!!!!!!!!!!!!!!!!
AJMEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE