|
joj kako ču se smijati sebi za koju godinu..
joj kako nevolim što se mjenjam..
joj,joj što smo si sve preživili..
joj što volim mamine torte, sve mamino.živjela mama..
joj što mi hrvatski narod imamo milion nepotrebnih rječi.. kakva je to rječ joj.. ili uzvik,što je to??
ma,proče te to..to je faza..moraš imat nešto čega češ se držat..
netko ima skejt,netko ima crne majice,netko ima maškare,netko depresiju,ali što je najbolji izbor da se držiš toga a da se kad dođeš u koje godine najljepše sječaš svog djetinjstva?ja se nebi htjela sječat da sam bila nekakav metalac ili da sam imala plavu kosu i male sise.. neznam. htjela bih možda plesat. to je lijepo..triatlon me više ne drži toliko,ne.. sječam se previše boli.. a opet neznam dali bi nastavila crtati kao i još milju ljudi biti neshvačeni umjetnik,lijepo bi bilo imati vremena za pse,za puno tih bića,ali trebala bi mi dva života ako želim i radit i posvetiti se njima..upravo tori cvili da mu dam torte..smješan je.kao mali mate.
joj..
joj kako je nostalgija zajebana stvar,naskroz..
joj što ti može nestati sve što te priječi u trenutku opajanja,sve je sasvim KUL.
joj lipo li je lipo li je.. na ormaru sunčat jaja..
joj što dugo nisam pogledala na orma..
gore se nalaze nekakvi plakati, neke stare zavjese i jedna kutija od kaladonta,sječam se toga..
joj bliži se taj dan kad upasti ču u stanje mirovanja, najpasivnijeg kretanja kroz oblake moje glupe drugove, nagrbit ču se,staviti kapuljaču, uporno pokušavati držati ruku u đepu dok torijeva uzica je nateže i izvači na onu mrzlu hladnoču.mrzlu hladnoču,da..
kada če moj mačak opet obuči crveni kaput sa dolčevitom(ima li to nekakav taklijanski naziv?)
joj.. doči če onaj podrum i kiše i nabrajat ču u glavi dane i zgražavati se sama sebi,koliko sam odmaknula od sebe,koliko?
joj ići ću na grob od mališana mojih, ostavit ču im cvjetič koji,vidjeti dali se drže oni skupa, dali si pomažu do smrti druge..
joj kako je meni ovo ljeto dobro.. sad mi nije uopče naporno jer se ne brinem.. di ču,šta ču..
svaki put sama sebe iznenadim gdje se nalazim.. zbilja fascinantno!nadasve!
spuštajući se u kompleksu tobogana u švicarskoj, jureči krpz crni tunel na žutom okruglom napuhanom krugu prošlo mi je glavom da sam možda pretjerala.. da volim pretjerivati..
stani na loptu,rekla mi je mama..
joj majko pa odavno nismo igrali se..
joj sječaš li se kako si trčala za mnom u onom malome parku sa padelicom punom meko kuhanih jaja nebili što pojela, ja voljela sam bježati ti,napunila bi mi usta,ja bi ih samo ispraznila pljunuvši i grohotom se nasmijala..
imamo kazeu tu majko još,onu tipično loše snimanu,di se svi smiju, i puše vjetar..
a neznam hoče li se ponoviti,neznam..
zanima me kada čemo doči u ono glupo stanje kada imamo mi dvajstikoju i odrasli smo skroz..sad se još mogu djetinjarit,pokušavam,trudim se,ide mi.. do 2 osnovne sam na bocu pila kakao. "joč".. hehe.. super je to bilo..
joj...
|
