četvrtak, 19.06.2014.

Utakmica na domaćem terenu - mladost vs. starost

Zadnjih par dana nisam in the loop. Jer ili malo previše živim noću (i trošim – zato ostatak mjeseca nemam za jesti, ali barem ću smršaviti), ili čitam sjajne knjige (Mario Vargas Llosa je uistinu genijalan pisac – jučer sam ga 10 sati u komadu čitala), ili slušam predavanja o genetici ponašanja (ma da bit ću iskrena, to činim najmanje).

Tako da sam tek jutros shvatila da se nešto i događa u svijetu oko mene.
Navodno da smo pobijedili sinoć. Valjda u nogometu. Valjda je zato moj susjed bio glasan.
Navodno da se srušio Facebook.
Navodno da političari opet jebu muhe. Toliko smo se na to navikli da je tome posvećen članak veličine onog o Facebooku.
Ah i da, mladi i stari su zaratili zbog vip-ove reklame.

Za reklamu mi je rekao dečko jer nemam televizora pa ju nisam imala kako vidjeti. A goleme plakate nisam primjećivala jer sam, kao što rekoh, imala nos u knjizi.

Sama po sebi reklama me nasmijala – najviše zbog izraza koje su koristili. Da su opsovali koji put, bilo bi uvjerljivije – svima.

No pokušat ću sve sagledati objektivno te ću se distancirati od teme. Ovog trenutka nisam ni mlada ni stara.

Upitala sam oca što on misli o njoj. On često naglašava da je najgore biti mlad jer em si slabašan em te nitko ne voli, no isto tako sebe ne doživljava starim, a i mladima je poprilično simpatičan.
Dakle on je rekao: „Osjećam se ugrožen, imaju ozbiljna lica i govore ozbiljno kao da će me sada uništiti. Potpuno istrebljenje. “

Pogledala sam reklamu ponovno pokušavajući otkriti što je to točno toliko zastrašujuće.

1) Ok, početna glazba mi se sviđa. Sretna je okolnost što je vip napisao koja je to pjesma. Jedan bod za vip!


2) Prve tri sekunde prikazuju mlade osobe kako: slušaju glazbu, igraju igrice, leže na krevetu, zure u daljinu (seriously, tko zuri u daljinu u slobodno vrijeme?), drže skejtbord na ramenima (zašto uvijek, ali baš UVIJEK netko u reklami za mlade mora imati skejtbord, pa jeeeeebemu).

Ok, dakle, to mladi stvarno rade, a i točno te aktivnosti idu starijim ljudima najviše na živce jer: em su neproduktivne, em kad netko zuri u ekran ili ima slušalice na ušima, nikako neće obraćati pozornost na tebe.
A i s obzirom da oni u mladost nisu koristili ta pomagala javlja se manjak identifikacije (da u reklami slušaju ploče, već bi bila mrvicu drukčija priča). Dakle, već u prve tri sekunde, starijim ljudima iritacija podsvjesno raste.

3) Rečenice koje zatim izgovaraju.
„Lijeni smo i grozni.“
„Kažu da ćemo upropastiti cijeli svijet.“
„Po vama smo svi mi lame, pa vi ne znate ni što je lame, daj si više zguglajte neš.“ – nitko to ne govori, mislim lame, morala sam to komentirati.
„Grozni smo, nepismeni i ne dižemo se starijima. Kao previše tipkamo.“
„Nemam plan, ko da ste ga vi imali, sigurno neću raditi u istoj firmi cijeli život.“
„Samo nam je do zabave, a vi ste samo kao čitali ruske klasike.“
„Živjet ćemo zauvijek kod staraca i nikad nećemo odrasti.“
„Znam ja zaš vam mi idemo na živce, zato što smo mi mladi, a vi niste.“
„A vi niste.“
„Niste.“
„Sorry, ali neko vam je to trebao reći.“

Što se tiče samih rečenica. Normalni odrasli ljudi bi se na njih samo nasmijali, baš kao i izrazito mlada i stara populacija. Been there, done that.
Jedini tko bi se na ovo pobunio su ljudi koji uistinu na dnevnoj bazi upućuju ove rečenice mladima jer bi se osjetili prozvanima.

Naravno, neke rečenice više pogađaju u bolne točke, neke manje.
Kao na primjer – guglanje - jer budimo sad iskreni, stariji ljudi se ipak slabije snalaze u tehnologiji, ali vjerujem da čuti to ovako izravno snažno udari na ego. Očigledno smo svi nepismeni u neku ruku :D

Također, vjerujem da rečenica - „Nemam plan, ko da ste ga vi imali, sigurno neću raditi u istoj firmi cijeli život.“ – uistinu zvuči uvredljivo svima koji su tako proveli život. Dobro, ne svima, onima kojima je uistinu žao što su tako proveli život. Ponovno ego.
Vidjela sam već par reakcija na to i većina ide nešto u stilu: Vi ni nećete moći naći posao.
Ne znam zašto bi to mladima bila uvreda. Više depresivna realnost do koje su ih dovele prijašnje generacije.

Također: „A vi niste…niste…niste!“ – ostavlja izrazito agresivan dojam upravo zbog tog ponavljanja jer tjera da se čovjek suoči s istinom da više nije mlad, a svi znamo da nitko ne voli da mu se kaže da je star…

No čini mi se da same rečenice ustvari ni nisu pravi problem.


4) Istraživanje o nevebalnoj komunikaciji, provedeno na Sveučilištu UCLA, pokazuje da samo 7% komunikacije odlazi na izgovorene riječi, 38% odnosi se na ton, odnosno način izgovaranja, a čak 55% na govor tijela.

A ako ugasite zvuk i pogledate reklamu na taj način, iz njihovog govora tijela i izraza lica bit će vam jasno da isijava neprijateljstvo.
Budimo realni, da govore: „Volimo vas najviše na svijetu. Sjajni ste.“ – i dalje bi se stariji ljudi, kao što je moj otac rekao, osjećali ugroženima.

Podignuta obrva - sarkazam
Dugi pogled - prijetnja
Podignuta brada – agresija
Namršteno čelo – ljutnja
Da ne idem dalje, zaključit ću da su obavili sjajan posao što se tiče neverbalne komunikacije.


5) E sad, iz perspektive mladih, s obzirom da njima nije upućena ta neverbalna komunikacija, oni će većinom uočiti samo rečenice i njihovo značenje. Naravno, što će više puta pogledati reklamu, i sami će osjetiti to neprijateljstvo te će im se sve manje sviđati.

Kao što rekoh, svakoj mladoj osobi je nešto od toga bar jednom netko rekao. SVAKOJ. I kad kažem svakoj, pritom mislim i na starije ljude u trenutku kad su bili mladi.
Lijenost. Bahatost. Nepismenost.
Istina, ova generacija je posebna po tipkanju po mobitelima, laptopima…ali ovo ostalo je više-manje isto.


„Oprostite, ali današnja mladež je pokvarena, zla, isprazna i lijena. Nikad više neće biti kao što je bila nekada i neće biti sposobna sačuvati našu kulturu!“ 3000. g. pr. Krista u Babilonu


„Svijet prolazi kroz vrlo teško razdoblje. Mladi danas uopće ne razmišljaju, misle samo na sebe, nemaju poštovanja prema odraslima i starijima; mladi su netolerantni, misle da sve znaju. Ono što smo i mi smatrali mudrim, oni proglašavaju ludim. Djevojke su, pak glupe, raspuštene i bez dostojanstva u govoru, odijevanju i življenju.“ Petar, eremita, 1095. godina


6) Za kraj ću uključiti malo znanosti. Čisto da se malo bolje shvati mlade.

Jeste li znali da je nama kao ljudskoj vrsti urođeno odupiranje indoktrinaciji. Tj, mi smo kao vrsta izrazito individualizirani te svaki oblik poučavanja organski ne prihvaćamo. I to ne samo mladi, svi! Primitivan nagon!

Zašto je to izraženije kod mladih?
Naš prefrontalni korteks u mozgu je zadužen za „naređivanje svima“, pametno razmišljanje i planiranje, dakle on može potisnuti naše nagone te nam tako omogućiti da tu i tamo poslušamo nekoga.
Naravno, kao takav se sporije i razvija te je u mladost još uvijek nedovoljno razvijen zbog čega se mladi češće oslanjaju na emocionalnu amigdalu (strah, agresija) pri donošenju odluka.

Također, kod mladih je aktivniji i „centar za nagradu“ koji je odgovoran za ponavljanje ponašanja koja nam donose zadovoljstvo i ugodu.

Niste u krivu kada kažete da ste u mladosti bili najsretniji – tada se izlučuje i najveća količina hormona dopamina.

Smatra se da je to ustvari evolucijska prilagodba koja omoguće odvajanje od roditelja i stvaranje vlastite obitelji što je DOBRA stvar.

Ajde ljudi, umjesto da svaljujete krivnju jedni na druge (to uključuje i japanskog suca), nabavite si smisao za humor (možda ima na e-bayu, iz Kine se stvarno sve može nabaviti) i odite čitati ruske klasike. To bi nam svima dobro došlo.


P.S. Da znate da sam mogla napisati tekst pun mržnje usmjeren starijim ljudima i to ne zbog reklame već zbog uvredljivih tekstova koje su napisali kao reakciju na reklamu, ali ću za razliku od njih smiriti svoju amigdalu i razmisliti svojim prefrontalnim korteksom (koji se još nije u potpunosti razvio).
Svi mladi su bahati, nepismeni i razmaženi. Ne znamo što je rad i uvijek smo bezobrazni. Glupi smo i nasilni. Uništavamo planet i opsjednuti smo tehnologijom. - To su neke od rečenica koje sam morala pročitati i slušati.
Takve stvari su mi bile upućene i prije ove reklame samo zato što sam mlada.
Inače sam u potpunosti protiv nasilja, ali iskreno, nekima od vas koji šakom i kapom dijele agresiju, želim ono što si sami predviđate da će vam mladi učiniti, a što se ne bi dogodilo da nas tome niste naučili. (Nemojte se izvlačiti iz ovoga, znanost vas pobija.)

Neka vas bude sram!
S punim poštovanjem, autorica teksta

P.P.S. Vama ostalima, ljubaznim i dragim bakama i djedovima, gospodi i gospođama, koji su mi uzvraćali toplim pogledom i osmijehom te se odnosili prema meni kao čovjeku, ravnopravno i s poštovanjem iako sam mlađa od Vas, Vama ću se uvijek ustati u tramvaju i pustiti Vas ispred sebe u redovima, pomoći nositi vrećice i pozdraviti Vas na ulici. Želim Vam prekrasan život! Dobro se dobrim vraća!

- 13:46 -

Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< lipanj, 2014 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Veljača 2016 (2)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Mlada dama koja bilježi i pokušava shvatiti te objasniti ponašanje svojih najbližih.