Ivonin svijet
12.11.2020., četvrtak
KAKO PREŽIVJETI VLASTITE MISLI 2
2.DIO: POČETAK KRAJA ZVAN ANDREJ 1/2 Tog dana sunce je svjetlilo jače nego inače. Sjedila sam na svom dvorištu razmišljajući o svim novelama koje sam pročitala. O svim romantičnim pričama i sretnim završetcima. Željela sam svoj sretan završetak. Ili početak. Tog trena ugledala sam njega. Primijetila sam da je novi u susjedstvu te da mu je danas prvi dan ovdje. Njegova obitelj činila se simpatično. Majka je imala plavu,kratku kosu i tijelo gimnastičarke,a otac je imao smeđu kosu i bio je visok,poput košarkaša. Andrej,na drugu ruku,je imao oči boje najljepših livada i brežuljaka,svijetlu smeđu kosu i najljepši osmijeh koji sam ikad vidjela. Tog dana osjetila sam leptiriće u trbuhu te sam znala da će on biti moj početak kraja. Naše prijateljstvo započelo je prijateljstvom naših roditelja. Imali su mnoge zajedničke hobije te su čak završili iste fakultete. Neću te zamarati dosadnim detaljima jer nije bitno kako smo se upoznali,već kako je naš odnos s vremenom procvjetao. Vidiš, nakon svakog romantičnog filma i knjige u nama ostaje trag. Zamišljamo bajku,iščekujemo ju i čvrsto se držimo te nestvarne ideje ljubavi. Tako bi barem svi oko mene govorili. No,što je zapravo nerealistično? Nemoguće? Izvan našeg dohvata? Odgovor je jednostavan-ništa. Andrej je bio moja ideja ljubavi,čista i neiskvarena ljubav zbog koje želiš biti nešto više. Bolje čak. Nelako ti priznajem,no neznam kako ispričati sve naše uspomene,kako ih dočarati da ih ti možeš razumijeti kao i ja. Pokušati ću,obećajem ti. Godine su prolazile te smo Andrej i ja imali sve čvršći odnos. Na svakom tulumu bili smo zajedno,rođendani,vikendi,tjedni.. Bili smo najbolji prijatelji i gledali smo jedno drugog kako odrastamo,postajemo tinejđeri. Počela sam ga gledati drugim očima,nešto se u meni budilo kroz ove godine i bila sam napokon spremna priznati mu svoju ljubav uvjerena da moj Andrej osjeća isto. Jedne večeri spremali smo se kod mene u sobi za rođendan naše bliske prijateljice. ''Možda da staviš neku haljinu? Prošlo je dugo odkad sam te vidio u onoj žutoj kad smo bili djeca.'',rekao je smijući se najljepše. '' Ja i haljina? Mislim da ta kombinacija neće proći.'',rekla sam mu stavljajući ruku na njegov vrat s pokušajem da budem ozbiljna. Prasnuli smo u smijeh padajući na krevet. Voljela sam ove naše trenutke,činili su se toliko nestvarni i savršeni da nisam htjela vjerovati da je ovo moj život. '' Gle koliko je sati,ajmo brzo se obuci i krećemo'',rekao je izletivši iz sobe te čekajući me iza vratiju. Željela sam da ostane ovdje jer s njim,sve moje nesigurnosti su nestale. Bila sam samouvjerena u svoje tijelo,um. Tek sada ti mogu reći da samouvjerenost nebi trebala dolaziti od druge osobe,već od samog tebe. Što ako ta osoba ode,kao što je i Andrej s vremenom? Uzeo je sa sobom,niti ne shvativši,dio mene i svu moju samouvjerenost.. ''Spremna sam'',doviknula sam uzevši torbicu. ''Danas ću mu napokon priznati kako se osjećam…'',pomislila sam izlazeći iz sobe. Oznake: ljubav, prijateljstvo, osjecaji |
11.11.2020., srijeda
KAKO PREŽIVJETI VLASTITE MISLI
1.DIO: ONA ZGODNA PRIJATELJICA 2/2 Jednu večer odlučile smo otići u izlazak. Njezin poziv vidjela sam kao priliku da odmorim od konstantnog razmišljanja i problema. Vidiš,ona je taj tip cure s kojom se svi vole družiti. Popularni,pametni,outsajderi,ama baš svi. Uklapala se svugdje tako da ekipa za izlazak bila je naš najmanji problem. Više pažnje davala je onom što će obući,kako će se našminkati i tko će nas odvesti. O čemu ti razmišljaš,ženska glavo? Po običaju,obukla sam traperice i normalnu crnu majicu dok je ona imala crvenu svilenu haljinu koja joj je perfektno pristajala. Kvragu,dušu bi vragu prodala za tvoje tijelo. Spremile smo se te krenule u noćni život. U klubu je bila gužva,miris dima te većina opijenih tinejžera za stolovima. Mrzila sam izlaziti van,ali nekad mi je to jednostavno trebalo. Naš stol bio je u prvom redu i tamo smo se sastale s njezinom prijateljicama. Bože,kako toliko ljepote može stati u tri tijela? Pažljivo sam ih promatrala. Jedna je imala valovitu,plavu kosu koja je isticala njezine tamnosmeđe oči te osmijeh kao iz filmova. I naravno,na sebi usku crnu haljinu. Druga je imala crnu,dugu kosu do struka te zelene oči koje su obasjale cijeli prostor. No,njihov izgled nije ono čemu sam se divila,već njihovo samopouzdanje koje je vladalo prostorom. ''Zašto prokleto ne možeš biti kao one?'',razmišljala sam u sebi. ''Da kreneš na dijetu,nebi izgledala ko mesnata kuglica.'' U kutu sam vidjela konobara te rukom mahnula da dođe do nas. Lik je u potpunosti ignorirao moje mahanje rukama kao da lovim muhe po klubu,ali kad je plavokosa mahnula rukom,magično se stvorio kraj našeg stola čekajući našu narudžbu. ''Koji jebeni lik,zar sam odjednom i nevidljiva postala?'',rekla sam u sebi. Naručile smo Jack Daniels te je DJ pojačao glazbu. Djevojke su počele plesati jedna uz drugu,smijati se te ubrzo se par dečkiju pojavilo oko našeg stola. Gledali su u njih kao da gledaju u božice. Uporno su me pozivale da plešem s njima i da se ''opustim''. ''Jebeš to,nisam dovoljno pijana da bih se sramotila.'',razmišljala sam smijući se. I onda,na moje čudo,plavokosi stranac visine košarkaša došao je do mene. Bila sam u transu. ''Dal me je on zamijenio s nekim?''. Taj dečko bio je čista seks bomba. Obećajem da ne pretjerujem,ovaj put. Nosio je bijelu košulju na kojoj su dva gumba bila malo previše otkopčana,crne poderane traperice te je imao lice modela. Bila sam u potpunosti sigurna da je krivo zalutao. Il je pijan ko stoka. Na moj šok,dečko se držao prilično stabilno što je odavalo da nije pio te se činio vrlo pristojnim i dragim. Lagano mi se približim te šapnuo na uho: ''Oprosti,ali zanima me da li je tvoja frendica u crnoj haljini slobodna,ova s plavom kosom?''. WOW-baš kada sam pomislila da je netko zainteresiran za mene. ''Koja si ti glupača stara moja.'',mislila sam u sebi. Kimnula sam u znak potvrde te puna ljutnje odlučila popiti piće. Pa još jedno. I još par njih,dok se nisam napila. Tada sam počela plesati stvarajući neugodne,čudne pokrete koji su bili totalno sramotni,ali nije me bilo briga. Nakon par sati vidjela sam plavokosu kako odlazi s onim slatkim dečkom koji je pitao za nju. Očito je to sudbina ljepotica poput nje. Da imaju najzgodnije momke,da se udaju i žive sretno do kraja života s dvoje preljepe kćerke koje će biti slika i prilika nje. Okej,počela sam pretjerivati,no u tom trenutku samo to mi je prolazilo mislima. Očito se s nama običnima sudbina niti ne zamara. Boli ju kurac,ako ću biti iskrena. Kada su se vratili,primijetila sam kako joj je kosa bila dosta čupava,ružan izmrljan te haljina malčice prenisko. Znali smo odmah imali seks. Čekaj ,tek su se upoznali i već su imali intimne odnose?-upitala sam smeđokosu. Kimnula je te imala zbunjen izraz lica, kao da sam ju pitala korijen od 989. Objasnila mi je da je to normalna stvar i da većina djevojka to radi. ''Dobro, koji kurac ja to sad slušam?'' ,pomislila sam u trenutku. Očito nisam i nikad neću pripadati u tu većinu djevojaka. Nakon duge večeri, odlučila sam otići. Djevojke su nastavile piti te nisu htjele doma, no meni to nije smetalo. Pošto nije bilo pametno da pješačim po mraku, nazvala sam taxi i krenula kući. Da bi stvar bila što više klišej, sjela sam na stepenice te gledala u mjesec. U tri sata ujutro. Tko kvragu to radi? Ponovno me je preplavio val misli. Pijana, na stepenicama, u tri sata ujutro. Pošto je naše mjesto poprilično malo, poznavala sam svakog susjeda. Kuće su nam bile dosta blizu te sam se kao mala djevojčica uvijek igrala sa svima. Bila sam druželjubljiva i obožavala društvo. Kako li sam se samo tako jako promijenila? Gledala sam u ljuljačku na svome dvorištu te se prisjetila svakog puta kada sam tamo sjedila satima. Razlika je samo što tada nisam bila sama. Imala sam Andreja. Pričali smo satima, ljuljali se te jeli tonu slatkiša. Dijelili smo sve, svaku sitnicu koju smo imali. Puhao je lagani ljetnji vjetar, nosila sam žutu, užasnu haljinicu koja je izgledala kao vreća na meni, no tada mi to nije bilo bitno. Nije bilo važno kako izgledam niti da li dovoljno dobro izgledam. Jedino što je bilo bitno jest sunce, priroda i on. Svi trenutci prošli su mi pred očima, prisjetila sam se svega. Kako smo se upoznali, kako smo se sprijateljili te kako smo se rastali. Par godina nakon našeg druženja, Andrej se odselio u veći grad. Plakali smo tog dana te smo obećali da ćemo uvijek razgovarati, makar preko poruka. Veliki spojler ,kako je Andrej otišao, tako su otišli i svi naši razgovori. Više mi se nije javio. Pokušala sam ga dodati na Facebooku,napisati poruku na Whatsappu,no nikada nije odgovorio. Gledala sam u tu ljuljačku sa suznim očima. S njim je otišlo sve. Tada sam upoznala svoju zgodnu prijateljicu. Otjerala je tugu s mojih vratiju,ali nikada nije uspjela vratiti sjaj u mojim očima. Zahvalna sam joj na trudu. Digla sam se s hladnog poda i otišla u krevet. ''Sutra je novi dan.'',promrmljala sam lagano padajući u san. Lagala bih kada bi rekla da me je probudio cvrkut ptica,jer takve stvari viđamo samo na nerealnim filmovima. Umjesto toga,probudio me je glasan alarm zbog kojeg sam pala sa kreveta zajedno sa svojom dekom i jastukom. Bila je nedjelja-dan za odmaranje i po običaju,čitanje. Divila sam se književnosti,piscima i njihovoj većinom tragičnoj sudbini te osjećaju koji su mi knjige stvarale. Budile su u meni želju za znanjem,spontanošću,ludošću.. Šteta što sam većinu života ostala u svojoj komfort zoni. Odlučila sam iznenaditi svoju prijateljicu danas. Pošto nisam imala ništa u planu,otišla sam do nje. Na njezinom dvorištu nije bilo ni jednog auta što je po meni bilo čudno jer imaju 3 auta-njezin,od njezinog tate te sestrin. Njezina sestra bila je također simpatična i draga. Jedino po čemu su se razlikovale bio je izgled-kratka smeđa kosa,niska i malo punija. Sve u svemu,bila je uz mene kad mi je bilo savršeno,ali i užasno. Voljela sam provoditi vrijeme s njom,uvijek mi je prikazivala svijet na drugačiji način. Imala je drugačiju perspektivu gledanja na sve. Sviđalo mi se to,no otkad je našla posao koji voli,slabije se viđamo. Pokušava naći vrijeme za mene što ja cijenim,no nije kao prije. Stajala sam na njihovom dvorištu te su se uspomene stvorile pred mojim očima. Prisjećala sam se svog prvog pokušaja pušenja cigarete. Osmijeh mi se pojavio na licu. Išuljale smo se iza njezine kuće gdje je ona izvadila kutiju bijelog Marlbora i ponudila mi cigaretu. Prije toga nikada nisam probala pušiti,niti me je to privlačilo makar sam imala 16 godina,no bio nam je obadvjema prvi put i odlučile smo zajedno probati. Zapalila sam cigaretu te povukla dim. Počele smo kašljati i smijati se na sav glas. Čak smo uspjele završiti cigaretu,no tada je slijedio zanimljiv dio. Počelo mi se vrtjeti od tolike količine dima te sam pala na pod i zaprljala se cijela. Pružila mi je ruku,no pala je točno na mene. Ležale smo na podu,ona i ja,smijajući se same sebi. Dan je bio prilično vedar te smo odlučile nekoliko trenutaka ostati na travi. Obožavala sam ju slušati dok govori,uvijek je izgovorila dubokoumne rečenice koje su u mojoj glavi pravile haos. Bila je to mudra djevojka,možda i previše za svoje godine. Njezina dobrota i toplina u srcu mogla je obasjati svaki prostor kao milion zvijezda na nebu. ''Pas mater,po čemu sam te ja zaslužila ženo draga?'',razmišljala sam u sebi. Nakon par trenutaka,primila me za ruku te odvela natrag u kuću,kao da priprema neko veliko iznenađenje. Oči su joj uvijek govorile sve što su usne tajile. Jebemu,kladim se da ta djevojka i dalje nezna lagati o biločemu. U realnost me vratio zvuk auta koji je prolazio njihovom cestom. Uspomene su nestale pred očima zajedno sa njom te sam odlučila provjeriti je li netko kod kuće. Pokucala sam no nitko nije otvarao što je čudno pošto su vrata bila otključana. ''Vjerovatno još spava,ipak je bila dugo vani.''-pomislila sam u sebi. Ušla sam u kuću te krenula prema njezinoj sobi. Naglo sam otvorila vrata nadajući se da ću ju tako probuditi te sam ostala u totalnom šoku. ''O moj bože,tko je to sa njom?'',razmišljala sam gledajući ju na krevetu sa nekim likom. Kada me je uočila,brzo se pokrila dekom te iskočila iz kreveta. ''Čekaj,nemoj otići,da ti objasnim..'',izgovorila je preplašenim glasom. Nije mi bilo jasno što se događa,no onda sam malo bolje pogledala u tu mušku figuru iza nje. Jebote,to je bio Andrej. Što pobogu on radi ovdje? Imala sam milion pitanja i osjećala sam se kao da mi je netko probio nož kroz srce. Moj najbolji prijatelj iz djetinjstva u kojeg sam bila zaljubljena te moja zgodna prijateljica koja je to znala. Jebeš sve ovo,nisam spremna gledati u nekog ko je pojebao osobu u kog sam bila zaljubljena toliko godina. Zatvorila sam vrata te počela trčati prema kući. U daljini sam čula njezin glas kako me doziva natrag,no nisam ju željela ponovno vidjeti. Niti nju,niti njega. Osjećala sam neku čudnu bol u srcu,kao da me steže sve jače i jače. Ništa mi nije bilo u potpunosti jasno nakon tog prizora. Andrej se vratio u naše mjesto,no nije mi poslao čak ni jednu poruku. Osjećala sam kako se suze stvaraju na mom licu. ''Znala je koliko mi je Andrej značio,koliko sam ga jebeno htjela na svaki mogući način.'',misli su me ubijale. Kako biti normalan nakon toga? Kako biti normalan nakon što ti osoba kojoj si najviše vjerovao slomi srce na milion komadića? Ubrzo sam došla do onog istog parka. Karma,kučko prokleta. Park je bio u potpunosti prazan te sam odlučila provesti neko vrijeme tamo. Prisjetila sam se kako sam posljednji put prolazeći ovuda vidjela momka i djevojku i zamišljala kako će ju prevariti s najboljom prijateljicom. ''Zanimljivi preokret događaja zaista.'' ,govorila sam u sebi. Godila mi je tišina i mir koji je park pružao. Legla sam na travu i raširila ruke kao da radim snjegovića. Okej,da bilotko naiđe pomislio bi da sam totalno pijana ili na nekim dobrim drogama. Raspustila sam kosu iz repa se te prepustila tišini. Zatvorila sam oči te slušala svoje otkucaje srca koji su se nakon nekoliko minuta stabilizirali. Sve se činilo dobro u tom kratkom trenutku ,no prokleta realnost je uvijek jedan korak ispred mene. Počeo mi je zvoniti mobitel, dolaziti poruke koje su narušivale moj mir. Isključila sam ga. Nisam bila spremna razgovarati s njom nakon toga danas. Možda ću jednom biti spremna. Ali ne sada ,ne danas, ne sutra. Sjećanje me je vratilo u prošlo proljeće. Zgodna prijateljica i ja smo se ljuljale na onoj mojoj ljuljački. Tada sam, nakon dugo vremena, pričala o Andreju. Gledala me očima punim razumijevanja i suosjećajnosti. Pričala sam joj o boji njegovih očiju ,o dobroti koju je imao ,o našim smiješnim i tužnim trenutcima te sam osjećala da mi pada kamen sa grudiju. Zajebi sve, i ja bi se nakon takvih riječi zaljubila u njega ,nije ni čudo što se ona. On je bio važan dio mene tada te sam uvijek bila zaljubljena u njega, no nikada mu nisam imala hrabrosti priznati. Nisam htjela uništiti naše prijateljstvo zbog toga što sam ga voljela na drugačiji način. To bi bio sebično od mene, zar ne? Možda je problem što sam previše mislila na posljedice, a premalo na samu sebe. Sjećam se točno specifičnog trenutka kada sam znala da je on taj za mene. U stilu kao ''Ja sam sto posto, definitivno i potpuno zaljubljena u tebe.'' Tog dana igrali smo se u njegovom dvorištu kada je Andrej primijetio da neka životinja leži na cesti. Ja sam bila previše fokusirana na igru tako da nisam pridavala previše pažnje, no Andrej je u istom trenutku potrčao na cestu pokušavajući lagano uzeti tu jadnu mačku u ruke. Doveo ju je u svoje dvorište te se ispostavilo da je netko pregazio macu. Tada sam to vidjela. Oči prepune boli i tuge. Makar mačka nije bila njegova, osjećao je da joj treba pomoći i pružati joj utočište. Držao je macu lagano u rukama te šaputao da će sve biti u redu dok su mu se oči preplavile suzama. U tom trenutku znala sam da ga volim više od prijatelja. Kroz par godina našeg druženja, imala sam milijun prilika da mu priznam. Kada smo gledali film u mojoj sobi, kada smo bili na zabavama, kada smo ručali s njegovim roditeljima. Mogla sam, a nisam. Da sam imala trunčicu manje razmišljanja i trunčicu više hrabrosti, priznala bih mu sve i rekla da mi se jebe da li će me htjet samo na prijateljski način ili ne. To se kao što možemo pretpostaviti nikada nije desilo. Vratila sam se u sadašnjost. Polako je padala noć, pitaj Boga koliko sam dugo ležala u ovom parku. Osjećala sam se jednostavno mutavo. Ni više ni manje. Krenula sam prema kući jer sam se oduvijek bojala mraka. Dani su prolazili, poruke od nje su bile sve češće te sam većinu vremena provodila čitajući knjige ili jednostavno razmišljajući o svemu. Možda sam se malo previše dramatično ponijela u vezi cijele situacije, ali hej i to netko mora. Nakon par takvih dana, odlučila sam suočiti se s njom. Bilo je vrijeme da čujem koji se to kurac desio tog dana te zašto je Andrej ponovno ovdje. Gledala sam ju u oči nadajući se da iza svega postoji logično objašnjenje makar nisam ni sama vjerovala stvarima u koje sam se uvjeravala. Iz njezinih ustiju izašlo je milijun riječi,ali nijedna dovoljno dobra. Da skratimo priču,Andrej se vratio na nekoliko dana,život u gradu je super,posao super blabla,vidjeli su se one večeri vani u izlasku,prepoznala ga je,jedna stvar je vodila drugoj i bum-stvorili su se u krevetu. Stvarno orginalno lutko,pomislila sam. Nasmijala sam se ne skretajući pogled s njezinih očiju te je val bijesa preplavio mojim tijelom,trgajući mi zadnji komad duše i suosjećajnosti. Pritisnula sam nokte o dlan,okrenula se i zalupila vratima. Razmišljala sam o svim mogućim scenarijima,kako sam mogla postupiti,opaliti joj šamar no to nisam ja. Nikad nisam bila. Gledajući rane na dlanovima od mojih predugih noktiju,sjetila sam se njega. Sjetila sam se njegovih brižnih zagrljaja. Zadnje poruke. Boli i tuge. U tom trenutku nisam osjećala ljutnju niti ljubomoru,samo razočaranost. U sebe. U njih dvoje. U ovaj odvratan svijet. ''I mjesec krade moje nade dok zora bezbrižno čeka,samo čeka onaj dan kad u meni prestaje ta bučna jeka.'' Oznake: ljubav, seks, tuga, razmišljanja |
KAKO PREŽIVJETI VLASTITE MISLI
1.DIO: ONA ZGODNA PRIJATELJICA 1/2 Oduvijek mi je bilo zanimljivo kako osobe sa savršenom kilažom,licem i osmijehom imaju najviše nesigurnosti. Gledala sam dok je isprobavala neku novu haljinu koja je po meni bila savršena. Crna,uska,bez previše detalja što ju je činilo elegantnom i seksipilnom. Ja,na drugu ruku,bih izgledala ko sarma u toj haljini. Nakon što ju je odjenula,okrenula se prema ogledalu i pažljivo promatrala svoj odraz. Prošla je rukama niz struk,spustila haljinu malo niže te pozirala kao da ju netko slika za Instagram. Imala je ravni trbuh,lijepo oblikovanu stražnjicu i grudi kakve većina žena želi imati. Naravno da je sve na njoj stajalo odlično,čak je mogla isfurati vreću za smeće te ju učiniti trendom. Nakon nekoliko minuta razmišljanja,okrenula se prema meni te rekla da treba na dijetu. Ženo,koji kurac? Tada sam počela razmišljati o svome tijelu. Sjetila sam se svih trenutaka kada sam uvlačila trbuh na moru,ili kada sam nosila jednodijelni kupaći da nitko ne bi vidio moju vječitu nesigurnost. Kvragu,moja stražnjica nije niti postojala,grudi su bile pristojne veličine no struk nije bio savršen ko njezin. Nije bio ravan ko njezin. Razmišljanje me vratilo u 2013.godinu,kada sam ju prvi put upoznala . Imala je dugu smeđu kosu i naravno izgledala je kao model. Isto kao i sada. Neću lagat,zubi su joj bili malo neravni ,al hej,sve drugo na njoj bilo je savršeno. I pomislila sam,takva cura nije draga,niti pristojna ,no ispostavilo se suprotno. Zgodna i DOBRA. Jebemu,kako će se sarma poput mene mjeriti sa slatkim muffinom poput nje? I muško i žensko bi prije pojelo muffin,garantiram. Nakon što sam ponovno odlutala u mislima,pogledala sam ju sa smješkom te joj rekla da joj nikakva dijeta ne treba te da je savršena ovakva kakva je. Naravno da moje riječi nisu igrale veliku ulogu u njezinom mozgu,no zagrlila me u znak zahvale. Imala je savršen parfem,Versaci il nešto poput toga što ju je činilo još privlačnijom. Nemojte me shvatiti pogrešno,nemam seksualne nagone prema ovoj djevojci,ali kada se s nekim družiš godinama,počinješ primjećivati svaku sitnicu. Iz druge vrećice izvadila je crvenu haljinu,nedavno kupljenu što se moglo vidjeti iz etikete te ju bacila na moje noge. ''Hajde,isprobaj ju'',rekla je ozbiljnim tonom. Gledala sam par minuta u tu savršenu ženu sve dok mi nije pobjeg'o smijeh na usne. ''Jesi ti realna?'',rekla sam podrugivajućim tonom. Ova haljina bila je broj premala za mene,preuska te bi isticala ono što nemam. Oduvijek sam nosila široke majice i oblačila se u crnu boju,haljine nisu ni dolazile u obzir. Nažalost,ona nikada nije prihvaćala odgovor NE te je bila toliko uporna dok nakraju svega nisam popustila i obukla tu prokletu,predivnu haljinu. Jedino što sam vidjela u ogledalu bili su nedostaci. Osjećala sam nagon mržnje koji je prolazio mojim tijelom kao čaša lošeg vina. Mrzila sam što vidim u ogledalu,mrzila sam svoj velik struk,široka ramena. Osjećala sam gađenje prema sebi. ''Lijepo izgledaš u ovoj haljini'',rekla je. Ljutnja je obuzela moje tijelo. ''Izgledam jebeno odvratno,zašto si me pobogu prisilila na ovo?'',rekla sam držajući suze te sam se brzo svukla i vratila u svoju široku odjeću. Ona nije shvaćala zašto sam se tako ponijela,kao da ne vidi nedostatke. Gledala me čudnim izrazom lica. Jebemu ženo,kako da ti objasnim da bih dala sve da izgledam kao ti? Da imam tonu dečkiju koji me žele odvesti na dejt? Da mi druge djevojke zavide? Uzela sam svoje stvari i krenula kući. Živjele smo 20 minuta udaljenosti te sam zaključila da je svježi zrak ono što trebam u ovom trenutku. U našem mjestu postojao je jedan veliki park gdje bi se tinejdžeri okupljali da puše travu i piju. Pošto sam oduvijek bila manje socijalna,dane sam provodila kod kuće čitajući novele i romane. Imala sam par prijateljica,ali nikad veliku grupu ljudi. Godila mi je tišina i mir većinu vremena. Dok sam hodala prema kući,uočila sam djevojku i momka na klupici. Djevojka je imala kratku,plavu kosu,poderane traperice i usku bijelu majicu. Dečko je gledao u djevojku kao da nitko drugi ne postoji. Bile su to oči pune ljubavi. Vidjela sam i osjetila taj sjaj u njegovim očima dok je primio njezinu ruku i šaputao joj slatke riječi. Dobro,u koji kurac ja to gledam? Počela sam se smijati na pomisao da će taj isti dečko,koji na prvu izgleda kao nježan i drag,slomiti srce toj djevojci. Da će ona izgubiti dio sebe kada sazna da ju je prevario s njezinom najboljom prijateljicom. Takav scenarij sam zamišljala u glavi. Gledala sam u njih i smijala se svom snagom. Nakon par trenutaka,uočili su me te zbunjeno gledali u mene,kao da sam pobjegla iz Vrapča. Jebemu,vjerujem da sam u tom trenutku tako i izgledala. Okrenula sam očima te nastavila svojim putem. Ponovno sam razmišljala o svojoj (previše) zgodnoj prijateljici. Priznajem,ljubomora je bila jača od mene. Bila sam ljubomorna na ama baš sve što je imala. Koga je imala. Osjećala sam se sve više nepoželjno i neprivlačno što možemo gledati kao veliku ironiju pošto nisam bila toliko ružna,niti sam bila pretilna,no nisam imala to što je ona imala. Taj sjaj gdje god otiđe,pažnju suprutnog spola i naravno najljepše odjevne predmete i obuću. Bila sam obična,normalna cura s jebeno prevelikim kapacitetom razmišljanja. Bila je previše dobra osoba,uvijek je bila tu da pomogne bilo kome,savršena kombinacija. Ja,u drugu ruku,nikad nisam znala izgovoriti prave riječi. Kao da postoji ta neka čudna tama u meni koja jednostavno ne želi otići. I sad se ponovno pitam,dobro koji kurac ti pričaš? Nisam ni sama sigurna,no jedna stvar za koju sam 100% sigurna jest ta da će me moje razmišljanje odvesti do ludila. Ako već i nije.  Oznake: ljubav, iskrenost, nesigurnost, kratkost |
