born in the U.S.A.

...

želim biti tvoj vampir
zagrnuti tijelo u prozirni kašmir...
oh kako je prekrasna noć, kako svijetla je Danica
Nebo, nebo, indigo boja noći.
Jutro je granica...

Krv, želim ti piti krv, osjetiti svaku stanicu.
Želim ubiti Boga, Ljubav samo ljubav će srušiti granicu.
želim biti tvoj vampir
zagrnuti tijelo u prozirni kašmir...

Osjeti me, osjeti me ništa ti ne tajim.
želim biti zvijezda, zvijezda
prosipam se, s tobom noćnim nebom sjajim.

Pomiješajmo se, budimo, jer jutro...
Okrutno jutro zaborava je tu.
ne dopusti, ne dopusti,da imaš me samo u snu.

Ja tako želim biti tvoj vampir
zagrnuti tijelo u prozirni kašmir.
Da mi daš život, da ti dam san, da mi daš mir.

Moj mir.
moj mir.
moj mir.

-Srce je organ, organi nemaju osobnost, pa molim da mi ne spominjete dobrotu srca, to je isto kao da mi govorite o beskrupuloznosti svojih bubrega. Jer ja sam danas pomalo Mersault. Pronašao sam sebe, a vas ima tu dosta koji me znaju, i sad moj svemir mora opstat. Molim se da bude dovoljno jak.
Usput neka baba ubiše muža-đeda. Đed je imao valjda 82. godine. Kako je smiješno kad netko u 82. drugoj godini ne umre prirodnom smrću, pa baba živi valjda 60 godina s nasilnikom i ubije ga 3 dana prije no što bi ionako sam otegnuo papke. To je kao da pobjegneš iz zatvora 2 dana prije istjeka 20 godina robije.
Usto smatram da bi našoj zemlji dobro doša novi ustav, koji bi se trebao zvati ''U stav mirno''.
Prema kojem bi svakog glasaća SDP-a trebalo na giljotinu ili spalit prokletu komunjaru na lomaći. Jer je opće poznato da je u našoj zemlji još građanski rat i da smo svi mi Socijal-budale komunisti, koji si produžena ruka samoga Vraga, a Bog je valjda pozitivac.
Ko da sam u nekom filmu sa Stevenom Seagalom u kojem je svijet tako jebeno crno-bijel da i Casablanca izgleda prepuna živih boja. Trebalo bi po tom istom ustavu zabranit spominjanje evolucije, uvest najžešće dogme i hereze. Evolucija je zaobišla Hrvatsku mi smo izabrani narod, stvorio nas je Bog osobno.
Prije par dana sam i sam obišao radove na Pelješkom mostu. Na njemu danonoćno rade Djed mraz, crvenkapica i uskršnji zec. Izmišljeni likovi baš kako i pogoduje jednom izmišljenom mostu. Zasad je valjda po svojoj strukturi u mogućnosti da zadovolji prometne apetite nevidljivog čovjeka i nevidljive Ive. Taj će jadan most jamaćno nastradat od gihta, od silnog otvaranja i zatvaranja, ono propuh.

Da i danas se gledam svoj remen marke ''Diese''l. Nisam ga ja kupio a i boli me kurac za marke. Pa se zamislim kako smo mi napredan narod ako bi se uzelo po markama odjeće. Eto Kosovci zasigurno još nemaju remen marke Diesel, oni vjerojatno imaju remenje Super 98 i ostale benzince.

I šta se sad ove naše takozvane zvizde imaju preseravat se nekim životom na Farmi. Mislim sudeći po utjecajnim javnim lićnostima Ala Sandi Cenov (koji bi iz nekog čudnog razloga u kuću ponio gitaru, a u životu nije napisa pjevljivu pismu, valda da isprovocira sustanare) ovaj bi se projekt trbeao zvati Lessie se vraća kući. Jer je njih pola i onako došlo sa farmi.

Ako 2012 asteroid uništi svit, hoće li Goranu Ivaniševiću žena oprostiti? I jesu li glasine i njegovoj aferi s Mislavom Bagom istinite? Hoće li Eduardo da Silva ikada biti onaj stari, što ako mu noga krivo zaraste, hoće li je presaditi od majke ili brata? I što je ova godina ukleta za Silve, prvo Super Silva, sad Eduardo.
Ako 2012 asteroid uništi svit, hoće li Elvis priznat da je živ, hoće li mi netko napokon reć koja je ambicija djevojaka iz serije '' Lijepe i ambiciozne''? Lijepe jesu, a jedina im je anbicija da se stalno jebu, pa eto, ako vas mama hvali da ste ambiciozni...
To je inaće moja serija, netko gleda Ratkajeve, netko Zabranjenu Ljubav, svi imaju tu svoju seriju koju zovu iskljućivo serija. Eto imam i ja svoju. Znam sve likove.
Nebitno. Šta mislite kako Tomson diše u vezi s Kosovom? Možda se sad ode s njima borit, pa ga uz malo božje milosti zadrže oni.
Ako 2012 asteroid uništi svit, hoće li ijedna moja pisma postat hit?
Neki band koji se naziva i sastavom svirat će ubrzo moje stvari. U stvari i nisu moje, jer su njene. A u kapitalistićkom društvu je privatno vlasništvo bitna stavka. Hoće li kraljeve ulice ikada slušat mulice? Eto pobijedili su na Dori. I toj Dori više neugodno. Ko će dogodine pobijedit Ivo Robić, Vesna Pusić sa našom himnom? Ako 2012 asteroid uništi svit, hoću li te prestat volit? Koga briga?

Još nisam spreman da se vratim onom genijalnoudnom naćinu pisanja. Kojeg bi neki priznati bjelosvijetski analitičari opisali nakon mnogo napornog mozganja kao čiste pizdarije. Ne još nisam. Ali sam bolje. Do vraga reć ću Vam. Mislio sam da sam zaljubljen u ljubav. Ne u Nju, (ili njega) već u Nas. Slatko me nasmijala kada mi je rekla da nema pojma o čemu govorim. I da ono što je i moj najbolji prijatelj primjetio, a taj ne bi primjetio da mu je žena transvetit, zapravp ne postoji. To jest postojalo je samo u mom umu. I njegovom valjda. Ne prićam o Snjegulici, dedu mrazu, ljubavi i ostalim bajkama. Sada sam ih prerastao. Ljubav je kapitalistićka propaganda za prodaju ženskih filmova i teenagerskih izdrkavanja. Ma kakva ljubav...Idemo dalje. Mislio sam danas pisati o sotonističkim stihovima koje dobijemo ako preslušamo CD grupe Magazin unazad, ali još nisam spreman na to. Ne još ,nek mi Ud oprosti...

***



Pisat ću o svom snu. Ja sam imao jedan san. Počelo je kad sam imao 5 godine. Tada sam prvi put put pročitao knjigu. I to Gulliverova putovanja. Od tada sam pročitao mnogo knjiga, ali onaj duh uzbuđenja, daljina, mistike, prvi umni orgazam ću pamtiti dovijeka. Ja sam zapravo većinu svog života sanjao postai liječnik u Africi. Raditi to potpuno besplatno. Među ljudima koje razumijem, jer tko bi inaće bio tamo, osim budala baš poput mene. Poput junaka iz knjige Starac i more svako veće gledati igre malih lavića, i Afrićke sparne, snovite zalaske Sunca. Bio sam spreman potrošiti čitav svoj život na djecu Afrike. Nije mi nikada bilo do ićeg materijalnog. Baš nikada.

Zato sada bivam gažen u svijetu velikih strojeva, i ljudi/zvijeri, a Afrika stoji mirna. Sa svojim patnicima, lavićimau igri i zalascima . I nikog nema na ovom svijetu da ga tamo povedem, da mu čitam svoje pjesme u zalazak, baš nikog. Ali u čoporu se ne snalazim, drugova u čoporu nema, ja sam sam. I nitko ne čuje, nitko ne sluša, haha.

Sinoć me neki lahor spoznaje trgnuo iz sna. Čista rosa blaženstva. Čuo sam da Kosovari nude novce za himnu, to jest da traže svoju nacionalni pop hit. Ustao sam onako nag sjeo za klavir, ogrnuo se Kosovskom zastavom da osjetim taj trenutak nacionalnog Kosovskog ponosa. I napisao skladbu. Ovo je tek pripjev:

Za Kososvo, za Prištinu.
Za slobodu i istinu.

Opijuma narodu, opijuma narodu, ne daj da se pobiju. Što drugo životinje imaju, ne prićaj mi o snovima, oći su mi otvorene. Ljubav je nevidljiva ,opijuma, opijuma prije no te ubijem.

One day.

Sad me maleni brat tražio da mu napišem djećju pjesmicu za Valentinovo. Onako naivnu sa naslvom '' volio bih da me voliš'', a ja se osjećam ovako, pa mu je i napisah:

Volio bih da me voliš.

Volio bih da me voliš
na opće veselje.
Al jebiga kad nitko neće
da mi ostvari 3 želje.

Što ti tu sad imaš
razmišljati racionalno?
Kad te je u svemu vidim stalno.

Pa sad uzmi da ti moje ludilo prijeti.
kako me se usuđuješ ne voljeti?

Ostaviti me pred vratima.
a smijali smo se satima.
Kažem ti sad zbogom.
Opojen ovom drogom.
Drogom što si ti.
Kako me znaš ne voljeti?

Možda su neke više sile.
Pa da si sad prospem mozak
i razrežem žile.
Bili iz tvojih očiju
napokon potekle kiše?
Volio bih da me voliš.
I ništa više,
i ništa više.

Bože osjećam se tako star. Kao neki prastari teatar. Čujem kako prelazim, kao da ovaj vjetar što me zapuhuje odnosi djelove mene. Na drugu stranu. Sad mi se svi moji stihovi čine takvim gubljenjem vremena, svaku žicu na gitari prezirem, tonem negdje dublje od ideja moderne fizike.

Ja do prije dan, dva nisam ni vjerovao u vrijeme, život, apsurd ovog što radimo. Maštao sam o nećem bezvremenskom, većem od života, nećem što daje smisao. Tada sam si to oduzeo. Kao narkoman koji ubrizgava preveliku dozu droge u sebe, ja sam se ubio, nećim što sam trebao. I ne krivim nikog, jer bih kriviti mogao samo sebe, a trenutno nemam kamo da tu krivnju stavim.

Šetao sam gradom, kao nekim stadom. Tumarao , gledao oblake. U glavi slagao neke stihove, trovao se njome, sad se srušilo to postojanje od karata. Ova praznina je sve što mi ostaje, i mrzim onog liječnika koji me ovo prepisuje da me spasi. Ja radije umirem.

Tvoj miris na meni
moji dani sneni
odlazim živjeti u sijeni.

Da se ponovo rodim
da zaboravim

Ako postoji netko tamo vani i ovo čuje, šaljem mu S.O.S.

I Emerson Lake i Palmer su u krivu, nema ''from the beginning.''

Trebam transplataciju hitno!

Usto ja nisam onaj tko mislite da jesam, ja molim Suzzane da me odvede dolje na rijeku,dolje na rijeku života. Želim to vidjeti u njenim oćim da bih mogao vjerovati. ( Suzzane- Leonard Cohen.)

Vaš Genijalni Ud.

Dušo.

Vremena se mijenjaju. Pitam se što se zbilo sa idolima naših mladosti?


Tri praščića postaše-Three Hill.


Crvenkapicu su zatvorili pod sumnjom da je prokleta komunjara i spalili je na lomaći. Uz prigodne pjesme tipa, ''Gori gora, gori borovina.''

Ivica nas je napustio. Marica je ilegalna.



Djevojčica sa žigicama je na terapiji zbog piromanije u Vrapčetu.



Snjegulica zbog pedofilije.



Trnoružica u komuni, jer jednom kad se poćela bost, nije prestala. Jaše
zmaja.



Marx i Engels više nisu sa nama...

****
Čitajući Ionesca. Obitelj Smith je religiozna poema, koju sam napisao tijekom Bogojavljanja putem Tele 2 mobilne mreže. Slika savršene obitelji. Obitelji Smith-Horvat po naški.

Obitelj Smith.

Obitelj Smith,
ima dvoje djece Smith
Svi su totalno fit.
dok jedu ne smiju pričat ni pit.
Obitelj Smith, obitelj Smith.

Obitelj Smith.
budi se jutrom u six.
mladi Smith je povuk'o fix.
Obitelj Smith, obitelj Smith.

Obitelj Smith.
Nikom nije na meti.
politički posve korektni.
no jesu li sretni?
Obitelj Smith, Obitelj Smith.

Obitelj Smith.
je veliki hit.
gospođa Smith ima dečka
oho,ho,ho,ho shit.
Obitelj Smith, Obitelj Smith.

Obitelj Smith.
Živi posve korektmo.
i sve je tako perfektno.
Obitelj Smith, obitelj Smith.

Gospodin Smith
doživio je nervni slom.
sin narkoman, žena nije home.
Gospođa Smith nije home a već je kasno.
Smith ju je uhvatio s deđkom.
Zatuko ih efikasno.
Obitelj Smith, Obitelj Smith.

Na sahrani je bilo krasno.
i svi su gledali sjetno.
Gospođe Smith više nema.
I sve je tako perfektno.
baš kako bi trebalo bit.
u jednoj...
Obitelji Smith, obitelji Smith.