brojler

< ožujak, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
izmisljotine, uglavnom. i poneki san...


free counters


lud

izmišljeni
10.03.2010., srijeda
drugi, prvi i treći zakon

Pa se stari Isaac napije iz bukare vina crvenoga,
rukavom obriše brk i usta. Desnim dlanom poklopi desno uho
i zaojka kao što se od starina pjeva ojkalica u njegovom kraju:
"Mala moja, dajem ti na znanje, sila masi daje ubrzanjeeeeeeee....."
Svi su na kominu ostali zatečeni, svašta su već čuli od njega, ali ovo još nisu.
"Šta je ovo Isaače- zemljače?" upitaše ga
-"E, od danas će ovo bit moj zakon! I to drugi!"
Mali Jozo, tek je ušao u pubertet i mislio je kako je dobro biti drzak prema starijima.
-"A koji je prvi stari Ičane"-upita i isceri se kao hijena.
Isaac je mrzio taj smijeh jer ga je podsjećao na Jozinog ćaću Antišu koji ga je prevario u nasljedstvu i uzeo mu guvno. A jabuka ne pada daleko od stabla! I mrzio je kad ga zovu Ičane. Zato se okrene i iz okreta Jozi prilijepi šamarčinu od kojeg je Jozina dotad nepokretna glava odletjela prema zidu.
-"To ti je prvi zakon! Inercija!"
A onda mu je kroz glavu sinula misao, kad se sjetio jabuke i stabla."Jozo"-okrene se prema njemu i sasvim mirno mu kaže-"ovaj šamar je reakcija na tvoju bezobraznu akciju! I to ti je treći zakon. Da znaš!" otpuhne Isaac ljutito brkove i opet posegne za bukarom
-Aaaaa, taako...Nisan ja zna- promrlja Jozo držeći se za obraz, zadivljen novom spoznajom...
- 09:50 - hmm.. (0) - Isprintaj - #
02.03.2010., utorak
fabrika X


Majka me na posao budi, već me treći put zove. Evo je pet i kvarat. Radnički bus za fabriku dolazi oko šest manje dvadeset na stanicu. Litnje je doba, vani već zora sviće. I čuje se cvrkut i pivci se ponegdi čuju. Pivci su me najviše iznenadili u ovih dvadesetak dana koliko radin u fabrici i ustajen se rano. Dotad nisam zna da u našem kvartu ima pivaca. a vjerojatno i kokošiju. Rano jutarnje ustajanje je samo po sebi problem, a pogotovo u ovo litnje doba kad niko ni gre leć prije jedne ure. A moran se ustat u pet!
U fabrici radin, kako san već reka, dvadesetak dana. Odma posli škole, di san dobija zvanje elektrotehničara, stari me namistija na misto električara-pripravnika. Nije se obazira puno na moje prosvjede: „Sad imaš zanat, izvoli radit kad ne želiš ić na fakultet. Da si tija učit, moga si i ovo lito guštat! Ala, na posal!“ Faks nisan upisa jer me debeli Mirko bacija iz matemetike na popravni, pa na ponovni popravni. Zapravo, ima još mista u rujanskom roku na elektrotehnici i strojarstvu, ali sa svojon matematikom ne mogu ni sanjat o tom. dogodine ću se upisat na turizam!
Mati mi je već stoplila čaj i stavila dva Očajna kolutića na pjat na stol. Nisan ji ni pogleda, samo san posrka čaj. Navuka majicu i šlape i izaša van. Nisan se ni umija, ni zube opra. U žep san napipa žvake i ubacija jednu u justa da ubije oni grubi vonj. Sinja san da svako jutro kad izađen iz dvora i zatvorin kapiju zakukuriče pivac negdi s live bande. Tamo je Tamarina kuća, bija san kod nje mali milijun puti, a nikad nisan vidija nidir ni pivca ni koke. Morat ću je pitat ko to ima pivca koji me prati svako jutro. Evo ga, još nisan ni zatvorija kapiju, već se čuje. Mora bi malo požurit da mi bus ne utekne. Ako mi pobigne, moran se onda švercat na triestsedmi jerbo san sinoć i zadnji dinar ostavija u Kuli na pivo. Na stanici je vać barba Andrija, ka šta je i normalno da on dođe prvi. On će za dvi-tri godine u penziju, čovik je u godinan.Ako se dosad nije naspava i neće.U fabriku radi cili svoj život. Dobar je on čovo, samo je dosadan ka proliv. „Vi mladi ovo, vi mladi ono...Kad san ja bija mlad, mi smo poštovali starije, bla, bla, bla...Oni moj Marin, linčina, eno ga još leži, a pruga samo šta nije došla. Ko ga jebe, pet puti san ga zva!“
Marin je inače, najbolji moj prika, pripravnik ka i ja.Od prvoga srednje, on uvik kasni, uvik zaspe.Mislin dau školi nije nikad bija na prvome satu. Autobus se taman zaustavija na stanici kad san doša. Mi smo na poćetku linije, pa uvik ima slobodni mista.
Uvik ubijen par pet minuti oko u autobusu do oni zadnji stanica kad se autobus napuni, pa me fabrički prvoborci napadnu da se dignen starijima.Vrime je demokratskih promjena, i cilin puten samo o tome pričaju. I oni ća in je Jugoslavija ka kuća, a republike ka sobe. I ko je vidija sad dilit sobe po kući, svaku za se. Drugima je pak, dosta srpske čizme šta gazi hrvatski narod već sedandeset godin.i ovi orjunaši ća in je mrska rvatska rič. Prvi kažu kako je Partija donila napredak u ovi naš kraj, kad se izgradila fabrika, zaposlila su se i priranila pusta gladna usta. Ovi drugi držu da su srbi namjerno napravili fabriku na najlipšen dilu di smo mogli od turizma ima miljune dolari. Počinjali bi ujutro u autobusu, nastavljali na poslu,pri, za i poslin marende. Pa sve dok sirena nebi označila da je vrime za poć doma. Ja san lično,mora sad priznat, prije neku večer, osjetija težinu srpske čizme na svojoj glavi. Doduše, nije baš bila čizma, nego ženska čizmica i to ne jedna nego dvi. I nisu mi baš bile na glavi nego na ramenima. Maja, iz Niš. Izviđačica! Nije htila skinit čizmice. I tek sad vidin da je to napravila radi niskih nacionalističkih pobuda.
Pri samoj pomisli na to nasmija san se. A barba Andrija i Jozo koji je sta na nogama kraj njega nisu se ikako mogli jesu li komunisti iz hrvatske tribali otić ili ostat na sjednici. Srićon, bus je ulazija isprid kapije fabrike i morali su poć. Na porti san tuka kartelu, pa san neopazice da stražar ne vidi udrija i Marinovu kartelu. On će se već provuć kroz rupu u žici iza trafostanice, kad se probudi.
Na ulazu u pogon, naslonjen na vrata, u trlišu već je sta naslonjen barba Mate. U jednoj ruci je drža čikaru sa kavon a u drugoj cigaret. Kad san prolazija kraj njega, pozdravin ga sa dobro jutro. I nasmijen mu se. Pogleda me, ka da me prvi put vidi. Onda se pomakne da mogu proć i sa cigaretom medju zubin mi reče: „Mali, čovik se može smijat i samome sebi koji put, a ne samo drugima“.

- 10:23 - hmm.. (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>