easy

16.02.2019., subota

pas



pas je nesmotreno
prelazio ulicu
bila sam poput njega
išla u potragu

pas se vraćao kući
iza podneva
bila sam poput njega
umorna i žedna





- 06:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.02.2019., petak

bez žamora



mirna, tiha, kamena, ulica

i miran, glatak i kameni nadvojak nad zidom, topao
bezbolno prži sunce
i vali zapljuskuju niske staze, stepenicama se ulazi i izlazi
dok ježevi i morski krastavci lijeno se njišu na dnu

nekoliko otočića na okupu, i jata riba koja plove od mreže

nevoljko se namještaš u fotelji na jutarnjem zraku
slijedi nam jedno toplo i kratko popodne.
sakrivaš glavu prema meni,
ne grlimo se
ne pričamo, ne ljutimo, ne veselimo, ne nadamo
samo smo tu

iza nas je ispreturana postaja našeg žara. tiho zuji pčela
netom sišla sa cvijeta.

sve je pospano, razmišljamo o tome koliko smo
utisnutog ostavili, jedno drugome






- 06:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.02.2019., četvrtak









- 11:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.02.2019., utorak

latice svijeta




sve latice svijeta nisu dovoljne
da uokvirim tvoju ljubav
tvoje srce
i nemir

sve latice svijeta
utkane su u baštinu tvog ručnog zgloba
u vrste tvojih laski
i naljepnica

ako mi dopustiš
ja bih se odjenula na jednoj nozi
sa češljem među zubima
prožeta

nasred bijelog tanjura potočarke
vilica i nož
i nasumce pogođena čežnja
usporeni puls, mješavina palmi i ležaljki












- 09:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.02.2019., ponedjeljak




sve odlazi i dolazi kao san
zašto ne iskoristiti prednosti
podanosti
u snu se prikazuju najbolnije točke
onog proživljenog dodira
u snu su i kuće zaključane
i vrtne stolice na vjetru porušene
u snu si bio gladan
i dadoh ti jesti
i dijete je zaplakalo u snu
zaigrano nije ništa razumjelo
noć i san





- 12:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.02.2019., subota

mjehurići zraka u vodi


ostala je čaša vode na stolu, od sinoć
a pored stola rasuti keksi od cimeta i badema
i sa njima kutija

već i pomisao na zapamćeno jutro
s tobom
žubori

nebitna je godina, dan i sat
proljeće dolazi ponovo
os oko koje vrtnja još traje

vjetar zavija kroz granje
i nosi lavež psa, tutanj letve koja je pala
pored fasade

toplo je za ovo doba godine
tiho koliko treba
puši se iz vruće šalice





- 00:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #

26.01.2019., subota

znam što trebaš, da se ulice spuštaju po tvom licu


vjetar, iza tebe, pored, i u..

oko, okolo, mogli bi biti poznati, bez onomatopeja
bez
voštanica i crvenila, na dva kotača, ko ribe
koprcamo se
sve više, i više, i višlje

dvotakt, oblaci se u sekundama miču
sve kao u ropotarnici, sve može, taj čas
ostati u poslanju
ostatak tebe, u vrtu, u gladi, u čežnji

ovdje nema ničeg što bi te omelo
učini to, napravi, pojedi, legni ravno

palmino lišće grabi, natkriva nebo, sladost
osorno spušta prema zemlji

možda moraš krenuti prema zecu
sa količinom sebe, sa nedovoljno razboritim orlom
tražeći kišu, tražeći izvan, tražeći ne vrijeme

u što gledati bez pramca i bez lakoće, i bez zanosne tuge
želimo izabrati
biti izabrani, poludjeti od sreće..onda opet zasjati
u poludragom kamenju ko topli crveni jantar,
samo jutrom i k večeri, nedostajati si






- 11:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.01.2019., srijeda

žena koja je stalno buljila u tv



jednog jutra..sjetila se da je to čitav zvuk koji čuje
kada ga ne bude čula, ne baš ovakav, ta će žena otići
a one su bile..dvije žene
svaki ubogi dan isto. život od 7-22
popodnevno glasno zijevanje, pa zatim zijevanje iza trećeg dnevnika
život na traci
život na ekranu
a oko nas, pitko zelenilo, i nebo koje se spušta
a navečer zabljesne jedna četverotraka ulica
rekao joj je da mu inja više ne znači ništa
rekao joj je da ostavlja cigarete
i pušio zadnju, koju je ona mirisala
plima njihove intime se rasipala svakog parnog datuma

sjedila je na stolici sa dezenom žirafe
sunce je zašlo
okviri slika su bili prazni i bez stakla
čekalo se
na obrok bobičastog voća, možda bude i kolača, tko zna..
sezonska sniženja su bila u jeku, a i njihovi snovi su
pronalazili neke prijašnje prašnjave trakture
kroz koje su lijevali zatomljeno ulje
radost je postala postulatom

istina je da je bolno između njih kucalo srce
i da su bosi jedino mogli zaustaviti mjesec
svaki dan je bio praznik, a njihove ruke su hvatale
što je ostalo od otrova, i prosipale po kabinama ustajalog vlaka

nitko nije imao pojma zašto se samo gledaju
i nitko ne bi rekao da su oni alge podignute sa morskog dna
one koje svijetle
i među robljem svijetla, i među robljem tame
okretali su glavu, pa zatim spajali vratove
prije poljupca oni su sve više
bili ganuti
otvorenošću

mogli bi oni i usamljenošću nadoknaditi snove o tijesnim cipelama
mogli bi nedostajanjem, da žele
natovariti mazge
ali najbolji su kad je pravilan razmak između nijhovih usana

kad jurcaju od utjehe do sadašnjosti
kad ih vreva rastače u plazmu
i kad se miče njihova očaravajuća...

zglobovi, prsti, dijelovi noći na sjedištu automobila
mi tada znamo
da je vrijeme, i da molimo za one..
pronašla sam na tvom tijelu koncetraciju organske tvari
koja mi treba














- 19:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.01.2019., nedjelja

lice iz stakla



zapamtila sam mimiku tvog lica
i odsjaj jarbola u suton
iz tvoje zjenice
zapamtila sam noć
u kojoj sam tražila
i zlatne vale naših dodira
pamtim sjećanje na tvoj stas
i nježnost tvojih godina
zapamtila sam svjetla u daljini, na doku
žuta i tamna kao ljubav naša
zapamtila sam
vrenje na tvojim usnama
i iznenadnu boju tvoga glasa
ponekad i u ponoć zagrme oblaci
i ja sam tu, kao skulptura
žičana žena puna lokota
i rupa
zapamtila sam mimiku tvog lica
čupave stijene
smeđi tok rijeke
...


dok gledam polja suncokreta
kako jure pored nas
jure i moje misli pune lijevanog željeza
i ljepote stranica iz časopisa
na tom dugom putu vrte se kuće i nebo
gledam ti u vrat koji mirno šuti
i ti čekaš da te ponese
dodir zemlje i snovitost podneva
i ti i ja, kao da ne želimo nikad stići
na odredište






- 00:52 - Komentari (8) - Isprintaj - #

13.01.2019., nedjelja

moj zov

između dva ženska principa
i nekoliko posuda
pira, dinkela ili krupnika

zna se, kroz pitku sparnu stazu
sresti i poneki rep vjeverice,
most preko rijeke, i tornjevi od papira

a trag nebeske jedrilice
provuče se poput svile
kroz raširene čudom, oči

šuškaju koraci golih nogu
i male vjetrenjače u cekerima mašu
zovu na tišine


nastojim se suzdržati od prosudbe
isti put, a novi
isti lovostaj, a novi
suzdržanost, a prostranost

nastojim se suzdržati od prosudbe
a ona viče, vrišti u džungli
sa svojim putem, ne brini o njemu

način koji volim je moj
njegov je njegov
ko stroj, sve pjeva
ko stroj














- 00:13 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

easy




foto: net



paula

b.
Po
Le



easy