DOP_grupa_Izzy https://blog.dnevnik.hr/izzy-dop

utorak, 24.11.2020.

ThisAbles – Invalidnost je problem društva, a ne osobe

Termin invalidnost se odnosi na različite vrste i stupnjeve oštećenja, teškoća ili smetnji, odnosno nepravilnosti u području fizičkog, psihičkog, psihofizičkog i socijalnog razvoja. Projekt ThisAbles je zamišljen kako bi se ljudima s posebnim potrebama omogućilo uživanje u kvaliteti života koje pružaju IKEA proizvodi. Kao dio svoje vizije da stvori što bolji svakodnevni život za što više ljudi IKEA se udružila s neprofitnim organizacijama, specijaliziranim za stvaranje posebnih rješenja za populacije s posebnim potrebama i invaliditetom Milbat i Access Israel te su razvili novu i revolucionarnu liniju proizvoda koja premošćuje nedostatke postojećih IKEA proizvoda i ljudi s posebnim potrebama koji pripadaju toj populaciji.

Kako je IKEA-i bilo važno stvoriti maksimalan pristup proizvodima za osobe s posebnim potrebama kako bi im se olakšala svakodnevnica tako je i na nama, njihovoj lokalnoj zajednici zadatak da im pomognemo olakšati život. Dakle, lokalna zajednica između ostalog ima ulogu, odnosno zadatak gradnje okruženja primjerenog za sve, a posebna se briga mora voditi o ranjivim skupinama građana kojima se zbog različitih stigmi prema njima stvaraju poteškoće u njihovom životu. Velik je broj onih koji ne razumiju i nisu osvješteni tuđih problema, a pogotovo je izražena diskriminacija prema osobama s invaliditetom. Da bi se osobe s invaliditetom prihvatilo kao sebi ravne treba početi s edukacijama usmjerenima prema smanjenju diskriminacije i mržnje, a prihvaćanju različitosti već od najranije dobi, odnosno od osnovne i srednje škole. Iz tog je razloga tiskan i Bonton za bolje razumijevanje osoba s invaliditetom koji se mladima besplatno dijeli u osnovnim i srednjim školama, na fakultetu te građanima u sklopu edukativnih radionica.

Invalidi su diskriminirani od najranijih početaka društva jer se takve osobe smatralo nekorisnima jer nisu bile u stanju sudjelovati u aktivnostima važnim za preživljavanje te ih se smatralo teretom. Taj se stav netolerantnosti i diskriminacije nastavio skroz do humanizma i renesanse koji pažnju usmjeravaju na čovjeka i njegove ovozemaljske potrebe pa su i invalidi postali priihvaćeniji u društvu. S obzirom da smo mi došli puno dalje od tih vremena i živimo u vremenu ubrzane digitalizacije i napredne tehnologije koja svima olakšava život pa tako i invalidima stvarno bi bilo društveno odgovorno da se prema invalidima počnemo ponašati kao sebi ravnima i u različitim projektima razmislimo kako njima olakšati i unaprijediti život te ih puno više uključiti u društvo. Uzevši u obzir vrijeme u kojem živim i stvarno bi bilo u redu da postanemo društvo svih njegovih članova, društvo ljudskih prava i socijalne pravde te društvo pluralne demokracije. Ako je to mogla napraviti multinacionalna kompanija onda stvarno možemo i mi pojedinci jer mijenjanje svijesti pojedinca ima veliki utjecaj na sveopću zajednicu.

24.11.2020. u 07:09 • 8 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 09.11.2020.

Što je društveno poduzetništvo i zašto je važno?

Za početak definirajmo pojam društveno poduzetništvo i kako se ono razlikuje od "običnog" poduzetništva. Društveno poduzetništvo predstavlja poslovanje temeljeno na načelima društvene, okolišne i ekonomske održivosti, kod kojeg se stvorena dobit ili višak prihoda u cijelosti ili većim dijelom ulaže za dobrobit društva. Unatoč postojanju i ostalih definicija, u svakoj se od njih spominju pojmovi kao što su društvena svrha, održivi razvoj i inovativnost koje društveno ili drugim nazivom socijalno poduzetništvo objedinjuje. Ciljevi društvenog poduzetništva, uz navedene termine, obuhvaćaju i realizaciju strateških ciljeva, borbu protiv siromaštva, zapošljavanje, stvaranje novih proizvoda, ostvarenje tržišne konkurentnosti, očuvanje sredstava, vrednovanje baštine i bioraznolikosti te unapređenje kvalitete života poslovanjem za opću dobrobit društvene zajednice.

Ovakav je tip poduzetništva, posebice u današnje vrijeme, iznimno važan s obzirom na to da djeluje kao dio ekonomskog sustava te, sukladno tomu, sadrži različite metode rješavanja društvenih problema, odnosno problema s kojima se suočavaju socijalno ugrožene i zapostavljene zajednice. Važno je istaknuti da se navedenim načinima ne pokušava ostvariti profit u prvom redu, kao što je slučaj kod drugih oblika poduzetništva, nego pozitivno utjecati na društvo u cjelini i pomoći mu da ostvari svoje prioritete i potencijale te, na kraju krajeva, život dostojan svakog čovjeka.

Unatoč postojanju brojnih organizacija, kao što su trgovačka društva, potrošačke ili kreditne unije te organizacije civilnog društva, koje na ovaj ili onaj način djeluju po principu društvenog poduzetništva, sam njegov pojam predstavlja relativno nov način poslovanja u svijetu. U Hrvatskoj se pojam upotrebljava tek desetak godina te se još uvijek ne može reći da je visoko razvijen i svjesno primjenjivan u praksi. Nadalje, potrebno je spomenuti kako se društveni poduzetnici suočavaju s teškoćama nedostatnih financijskih sredstava i znanja o pokretanju, upravljanju i održivosti poslovanja, prevelikoj ovisnosti o donacijama, nepovjerljivost ulagača i bankarskog sektora za kreditiranje i zajmove. Stoga, predlažemo jedan zanimljivi TED talk u kojem se govori o pet ključnih stvari za uspjeh u društvenom poduzetništvu https://www.youtube.com/watch?v=Pl8c5ooHfWs.

Zaključno, što mislite o društvenom poduzetništvu? Hoće li se ovaj oblik poduzetništva sve više primjenjivati u budućnosti?


09.11.2020. u 12:16 • 5 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 26.10.2020.

Veliki čovjek

Prošli tjedan smo u sklopu kolegija Društvena odgovornost poduzeća govorili o poduzećima, tj. o njihovom osnovnom cilju, ulozi u društvu, vođama, utjecajima itd. Spomenuli smo mnoge poznate osobe kao što su Donald Trump, Jeff Bazos, Pablo Isla i druge. Uz svjetski poznate osobe, spomenuli smo i jednu osobu iz Hrvatske. Skoro nitko od prisutnih nije znao niti je čuo za tu osobu, doktora Pavla Miletića.

Dr. Pavle Miletić rođen je 1920. godine. Bio je doktor medicinskih znanosti. Cijeli život radio je u Imunološkom zavodu proučavajući anaerobne viruse. Kroz život je više puta bio nagrađivan za svoj rad.
Skromno je živio i bio potpuno posvećen poslu. Nikada nije išao na godišnji odmor, a i po odlasku u mirovinu, nastavio je s radom u Imunološkom zavodu. Cijeli svoj život posvetio je nesebičnom radu za zajednicu.
Doktor je cijelu svoju životnu ušteđevinu od 312.000kn darovao Hrvatskim autocestama za gradnju autoceste Zagreb – Split. Također, svaki mjesec je odvajao četvrtinu svoje plaće za javno dobro, izgradnju autoceste. U HAC-u su prvo bili zbunjeni i odbili uplatnicu jer na tako nešto nisu navikli. Nikada do tada nije se dogodilo da je pojedinac dao svoju privatnu imovinu, novac, za javno dobro.
S obzirom na takav čin, tadašnji premijer Ivica Račan pozvao je dr. Miletića na svečano otvaranje dionice autoceste od Udbine do Zadra.
Bio je osoba koja je vjerovala u važnost kvalitetnog razvoja cestovnog prometa. Smatrao je da svi dijelovi Hrvatske moraju biti dobro prometno povezani.

Kada čujemo ovakvu priču, zapitamo se zašto ništa do sada nismo znali o takvoj osobi. Uvijek su nam u centru pažnje javne osobe kao što su pjevači, glumci i političari, a većina zanemaruje one koji cijeli život rade vrijedno i u tišini. Da nije bilo doktora Miletića i njegovog nesebičnog čina, tko zna kada, tj. koliko godina nakon bismo imali napravljen dio autoceste od Udbine do Splita.

Nakon svega spomenutog, postavljamo pitanje zašto je dr. Pavle Miletić ovo napravio? Je li to bila odluka vrijedna poštovanja? Mislite li da je ispravno postupio? Koliko bi naše društvo u cjelini napredovalo kada bismo svi nesebično pomagali državi u kojoj živimo?


https://www.youtube.com/watch?v=vd92KuT3FbQ

26.10.2020. u 18:23 • 8 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 12.10.2020.

The Corporation

Ovaj tjedan smo u sklopu kolegija Društvena odgovornost poduzeća pogledali film The Corporation. Dokumentarni film profesora Joela Bakana istražuje prirodu, evoluciju, utjecaj i moguću budućnost korporacije modernog doba. The corporation na surov i brutalno iskren način prikazuje razvoj velikih korporacija sa pravnog i moralno prihvatljivog aspekta. Kroz film možemo primjetiti kako korporacije stavljaju na prvo mjesto svoju korist i profit dok uvelike zanemaruju čovječnost radnika u njihovim tvornicama, kao i ekološku održivost iako se mnoge vode upravo tim načelima. Međusobna korporativna komunikacija također pomaže korporacijama u njihovoj manipulaciji nad društvom u svrhu ostvarivanja međusobnog profita.

Zanemarivanje tuđih osjećaja, nemogućnost održavanja dužih odnosa, neuračunljivo ponašanje, konstantno laganje drugih, nemogućnost prihvaćanja krivnje, nemogućnost prihvaćanje određenih društvenih normi i slično nisu kliničke karakteristike samo psihopata, već i korporacija. Kako bi se "klinička slika" korporacija promijenila potrebno je pronaći naći za održivom proizvodnjom kojim bi sačuvali okolinu odnosno resurse. Osvješćivanjem kupaca o društveno odgovornoj kupovini čini se prvi i najveći korak ka većoj promjeni. Kupac svojom odlukom ima mogućnost utjecati nad sudbinom korporativnih lanaca koje se moraju prilagoditi ili će se suočiti sa problemom manjka potražnje. Nažalost kupci često nisu svjesni koliko su njihove odluke važne, a nerijetko su i neinformirani o načinu poslovanja korporacija. Potrebno je stvoriti negativnu sliku u društvu o organizacijama koje ne posluju odgovorno i tako ih jednostavno natjerati da postanu odgovorni ako žele opstati na tržištu. U interesu samih organizacija bi se trebala usaditi ideja da proizvode koje proizvode i prodaju moraju biti certificirani kao sigurni, poželjni i dobri za potrošače bez negativnih posljedica na okolinu.

Poduzeća poput Burson-Marstellera je etično angažirati dokle god ih se ne koristi isključivo u svrhu laganja i obmanjivanja javnosti. Pošteno poslovanje, društvena osjetljivost i zaštita prirode koriste se kao konkurentska prednost u svrhu stvaranja dobrog imidža. Međutim, postoje dva načina kako se stječe takva prednost. Prvi je dosljedna primjena društveno odgovornog poslovanja, a drugi je onaj znatno jeftiniji - greenwashing. Greenwashing je opasno i neodgovorno ponašanje koje u konačnici sabotira održivi razvoj i brigu za okoliš. To je pojam koji opisuje zloupotrebu zelenog imidža isključivo radi profita kompanij.

Iako su od 2004. kad je film izašao neke preinake napravljene, to i dalje nije dovoljno. Ovakvu situaciju treba ozbiljno shvatiti te bi država, mediji i društvo općenito trebalo vršiti veći pritisak na korporacije kako bi počele osim profita gledati i druge vrijednosti, a ponajviše čovjeka, koji čini osnovu njihovu proizvodnje.

12.10.2020. u 22:37 • 6 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi