|
Tako kaze Gibo, razmisljao sam puno o ovome stihu, strpljivost... Mislim da je to jedna od najvecih vrlina koje ljudi mogu imati, jer na neki je nacin strpljivost suprotno od egoizma, jer najcesce znaci da kontroliramo sebe i svoj ego da ne bi povrijedili ego nekoga drugoga. E sad, to moze biti dvosjekli mac jer previse cekanja i strpljenja moze znaciti pasivnost a to je opet nezeljena osobina. Dakle kao u svemu potrebna je ravnoteza...mjera... Cekanje je uvijek toliko tesko, borba sa zivcima, cesto moze biti stres, moze nam unistiti cijeli dan pa mozda i duze vremensko razdoblje. Vise puta mi se dogodilo da sam bio super volje, dobro raspolozen i onda na fakultetu cekam nekog profesora sat-dva a na kraju se niti ne pojavi. Kako se onda boriti sa time, kako duboko uzdahnuti i pomiriti se sa cinjenicom. Da bi covjek mogao biti strpljiv i biti u stanju cekati dugo vremena, najbolje je zaokupiti um drugima stvarima. Pokusati se aktivirati, stvoriti neke hobije, pronaci stvari koje nas vesele, ispuniti svoje vrijeme, tako necemo razmisljati o onome sto strpljivo cekamo, jednoga dana kada se najmanje budemo nadali, docekati cemo... Vrlo je bitan um, mogucnost razmisljanja o raznoraznim stvarima, recimo da me netko zatvori na nekoliko tjedana u malu prostoriju, iskoristio bih to za vrlo puno razmisljanja, ili kako ja to volim zvati, slaganje misli u ladice svoje glave. Strpljivo bi cekao otvaranje vrata. Pomaze i hodanje po istoj liniji od 3-4 metra, slicno kao u crticima, zaista moze pomoci da misli odlutaju. Vjerovatno je i fizicka aktivnost bitna za strpljenje, ako se negdje malo ispusemo, potrosimo visak energije, biti cemo sposobniji cekati..nadalje i zivotna sigurnost je bitna za strpljenje, ako smo sretno zaljubljeni, imamo sigurnost na poslu, sretni smo, vjerovatno cemo i biti strpljiviji jer smo puno manje nervozni i rastrzani. Hodaj! Nebo strpljive voli.. Hodaj! Možda se ipak sve u dobro pretvori... Mozda. Hvala ti na strpljenju ptico lijepa. |