izvornade

Zove me prijatelj iz drugog grada i polako priča životnu priču jedne obitelji. Na kraju kaže «pomozi ako i kako možeš». Rekoh «reci gospođi da me nazove, pa da vidimo što se da napraviti».

Kroz petnaest minuta nazove me gospođa i krene sa svojom životom pričom. Rekoh, gospođo oprostite, nemojte trošiti novce na telefon već mi recite kad možete doći. Recite vi kad vama odgovara. Kroz 45 minuta dolazi gospođa preko 60 godina starosti u vidno trošnoj i besprijekorno čistoj jeans odjeći. Osmijeh joj je na licu veoma težak, nada joj iz očiju iskri, a teški korak pokazuje težinu života kojeg prolazi u zadnjih 10 godina.

Gospođa je krenula sa svojom životnom pričom. Ona i suprug sada žive u podstanarstvu s najstarijim unukom. Imaju su sina jedinca koji se oženio prije 10 godina, odnosno u roku tri dana je upoznao djevojku i odlučili se vjenčati. Ona iz prvog braka ima kćer. On se bavio privatnim prijevozništvom, ali je sve propalo dvije godine nakon ženidbe. U međuvremenu se mladi bračni par rastao, ali su nakon nekog vremena odlučili opet zajedno živjeti i to u vanbračnoj zajednici. U proteklih 10 godina rodili su sedmero djece, nigdje ne rade i veoma loše se odnose prema djeci. Mladi bračni par je veoma tukao svoju djecu, higijenski nije vodio pažnju o njima i ukratko veoma se loše odnosio prema svojoj djeci. Toliko loše da su baka i djed tražili i dobili starateljstvo nad najstarijim unučetom a za ostalu djecu su ishodovali 24h nadzor socijalne službe. A to znači da socijalni radnik ima pravo u pol noći i u pol dana doći u njihovu kuću i zatražiti da vidi u kakvom su psihičkom i fizičkom stanju djeca. Ako se ukaže sumnja da postoji modrica na djetetu i da je ta modrica nanesena od strane roditelja tada će roditelji izgubiti skrbništvo nad djecom.

Sin i snaha su se toliko zadužili da su njegovi roditelji prodali kući kako bi podmirili dugove mladog para. Od ostatka novca i nešto kredita kupili su skromnu kuću na selu. Roditelji u idućih nekoliko godina nastojeći pomoći mladom bračnom paru i da unučad preživi, sebe dovode u poziciju da prodaju i ovu kuću. Sada u starijoj životnoj dobi djed i baka su podstanari i imaju 800 kuna prihoda mjesečno. A o njihovim bolestima ne bih govorio.

Kao i u ovom slučaju ponekad se pitam zašto su neki ljudi roditelji, a ne žele svojoj djeci pružiti niti ono najosnovnije za život. Ali ovoliki životni apsurd nisam vidio, roditelji do krajnjih granica brinu i uzdržavaju sina, snahu i unučad. A sin 38g i snaha ne žele raditi već leže kod kuće i ne brinu se da li djeca imaju jesti, ne brinu o njihovoj higijeni, kad trebaju ići u školu . . .

A ja i brojni drugi ljudi sanjamo o danu kad ćemo ući u brak i biti presretni roditelji koji imaju čast i sreću da svoje plodove ljubavi, svoju djecu, svoje male anđele obasipaju i njihov život zalijevaju MOREM LJUBAVI!!!