petak, 30.06.2006.

i tice su se bojale



Vatromet je danas bio.
Dobila sam kartu za harteru.
Led mi se ne topi u boci.
Vruče mi je kao u švicarskoj onako kad nemožeš disat.
Ponosna sam na torija.
Morat cu sada sama zivjeti.
Bojim se toga,da..
Zelim zagrljaj jedne osobe..
Fali mi malko.
Želim I opet pjevati ružno frend is a four letter word..
Ne zanimaju me klimatski modifikatori I elementi niti nastavci za prezent pasivni.
Dali se ljudi osjecaju snaznijima kada su neljubazni?
Dali njihov posao na kiosku ih toliko pogađa da dvije cure koje mu najpristojnije dođu kupiti potrepštine ni u jednom trenutku pogleda u oči I ne uputi ni jednu riječ?! Skoro pa nijednu.. kad smo mu lijepo rekle “hvala,doviđenja” on nama.. “ko vas jebe..” hm.. ovaj svijet je otišo kvragu!
Utapalo mi piše.. J
Gledala sam stablo po noći.
I mjesec.
I oblake popodne.
Svaki dio dana su posebni skroz na skroz.
Zakljucila sam danas u autobusu da..Moja ruka podsjeca me na zmiju.
stubište mi paše ovih dana.
i sad je došlo jutro,ptice pjevaju.
TAKOĐER,želim vam ugodne ljetne praznike,ugodno ljeto općenito,godišnje sve.. aj idem zaronit I da me malko nema.

| 04:30 | Komentari (4) . .

<< Arhiva >>