Njurgatorij
06.11.2006., ponedjeljak
leptir
 Jučer sam spasila jednog predivnog leptira, od kanđi mojeg omiljenog vještičjeg mačka plavih očiju.Pokušavala sam ga uhvatiti u svilenu maramu, no nije želio biti zarobljen , radije je lepršao kao uplašena duša po prozoru. Tada je shvatio da je izgubljen, i jednostavno mi sletio na ruku.Prenijela sam ga vrlo nježno i pažljivo do susjednog prozora.Lebdjeli smo tako zrakom on i ja, on tako miran i predivan, duginih boja na malenom crnom tijelu.Pustila sam ga na slobodu. Tko zna gdje je sada moj crni leptir.Uživala sam u trenutku njegove predaje i postala sam time stanovnica Makonda.Tko bi rekao da i fiktivna sela izrasla pod rukama zaigranih pisaca žive zapravo u drugim dimenzijama svijesti. Leptir leti, slobodan i sam.Tako je najbolje.Kradem sjećanja. |
