Putevima čudnosti moje

četvrtak, 04.01.2007.

Razlog ili definicija?

- A zašto ti njega voliš? - ...puklo je pitanje k'o grom iz vedra neba. Gledala sam prijatelja koji je ovo izvalio po principu „lupi i ostani živ“ i sve sam si nešto mislila da je popil koju više ili jednostavno pokušao biti duhovit. No, u njegovim očima pitanje je i dalje pulsiralo, čekajući odgovor.
Pa on Te u stvari ni ne poznaje jer, da nije tomu tako, pitanje mu ne bi ni zaiskrilo u mozgu a kamoli poteklo s usana. On, koji je s tobom podijelio toliko priča da bi se zbilja, fina knjiga dala napisati.
Po kojem receptu se ljudi uopće vole? Jel' to ono kad nekog vidiš prvi put pa ti se svidi njegov omijeh ili boja očiju, pa se nađete na kavi, pa na drugoj kavi, pa kino i pokoja šetnjica, pa skužite kako vam je baš super držati se za ruke a i zagrljaj je nekak topli, onda padne prvi sex, pa drugi, peti, onda saznaju frendovi, pa prva susjeda njezine mame i druga teta tvoje mame, prvi ručak kod tvojih, Božić kod njenih, zajednički godišnji, jesenje zaruke, proljetna svadba...bebač...drugi bebač... I onda, kod većine veza ljudi koje poznam, pojam ljubavi se u stvari svodi na naviku. Ljudi su skloni navikama... da ne bi bilo zabune, ni ja nisam bila imuna na njih. Doduše, ostale su one sitne: odlazak istoj frizerki, kupnja u istim dućanima...navike koje čine ugodu a opet ne donose jednoličnost. Ljudi jednostavno nemaju muda iskočiti iz te svoje zone komfora kad je veza u pitanju. „S njom/njim mi je dobro, poznajemo se u dušu (je li?), a te „trzavice“ ionako imaju svi ostali“. Bolje vrag kojeg poznaš od vraga kojeg ne poznaješ. Bolje izvjesan pakao nego neizvjesan raj. Sjećam se jedne situacije prije par godina...frend i ja smo zalazili u jedan birc u Zapruđu, odlična škvadra, najbolji ness u gradu, mjuza za prste polizat...i ona. Prekrasna brineta, manekenski tip, jedna od onih žena koje iskaču iz mnoštva. Oko nje uvijek neki macho frajeri, barem su oni mislili da su macho, ona uvijek skockana, dotjerana...ponekad sam se pitala kako ta žena izgleda u jutro, kad se probudi, bez šminke i skupe opravice. Daklem, taj moj frend je pasao oči na njoj, uzdisao svaki put kad je vidi i patio. Uz obaveznu primjedbu : To jebu samo odlikaši, ovakvi kao ja nemaju šanse. Ne, ziher ni nemaju stari moj, ako ne pitaju.... Jednu večer smo, po ko zna koji put, grijali fotelje u tom našem brlogu, kad je ušla Ona. Frend se ukočio, već sam se spremila na njegove uzdahe i čeznutljive poglede, kadli... on se diže, prilazi joj, šapće nešto na uho i gle, cura se osmjehuje, diže sa stolca i odlazi s njime van. Kratko mi je u prolazu dobacio pogled i osmijeh kutom usana. Nisam ga ni vidjela ni čula par dana a onda je stigla sms poruka: Pitao sam... Danas su sretni roditelji male Brune, djevojčice koja ima njezine oči i njegovu tvrdoglavost.

Nije li ljubav kad ti dan s nekim nije navika nego još jedna puzzla u vašoj slagalici? Nije li ljubav kada u odrazu očiju onog koga voliš vidiš samo sebe makar se nalazili na najprometnijem mjestu na svijetu? Nije li ljubav tek lagani dodir prstiju po tvojoj ruci dok mu dodaješ knjigu ili tek samo popravljaš šal? Nije li ljubav ona prekrasna šutnja u kojoj pogledi govore sve ono za što bi riječi bile presiromašne ili grube čak? Ne znači li ljubav onaj zagrljaj što ti donosi mirnoću sna? Nije li ljubav vjera u djela osobe koju voliš i hod po stazi koja nije samo njegova nego vaša? Ljubav je prepoznavanje sebe u onome koga voliš, vjera da si mu sve ono što i jesi sebi. LJUBAV.

E da, prijatelju moj sa početka ove priče.. ako ti ne znaš zašto Ga volim, čemu ti uopće objašnjavati... kad počneš voljeti, shvatiti ćeš...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv