|
Ah, kako je krhko ljudsko postojanje.Danas si živ i zdrav, i cijeli svijet je igralište tvojih misli i djelovanja,a sutra tko zna.U jednom trenutku sve se razruši, kao da nikada ničega nije ni bilo. Danas sam te vidjela dragi moj javore, i zagrlila te.Opet su tvoje grane zadrhtale, a moje se oči napunile suzama ganuća i sreće što te ponovo vidim, i što te mogu ponovo zagrliti.Tvoje nježne grane, tvoje jedine vitke ruke, i tvoje zamućeno bijelo deblo boje vanilije.Kako si mi drag. Na tako neobičan način mi pokazuješ zadovoljstvo što me vidiš.Tek se vjetar poslijepodneva zapliće u tvoju zelenu kosu, i tek jači miris tvog lišća osjeća moje snove. Otišla sam od tebe javore moj dragi i kada se noćas digla oluja, postala sam zabrinuta za tebe. Shvatila sam da si još krhkiji od nas ljudi, i da tvoj život može okončati bilo koja oluja, udar groma... Pogledala sam sa distance čovjeka svoje misli, i smijala sam se samoj sebi i toj ljubavi koja se dogodila između nas.Žena i njeno omiljeno stablo.Mislim na tebe kao na dragog prijatelja.I točno tako ti se radujem kada te ponovo vidim.Znam da i ti na svoj način misliš na mene.Ako stabla mogu osjećati i misliti, znam da osjećaš isto.Nadam se da ćeš preživjeti ovu oluju i mnoge oluje poslije ove. |
|
Danas je zadrhtao kada me vidio nakon toliko vremena.Još jučer sam sretno poput djevojčice poskakivala Ilicom, znajući da se bliži naš susret.Javor ponovo.I bilo je tako.Društvo je parkiralo svoje automobile na nekim priručnim parkiralištima, i ja sam otrčala pod njegovu krošnju.Susret je bio više nego dirljiv.U tom trenutku počeo je puhati vjetar, i njegovo lišće drhtalo je poput nemirnih ruku starice.Glatkoća njegove puti me oduševila.Zagrlila sam ga.U tom trenutku nije bilo ljudi kojima bi to bilo čudno.Ulica Javora ispraznila se baš za naš susret, čineći savršenu scenografiju ljubavnog susreta nakon duga vremena.Pomislila sam na film "Prohujalo s vihorom", i odlučila da ću svemu razmišljati sutra.Ipak, osjetila sam neobjašnjivu tugu kada sam mu mahnula na pozdrav.Čudno je to biti zaljubljen u stablo.Mahnuo je i on meni, zatreperivši svojim zelenim lišćem.Do slijedećeg susreta dragi Javore. |
|
Jučer sam zamolila prijatelja, da me odveze do mojeg stabla javora u udaljenom gradu.Mojeg tajnog supruga koji me vjerno čeka na mjestu ne mičući se ni kuda.Da, i bila sam na moru...gdje sam upoznala djeda praoca mojeg supruga.Potapšala sam njegovu staru izboranu koru i rekla mu novosti o svadbi njegovog unuka na dalekom istoku.Zasvjetlucalo je njegovo lišće na vjetru morske simfonije. Obećala sam mu slijedeći put ponijeti flautu, i odsvirati mu nešto za njegovo staračko srce i dušu.Zaslužio je hladeći bijesne turiste već godinama u tom morskom gradu. Javor, moj suprug čekao me željno.Oko naših nogu kovitlala se sumporna para,kao poklon utrobe užarene majke Zemlje koja je bila svjedokom naše ljubavi.Prijatelj je bio pomalo iznenađen toplim dočekom.Znate, on je ipak ljudskog roda, ne razumije ljubav žene i stabla. |
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
