01.07.2008., utorak

O vremenu i žurbi

1. srpnja 2008. Dosta je vremena prošlo otkad sam zadnji puta ovdje nešto napisao, preko mjesec i pol. A danas smo ušli i u drugu polovicu 2008. godine. Malo mi je teško za vjerovati da je već šest mjeseci prošlo od dočeka nove 2008. godine koja je još nedavno zvučala kao daleka budućnost. Za šest mjeseci već ćemo biti u novoj 2009. godini... Tko zna što će nam ona novoga donijeti... Još samo malo i druga godina fakulteta je iza mene. Naravno, trebat će u devetom mjesecu položiti još nekoliko ispita da bi se upisala treća, no nadam se da to neće biti veliki problem.
U isto to vrijeme dok razmišljam kako je brzo prošlo svo to vrijeme, čekam rezultate današnjeg ispita i svaki sat traje i traje... U podužoj pauzi između učenja za sljedeći ispit oprao sam suđe, a nakon toga odlučio da mi je bolje kupiti nešto za jelo negdje vani jer mi se ne da gubiti vrijeme na pripremu jela i ponovno pranje suđa. Dok sam išao u obližnji fast food, hodao sam uobičajenim brzim hodom iako mi se nikamo posebno nije žurilo. Vratio sam se, sjeo za stol i navalio na kupljeni cheeseburger i krenuo ga brzo proždirati iako nisam bio tako gladan. Nakon tri-četiri tako brza zalogaja zapitao sam se zašto mi se toliko žuri i probao se nekako natjerati da jedem polakše, no kad bi koncentracija odlutala, opet bi se vratio na staro. Uspio sam u tom naizmjeničnom brzo-sporo-brzo-sporo ritmu pojesti taj cheeseburger i nadam se da mi neće teško sjesti s obzirom na doba dana i način na koji je pojeden. Sad još malo opuštanja, iščekivanja rezultata i opet još malo učenja...
Kad dođe vrijeme za odmor, ovog ljeta, pokušat ću malo promijeniti svoje navike vezane uz tu stalnu žurbu. Koliko god bih volio otići na tečaj brzog čitanja (a potrudit ću se preko ljeta nabaviti knjigu na tu temu), ipak ću morati ponovno naučiti čitati polako jer već iz navike čitam tako da pogledom samo letim kroz članke u novinama, na internetu, itd... Nadam se da ću stići pročitati i nekoliko knjiga koje nisam do sada stigao, a valjda ću imati i više vremena nešto pisati ovdje, bez obzira da li to netko čitao ili ne. :) Zbog okolnosti, i ovo je napisano u žurbi, ali eto....
- 20:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.05.2008., ponedjeljak

Hrvatska - zemlja **anja

Krenulo je sa srednjoškolcima koji su iznenadili naciju svojim prosvjedom u kojem su se pobunili protiv državne mature koja se nakon dugo najavljivanja trebala primjeniti ovog proljeća. Sjedio sam na riječkom Korzu kada se slila rijeka bučnih srednjoškolaca i srednjoškolki s transparentima koje ipak nisam uspio pročitati, a nisam ni razumio što su vikali. Moram priznati da mi je, gledajući sa strane, sve to izgledalo prilično neorganizirano i besmisleno. Bilo je tu i mladih koji su u prosvjednoj "povorci" nosili boce piva, pa se mogao steći dojam kako su na prosvjedu samo da ne bi bili u školi. Uglavnom, na prvi pogled, riječki prosvjed maturanata izgledao mi je kao generalna proba za norijadu. No ipak, nisu radili nerede, no za svaki slučaj pratilo ih je i dvoje-troje policajaca koji, bar koliko sam ja vidio, nisu imali posla s njima. Neupućenom u cijelu priču oko državne mature, pomislio sam si zašto se bune tek sada, a cijela priča najavljena je još pred tri-četiri godine.
Ispalo je da su bili u pravu i nije me iznenadilo da se, samo mjesec-dva prije njene primjene, još uvijek ne zna što je zapravo ta državna matura, kako će izgledati i čemu će služiti. Iz tog razloga, svaka čast maturantima koji su odlučili izaći na ulice i (skoro sam napisao "pokrenuti Hrvatsku" - slogan HDZ s pretprošlih izbora, ako se ne sjećate) probuditi se iz pasivnosti, a isto tako i upoznati ostatak Hrvata s cijelom pričom kojom se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa predvođeno ministrom Primorcem hvali već dulje vrijeme. Svima je već poznato da je Primorcu trebalo samo nekoliko sati da poklekne i odgodi državnu maturu za godinu dana (hoće li to zbilja biti dovoljno vremena?!?). Ali, kao što je to i uobičajeno, krivnja se prebacila na druge. Ipak, srednjoškolci su postigli što su htjeli i u tome ih potpuno podržavam.
Kad sam idućeg dana pročitao vijest s tim sadržajem, pomislio sam kako smo trebali i mi, studenti, izaći na ulice i iskazati svoje nezadovoljstvo Bolonjom koja je isto tako ponos i dika Primorca, MZOŠ-a i cijele Hrvatske. Već ranije ove godine s kolegama s fakulteta sam razgovarao o tome kako bi trebalo napraviti prosvjed jer cijeli taj sustav nema veze s onime o čemu se priča. Nakon ovog srednjoškolskog prosvjeda, pogotovo budući je bio uspješan, u meni se ponovno probudila želja za glasnom borbom za svoja prava. Ali, razmišljao sam i o tome kako bi javnost gledala na prosvjed studenata odmah nakon prosvjeda srednjoškolaca.
No, već u petak, nakon prvomajske fešte, primio sam mail u kojem je bila obavijest o prosvjedu studenata najavljenom za srijedu, 7. svibnja, a bilo je i objašnjeno koji je povod svemu te koji su zahtjevi. Čitanje o cijelom nizu pravila Bolonjskog procesa, a od kojih sam jako malo iskusio u stvarnom životu, ponovno je u meni probudilo gorčinu i želju za buntom. Baš kao i kad sam lani u novinama pročitao da je MZOŠ dosadašnju implementaciju Bolonje ocijenilo solidnom trojkom.
Prošao je produženi vikend i započeo je novi tjedan, u mojem okruženju nije se puno pričalo o prosvjedu, no vidjevši da nitko u Rijeci nije uspješno preuzeo organizaciju u svoje ruke, poslao sam mail svim kolegama s mog fakulteta, ali i s ostalih, a s nekolicinom kolega s godine dogovorio sam se da ćemo izraditi i transparente. Neću se hvaliti, no moram priznati da mi nije bilo teško smisliti nekoliko dobrih poruka (bar ih ja takvima smatram :P) od kojih su neke bile i zapažene. Te srijede, prije samog prosvjeda, skupilo nas se četvero i u dva sata smo uspjeli napraviti nešto manje od deset transparenata.
Bojao sam se da cijeli prosvjed ne ispadne jako neorganizirano i nekulturno, no isto tako bilo me strah i da će odaziv studenata biti mali. No, kad smo stigli pred Erste banku vidio sam da se okupio sasvim solidan broj studenata; kasnije ih se odnekud pojavilo još. Prisutni su bili i mediji, pa su tako zabilježili i nas s našim transparentima koji su se tijekom narednih sati našli u rukama poznatih i nepoznatih kolega, upućujući poruke prolaznicima. Vrlo brzo zaputili smo se preko Korza, bučno i s transparentima visoko iznad naših glava. Stali smo kod fontana, a tamo je dvoje-troje studenata (koristeći megafon) pročitalo naše zahtjeve i mediji su napravili još fotografija. Budući živimo u vremenu mobitela i digitalnih fotoaparata, bilo je i puno studenata koji su odlučili i sami ovjekovječiti ovaj događaj. Krenuli smo dalje kroz grad, prema Rektoratu. Ovaj put meni je osobno bio najdojmljiviji dio prosvjeda. Prolaskom po ulicama, puno vozača trubilo nam je s odobravanjem, neki su otvorili prozore i "izbacili" podignute palčeve, ljudi s prozora su nas bodrili i pljeskali nam, a i sam pogled na ogromnu kolonu mladih, koja je zauzela cijeli prometni trak i vjerojatno napravila prometni kaos u dijelu grada, bio je impresivan i (ako se mogu tako izraziti) veličanstven. Put od Korza do Rektorata relativno je dug, no čini se da nikome nije bio problem uspinjati se, a nisu se štedile ni glasnice. Kad smo konačno stigli na odredište, glasno se, ali ipak civilizirano, skandiralo pred zgradom dok su nas ugledne "face" gledale sigurno skrivene iza svojih prozora. Naposljetku, ipak su neki od njih izašli pred zgradu i direktno se suočili sa studentima. Iako su nam opravdano zamjerili to što nijedan od zahtjeva nije bio ranije upućen na njihovu adresu, da su obavljali svoj posao i kontolirali uvjete na Sveučilištu, i sami bi zaključili što ne valja i što treba promijeniti. Izgovoreno je puno beskorisnih riječi, no na kraju je ipak došlo do nekakvog konkretnijeg rezultata - u zgradu su na sastanak pozvani predstavnici s nekoliko fakulteta. A idućih dana na mom fakultetu održane su i tribine (doduše, nedovoljno najavljene) na kojima su studenti mogli iznijeti svoje probleme.
Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us
Velika većina studentskih problema ne može se, ni uz najbolju volju i znanje, riješiti preko noći, no nadam se da smo ovim prosvjedom ipak nešto i postigli. Ako ništa drugo, cijeli hrvatski narod mogao je vidjeti da bolonjska priča u Hrvatskoj nije tako divna kao što se priča, a također smo malo "prodrmali" nadležne i pokazali im da ne mogu baš tako lako, i bez posljedica, provoditi svoje eksperimente na nama.

(mala napomena: fotografije nisu moje djelo)
- 01:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

31.03.2008., ponedjeljak

Neka se čuje i naš glas!

Već niz godina našim političarima glavni cilj je uvesti Hrvatsku u Europsku Uniju i NATO savez. To su teme o kojima oni jako vole razgovarati i kojima pridaju izuzetnu važnost. Također donose i niz drugih odluka oko kojih se kasnije predomišljaju kad uvide da možda nisu bile dobre. Neki od primjera za to: nula promila (otkad je odluka uvedena, narod negoduje, a i političari nisu složni oko donesene odluke), rad nedjeljom (neko vrijeme bio je zabranjen, pa je ponovno dozvoljen, a sad ga opet planiraju zabraniti)... Neke druge odluke jednostavno nemaju smisla, kao Zakon o zaštiti osobnih podataka iz 2003. godine kojim JMBG postaje tajan, a upravo taj JMBG i dalje se itekako traži na raznim obrascima, a traži ga i sam Zakon o referendumu prema kojem birači trebaju upisati svoje ime i prezime, JMBG i osobno se potpisati.
Iz svega toga vidimo da naša Vlada i Sabor prvo donose odluke, a nakon toga razmišljaju o tome jesu li one bile ispravne ili ne. Isto tako, očito je da ih mišljenje naroda baš i ne zanima. Upravo iz tog razloga, treba podržati akciju potpisivanja peticije za pokretanje referenduma na temu ulaska Hrvatske u NATO savez.
Gledajući subotnji Dnevnik HRT-a saznao sam i činjenicu da će, ukoliko do referenduma dođe, to biti prvi referendum raspisan u Hrvatskoj nakon onog o samostalnosti Hrvatske iz 1990. godine.
Akcija potpisivanja peticije na temu ulaska Hrvatske u NATO pakt počela je ove subote, 29. ožujka, a trajat će petnaest dana, odnosno do subote, 12. travnja. Budući su naši političari odbili raspisati referendum, treba se za njega izboriti na način da se skupi deset posto potpisa od ukupnog broja glasača, odnosno oko 450 000 potpisa. Smatram da bismo trebali svojim potpisom pokazati da želimo da se čuje i naše mišljenje, odnosno da bismo i sami trebali odlučivati o sudbini nas i naše države. Stoga posjetite web stranicu www.natonareferendum.org i saznajte gdje možete potpisati peticiju.
- 00:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.03.2008., petak

Kad strojevi napadnu...

Posljednjih dana zbilja nemam sreće s tehnologijom. Za početak, "krepao" mi je mp3 player kojeg također koristim i kao USB memoriju. Ne radi se o nekom jeftinom smeću, već o Creative-ovom playeru Zen Micro sa 6GB memorije. Nakon dva dana sumnjivog ponašanja, prošle subote jednostavno je otkazao poslušnost i ne radi. Kad ga se upali, javlja "hardware problem" i ne postoji način da ga se nagovori da proradi. Pokušavao sam pritisnuti razne kombinacije gumbi, izvaditi bateriju na neko vrijeme, spojiti ga na kompjuter, pustiti ga da se malo "odmori"..no sve uzalud, neće i gotovo. Na samom uređaju nalaze se i neki podaci koje sam bio lijen prebaciti na kompjuter, a nakon posjeta HG spotu potvrdila se moja sumnja da ću bez tih podataka najvjerojatnije ostati zauvijek. Srećom, uređaj ima garanciju od dvije godine koja ističe u lipnju, tako da bar neću dobiti "po novčaniku", a u HG spotu su bili ljubazni i uslužni te su mi obećali popravak, tj. najvjerojatniju dostavu novog uređaja krajem idućeg tjedna ili početkom onog tjedna kasnije. Do tada, moram živjeti bez USB memorije i mp3 playera kojeg svakodnevno barem sat vremena imam "u ušima". Tako sam u sredstvima javnog prijevoza osuđen na prisluškivanje tuđih razgovora na mobitel i tračeve mlađe i starije populacije koji se (bar zasad) nisu pokazali zanimljivima. :P

Zatočen...
Iste kobne subote, par sati ranije, slušao sam glazbu na kompjuteru, a ona se odjednom stišala, pa ponovo pojačala, pa opet stišala, itd... Pretpostavio sam da su zvučnici dali svoje, što ne bi niti bilo previše čudno budući su u upotrebi već desetak godina. No, sljedeće iznenađenje dočekalo me kad sam poželio prekopirati nekoliko pjesama na hard disk, prilikom čega mi je javilo grešku. Još veće iznenađenje nastupilo je kad sam htio izvaditi CD iz CD playera, no on se tamo smjestio i jednostavno ne želi izaći. Opet sam pokušao raznim metodama, doduše glupim, ali najčešće takve stvari "pale" kod današnje tehnologije. Ugasio sam kompjuter, upalio, restartao, resetirao, no "ladica" CD playera jednostavno nije htjela izaći, a kompjuter više nije uopće htio prepoznati neposlušni uređaj. Danas sam pokušao primijeniti i malo sile i iščeprkati "ladicu" za CD, no nije mi to uspjelo pa sam odustao. Dakle, CD s prvih nekoliko albuma iz diskografije Iron Maidena još će neko vrijeme provesti zatočen u kućištu…

Uzvraćam udarac
Isprovociran raznoraznim nevoljama koje mi iz tjedna u tjedan sprema to računalno čudovište, odlučio sam se na potez o kojem razmišljam već duže vrijeme – formatiranje oba diska i ponovna instalacija Windowsa, Officea i drugih potrebnih programa. Iako sam u tom trenutku bijesa na računalo donio odluku da će za uskrsne blagdane i moje računalo doživjeti uskrsnuće, ipak nemam dovoljno vremena i volje za takav pothvat, pa neka on sačeka do idućeg vikenda (nadam se da se tada neće ponoviti ista priča). No prije samog početka "operacije", s diska treba pohraniti sve bitne mailove, kojih se u zadnjih pet godina zbilja nakupilo u Outlook Expressu, zatim treba spremiti razne linkove iz Favoritesa i još poneku sitnicu koje se trenutno ne mogu sjetiti, a moguće je da ću se nekih stvari sjetiti tek u trenutku kad već bude gotovo.
Svi ovi događaji motivirali su me na još jedan veliki pothvat za koji sam do sada bio previše lijen – iako sam itekako svjestan koliko bi bilo neugodno ostati bez gomile podataka koji se nakupljaju već godinama – akciju back-upiranja fotografija, dokumenata, filmova, softwarea i još koječega.
Nakon toga, "pročešljat" ću sve u potrazi za važnim podacima, pronaći (bar se nadam!) drivere za sve uređaje i pripremiti stroj za veliki pothvat idućeg vikenda… Sretno mi bilo! :)
- 17:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.03.2008., petak

Život s Internetom i bez njega

U mom životu Internet je prisutan otprilike od 2000. godine. Bilo je to vrijeme sporih modema, loše dizajniranih stranica, no tada su informacije s Interneta (uglavnom) bile pouzdanije nego danas kad velik postotak populacije ima pristup Internetu i mogućnost stavljanja raznih sadržaja. U to vrijeme na Internet se išlo rijetko, u večernjim satima (između 19 i 7) kada su cijene bile upola niže nego tijekom dana. Naplaćivalo se prema vremenu koje ste proveli spojeni na mrežu, a ne po skinutom sadržaju. Tako sam i ja imao naviku čitati tekstove s weba offline, a dok sam bio online imao sam naviku redovito nešto "skidati", iako je to u ono vrijeme trajalo puno dulje. Moglo bi se reći da sam s vremenom postao ovisan o Internetu i jednostavno često imam potrebu spojiti se na mrežu svih mreža, čak i kad nemam neki konkretan razlog za to. Isto tako, tijekom godina otkrio sam mnoge korisne stranice, zatim one koje su dobre za gubljenje vremena, a brzo sam shvatio i pravila što se smije kliknuti a što ne kako virusi i spyware-i ne bi napravili svoj posao i na mom računalu.

Dobre strane Interneta:
1. Na Internetu se može pronaći zbilja gotovo sve: Na engleskom jeziku je pogotovo lako naći gotovo sve što nekoga može zanimati, dok su sadržaji na hrvatskom, i sadržaji o "hrvatskim temama" još uvijek relativno skromni. Tako se na Internetu mogu pronaći apsolutno sve informacije o nekom filmu, albumu ili knjizi, a uz malo snalažljivosti se to može i skinuti (filmovi i albumi lakše od knjiga) ukoliko vas ne smeta ilegalnost vašeg djela. Mogu se čitati aktualne vijesti iz svih dijelova svijeta, saznati telefonski brojevi, adrese, poštanski brojevi, prognoze vremena, izvješća o stanju na cestama...........
2. Povoljno kontaktiranje s ljudima diljem svijeta: Otkad je Interneta, moguće je za malo novca biti u stalnom kontaktu s rođakom iz Australije ili prijateljem iz SAD-a, a možete i održavati vezu s curom koja živi u Njemačkoj kao što je to radio moj bivši cimer. Također, možete pronaći puno ljudi koji dijele vaše interese. Načini za ostvarivanje komunikacije su brojni: e-mail, news grupe, forumi, chatovi, ICQ, MSN, Skype, MySpace, Facebook, itd....
3. Mogućnost učenja: Uz sadržaje koji se plaćaju, ali koji su zato (najčešće) i vrlo kvalitetni, na Internetu je moguće pronaći materijale za učenje gotovo bilo kojeg područja: od ekonomije, ekologije ili zemljopisa, pa do sviranja gitare, kuhanja ili uputa za modeliranje balona.
4. Lakoća objavljivanja svog sadržaja: Svi oni koji su nekada sanjali o izdavanju vlastitog časopisa ili koji žele prenijeti neki važan sadržaj što većem brojem ljudi, pojavom Interneta došli su na svoje. Brzina i lakoća prijenosa željenih informacija je veća nego ikad, kao i broj i rasprostranjenost ljudi koji vašem sadržaju mogu pristupiti.
5. Kupovina i plaćanje računa: Pomoću Interneta moguće je iz udobnosti svog doma platiti račune za struju, vodu, telefon i Internet, a isto tako i kupiti gotovo sve što vam padne na pamet, od knjiga i postera do sportske opreme.
6. Zabava: Uz pristup Internetu doista se lako zabaviti. Na raspolaganju je niz igara koje se besplatno mogu igrati online, mogu se gledati razne fotografije, crteži i video sadržaji, čitati vicevi, horoskopi......

Loše strane Interneta:
1. Nepouzdanost informacija: Na Internetu se može pronaći gotovo sve, no zbilja treba s rezervom uzimati sve silne informacije koje su nam na raspolaganju. Bilo tko može staviti neki sadržaj na net, pa stoga treba procijeniti pouzdanost neke web-stranice.
2. Maliciozni softver i SPAM: Internetom je dodatno olakšano širenje svih vrsti virusa, crva, spywarea i ostale računalne gamadi, a nešto čime se susreo svatko tko nije dovoljno oprezno čuvao svoju e-mail adresu je spam koji uporno donosi načine za povećanje muškosti ili otplaćivanje hipoteke, ili pak čudotvorna sredstva za mršavljenje ili razne povoljne medicinske preparate. S porastom snalažljivosti i maštovitosti autora malicioznog softvera zbilja postaje umjetnost koristiti Internet i izbjeći neki od silnih načina zaraze vašeg računala.
3. Stjecanje navike besplatnog korištenja nečijeg proizvoda: Velika mogućnost besplatnog dolaska do filmova, glazbe i ostalih sadržaja je nešto na što se doista lako naviknuti. Istina je i da su cijene glazbenih i filmskim ostvarenja u hrvatskoj izrazito visoke u usporedbi sa standardom građana, stoga izjave poput "glupo mi je kupovati nešto što za sat vremena skinem s Interneta" i ne zvuče kao nešto što bi trebalo osuđivati. No ipak, stječe se navika obezvrijeđivanja nečijeg rada, truda i talenta.
4. Udaljavanje ljudi: Slučaj s Internetom je sličnan kao i s telefonima i mobitelima koji omogućuju lakši kontakt s prijateljima, no s druge strane dovode do otuđivanja ljudi. Ako s nekim kontaktiramo preko maila ili chata, vjerojatno ćemo puno rijeđe otići s njim na kavu ili neki drugi oblik druženja. Također, mnogi imaju iluziju da kontaktiraju s brojnim prijateljima, no "forwardanje" raznih šaljivih mailova ne bi se baš moglo tako nazvati, a i sam trud uložen u takav kontakt (klik na gumb forward i odabir prijateljeve adrese) govori o tome koliko nam je često pritom stalo.

Ovdje sam nabrojao samo neke od dobrih i loših strana Interneta (možda i vi možete nadopuniti prvu ili drugu listu), no - na kraju krajeva - Internet je definitivno jedan od najvećih izuma čovječanstva i njegova važnost raste iz dana u dan.
- 19:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.03.2008., subota

Reality strikes again

Budući je petak navečer tradicionalno vrijeme za ljenčarenje i neproduktivno valjanje, pogledao sam (neplanirano) prvu emisiju jednog od čak tri reality showa koji na hrvatskim televizijama počinju ovog vikenda. Danas je počeo RTL-ov Celebrity Big Brother, sutra na istoj televiziji kreće Top Model Tatjane Jurić (ili tako nekako), a od nedjelje na Novoj TV također možemo gledati poznata (kako kome) lica, no u ovoj situaciji smještena na Farmu.
Iako je reality forma već oko pet godina prisutna na hrvatskim ekrenima (u svijetu i duže), nikad još nismo imali toliku istovremenu "eksploziju". Vidjet ćemo koliko će to biti zanimljivo našem narodu.

Zašto u Big Brother kuću?
I Celebrity Big Brother, kao i prethodne tri "regularne" sezone, vodit će Antonija Blaće, dok se "pomoćno osoblje" u studiju i na terenu opet promijenilo. A nestala je i Renata Sopek. Ako se mene pita, zbilja je bilo krajnje vrijeme. Velika je razlika u trajanju cijelog showa koji je s uobičajenih stotinjak dana skraćen na tri tjedna. Pomislili bismo da naši celebrityji zbilja imaju nekog (važnog) posla. A što se tiče same riječi "celebrity", zbilja je upitno tko se od osam stanara može tako nazvati. Prema samim imenima (koja je bilo teško izbjeći u novinama i na web-portalima) prepoznao bih troje, prema fotografijama još toliko, a dvije stanarke nikad prije nisam ni čuo ni vidio, a pretpostavljam ni velika većina Hrvata i Hrvatica. Bilo bi zanimljivo saznati koje je zvijezde RTL Televizija željela imati u ovom izdanju BB-a, kao i iz kojih razloga su pozvani to odbili. No, prema konačnoj "postavi", čini se da je bilo dosta problema u pronalasku zainteresiranih.
Zanimljivo pitanje je: jesu li bolju odluku donijeli oni koji nisu prihvatili ponudu, ili oni koji jesu? Da li su zvijezde koje su odbile ponudu previše razmažene i/ili umišljene da bi ušle u BB kuću, ili je osmero odabranih odlučilo iskoristiti priliku i poraditi malo na svojoj slavi i eventualnom uspjehu. Sandi je očito među onima koji se žele izreklamirati, naime već je u kratkom razgovoru pred sam ulazak u BB kuću uspio preporučiti ljudima da kupe njegov novi album supermaštovitog imena "Sandiland".
Službeno je objavljeno da se zvijezde bore za glavnu nagradu od sto tisuća kuna uz još sto tisuća koje će otići u dobrotvorne svrhe - bez obzira tko pobijedi, tako da im to nije dodatna motivacija za pobjedu, kao što je Antonija pokušala uvjeriti gledatelje. Ali, već za tri tjedna saznat ćemo tko će uzeti novčanu nagradu i što će učiniti s njom... No, iza cijele priče o nagradnom fondu vrlo vjerojatno stoje i pozamašni honorari, što je "izletjelo" i jednoj od zvijezda neposredno prije ulaska u BB kuću.

Tjedni koji su pred nama...
Nakon što smo u četvrtoj sezoni Big Brothera imali deklariranog homoseksualca-divu, u ovom izdanju imamo transvestita, zatim (blago rečeno) neobičnog Nevena Ciganovića (koji je već u prvoj minuti stekao nadimak Britney zbog ružičaste perike s kojom je ušao u kuću), a u ovakvom društvu može se spomenuti i modni stilist Marko Grubnić. Dino Dvornik, čija menadžerica i supruga Danijela ulazi u kuću, nazvao je bez pardona dio društva "tetkicama", a ni on nije propustio priliku da malo izreklamira svoju novu ploču na kojoj radi još od vlastitog reality showa Dvornikovi u kojem smo početkom prošle godine mogli upoznati zbilja osebujan način života njegove obitelji, iz koje Danijela i iskače kao glas razuma i odgovornosti.
Sva događanja, naravno, bit će popraćena i u novinama i na Internetu, a vjerujem da će velika većina Hrvatica i Hrvata tijekom sljedećih tjedana i sama bar na kratko pogledati neku od emisija Celebrity Big Brothera, Top Modela i Farme, koliko god bilo "in" pljuvati po reality showovima.
- 00:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.03.2008., četvrtak

A dan je tako glupo počeo...

Dobra dva mjeseca nakon otvaranja Cinestara u Rijeci (koje se, spomenimo, odgađalo poštenih godinu dana) konačno sam i ja odlučio otići vidjeti o čemu se toliko priča.
Ljepša polovica (puno ljepša ;)) i ja planirali smo posjet Cinestaru svo to vrijeme, no zbog obaveza na faxu (ponekad njenih, ponekad mojih, no najčešće i njenih i mojih) odgađalo se to sve do ove srijede. Naravno da smo odabrali srijedu, dan kada T-Mobile svojim korisnicima omogućuje dvije ulaznice za cijenu jedne (palac gore za njih).
Iako smo nakon predavanja imali dosta vremena do planirane kino-predstave, ipak smo u Tower Centar stigli samo petnaestak minuta prije 20 sati. Zbog toga smo u relativnoj žurbi kupili obavezne kokice - odlučili smo se za "srednje" izdanje, ne baš skromnih 16 kuna, ali bilo ih je zbilja sasvim dovoljno. Nije mi baš jasno zašto ih u onu kartonsku kutiju utrpaju baš toliko da vam to onda ispada cijelim putem do sjedala, no ipak bolje tako nego da škrtare. Zatim smo otišli na blagajnu gdje je ljubazna službenica prema mojem hintu "film s Tom Hanksom" odmah zaključila da smo došli pogledati Rat Charlieja Wilsona i vrlo ljubazno nam predložila dvosjed, tj. love seat u zadnjem redu (još jedan palac gore).
U kino-dvoranu (broj 3) ušli smo oko tri minute nakon službenog početka kino-predstave, što znači da su u tijeku bile reklame, kojih zbilja nije bilo previše, tako da smo se stigli udobno smjestiti i pripremiti kokice. Nakon što nam je Duško Čurlić poželio da uživamo u filmu u Cinestaru, krenuo je i sam film.
Film je bio malo drugačiji od onoga što sam očekivao (nisam mislio da će biti baš toliko politički) i drugačiji od filmova koje obično volim gledati, no svejedno je bio sasvim solidan, i mislim da smo ljepša polovica i ja sasvim ugodno proveli tih devedeset minuta.
Što se tiče tehničke strane Cinestara, nemam im zbilja (gotovo) ništa za zamjeriti - slika, zvuk i prijevod su cijelo vrijeme radili kako treba, love seat je bio vrlo udoban i pogodan za valjanje, a i publika je bila korektna, iako prilično malobrojna (nadam se da ni mi nismo nikoga smetali svojim grickanjem kokica, pijenjem sokića i možda još nekim sitnicama - no mislim da smo bili dovoljno uljudni :P). Jedina nesavršena sitnica je bila to što su se svjetla u dvorani upalila za vrijeme odjavnog "teksta" (ne znam kako da to nazovem) koji je imao skromne dvije rečenice, ali neću im to zamjeriti.
Nakon filma smo se polako pokupili iz dvorane, pa sam otišao pitati još dvije ljubazne tete kako možemo ostvariti studentski popust. Vrlo ljubazno su mi objasnile što i kako treba, a jedna od njih mi je dala priličnu količinu takozvanih zahtjeva - za mene i kolege. Odmah nakon toga pokupili smo se iz Cinestara i nismo proučavali što nam se još nudi - bit će prilike za to idući puta ili onaj puta nakon toga, itd...
Za prvi posjet kinu koje se reklamira sloganom "kino s pet zvijezdica" zbilja dajem zasluženih pet zvijezdica. :) Istu ocjenu dobiva i cijela večer. :)
- 00:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

< srpanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Korisne i beskorisne, zanimljive i nezanimljive stvari...
Igrat ću se novinara, reportera, kolumnista, recenzenta, filozofa.....

Blog.hr
Blog servis

Freerice.com
Provjerite svoje znanje engleskog i napravite dobro djelo