KAKO PREŽIVJETI VLASTITE MISLI
1.DIO: ONA ZGODNA PRIJATELJICA 2/2 Jednu večer odlučile smo otići u izlazak. Njezin poziv vidjela sam kao priliku da odmorim od konstantnog razmišljanja i problema. Vidiš,ona je taj tip cure s kojom se svi vole družiti. Popularni,pametni,outsajderi,ama baš svi. Uklapala se svugdje tako da ekipa za izlazak bila je naš najmanji problem. Više pažnje davala je onom što će obući,kako će se našminkati i tko će nas odvesti. O čemu ti razmišljaš,ženska glavo? Po običaju,obukla sam traperice i normalnu crnu majicu dok je ona imala crvenu svilenu haljinu koja joj je perfektno pristajala. Kvragu,dušu bi vragu prodala za tvoje tijelo. Spremile smo se te krenule u noćni život. U klubu je bila gužva,miris dima te većina opijenih tinejžera za stolovima. Mrzila sam izlaziti van,ali nekad mi je to jednostavno trebalo. Naš stol bio je u prvom redu i tamo smo se sastale s njezinom prijateljicama. Bože,kako toliko ljepote može stati u tri tijela? Pažljivo sam ih promatrala. Jedna je imala valovitu,plavu kosu koja je isticala njezine tamnosmeđe oči te osmijeh kao iz filmova. I naravno,na sebi usku crnu haljinu. Druga je imala crnu,dugu kosu do struka te zelene oči koje su obasjale cijeli prostor. No,njihov izgled nije ono čemu sam se divila,već njihovo samopouzdanje koje je vladalo prostorom. ''Zašto prokleto ne možeš biti kao one?'',razmišljala sam u sebi. ''Da kreneš na dijetu,nebi izgledala ko mesnata kuglica.'' U kutu sam vidjela konobara te rukom mahnula da dođe do nas. Lik je u potpunosti ignorirao moje mahanje rukama kao da lovim muhe po klubu,ali kad je plavokosa mahnula rukom,magično se stvorio kraj našeg stola čekajući našu narudžbu. ''Koji jebeni lik,zar sam odjednom i nevidljiva postala?'',rekla sam u sebi. Naručile smo Jack Daniels te je DJ pojačao glazbu. Djevojke su počele plesati jedna uz drugu,smijati se te ubrzo se par dečkiju pojavilo oko našeg stola. Gledali su u njih kao da gledaju u božice. Uporno su me pozivale da plešem s njima i da se ''opustim''. ''Jebeš to,nisam dovoljno pijana da bih se sramotila.'',razmišljala sam smijući se. I onda,na moje čudo,plavokosi stranac visine košarkaša došao je do mene. Bila sam u transu. ''Dal me je on zamijenio s nekim?''. Taj dečko bio je čista seks bomba. Obećajem da ne pretjerujem,ovaj put. Nosio je bijelu košulju na kojoj su dva gumba bila malo previše otkopčana,crne poderane traperice te je imao lice modela. Bila sam u potpunosti sigurna da je krivo zalutao. Il je pijan ko stoka. Na moj šok,dečko se držao prilično stabilno što je odavalo da nije pio te se činio vrlo pristojnim i dragim. Lagano mi se približim te šapnuo na uho: ''Oprosti,ali zanima me da li je tvoja frendica u crnoj haljini slobodna,ova s plavom kosom?''. WOW-baš kada sam pomislila da je netko zainteresiran za mene. ''Koja si ti glupača stara moja.'',mislila sam u sebi. Kimnula sam u znak potvrde te puna ljutnje odlučila popiti piće. Pa još jedno. I još par njih,dok se nisam napila. Tada sam počela plesati stvarajući neugodne,čudne pokrete koji su bili totalno sramotni,ali nije me bilo briga. Nakon par sati vidjela sam plavokosu kako odlazi s onim slatkim dečkom koji je pitao za nju. Očito je to sudbina ljepotica poput nje. Da imaju najzgodnije momke,da se udaju i žive sretno do kraja života s dvoje preljepe kćerke koje će biti slika i prilika nje. Okej,počela sam pretjerivati,no u tom trenutku samo to mi je prolazilo mislima. Očito se s nama običnima sudbina niti ne zamara. Boli ju kurac,ako ću biti iskrena. Kada su se vratili,primijetila sam kako joj je kosa bila dosta čupava,ružan izmrljan te haljina malčice prenisko. Znali smo odmah imali seks. Čekaj ,tek su se upoznali i već su imali intimne odnose?-upitala sam smeđokosu. Kimnula je te imala zbunjen izraz lica, kao da sam ju pitala korijen od 989. Objasnila mi je da je to normalna stvar i da većina djevojka to radi. ''Dobro, koji kurac ja to sad slušam?'' ,pomislila sam u trenutku. Očito nisam i nikad neću pripadati u tu većinu djevojaka. Nakon duge večeri, odlučila sam otići. Djevojke su nastavile piti te nisu htjele doma, no meni to nije smetalo. Pošto nije bilo pametno da pješačim po mraku, nazvala sam taxi i krenula kući. Da bi stvar bila što više klišej, sjela sam na stepenice te gledala u mjesec. U tri sata ujutro. Tko kvragu to radi? Ponovno me je preplavio val misli. Pijana, na stepenicama, u tri sata ujutro. Pošto je naše mjesto poprilično malo, poznavala sam svakog susjeda. Kuće su nam bile dosta blizu te sam se kao mala djevojčica uvijek igrala sa svima. Bila sam druželjubljiva i obožavala društvo. Kako li sam se samo tako jako promijenila? Gledala sam u ljuljačku na svome dvorištu te se prisjetila svakog puta kada sam tamo sjedila satima. Razlika je samo što tada nisam bila sama. Imala sam Andreja. Pričali smo satima, ljuljali se te jeli tonu slatkiša. Dijelili smo sve, svaku sitnicu koju smo imali. Puhao je lagani ljetnji vjetar, nosila sam žutu, užasnu haljinicu koja je izgledala kao vreća na meni, no tada mi to nije bilo bitno. Nije bilo važno kako izgledam niti da li dovoljno dobro izgledam. Jedino što je bilo bitno jest sunce, priroda i on. Svi trenutci prošli su mi pred očima, prisjetila sam se svega. Kako smo se upoznali, kako smo se sprijateljili te kako smo se rastali. Par godina nakon našeg druženja, Andrej se odselio u veći grad. Plakali smo tog dana te smo obećali da ćemo uvijek razgovarati, makar preko poruka. Veliki spojler ,kako je Andrej otišao, tako su otišli i svi naši razgovori. Više mi se nije javio. Pokušala sam ga dodati na Facebooku,napisati poruku na Whatsappu,no nikada nije odgovorio. Gledala sam u tu ljuljačku sa suznim očima. S njim je otišlo sve. Tada sam upoznala svoju zgodnu prijateljicu. Otjerala je tugu s mojih vratiju,ali nikada nije uspjela vratiti sjaj u mojim očima. Zahvalna sam joj na trudu. Digla sam se s hladnog poda i otišla u krevet. ''Sutra je novi dan.'',promrmljala sam lagano padajući u san. Lagala bih kada bi rekla da me je probudio cvrkut ptica,jer takve stvari viđamo samo na nerealnim filmovima. Umjesto toga,probudio me je glasan alarm zbog kojeg sam pala sa kreveta zajedno sa svojom dekom i jastukom. Bila je nedjelja-dan za odmaranje i po običaju,čitanje. Divila sam se književnosti,piscima i njihovoj većinom tragičnoj sudbini te osjećaju koji su mi knjige stvarale. Budile su u meni želju za znanjem,spontanošću,ludošću.. Šteta što sam većinu života ostala u svojoj komfort zoni. Odlučila sam iznenaditi svoju prijateljicu danas. Pošto nisam imala ništa u planu,otišla sam do nje. Na njezinom dvorištu nije bilo ni jednog auta što je po meni bilo čudno jer imaju 3 auta-njezin,od njezinog tate te sestrin. Njezina sestra bila je također simpatična i draga. Jedino po čemu su se razlikovale bio je izgled-kratka smeđa kosa,niska i malo punija. Sve u svemu,bila je uz mene kad mi je bilo savršeno,ali i užasno. Voljela sam provoditi vrijeme s njom,uvijek mi je prikazivala svijet na drugačiji način. Imala je drugačiju perspektivu gledanja na sve. Sviđalo mi se to,no otkad je našla posao koji voli,slabije se viđamo. Pokušava naći vrijeme za mene što ja cijenim,no nije kao prije. Stajala sam na njihovom dvorištu te su se uspomene stvorile pred mojim očima. Prisjećala sam se svog prvog pokušaja pušenja cigarete. Osmijeh mi se pojavio na licu. Išuljale smo se iza njezine kuće gdje je ona izvadila kutiju bijelog Marlbora i ponudila mi cigaretu. Prije toga nikada nisam probala pušiti,niti me je to privlačilo makar sam imala 16 godina,no bio nam je obadvjema prvi put i odlučile smo zajedno probati. Zapalila sam cigaretu te povukla dim. Počele smo kašljati i smijati se na sav glas. Čak smo uspjele završiti cigaretu,no tada je slijedio zanimljiv dio. Počelo mi se vrtjeti od tolike količine dima te sam pala na pod i zaprljala se cijela. Pružila mi je ruku,no pala je točno na mene. Ležale smo na podu,ona i ja,smijajući se same sebi. Dan je bio prilično vedar te smo odlučile nekoliko trenutaka ostati na travi. Obožavala sam ju slušati dok govori,uvijek je izgovorila dubokoumne rečenice koje su u mojoj glavi pravile haos. Bila je to mudra djevojka,možda i previše za svoje godine. Njezina dobrota i toplina u srcu mogla je obasjati svaki prostor kao milion zvijezda na nebu. ''Pas mater,po čemu sam te ja zaslužila ženo draga?'',razmišljala sam u sebi. Nakon par trenutaka,primila me za ruku te odvela natrag u kuću,kao da priprema neko veliko iznenađenje. Oči su joj uvijek govorile sve što su usne tajile. Jebemu,kladim se da ta djevojka i dalje nezna lagati o biločemu. U realnost me vratio zvuk auta koji je prolazio njihovom cestom. Uspomene su nestale pred očima zajedno sa njom te sam odlučila provjeriti je li netko kod kuće. Pokucala sam no nitko nije otvarao što je čudno pošto su vrata bila otključana. ''Vjerovatno još spava,ipak je bila dugo vani.''-pomislila sam u sebi. Ušla sam u kuću te krenula prema njezinoj sobi. Naglo sam otvorila vrata nadajući se da ću ju tako probuditi te sam ostala u totalnom šoku. ''O moj bože,tko je to sa njom?'',razmišljala sam gledajući ju na krevetu sa nekim likom. Kada me je uočila,brzo se pokrila dekom te iskočila iz kreveta. ''Čekaj,nemoj otići,da ti objasnim..'',izgovorila je preplašenim glasom. Nije mi bilo jasno što se događa,no onda sam malo bolje pogledala u tu mušku figuru iza nje. Jebote,to je bio Andrej. Što pobogu on radi ovdje? Imala sam milion pitanja i osjećala sam se kao da mi je netko probio nož kroz srce. Moj najbolji prijatelj iz djetinjstva u kojeg sam bila zaljubljena te moja zgodna prijateljica koja je to znala. Jebeš sve ovo,nisam spremna gledati u nekog ko je pojebao osobu u kog sam bila zaljubljena toliko godina. Zatvorila sam vrata te počela trčati prema kući. U daljini sam čula njezin glas kako me doziva natrag,no nisam ju željela ponovno vidjeti. Niti nju,niti njega. Osjećala sam neku čudnu bol u srcu,kao da me steže sve jače i jače. Ništa mi nije bilo u potpunosti jasno nakon tog prizora. Andrej se vratio u naše mjesto,no nije mi poslao čak ni jednu poruku. Osjećala sam kako se suze stvaraju na mom licu. ''Znala je koliko mi je Andrej značio,koliko sam ga jebeno htjela na svaki mogući način.'',misli su me ubijale. Kako biti normalan nakon toga? Kako biti normalan nakon što ti osoba kojoj si najviše vjerovao slomi srce na milion komadića? Ubrzo sam došla do onog istog parka. Karma,kučko prokleta. Park je bio u potpunosti prazan te sam odlučila provesti neko vrijeme tamo. Prisjetila sam se kako sam posljednji put prolazeći ovuda vidjela momka i djevojku i zamišljala kako će ju prevariti s najboljom prijateljicom. ''Zanimljivi preokret događaja zaista.'' ,govorila sam u sebi. Godila mi je tišina i mir koji je park pružao. Legla sam na travu i raširila ruke kao da radim snjegovića. Okej,da bilotko naiđe pomislio bi da sam totalno pijana ili na nekim dobrim drogama. Raspustila sam kosu iz repa se te prepustila tišini. Zatvorila sam oči te slušala svoje otkucaje srca koji su se nakon nekoliko minuta stabilizirali. Sve se činilo dobro u tom kratkom trenutku ,no prokleta realnost je uvijek jedan korak ispred mene. Počeo mi je zvoniti mobitel, dolaziti poruke koje su narušivale moj mir. Isključila sam ga. Nisam bila spremna razgovarati s njom nakon toga danas. Možda ću jednom biti spremna. Ali ne sada ,ne danas, ne sutra. Sjećanje me je vratilo u prošlo proljeće. Zgodna prijateljica i ja smo se ljuljale na onoj mojoj ljuljački. Tada sam, nakon dugo vremena, pričala o Andreju. Gledala me očima punim razumijevanja i suosjećajnosti. Pričala sam joj o boji njegovih očiju ,o dobroti koju je imao ,o našim smiješnim i tužnim trenutcima te sam osjećala da mi pada kamen sa grudiju. Zajebi sve, i ja bi se nakon takvih riječi zaljubila u njega ,nije ni čudo što se ona. On je bio važan dio mene tada te sam uvijek bila zaljubljena u njega, no nikada mu nisam imala hrabrosti priznati. Nisam htjela uništiti naše prijateljstvo zbog toga što sam ga voljela na drugačiji način. To bi bio sebično od mene, zar ne? Možda je problem što sam previše mislila na posljedice, a premalo na samu sebe. Sjećam se točno specifičnog trenutka kada sam znala da je on taj za mene. U stilu kao ''Ja sam sto posto, definitivno i potpuno zaljubljena u tebe.'' Tog dana igrali smo se u njegovom dvorištu kada je Andrej primijetio da neka životinja leži na cesti. Ja sam bila previše fokusirana na igru tako da nisam pridavala previše pažnje, no Andrej je u istom trenutku potrčao na cestu pokušavajući lagano uzeti tu jadnu mačku u ruke. Doveo ju je u svoje dvorište te se ispostavilo da je netko pregazio macu. Tada sam to vidjela. Oči prepune boli i tuge. Makar mačka nije bila njegova, osjećao je da joj treba pomoći i pružati joj utočište. Držao je macu lagano u rukama te šaputao da će sve biti u redu dok su mu se oči preplavile suzama. U tom trenutku znala sam da ga volim više od prijatelja. Kroz par godina našeg druženja, imala sam milijun prilika da mu priznam. Kada smo gledali film u mojoj sobi, kada smo bili na zabavama, kada smo ručali s njegovim roditeljima. Mogla sam, a nisam. Da sam imala trunčicu manje razmišljanja i trunčicu više hrabrosti, priznala bih mu sve i rekla da mi se jebe da li će me htjet samo na prijateljski način ili ne. To se kao što možemo pretpostaviti nikada nije desilo. Vratila sam se u sadašnjost. Polako je padala noć, pitaj Boga koliko sam dugo ležala u ovom parku. Osjećala sam se jednostavno mutavo. Ni više ni manje. Krenula sam prema kući jer sam se oduvijek bojala mraka. Dani su prolazili, poruke od nje su bile sve češće te sam većinu vremena provodila čitajući knjige ili jednostavno razmišljajući o svemu. Možda sam se malo previše dramatično ponijela u vezi cijele situacije, ali hej i to netko mora. Nakon par takvih dana, odlučila sam suočiti se s njom. Bilo je vrijeme da čujem koji se to kurac desio tog dana te zašto je Andrej ponovno ovdje. Gledala sam ju u oči nadajući se da iza svega postoji logično objašnjenje makar nisam ni sama vjerovala stvarima u koje sam se uvjeravala. Iz njezinih ustiju izašlo je milijun riječi,ali nijedna dovoljno dobra. Da skratimo priču,Andrej se vratio na nekoliko dana,život u gradu je super,posao super blabla,vidjeli su se one večeri vani u izlasku,prepoznala ga je,jedna stvar je vodila drugoj i bum-stvorili su se u krevetu. Stvarno orginalno lutko,pomislila sam. Nasmijala sam se ne skretajući pogled s njezinih očiju te je val bijesa preplavio mojim tijelom,trgajući mi zadnji komad duše i suosjećajnosti. Pritisnula sam nokte o dlan,okrenula se i zalupila vratima. Razmišljala sam o svim mogućim scenarijima,kako sam mogla postupiti,opaliti joj šamar no to nisam ja. Nikad nisam bila. Gledajući rane na dlanovima od mojih predugih noktiju,sjetila sam se njega. Sjetila sam se njegovih brižnih zagrljaja. Zadnje poruke. Boli i tuge. U tom trenutku nisam osjećala ljutnju niti ljubomoru,samo razočaranost. U sebe. U njih dvoje. U ovaj odvratan svijet. ''I mjesec krade moje nade dok zora bezbrižno čeka,samo čeka onaj dan kad u meni prestaje ta bučna jeka.'' Oznake: ljubav, seks, tuga, razmišljanja |
| studeni, 2020 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv