| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Danas je u Ledenoj dvorani Zagreb ugostio Portland
San Antonio.Croatia Osiguranje se pokazalo u punoj
snazi te uvjerljivo pobijedio sa 29:23 španjolski klub u
kojem igra nas Ivano Balić.
Rukometaši Portland San Antonija Ivano Balić, Valter Matošević
i Davor Dominiković.
Evo što je Ivano rekao uoči utakmice.
-"Bit će to velika utakmica pred,nadam se,punom Ledenom
dvoranom. Rukometna fešta u kojoj će moj Portland ipak uzeti dva boda.Da,otvoreno najavljujem da smo došli po pobjedu,no ne
očekujem lagan posao. Bit će to vrlo,vrlo teška utakmica jer
zagrebačka momčad kod kuće uvijek ide na pobjedu-bez obzira
na to tko je suparnik"-najavio je vidno raspoloženi Balić nakon
dolaska u Zagreb.
Želje su jedno, no stvarnost je nešto sasvim drugo i Balić se ipak u nastavku korigirao:
-"Čuo sam da je Lino Červar najavio da smo mi lagani favoriti.
Mislim da ipak nije tako i mislim da je domaćin u laganoj prednosti.
Croatia Osiguranje na svojem je terenu uvijek favorit.Većina igrača
s kojima sam igrao i igram,Ledenu dvoranu u Zagrebu smatraju
najboljom rukometnom dvoranom na svijetu.Najbolja publika na
svijetu u stanju je Zagrepčane odvesti do pobjede.Mi ne želimo
igrati podređenu ulogu,no u ovoj će utakmici to biti tako."
• Skupina je i više nego ‘gadna’?
-"Grupa je takva da svaki pogodak može biti presudan.Svaka od
ove četiri momčadi može proći u polufinale.Presudit će najvjerojatnije neka gostujuća pobjeda.Ona momčad koja pobijedi na nekom
gostovanju, učinila je pola posla."
• U Zagreb ste došli u punoj formi...
-"Nažalost,ova je utakmica prva u skupini.Nismo puno zajedno
igrali nakon Europskog prvenstva, imali smo svega nekoliko treninga.
Odigrali smo tek nekoliko utakmica u Španjolskoj i to je sve.Više bih
volio da je riječ o drugom,trećem kolu,no što je, tu je.Nema veze,
idemo se potući - pa tko bude jači."
• Ozljede koje su vas mučile uoči EP-a...?
-"Sada je sve u redu i potpuno sam spreman.Potpuno sam zdrav i
jedino što me muči je akumulirani umor kojeg se ne mogu riješiti.
No tako je sa svima koji igraju vrhunski rukomet,na klupskoj i reprezentativnoj razini. Nema odmora."
• Emocije su se nakon Norveške sada već slegle...
-"Trebamo biti ponosni što smo osvojili odličje.Imali smo puno
problema, a ipak smo dali sve od sebe i potvrdili da smo najbolji na svijetu.O onom je finalu toliko toga rečeno da se ne želim ponavljati.
Još mi je žao što nije ‘palo’ zlato,a trebali smo ga osvojiti."
• Igrači CO-a, suigrači iz reprezentacije spremaju vam vatreni
doček na parketu...
-"Ne sumnjam,što god me čekalo,ma kako ‘gadno’ bilo,lijepo je opet
biti doma..."
Preuzeto s Jutarnjeg.hr
Dok najbolji rukometaš svijeta, Ivano Balić, svojim igrama plijeni
pozornost medija, navijačkih fanova, zaljubljenika svih vrsta
sportova i posebno,stručnjaka koji ne mogu pronaći formulu
kako ga zaustaviti, njegova majka snima utakmice koje prenose
TV postaje i prikuplja novinske članke o sinu. Ona je,kaže,
zadužena za administraciju,a utakmice na miru pogleda tek
nekoliko dana poslije.
„Strah me je da se ne ozlijedi zbog čega ne mogu uživati u utakmicama,snimam ih pa ih gledam za nekoliko dana“-priznaje
majka Stjepanka.„Nikad ne voli gubiti,u njemu je natjecateljski duh,
uvijek se muči do zadnjeg atoma snage,daje sve od sebe.“
Prenizak za košarku.
Priča o rukometašu Ivanu Baliću zapravo je priča o sportskoj obitelji Balić,koja je kliško-dugopoljskih korijena. Ivanov otac Žarko i majka Stjepanka također su bili rukometaši.Žarko Balić rukometom se počeo baviti tek u svojoj 17.godini jer je njegov otac,Ivan,smatrao da je rukomet “igra za zabavu” od koje nema velike koristi.
Žarko Balić je najprije zaigrao u Splitu,a poslije je,kao profesionalac
nastavio igrati u Italiji.Do 1985.cijela obitelj je bila u Italiji,no,kad je
mali Ivano trebao poći u školu,on i majka su se vratili u Split.
U petom razredu osnovne škole,koju je pohađao u svome kvartu
Bol,Ivano je kao većina splitskih dječaka zaželio trenirati nogomet u Hajduku.Pa ipak,košarka mu je bila draža.Od 1992. do 1995.
trenirao je košarku u Jugoplastici,s tim da je 1995.,usporedo s košarkom,trenirao i rukomet.Iako su ga treneri u Jugoplastici
zapazili i hvalili kao jako pokretljivog igrača,Ivano je morao
prestati igrati košarku iz jednostavnog razloga -bio je prenizak.
Mjerenjem duljine potkoljenične kosti liječnici i treneri su zaključili
da Ivano neće dovoljno narasti da bi se bavio košarkom.
Nakon što je otac Žarko razgovarao s trenerima Jugoplastike,
rekli su mu da njegov sin u košarci može igrati samo na mjestu playmakera;da oni u klubu “ne odgajaju playmakere” i da za takvo
što postoji škola u Americi. Mladi Ivano Balić brzo se pomirio
s činjenicom da neće biti visok te je odlučio sa splitskim prijateljima trenirati rukomet.
Prvi trofeji.
-„Jednoga dana,u osmom razredu,Ivano je došao doma i rekao:
‘Znaš, mama,idemo ti mi na rukomet’.Nismo ga uspjeli pratiti ni gledati kako igra rukomet,a ljudi su već počeli pričati:
'Ajme, mali vam je super igrač'.Bilo nam je drago što se bavi tim
sportom i imao je našu veliku potporu.Znate,roditelji sada žele da
se djeca bave sportom kako ne bi bili na ulici,a prije je sport djecu
izvlačio iz kuće na ulicu,nije bilo današnjih problema“-kaže Stjepanka Balić.
Ivano Balić nije,poput većine sportaša,imao problema u školi.
"Učio je",kaže njegova majka,“koliko je potrebno da prođe,ali
ga škola,jednostavno,nije zanimala”.
Kako je Žarko Balić u to vrijeme igrao rukomet u Italiji, Ivano je kao rukometaš prvi put registriran u Italiji.Godine 1996. mladi Balić je,
uz nagovor Talijana i oca,šest mjeseci zaigrao za juniore kluba
Cassano Magnago,kojem je trebala pomoć za osvajanje ‘scudeta’, državnog prvenstva.Predvođen Balićem,klub je doista osvojio
scudeto,a on proglašen najboljim juniorom prvenstva.Pa ipak,
nakon toga Ivano se s “papirima” vraća iz Italije i počinje igrati za rukometni klub Brodomerkur Split.
-„Na treninge je uvijek išao s velikom voljom,budio bi se u
šest ujutro da bi mogao stići na treninge u sedam,i nikad nije
zakasnio na trening.Zato smo se smijali pričama da je Ivano lijeni Dalmatinac.Čim je počeo igrati prvenstvene utakmice,počeo se
vraćati s peharima,kao najbolji igrač“ -priča majka Stjepanka.
Život u Španjolskoj.
-„On je svoj,poseban,karakteran,čvrst je,njega ne zanima pomodarstvo,nije povodljiv.Ima svoje mišljenje i uvijek odluči onako
kako on misli da je ispravno.Kad osjeti pravi trenutak,onda daje sve
od sebe da to ostvari.Ivano je u igri nepredvidljiv,poput Kukoča,
njegova rješenja su toliko jednostavna da se teško mogu ponoviti i
ljudi ga zbog toga vole“-priča Stjepanka o karakternim vrlinama i virtuoznosti u igri svoga jedinca.Osim po “čvrstu karakteru” i igri,
Ivano Balić je poseban i po svome pomalo boemskom imidžu.
-„Ako se njemu nosi duga kosa,on će je nositi,nema veze što to
nije u modi"-pojašnjava.
Ivano Balić je,unatoč činjenici što je jedan od najtraženijih igrača
na svijetu,do sada promijenio samo tri kluba- Brodmerkur,Metković
i San Antonio.
-„Ivano ne voli mijenjati klubove,jako se veže za ljude."-pojašnjava.
Tako se Ivano Balić vezao i za svoj Portland San Antonio iz
Pamplone,s kojim ga ugovor veže do 2010.godine.
Ivano,naime, sve češće pred prijateljima i roditeljima,iako je donedavno govorio da “nima Splita do Splita”,priča da je jako lijepo živjeti i u Španjolskoj.
Izbirljivost, žene i brak.
Hrvatski mediji brujali su o slomu braka između Ivana i Ivane Balić.
On je ostao u španjolskoj Pamploni,gdje igra za Portland San
Antonio,a ona se prije dvije godine vratila u Split sa sinom Dinom.
-„Kad se Ivano zaljubio,došao je k meni, rekao da ima curu.
Sad su se razišli,međutim,fenomenalno se ponio prema ženi i djetetu,pokazao je veličinu i karakter.Možda je to mogao zato što
je bio odvojen od familije,nije nas htio opterećivati i zabrinjavati,sve
je sam riješio“-priča majka.
Jedini hobi Ivana Balića je bio Play Station i kompjutorske igre,a
dok je bio mlađi čitao je sve časopise specijalizirane za košarku i
sve što je vezano uz taj sport.Ivano Balić je,prema riječima majke,
u svojoj karijeri najsretniji bio kad je s hrvatskom rukometnom reprezentacijom osvojio olimpijsku medalju.
Jedan od intervjua s Ivanom prije odlaska u Norvešku.
Intervju preuzet s Coolinarke.
Kada čujete riječ djetinjstvo,koja vam je prva asocijacija na hranu ili neko određeno jelo mamine ili bakine kuhinje?
"Škampi."
Koliko je profesionalno bavljenje sportom utjecalo na vašu prehranu?
"Jako.Počeo sam zdravije jesti.Kako sam sve više i više napredovao na rukometnom terenu,tako sam sve više pažnje posvećivao prehrani."
Što prevladava u vašoj prehrani?
"Pizza.Ne smijem otkriti sve svoje tajne :)"
Kako izgleda vaš "radni dan"?
"Uglavnom jako naporno i naravno ovisno od obveza koje imam
u klubu ili reprezentaciji.Obično ujutro nastojim malo dulje odspavati,
zatim se pripremam za trening koji uglavnom započinje oko 10.00
sati.Poslije treninga slijedi kavica,onda ručak i popodnevni odmor.
Od 17.00 do 19.30 popodnevni je trening,a navečer zavisi-neki film
ili večera kod Dominikovića."
Koja je razlika u prehrani kada ste igrali u domaćoj ligi i sada kada igrate u inozemstvu? Imate li osobu koja vam priprema jelovnike?
"Na putovanjima se doktor brine o prehrani,kad sam doma onda
sâm.Više-manje jedem u restoranima,nekad kod kuće sâm
spremam,ali rijetko.Iako ima dosta sličnosti između španjolske i
hrvatske kuhinje,one se ipak razlikuju.Moram priznati više mi se
sviđa španjolska."
Što koristite kao nadopunu prehrani-vitaminske preparate?
"Vitaminske preparate koje nam daju u klubu,o kojima ja nemam pojma. Doktor kaže da je dobro-ja kažem odlično i popijem."
Kakva je prehrana na natjecanjima?Postoje li univerzalni jelovnici ili se prilagođavate kuhinjama zemlje u kojoj se odvija natjecanje?
"Iskreno,do sada nisam ni na jednom natjecanju dobro jeo,pa se nadam kako ću bar nešto pošteno pojesti na Svjetskom prvenstvu u Hrvaskoj, 2009.Uglavnom slabo jedem za vrijeme natjecanja,tamo sam više na preparatima koje mi daju doktori."
A u Grčkoj,gdje je Podravka pripremala hranu u Hrvatskoj kući?
"Podravka je bila u Hrvatskoj kući,nije bila s nama.Mi smo u Ateni
jeli u Olimpijskom selu u kojem se nije imalo što puno pojesti osim slatkog. A čuli smo da su svi oni koji su posjećivali Hrvatsku kuću,zahvaljujući vašim kuharima bili odlično nahranjeni."
Koja vam je najdraža svjetska kuhinja i zašto?
"Španjolska,zato što obožavam chilindrón i kako spremaju krvavo meso. Stvarno uživam u njima."
S obzirom da su i španjolska i hrvatska kuhinja dijelom mediteranske prehrane,što biste osobno izdvojili kao najbolje od svake?
"Kod nas obožavam morske plodove i ribu,obično preko ljeta svaki dan jedem ribu,a kod španjolske-tamo gdje sam ja-na sjeveru-najbolji su taj chilindrón(mesno jelo koje se može pripremati od različitog mesa - svinjetina, piletina, janjetina koje se pirja s lukom, paprikom i rajčicom) i solomillo (goveđi odrezak).To su njihovi specijaliteti i u njima najviše uživam."
*Blic pitanja*
Jegulje ili žablji kraci?
"Ništa."
Ljuto ili kiselo?
"Ljuto."
Omiljeno piće?
"Cockta."
Skok šut ili zepelin?
"Zepelin."
Europsko ili olimpijsko zlato?
"Olimpijsko zlato."
Duga ili kratka kosa?
"Zasad,duga."
