ISKONSKI PAG

petak, 25.11.2022.

PAŠKA TRAVARICA





Neki dan, ujutro, dok sjedim za kompjuterom i čitam Novi List, razmišljam kako mi nešto nedostaje pa onda vidim da nisam skuhao kavu. Pored mene stoje mendule i suhe smokve i sada mi samo travarica nedostaje. Od kada odlazim u Istru kao istarski zet, navukao sam se na „Medicu“. To je istarska rakija obogaćena medom. Moja punica to uistinu vrhunski radi. Nedostaje mi i društvo, jer ovako sam i nije baš neki gušt piti rakiju.


U mome Pagu, nakon što bi završila „tergatva“, počela bi sezona kuhanja rakije. Sjećam se da je u Pagu bilo samo nekoliko kotala u kojima se kuhala rakija. Sjećam se Ivićovih i časnih sestara Benediktinki gdje se kuhala rakija. To su bili posebni rituali. Puno toga se događalo dok se kuhala rakija. Peklo se meso, spremala se i druga hrana a nikada nije izostala pjesma.
Pred nekoliko godina prilikom boravka u Pagu povodom Dana mrtvih, otišli smo do barbe Iva Madone po obećane bravlje rogove. Ivo je to ljeto Mateu, budućem Dondolašu obećao spremiti jedne rogove. Idemo do Ivove konobe po te rogove i zateknemo ga u kuhanju rakije. Koja je to sreća bila kada je Ivo uručio rogove Mateu. Mogao je ne znam što staviti ispred njega, ali ničim ga nije mogao kupiti kao s tim rogovima.

Začudilo me da Ivo kuha rakiju u svoju konobu, znam da on nije imao svoj kotao za kuhati rakiju pa ga pitam:
-kako to da Ti kuvaš rakiju ovde u konobu?
-kupi san Branimir svoj kotal, uvik se nekome moraš molit, pa cekat kada ćeš tu rakiju skuvat i kada ti dojde vrime za skuvat rakiju moraš svu rakiju skuvat odma, ovako kako me voja pomalo i kako mogu kuvan rakiju.

Baš je bio pri kraju kuhanja tribalo je provjeriti koliko gradi cini. Mateo mu je i tu bio glavni pomoćnik. Mora i on vidit koliko gradi cini.

Receptura za pašku travaricu stara je više stotina godina a prenosi se iz koljena na koljeno. Paška travarica ima ljekovita svojstva jer se dobiva od brojnih trava koje su njen glavni sastojak. Jedna od glavnih trava je koromač, ali isto tako dodaje se i kadulja i ružmarin one biljke kojih na Pagu najviše ima.

Rakija je važan resurs svakog domaćinstva na otoku. Rakija je služila za svaku svrhu. Stari ljudi su se prali rakijom osobito muškarci nakon brijanja, a njome su se polijevale sve vrste ozljeda, jer su naši stari slijepo vjerovali u iscjeliteljsku moć rakije. Zato su naši stari jutro započinjali s gutom rakije, kako bi znali kazati: „da operem malo usta“. A, nana nije mogla zamisliti predbožićne blagdane kada je u smjesu za fritule ili koje druge kolače dodavala malo travarice.

Približavaju nam se dani kada će za našim stolovima bilo ručak ili večera u svekolikoj gastronomskoj ponudi za aperitiv ponuditi bićerin travarice, kako bi se moglo blagovati u svim raznolikostima ponuđene hrane.

25.11.2022. u 12:41 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 07.11.2022.

KONFERENCIJA O BURI ODRŽANA U KARLOBAGU





U mjesecu listopadu su razni mediji donosili vijest kako će se u organizaciji Općine Karlobag a pod pokroviteljstvom Ličko-senjske županije, 14. listopada u Kapucinskom samostanu u Karlobagu održati konferencija o buri na kojoj će najveći hrvatski stručnjaci za buru govoriti o fenomenu ovog vjetra koji je karakterističan za Hrvatsku, odnosno samo za istočnu obalu Jadrana.


Nije Karlobag slučajno odabran da bude domaćin konferencije o buri jer je teren oko Karlobaga za oko 12 % viši od ostalih podvelebitskih mjesta gdje je od 365 dana, 132 dana bilo ograničenje cestovnog prometa skoro svaki treći dan što dokazuje koliko bura često puše na karlobaškom području.
Da je zima počela s burom čime je pokazala oštre zimske zube, vidljivo je po paškim dimnjacima a da bura nosi i puno dobrog znaju domaći ljudi koji uživo osjete britkost zraka i ljekovitog aerosola, kad zapuše bura u Pagu.

Ličko-senjska županija prostire se na 10% terotirija Republike Hrvatske gdje imamo kombinaciju različitih klimatskih uvjeta, polovica otoka Paga pripada toj županiji, pa bi se kroz vjetrove koji pušu na tom našem području putem zdravstvenog turizma mogle pokrenuti nove aktivnosti gdje se utjecaj vjetrova može koristiti za kvalitetu poboljšanja liječenja kod ljudi koji boluju od astme, bronhitisa i ostalih respiratornih bolesti.

Konferencija je donijela nove korisne informacije o buri s kojom živimo sa željom da kroz daljnju turističku ponudu imamo i dodatne benefite od tog vjetra. Tako su na konferenciji sudjelovali prof.dr.sc. Branko Grisogono s Geofizičkog odsjeka PMF-a koji je dao kratki pregled istraživanja bure, o numeričkom modeliranju bure govorio je dr.sc. Ivan Tomas s Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru, analizu podataka o buri dao je Petar Golem sa Zavoda za mehaniku fluida FSB-a, a o mjerenju bure govorio je doc.dr.sc. Željko Večenaj s Geofizičkog odsjeka PMF-a, dok je prikaz bure kroz konkretnu studiju slučaja prezentirao pročelnik HGSS-a Gospić Josip Brozičević.

Pred tri godine sam na blogu napisao post „Zaboravljeni Karlobag“ kada me u svibnju mjesecu bura natjerala da s otoka ne mogu otputovati trajektom nego sam cestovnim putem putova za Rijeku. Tom sam prilikom osjetio sve čari bure i što nam ona sve nudi.

Bura? Karlobažani i Pažani znaju kako zimi gradom puše taj hladan i suh sjeveroistočni vjetar koji se s planine spušta do paških otočkih vrleti. Je li more više uzburkano za vrijeme bure ili juga mogu nam pokazati razni foto amateri koji svojim fotoaparatima bilježe te valove. Znamo da bura može dosegnuti i orkanska obilježja. Rekordan udar bure na Pagu zabilježen je baš te 2019 godine 14. svibnja kada je na paškom mostu izmjeren udar od 54,6 metara u sekundi, što je 197 kilometara na sat. To je ta bura za koju Pažani kažu „da se rodila u Trstu, oženila u Senju a umrla u Pagu“. Tako govore, a ja uz prvu ovogodišnju buru uz tople radijatore ne bih baš svaki detalj znanja o buri provjeravao.

07.11.2022. u 12:50 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 30.10.2022.

SMRT NEMA ZADNJU RIJEČ





Poštovani čitatelji bloga, pred vratima nam je blagdan Svih Svetih i Dušni dan čime nam se pruža prilika da i ove godine, razmišljamo o toj stvarnosti našega života. O smrti i onome što nas čeka poslije nje, nikada dosta razmišljati i govoriti. Ušla je u sve obitelji polako nas osvaja a mi je i dalje ignoriramo i nemamo jasan stav o njoj.


Dostojno pokopati preminulog, želja da nam bliski kojeg ispraćamo ima grob, jedna je od iskonskih čovjekovih potreba. Izražavanje pijeteta mrtvima ljudski je čin koji obavljamo svjesni toga da idemo svome kraju. Mi katolici koji vjerujemo u Boga i život u vječnosti prikazujemo mise i molitve za duše svojih pokojnih, s nadom da smrću život ne završava i da ćemo po Božjem milosrđu jednoga dana sa svima svetima u nebu živjeti.

Zato ove dane posebnije i svečanije obilazimo groblja, palimo svijeće i polažemo cvijeće u znak zahvalnosti za one koji su nam za zemaljskog života bili bliski, bez kojih nas ne bi bilo.

Bilo kako bilo, i narednih će dana hrvatska, kao i groblja diljem ostatka svijeta odisati vječnošću, ma kolika bila simbol prolaznosti. Čovjek nije stvoren da bi nestao, već je smrt samo prijelaz u vječni život, kao i oni koji ne djela takva razmišljanja.

Stoga što reći nego – „Memento mori!“. Sjetimo se svih onih naših dragih kojih kao nema, a opet ih ima. I bit će ih sve dok se ima tko sjetiti.

30.10.2022. u 12:36 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 19.10.2022.

DALIBOVA SLASTIČARNA





U gradu Pagu postoji ulica koju Pažani pored svih imena koje je mijenjala tijekom povijesti, zovu Vela ulica (callelarga).


U toj ulici nalazi se i moja rodna kuća, koju je preseljenjem moje pranane (pranone/prabake) Marije Crljenko rođ. Fabijanić Telerovice, kupio prvi slastičar u Pagu, Dalib Ilijazović.

Slastičarnica Daliba Ilijazovića, prvog Albanaca koji je došao živjeti u grad Pag i njegove supruge Savke, još je neko vrijeme nakon njihove smrti bila u funkciji slastičarnice, da bi je novi vlasnici prenamijenili i pretvorili u dućan robe prilagođene ljetnoj sezoni.

Kao osnovci dolazili smo na sladoled i kremšnite (paštakreme) koje si samo kod Daliba mogao pojesti. Koji su to gušti bili ! Koliko sam kasnije probao tih kremšnita, niti jedne nisu bile kao one kod Daliba. Sve to otišlo je, nažalost u nepovrat.
Kao što uvijek biva, dolaskom ljetnih dana osvježenje se traži u slastičarnicama kao što je bila Dalibova. Tko se još može sjetiti svih onih okusa sladoleda za kojeg sam u svoje mlade dane žicao od matere novac za odlazak na sladoled kod Daliba.

Kada je obitelj Zec zatvorila svoj popularni kafić, prostor su unajmili drugom poznatom slastičaru Fuadu i njegovoj obitelji.

Pažani nisu ostali bez slastičarnice u Veloj ulici, ali su ostali bez jedne davne slastičarnice koja je u nekim slučajevima služila za izlazak iz kuće i puno više od toga, za slatki mali randez-vous.

19.10.2022. u 12:25 • 0 KomentaraPrint#

petak, 14.10.2022.

SAVEZ S MARIJOM





Časopis udruge Vigilare „Savez s Marijom“ izlazi dvomjesečno i štampa se u 20 200 primjeraka.


Zahvaljujući dr. Vici Batarelu predsjedniku Zaklade Vigilare paška crkva a posebno Gospe od Starog grada zastupljeni su u ovom časopisu.
U najnovijem broju časopisa na tri stranice doneseno je izvješće o akciju koju je zaklada provodila za ovogodišnji blagdan Velike Gospe „Bijele ruže i molitve za Gospu od Staroga grada Paga“, gdje je prikupljeno 2 000 molitvenih nakana i isto toliko bijelih ruža koje su krasile Gospin kip i glavni oltar u Zbornoj crkvi Marijina Uznesenja u Pagu.

Ovim činom Zaklada Vigilare donijela je veliki doprinos u promociji ne samo Gospina kipa iz Staroga grada u Pagu nego i grada Paga pa u konačnici i cijelog otoka.
Da je to tako potvrđuje reakcija čitatelja u prilogu „Pisma prijatelja“ u kojem gospodin Miroslav iz Vinkovaca piše: „Od srca Vam zahvaljujem na pošiljkama „Gospin vitez“ i „Gospa od Straoga grada Paga“. Raduje me svaka inicijativa za duhovnu obnovu našeg puka i na čast našoj Nebeskoj Majci i proslavi Gospodina Isusa – našeg jedinog spasitelja!“

To je dokaz kako je naglasio i paški nadžupnik Božo Barišić na kraju misnog slavlja na Blagdan Vele Gospe u Pagu, da je zahvaljujući Zakladi Vigilare Gospe od Staroga grada ušla u 2 000 hrvatskih domova.

(foto screenshot video Valter Maričević)

Ovo je ujedno i veliki doprinos vjerskom turizmu jer su mnogi hodočasnici najavili da će sljedeće godine hodočastiti Gospi od Staroga grada.

(foto:Ines Grbić; www.zadarskanadbiskupija)

Pažani moraju odati veliko hvala svima koji su se uključili u pripremi i organizaciji ovog djela i svima koji su se odazvali pozivu na sudjelovanju u ovoj kampanji.
Mogu zaključiti onako kako je zapisano na kraju članka da je Gospa radosno primila ovaj naš čin ljubavi prema njoj i javnog čašćenja njezine slave.


14.10.2022. u 12:16 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 27.09.2022.

101 PAŽANIN - 47.ANTE VIDOLIN – (Pag;1728. - 28.4.1776.)






Ante Vidolin rođen je u Pagu od oca Ante Vidolina zvanog Goičić i majke Kate Paro. Otac mu je bio kapetan (satnik) Ljubačke tvrđave.
Još kao dijete pokazivao je pronicavu pamet pa je kao takav odveden u Mletke gdje je dan na brigu Aleksandru Agrizziju koji je trebao mladića dovesti do kraja svojeg naukovanja. Premda je Ante bio jedinac od muških u kući svojeg oca želio je postati svećenik bez obzira na dob od četrnaeste godina.

Otac je pored svih opiranja donio odluku u dogovoru s nadbiskupom Vickom Zmajevićem uputio sina na studij teologije u Splitu. Po dolasku u Split Ante je predan svojim učiteljima, Jurju Tomičiću u znanosti i govorništvu, Anti Tripkoviću kasnije ninski biskup za filozofiju, a bogosloviju je predvodio Dudan Splitski Arhiđakon.
Koliko je Ante napredovao u svom naukovanju u Splitu dokazuje i diploma dobivena u Padovi 1754. godine s odličnom pohvalom u oba prava, crkvenom i svjetovnom.
Andrija Bacci opat sv. Petra 1739 godine zahvalio se na časti opata čime je ta služba ostala bez svojeg vođe. Papa Kliment udijelio je nadarje mladom Anti Vidolinu koji je za opata izabran 1739 i ostao na mjesto opata do 1769 godine. Te godine nadarbine opatije trajno su sjedinjene s arcipreturom.
Papa Kliment u svom pismu je napisao: „Klemens biskup, sluga slugu Božjih, pozdrav i apostolski blagoslov preljubljenom sinu Antoniju Vidoliniju, kleriku grada ili biskupije Jadere. Hvalevrijedne priče o vašem djetinjstvu, iz kojih se, prema pouzdanim dokazima koje smo primili, vjerojatno može zaključiti da ćete u godinama koje slijede proizvesti čestitog čovjeka, navode nas da vas progonimo s posebnim naklonostima i uslugama, i.t.d. 13. listopada 1739."

Jakov Bertoldi crkveni odvjetnik uvrstio je Antu Vidolina da zajedno s kurijalcem Cariaccolom tada apostolskim poslanikom ode u Španjolsku na rješavanju nekih crkvenih pitanja. Zbog starosti svojih roditelja Vidolin se zahvalio na toj počasti i vratio se u rodni grad kako bi bio uz svoje roditelje. Neposredno po povratku u svoj rodni grad oprostio se od svojih roditelja koji su brzo umrli.
Nakon smrti svojih roditelja posvetio se odgoju mladog naraštaja. Mlade klerike je podučavao Gregorijanskom pjevanju koje je on jako dobro poznavao. Također je vratio stari sjaj obredima koji su ostali zapostavljeni. Isticao se u svojim propovijedima koji su se rado slušali i pamtili.

Papa Kliment je Antu Vidolina 1765 imenovao Paškim kanonikom. Tri godine prije nego je imenovan Paškim kanonikom Toma Trijali korčulanski biskup, kasnije nadbiskup zadarski pozvao ga je sobom u Rim kako bi ga imenovao kanonikom ali on se nije htio prihvatiti te časti. Umjesto njega na to mjesto je imenovan Šime Meštrović. Vidolinu je bilo veliko bogatstvo odlazak u Rim gdje se susreo sa svom umjetnošću koja ga je fascinirala.
Kasnije kao kanonik počeo je uređivati stegu u Kaptolu, budući da je već dobrano bila narušena. Kada je svećenik Šime Palčić stariji htio uvesti neke novotarije u crkvi, Vidolin se tome protivio, premda je Palčić bio zaštićen od nadbiskupske zadarske Kurije, ipak nije dopustio da se Kaptol paški u obredima izjednači s Metropolitanskom crkvom tvrdeći da svaka crkva ima svoje posebne obrede, koje treba uzdržati, a ne kose se s crkvenim zakonima. Time se još danas u zbornoj crkvi u Pagu provode gregorijanska pjevanja.
Nadbiskup Toma Trial htio je također ukinuti stara pjevanja psalama, koje je bilo ures paški ili paška prepoznatljivost, on se riječju i djelom borio i protivio, te mu je uspjelo da pjevanje ostane a ne da se izjednači sa Zadarskim pjevanjem. U uređenju Klera i u obrani prava potpunim pravom je nazvan genijem.
Kada su paškim Kapitularcima posredovanjem Dužda Mletačkog, povratili staro pravo koje su dva stoljeća prije izgubili, Vidolin je ustao protiv razdoru kanonika u biranju vlasti te mu je uspjelo da nakon tri godine bude imenovan nadžupnikom don. Ante Fabijanić, a kanonikom Filip Radaković.
Ante Vidolin je bio čovjek vedra duha, spreman na pomoć, sva svoja primanja dijelio je siromasima a dio je davao svojoj nećakinji koja je brinula o njemu.
Iznenadna bolest onemogućila mu je da prisustvuje izboru novog paškog arhiprezbitera. Ipak je po opunomoćeniku 24.4.1776. prisustvovao imenovanju novom paškom nadžupniku.
28.4.1776. okrepljen svetim sakramentima preminuo je u svojem domu.
Veliki Vidolinov prijatelj i štovatelj, paški notar Marko Lauro Ruić tada je zapisao: „Vajme poželjnog i za me više nego nužnog muža! Ako sam što ispustio u opisu tvoje hvale i slave znaj na nebu, spriječen od plača i žalosti malaksao mi je duh, a pamet više ni ravna na plač nego na pisanje“.
Ruić je isto tako zapisao da „Domovina i svećenstvo takva genija nikad prije nisu imali“. spomenu na takvog muža Ruić je zapisao na latinskom jeziku: „Anti Vidolinu doktoru u oba prava, sv. Petra Opatu Kanoniku paškom mužu prepoštenom glasovitom znanjem pobožnosti ljubavi. Zaista geniju svećenstva i domovine. Građanima milu prijatelju najmilijem. Poželjnom za sva vremena. Četrdeset i osam godina starom otetom kada je bio blizu primicerijata tako nas smrt dijeli. Marko Lauro Ruić između prijatelja najmiliji. Za vječnu uspomenu prijateljstva preožalošćeni postavi godine spasenja...“
Grad Pag i paška crkva moraju biti ponosni što su imali jednog takvog sina koji je cijeli svoj život poklonio nauci i očuvanju paške tradicije.


27.09.2022. u 10:56 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.08.2022.

2000 BIJELIH RUŽA MAJCI BOŽJOJ OD STAROGA GRADA





Navršilo se 534 godina koliko postoji paška Zborna crkva koju su generacije paških vjernika ispunjavale radošću novih života, žalošću opraštajući se od svojih najmilijih, pjesmom i slavljima, crkva koja se spremala da postane katedrala koju su obnavljali i dograđivali kroz duga stoljeća po potrebama vremena.



Proslava Velike Gospe u Pagu bila je 167. zavjetna procesija kojom se u grad Pag prenosi kip Majke Božje od Staroga grada. Ovogodišnju procesiju predvodio je novoimenovani nadbiskup zadarski koadjutor mons. Milan Zgrablić.

(foto: Ines Grbić, www.zadarska nadbiskupija)

Kako sam najavio u svom postu prije blagdana Vele Gospe, Zaklada Vigilare s dvije tisuća bijelih ruža ukrasilo je crkvu i čudotvorni kip Majke Božje od Staroga grada. Pored ruža postavljene su i molitvene nakane svih onih koji su donirali za ovaj veličanstveni pothvat. Zaklada Vigilare je u dogovoru s paškim nadžupnikom Božom Barišićem u suradnji s Marijinom Legijom u Pagu, odaslala na tisuće adresa, po cijeloj Hrvatskoj, blagoslovljene molitvene sličice s cvijetom te sliku Majke Božje od Staroga grada, što sam sve prikazao u svom postu.

(foto:www.vigilare.org)

Predsjednik Zaklade Vigilare dr.Vice Batarelo nije mogao sakriti uzbuđenje na ovaj veličanstveni čin. Majka Božja od Staroga grada ovom akcijom ušla je u dvije tisuće hrvatskih obitelji. Bolje promocije od ove sigurno nije moglo biti.

21.08.2022. u 13:00 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 28.07.2022.

USUSRET 63. PAŠKOM LJETNOM KARNEVALU




Nakon dvije pandemijske godine ovogodišnji 63. Paški ljetni karneval, najstariji ljetni karneval u Hrvatskoj vraća se na pašku Pijacu.
Turistička zajednica grada Paga i Grad Pag pozivaju sve ljubitelje maškaranog ludovanja da se pridruže po mogućnosti maškarani. Domaćini su se potrudili i pripremili pregršt zabave i veselja tijekom ova dva dana.
Paški ljetni karneval održati će se petak,29 i subotu 30. srpnja. Velika karnevalska povorka krenuti će sa starog trajektnog pristaništa prema paškoj Pijaci gdje će se održati primporedaja vlasti i dizanje karnevalskog barjaka. Tim činom paški gradonačelnik će po tradiciji moći povesti prvo paško kolo.
Sa nekoliko mojih fotografija prisjetimo se paških ljetnih karnevala.






































28.07.2022. u 23:35 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 20.07.2022.

PODARI RUŽU GOSPI OD STAROGA GRADA PAGA





Navršile su se dvije godine kada sam na blogu 7. svibnja 2020. napisao post „Zaklada Vigilare“ gdje sam predstavio ovu zakladu i njene aktivnosti.
Pred koji dan sam bio opet ugodno iznenađen kada sam dobio poštu Zaklade Vigilare na čijoj je kuverti lik Majke Božje od Staroga Grada i naslov „Gospa od Staroga grada Paga“.


Bio sam ugodno iznenađen i uzbuđen kada sam otvarao kuvertu iščekujući što me to čeka unutar kuverte.
Preplavilo me zadovoljstvo kada sam ugledao dvije fotografije Majke Božje od Staroga grada i uz njih popratno pismo Predsjednika Zaklade Vigilare dr. Vice Batarela.
Ovdje ću samo napisati uvod ovog pisma:
„Znam da svatko od nas voli i posebno štuje Djevicu Mariju, našu Gospu.
Premda je riječ o istoj Isusovoj majci, meni osobno najdraže su, ako mogu tako reći, Gospa Sinjska (zbog obiteljskog podrijetla), ali i Gospa od Staroga grada na Pagu gdje svako ljeto boravim i u svečanoj procesiji već desetljećima pratim njezin prijenos iz drevnog svetišta u Starom gradu Pagu u današnji grad Pag.

Upravo je uz pašku Gospu vezana nova kampanja koju smo pokrenuli kako bismo našim prijateljima i podupirateljima – posebice Fatimskim apostolima kao najvjernijim članovima naše Zaklade, među kojima ste i Vi – približili još jedno duhovno blago naše vjere i katoličke baštine.
Pošiljka, koju Vam sada šaljem, sadrži:
- sliku Gospe od Staroga grada Paga, s povijesnim opisom


- molitvu s blagoslovljenim cvijećem


- molitvene nakane


- priliku da Gospi podarite svoju – ružu.“



Navedeni post sam završio s apelom da nemam namjeru zagovarati čitatelje da se priključe Zakladi, kao što ni sada to neće biti moja namjera. Prepuštam svakome da na mrežnim stranicama Zaklade može dobiti sve potrebne informacije i dati svoj osobni doprinos ako osjeti potrebu za tim.

Spoznaja da netko svojim darom, i svojom dobrotom donosi odluku kojom može zadovoljiti svoje vjerske osjećaje je čin otvorena srca i milosti u kojoj se predajemo Majci Božjoj.
Corrado Maggioni, predavač na Papinskom teološkom fakultetu Marianum, navodi da je Ivan Pavao II. pokazao da „za autentično i plodno kršćansko iskustvo liturgijska pobožnost prema Mariji ne isključuje, nego upravo uključuje pučku pobožnost (slike, hodočašća, svetišta), bogatu vrjednotama i poticajima za ustrajno prianjanje uz Krista u svim životnim okolnostima.“
I ovogodišnja Stomorina bit će nastavak dugogodišnje tradicije i pokušaj zadržavanja duha starih vremena, u događaju koji jednom godišnje na tren zaustavi vrijeme i naizgled nas vrati u prošlost.

Stoga ne bi bilo loše podariti ružu Gospi od Staroga grada časteći tako tu prošlost koja nam je ostala kao zalog za neka bolja vremena.

20.07.2022. u 18:28 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.06.2022.

U GRADU PAGU ODRŽAN 11.MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE OD 23. DO 26. LIPNJA





U Gradu Pagu održan je Međunarodni festival čipke posveta jednom od najpoznatijih simbola ovoga grada s ciljem očuvanja tradicijskog identiteta i promociji kulturne baštine.


Ovim je festivalom Paška čipka, koja je zaštićeno nematerjalno kulturno dobro, dobila na zasluženoj prepoznatljivosti.

Otvorenju Festivala je, uz mnoge visoke uzvanike prisustvovala i Ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Nataša Tramišak, koja je službeno otvorila Festival i istaknula kako Paška čipka ima poseban status nematerijalne baštine na nacionalnoj razini.

Pratim ovaj festival od njegovog početka, jer je čipka bila dnevno prisutna u našoj obitelji s obzirom na to da su moja nana (nona,baka) i teta šivale čipku.


Svojim sam foto uradcima i postovima na ovom blogu nastojao svjedočiti o važnosti čipke za grad Pag. Stoga ću se s nekoliko fotografija prisjetiti onih festivala na kojima sam i sam bio nazočan.
(Izvor fotografija 1,2,3, e-zadar)


1.MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE 2010.







6.MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE 2015.







9.MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE 2018.







10.MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE 2019.








26.06.2022. u 21:26 • 0 KomentaraPrint#

subota, 11.06.2022.

PRVA SVETA PRIČEST





Prvu svetu pričest po prvi puta primaju vjeroučenici trećih razreda osnovnih škola. Moj sin Mateo je 28. svibnja 2022. kao trećaš primio sakrament prve svete pričesti u župnoj crkvi svetog Bartula apostola na Čavle.


Misno slavlje predvodio je župnik don Domagoj Duvnjak. Bio je to poseban dan ne samo za Matea nego i za cijelu obitelj.


U cijeloj toj proslavi prisjetio sam se da sam ja 31. svibnja 1970. godine primio sakrament prve pričesti. Više od pola stoljeća je prošlo kada sam primio sakrament prve pričesti i da nema fotografija i Uspomene prve svete pričesti taj događaj bi pomalo izblijedio u mojim sjećanjima.

Zajednička fotografija prvopričesnika u Pagu je obavljena ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije a pojedinačne fotografije je uradio je paški fotograf Ante Palčić.

Moja sjećanja vračaju me u ta davna vremena kada je na Vangrada bila postavljena pozadina pred kojom smo pozirali i fotografirali se i trajno zabilježeli uspomenu na prvu svetu pričest.

Sakrament prve pričesti podijelio nam je tadašnji paški župnik don Grgo Batur.

Danas u doba digitalne fotografije sasvim je drugačiji pristup fotografiji, gdje je sve moguće i sve dozvoljeno. Na taj se način uspomene trajnije i vjerodostojnije bilježe a tako i čuvaju za buduća pokoljenja.

11.06.2022. u 13:39 • 0 KomentaraPrint#

petak, 20.05.2022.

VJERSKI TURIZAM, S OSVRTOM NA BLAGDAN SVETOG TRNA U PAGU





Pred dvije godine napisao sam dva posta posvećena vjerskom turizmu na blogu, ne sluteći da će pandemija korona virusom zaustaviti cijeli svijet i da će trebati vremena kako bismo se oporavili od posljedica koje je izazvala pandemija.
U srijedu 4. svibnja 2022. održana je velika svečana procesija, prvi puta nakon 77 godina ulicama grada Paga na blagdan Svetog Trna u župi Uznesenja Marijina. Relikviju Svetog Trna u procesiji nosio je mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u RH.


Treba spomenuti da su ovogodišnjoj procesiji nazočila i tri domaća svećenika, paški nadžupnik don. Božo Barišić, mr. don. Dario Tičić i don Stipe Breko.

Manje je poznato da Sveti Trn već šest stoljeća, od 15. st., čuvaju paške redovnice benediktinke u svom samostanu sv. Margarite. Jednako tako manje je poznato da se pored Paga kruna čuva u pariškoj katedrali Notre Dame i u Rimu. Trn u Pagu posjeduje potvrdu o autentičnosti od strane nadležne Kongregacije Svete Stolice.

Svečana procesija obnovila se 4. svibnja 2019. godine, 74. godine nakon što se nije održavala i Sveti Trn nije bio javno čašćen od puka. Prvu obnovljenu procesiju i misno slavlje u zbornoj crkvi predvodio je zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić.

Nisam propustio da nazočim tom velikom događaju za grad Pag i da zabilježim taj događaj kako fotoaparatom tako i pisanom riječju na blogu. Toj prvoj procesiji nazočilo je uistinu malo puka. Kada sam pogledao izvješća ovogodišnje procesije to je neusporedivo.
O vjerskom turizmu do sada se u gradu Pagu malo ili gotovo ništa govorilo, a još manje poticalo. Vjerski turizam je jedan od najstarijih oblika turizma kao specifičan oblik turizma. Pod vjerskim turizmom obično se podrazumijeva posjet vjernika hodočasnika mjestima koji ih privlače zbog posebnih obilježja. Međutim sve više je ljudi koji nisu vjernici i koji iz drugih razloga posežu za ovom vrstom turizma, poglavito veliki ljubitelji umjetnosti.
Naravno da vjerski turisti kao i ostali zahtijevaju da su im pruženi različiti infrastrukturni, gastronomski i ostali kulturni sadržaji.

Gradonačelnik grada Paga Ante Fabijanić je za Radio Pag 7. siječnja 2020. dao intervju u kojem je kazao:“Jedan od važnih ciljeva grada Paga je razvoj vjerskog turizma. Možemo se podičiti da imamo čak tri relikvije od velikog vjerskog značenja, a to su Sveti Trn, kip Majke Božje od Starog grada i čudotvorni Sveti Križ.“
Za razumjeti je da se ove dvije pandemijske godine vjerska zbivanja i kulturna zbivanja nisu održavala. Vratili smo se starom normalnom i sada su pred nama izazovi koje moramo privesti svrsi.
Ovogodišnja procesija je to i potvrdila. Održala se u svoj punini i značenjem. Prvo što je procesiju predvodio apostolski nuncij u RH i drugo što je procesija išla oko cijelog grada.

Lijepo je bilo za vidjeti i članove Gradske glazbe Pag koji su svojim sviranjem dali jednu dimenziju više samoj procesiji. Još tu ima organizacijskog prostora da procesija dobije svoju prepoznatljivost. Meni je osobno nedostajalo koltri po prozorima po našim ulicama, ali kada se osvrnem unatrag dolazim do toga da ulicama kojima je procesija prolazila više i nema Paškinja koje bi mogle koltre razastrijeti po prozorima.

Kao što je gradonačelnik Fabijanić ustvrdio: „Imamo jako dobre temelje za razvoj vjerskog turizma i to ćemo iskoristiti. Sada moramo napraviti i sve drugo što je potrebno za razvoj vjerskog turizma i na tome ćemo ustrajati, to nam je važan cilj.“

Imao sam priliku dobiti strategiju razvoja vjerskog turizma u Rijeci za razdoblje od 2015. – 2020., koju je za Turističku zajednicu grada Rijeke izradio opatijski Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Strategija je napravljena s ciljem određivanja pravaca razvoja Rijeke kao prepoznatljive turističke destinacije. Naglašeno je, da je Grad Rijeka s bogatom kulturno-povijesnom baštinom koja se okreće razvoju turizma i to posebnih oblika turizma.
Naveden je podatak kako Rijeku na godinu posjeti oko 121.500 posjetitelja motiviranih vjerom te pritom ostvare godišnju potrošnju 12,5 milijuna kuna.

Tadašnji gradonačelnik Vojko Obersnel je ustvrdio da su vjerski motivi dolaska u Rijeku utemeljeni na kulturno-povijesnim činjenicama i tradiciji Rijeke kao tolerantnog i multikulturalnog grada, posjetivši da je navedeno predstavljanje i Strategije razvoja kulturnog turizma. Dodao je da to ukazuje da Rijeka stalno ulaže u razvoj svoje turističke prepoznatljivosti.

Ne namećem Turističkoj zajednici u Pagu da izradi jednu takvu Strategiju, ali da se grad Pag mora usmjeriti i na ove vidove turizma koje baštini i grad Rijeka, jer grad Pag posjeduje sve atribute za to.

Vjerski turizma u gradu Pagu sigurno je jedan od novih vidova turizma koje u Turističkoj zajednici moraju prihvatiti objeručke, jer svi akteri u tim zbivanjima imaju velike koristi od toga. Za primjetiti je, da se direktorica Turističke zajednice svojski trudi da se to ostvari u svoj svojoj punini i vjerujem da će ih grad Pag u tome pratiti kako je naglasio i sam gradonačelnik Fabijanić.

(izvor fotografija: fotobytjstudio – portal turističke zajednice pag – fotografije 1,2,6)


Oznake: turizam

20.05.2022. u 11:40 • 0 KomentaraPrint#

petak, 06.05.2022.

PAŠKA NARODNA NOŠNJA – RELIKT PAŠKE POSEBNOSTI





Ponekad se i sam ulovim u stupicu kako mi to u Pagu kažemo „kuntreštivanja“ pa sam se za vrijeme uskršnjih blagdana upustio u komentare na Facebook profilu školskog prijatelja Zorana Fabijanića koji se zove „Bijeli galeb“ a povod je bio uskršnji doručak u Novalji gdje je nastupio njihov KUD „Naški“ s plesom u narodnim nošnjama. Reagirao sam na Zoranov komentar „Jel Pagu gradu i vlasti svejedno???“ i tada je krenula lavina koju je bilo teško zaustaviti kao svaki puta kada je riječ o paškoj nošnji, čipki i tancu.


Ponekad padnu i teške riječi i tada dođemo do toga da svi pričamo neargumentirano, da su stručnjaci zabilježili svoje, treba samo sjesti, trezveno promisliti i tada donositi odluke. Moje kuntreštivanje je okončano s izvinjenjem za koju možda oštriju riječ koju sam usmjerio prema Novaljcima ali sam sebi dao zadatak da kada se vratim doma iz Istre, da ću sjesti i vidjeti što su o tome pisali ljudi u obliku znanstvenih radova i koji su bili najmjerodavniji o tome pisati.

Krenuo sam nekim redosljedom pa sam se najprije ulovio domaćih autora počevši sa Zvonkom Usmianiem etnomuzikologom i čuvarem paške narodne baštine, jedan od bitnih prezentera i čuvara paške kulturne prepoznatljivosti od početka pedesetih godina prošlog stoljeća.


Zatim književnika prof. Ante Zemljar koji je najviše pisao o paškoj nošnji i narodnim običajima. Bili su vrijedni i zapisi i tumačenja paške književnice Tatjane Arambašin.

Od stručnih ljudi koji su pisalo o paškoj nošnji treba spomenuti Nerinu Eckhel koja je napisala priručnik „Narodna nošnja grada Paga“. Ivan Ivančan koji je napisao „Narodne plesove Dalmacije“ u kojima je obradio cijeli otok Pag s osvrtom i na nošnju.

Od svjedočenja Zvonka Usmianija posjedujem nekoliko dokumentaraca ondašnje Radio televizije Zagreb u kojima je Usmiani govorio o paškoj nošnji. U jednom od tih dokumentaraca Zvonko Usmiani govori, da je zapisao dosta svjedočenja Pažana i Paškinja o kulturnoj ostavštini i vjerujem da se ti rukopisi nalaze u obiteljskoj pismohrani. Zvonko Usmiani svjedoči kako se „pokrivaca“ u ovom obliku kako je danas vidimo nosi od početka pedesetih godina prošlog stoljeća na ideju paškog apotekara Renza Martinellija, koji je predložio da se pokrivaca dovede u današnji oblik.

Tome svjedoče mnoge fotografije na kojima se vidi kako se „pokrivaca“ nosila nekada i sada. Na nekim fotografijama se može naići kako su Paškinje fotografirane sa starim i novim načinom nošenja pokrivace.


Tu na samom početku nailazim na prvo svjedočenje koji govori u prilog tome da se danas u Novalji „pokrivača“ ne može nositi na način kako sada nose Paškinje.
Kako Novaljci upadaju sami u zamku možete pročitati na stranici „Novalja turist“ i pročitati sljedeće: „Novaljska narodna nošnja vrlo je slična paškoj ali postoje određene razlike. Paška čipka, konkretno ženska pokrivača, jedan je od simbola otoka i nezaobilazni dio folklora. Zanimljiva je činjenica kako za izradu ove vrste pletiva nije postojao šablon, odnosno nacrt, već se način šivenja prenosio s generacije na generaciju. Najčešće su majke prenosile znanje svojim kćerima usmenom predajom i praktičnim radom. Kako izgleda tradicionalna nošnja grada Novalje možete vidjeti u gradskom muzeju.“


Kako o ovoj tvrdnji govori paški književnik profesor Ante Zemljar, jedan od najvećih čuvara kako ga je sam nazvao „relikta paške povijesti“, naravno misleći na pašku čipku.
Zemljar je u tjednom kulturnom prilogu Novog lista - „Mediteran“ od 18. kolovoza 1996. do 15. rujna 1996. pisao feljton o paškoj čipki. Tako je u prilogu od 8. rujna 1996. pod naslovom „Bečko otkriće paške čipke“ zapisao:


„Oznaka mjesta „iz Paga“, a ne (s Paga) formuliram namjerno jer se na otoku Pagu čipka radila samo u gradu Pagu. Sela, koja su po otoku brojna, nisu radila čipku. I to je interesantan sociološki podatak koji ilustrira tvrdnju o uvjetovanosti paške čipke.“
„Zahvaljujući istraživačkom temperamentu, na granici avanture, jedne austrijske mlade dame, Natalije Bruck Auffenberg, paška je čipka , slučajem, kao da je izvukla sretan broj na lutriji, stigla na zagrebačko, bečko ...londonsko ogledanje, ušla u reklamne prezentacije i dovela (1905.god.) u posjetu paškoj čipkarici čak nadvojvotkinju Mariju Josipu (koja je grupu Paškinja pod očipkanim „pokrivácama“) uslikala upravo pod onom crkvenom lunetom pod kojom će svojom fotografskom magijom, osamdesetak godina kasnije, Ante Zubović, pokušati uhvatiti skup novovjekovnih paških ljepotica po jednakim paškim „pokrivácama“.“

U prilogu od 25. kolovoza 1996. pod naslovom „Čipka se rađala u ženskom krilu“ Zemljar piše: „I – uvijek pri otkriću – radosna lijepost čipke na starim košuljama i suvremenim bluzama, čak i s ovratnicima. Ili pak, čipke urezane, došivane po prsima i rukavima i nikad monumentalnije uzdignute do na maestoznim „pokrivácama“, koje su, skupa s onim čipkama na prsima nudile građi malko grešniji atribut ženske ljepote“.
Nakon ovih tvrdnji Ante Zemljara kako prihvatiti novaljsku pokrivacu s paškom čipkom ili košulje ženske nošnje s ornamentima čipke. Tko je u Novalji šivao čipku ako Zemljar tvrdi da se čipka šila jedino u gradu Pagu. Usmena predaja kako tvrde na portalu „Novalja turist“ ne znači ništa ako nitko nije znao šivati čipku u Novalji.
Paška književnica Tatjana Arambašin je u magazinu „Jurina i Franina“ /svezak 52./ zima 1992. dala opširan intervju o paškoj nošnji prenoseći sjećanja iz svojeg djetinjstva.

Gospođa Arambašin svjedoči o narodnoj nošnji: „Ženska paška nošnja osebujna je baš po paškoj čipki od koje je ova i počela. Pokrivaca je dugi komad finog tankog platna koja je na ivicama ukrašena paškom čipkom: širokim umetkom nekoliko centimetara od ruba i isto tako širokim završetkom (obično na kape) na ivici platna.

No još u djetinjstvu (dakle pred sedamdesetak godina) ta prelijepa nošnja oblačila se samo za svečane prilike. Svakodnevno je Paškinja bila odjevena u nošnju istog kroja, ali od vrlo jednostavne pamučne tkanine. Starije žene nosile su crno, ponekad sa sitnom mustricom, mlađe tamnomodro ili bordo. Tako su bile odjevene i djevojčice s kojima sam išla u školu. Ali za svečane prilike i one su odijevale pravu i lijepu pašku nošnju. Još imam fotografiju s Tijelovske procesije daleke 1928. godine. Samo nas je nekoliko djevojčica bilo odjeveno „po gradski“, sve druge bile su u prelijepim bijelim nošnjama i s lijepo spletenim pletenicama oko glave. Zanimljivo je da je bio običaj, rekla bih moda, da su se za vrijeme karnevala gradske gospođice oblačile u nošnju. To se zadržalo još i tridesetih godina za vrijeme moje mladosti u Splitu, često se išlo na plesove u narodnoj nošnji. Tako su gospođice pozajmljivale kod svojih susjeda nošnje. Iz tog su vremena i lijepe fotografije u nošnjama moje obitelji, a u slikovitom paškom ambijentu (jedna na primjer kod cisterne u dvorištu „pržuna“).

Mnogi Novaljci i danas govore kako „gredu u selo“, još se nisu navikli da je Novalja novim ustrojem grad. Kako su se onda na selu nosile gradske nošnje po tvrdnjama gospođe Arambašin ako i u gradu Pagu nisu sve Paškinje nosile nošnju za svečane prilike, niti su je posjedovale.
Sve više dolazimo do tvrdnje koja je zapisana na portalu „Novalja turist“ kako su paška i novaljska nošnja slične ali postoje određene razlike.
Razlike moraju biti drastične i volio bih vidjeti tu originalnu novaljsku nošnju na kojoj ne može biti paške čipke, jer je novaljska ženska nošnja onda po svim ovim svjedočenjima krivotvorina.

Za kraj prenosim zapis Nerine Eckhel, kustosice u miru (Etnografski muzej Zagreb), koja je napisala priručnik za rekonstrukciju nošnje „Narodna nošnja grada Paga“. Knjiga je dio edicije „Hrvatske narodne nošnje“ koja je pokrenuta s namjerom da se sačuvaju nošnje kao autentično narodno blago izuzetne kulturne vrijednosti.

O paškoj nošnji mr. Nerina Eckhel kaže: „Odijevanje, odnosno narodnu nošnju u gradu Pagu moramo promatrati u okviru općih značajki odjeće istočnojadranskog, odnosno mediteranskog prostora. Tijekom vremena ta se odjeća oblikovala pod utjecajem građanske mode koja je slijedila promjene stilskih epoha. Iz analize cjelokupnog paškog tradicijskog kostima može se zabilježiti da je svoje konačno oblikovanje stekao u doba procvata grada (i otoka) Paga na prijelazu 15. u 16. stoljeće, odnosno na prijelazu kasne gotike u renesansu. Najraniju potvrdu nalazimo na luneti ulaznih vrata paške katedrale. U plitkom reljefu kipar prikazuje Djevicu Mariju, koja svojim plaštom zakriljuje skupinu Pažana i Pažanki u tradicijskoj odjeći. Iako su figure u klečećem položaju, jasno raspoznajemo osnovne dijelove ženske nošnje, posebice pokrivacu, pokrivala za glavu.“


Vjerujem da sam ovim malim doprinosom osvijetlio i vjerujem dokazao da je paška ženska nošnja jedinstvena i da ju nitko ne može kopirati poglavito ne na krivi način otimajući ono što ne pripada drugoj nošnji.
U načelu apsolutno nemam ništa protiv da Novalja ima svoju nošnju ali ne na način kako je danas prezentira. Danas sa pokrivacom koja je obrubljena paškom čipkom, košuljama na kojima je paška čipka to sigurno nije novaljska nošnja.
Bard dalmatinske kulturne baštine Ljubo Stipišić-Delmata u najavi koncerta na Poljud „Ne damo te pismo naša“ govori:

„Ovdje nemoj olako mimoići ono zrelo pitanje: ako iz tvog grla otima se pjesma, bježe i grabe je, a iz zjena tvojih zastiru i izbljeđuju ornamentiku s odjeća tvojih starih, tu ustavi hod i pamet i vikni, krikni: tko mi to hoće naseliti moje vidokruge, maštu, zamišljanje, moju moć i predođba, slikovito predočavanje? Tko mi to postupno i razorno u razumu prinačuje onaj moj, samo moj istinski nasljedovani živi svijet stoljeća i zamjenjuje ga ozvučenim sličicama iz svijeta tlapnje i pričama; pa mi moje vlastite iluzije, a ostvarene, grubo zamjenjuje s teorijskim iluzionizmom s vladavinom njegovih pričina nad mojom imaginacijom koja tebe i nas čini posebnim, neponovljivim. Stoga, kada se strepnjom poručuje. „Ne damo te pismo naša“ – onda se hoće doviknuti da netko grabi tu pismu našu i da netko pripomaže tom grabežu. Tko grabi? Tko pripomaže? Onaj koji na mjesto njezino umeće svoju tvorevinu iz dalekih, dalekih krajeva.“

Prikupljajući i istražujući građu o paškoj narodnoj nošnji i paškoj čipki, začudilo me koliko je to bogastvo jednog malog otočnog grada kao što je Pag i koliko me ono osobno izgradilo. Ovo neka bude samo poticaj svima onima koji bi trebali zaštiti taj „relik paške posebnosti“.


06.05.2022. u 12:30 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 13.04.2022.



13.04.2022. u 11:41 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 27.03.2022.

KULTURA KAO STIL ŽIVOTA





Zadnjih mjesec dana promatram kako kulturu i grad doživljavaju ljudi koji žive u gradu Pagu i koji dolaze do toga što bi im grad u kulturnom smislu trebao značiti i davati. Uglavnom pratim Facebook stranicu „Paške starine“ i portal Radio Paga“ od kojih jedino možeš dobiti podatke koje su vezani za kulturu i život grada. Doznaš koje su im teme zanimljive, što smatraju vrijednim spominjanja, i kako uopće doživljavaju kulturu. Kada su takvi još k tome i akteri i onako slabih kulturnih zbivanja u gradu tada vidiš kako se kulturna zbivanja i kod njih zakompliciraju.


Tako u svojoj objavi od 20. siječnja 2022. Paške Starine objavljuju tekst: „Čudan smo mi grad, a još čudniji judi. Judi su nan destruktivni, a u nagonu sebičnosti rasturit će i ono za ca su se tobože borili, jer „nadrogirani“ ego sa pozicijon i moći izaziva ono najmračnije u mnogim Pažanima.“
Ovaj tekst objavili su nakon što su 2. prosinca 2021. u svoj objavi napisali: „Grad Pag? Ca je to? Da li je to hrpa betona, asfalta i kamenja, ili je Pag nešto više? Ima li morebit Pag dušu kaj i judi? Ako smo mi judi grad Pag, da li to znači da smo mi njegova duša? Ako jesmo, kako se svaki Pažanin i Paškinja odnosi prema samom sebi i svojoj duši? Siguro pazi na svoj izgled, osobnost, financije, zdravje, a za dušu neka svaki odgovori za sebe.“

Portal Radio Pag 19. siječnja 2022. donosi vijest kako su započeli radovi na uređenju unutrašnjosti Doma kulture gdje će se obnoviti cjelokupna unutrašnjost što obuhvaća sanaciju stropa i zidova. Kako bi nas u članku od 10. ožujka 2022. obavijestili kako su radovi na uređenju Doma kulture u Pagu pri kraju.

Zgrada Doma kulture bliži se jednom stoljeću postojanja, mjesto je od posebnog društvenog značaja i zaslužno je dobio novo ruho s ciljem da njegova dostupnost građanima bude što više na usluzi. To najviše ovisi o ljudima koji mogu svojim građanima ponuditi program koji ih može dovesti u taj dom.

Godine 1990. u gradu Pagu je osnovan Centar za kulturu „Marko Lauro Ruić“ koji je objedinio djelatnosti s područja kulture, paške tradicije i medija. Centar za kulturu imao je zadaću organizirati kulturne manifestacije u gradu Pagu, ugošćujući kulturne djelatnike koji će svojom nazočnošću obogatiti kulturnu ponudu grada Paga. Ta priča trajala je do 1993. godine kada je Centar za kulturu „Marko Lauro Ruić“ prestao djelovati. Nakon Centra za kulturu „Marko Lauro Ruić“, utemeljen je Centar za kulturu i informacije Pag kao gradska institucija koja je financirana sredstvima iz proračuna grada Paga.

Centar je krenuo s velikim ambicijama u realizaciji kulturnih zbivanja u gradu Pagu a jedan od preduvjeta za kvalitetniju provedbu tih programa je bila sanacija Doma kulture koji je vapio za cjelovitom obnovom.
Između ostalog je i Centar za kulturu i informacije nestao s kulturne scene grada Paga i ono malo ambicija koja su djelovale u kulturnom životu grada su zamrle.
Sada ćemo dobiti novoobnovljeni Dom kulture a da ne znamo tko će voditi kulturna zbivanja u gradu Pagu.

Pročitao sam nedavno intervju s novim predsjednikom Matice hrvatske Mirom Gavranom koji je u jednom djelu svojeg intervjua kazao: „Imamo toliko općina i gradova u kojima gotovo nema kulturnih događanja: koncerata, predstava, književnih nastupa. Za zdravlje jedne sredine bitna je bogata kulturna ponuda, a u mnogim je mjestima kulturna ponuda više nego mršava.“
Da li se grad Pag može prepoznati u ovoj izjavi?Možda odgovor leži u Paškim starinama u nastavku njihovog teksta iz 2. prosinca 2021.: „Upitnik je samo u Pažanima i Paškinjama koliko ih ima dušu za svoj grad, a koliko ih ima samo za svoje raspadajuće tilo! Ni grad Pag u poderanoj trenirci i sa fudbalerkom iz osandesetih radi sadašnjeg i onih prije gradonačelnikov, nego radi nas samih, radi naše sebičnosti i nečinjenja!
Sami optimizam ne vodi ničemu, ali je dobar pocetak za krenut u nešto lipo sa namin samima i našin lipim i umornim Pagon!
„Minjajmo sebe pa ćemo i Pag!“

Da li nakon ovih tvrdnji treba dodati nešto kada mnogi koji žive i djeluju u gradu ovako razmišljaju.
Pojam kulture podložan je različitim interpretacijama, no u najširem smislu, kultura obuhaća ukupnost materijalnih i duhovnih dobara, etičkih i društvenih vrijednosti što ih je stvorilo čovječanstvo (Hrvatski jezični portal, 2016).
Mnogi turistički djelatnici shvatili su od samog početka turizma na našim prostorima da je kultura bitan čimbenik kojeg će pored ostalih ponuda činiti bitan segment onoga što zovemo kulturni turizam. Danas ima sve više turista koji imaju jače izražen interes za kulturom.

Ako gradski čelnici ne shvate ulogu kulture u cjelokupnom životu grada, uzalud su svi vapaji entuzijasta iz „Paških starina“ za bogatiji i kulturniji život u gradu Pagu. To ih ne treba ponukati da odustanu, nego da se još više zauzmu da se kulturni život u gradu Pagu ne svodi samo na Zimski i Litnji paški karneval.

27.03.2022. u 18:25 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.03.2022.

TOMO VUKŠIĆ VRHBOSANSKI NADBISKUP U PAGU 2016. PREDVODIO SREDIŠNJE KONCELEBRIRANO MISNO SLAVLJE NA BLAGDAN VELE GOSPE




U subotu 12.03.2022. svi mediji su donijeli vijest o ustoličenju novog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Tome Vukšića, naslijedivši tako kardinala Vinka Puljića kojeg je Papa Ivan Pavao II prije 31 godinu postavio na to mjesto. U euharistijskom slavlju u povodu ustoličenja novog sedmog po redu vrhbosanskog nadbiskupa, sudjelovalo je 26 nadbiskupa i biskupa iz mnogih zemalja.


Monsinjor Vukšić čije je nadbiskupsko geslo „Mir vam svoj dajem“ u svojoj nastupnoj homiliji naglasio kako je radost zbog Božje ljubavi prema ljudima u središtu kršćanske vjere, koja istodobno predstavlja poziv na oslobađanje ljudi od svake vrste sužanjstva, od materijalnog do duhovnog.
Tko se u gradu Pagu još sjeća da je 15.08.2016. tadašnji vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić predvodio središnje koncelebrirano misno slavlje na blagdan Vele Gospe u gradu Pagu.

U zajedništvu s ukrajinskim grkokatoličkim biskupom je pred prepunom pijacom vjernika, dočekao kip Majke Božje od Staroga grada, blagoslovio je i uveo u Velu crikvu gdje je predvodio misno slavlje.


Svu zahvalu upućujemo tadašnjem župniku don. Gašparu Dodiću koji je uspio dovesti tog velikog crkvenog dužnosnika u Grad Pag. Vjerujemo da tada mons. Vukšić nije mislio da će u skoroj budućnosti sjesti na stolicu prvog čovjeka katoličke crkve u Bosni i Hercegovini.

Postoji jedna znakovitost koju je kazao kardinal Puljić uručujući biskupski štap svojem nasljedniku naglasio da je on preuzimajući ovu dužnost zatečen ratom koji je zaustavio mnoge pastoralne inicijative, a za sobom ostavio pustoš i progone poput onih kakve danas gledamo u Ukrajini.

Interesantno je da su misnom slavlju u Pagu tada sudjelovali grkokatolički svećenici iz Ukrajine sa svojim biskupom koji je sudjelovao u misnom slavlju kojeg je predvodio mons. Vukšić.

Čestitamo mons. Vukšiću na novoj službi i neka mu dobri Bog blagoslovi sve korake i projekte koje će činiti u zajedništvu sa svima kojima je povjeren i koji su mu povjereni.
Bog Vas blagoslovio!

13.03.2022. u 18:28 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 08.03.2022.

IN MEMORIAM – VLASTA JURETIĆ (1949. – 2022.)






Jutros je Grobnišćinom odjeknula vijest da je preminula Vlasta Juretić. Vlasta Juretić cijeli svoj život posvetila je svojoj Grobnišćini, čakavštini, obitelji, vjeri i domoljublju. Njen život bio je posvećen i hrvatskoj kulturi. Na više od 2000 stranica objavila je 8 knjiga (poezije, zapisi, putopisi, novele, igrokazi...) i jedan roman. Napisala je „Grobničku mašu“ (misu) i tekstove na postajama Križnog puta u Cerniku na grobničkoj čakavštini (zaštićeno kulturno dobro RH).
Članica je Matice hrvatske i Upravnog odbora Čakovskog sabora, kojeg je od 1998. do 2006. u dva mandata bila dopredsjednica.
Autorica je tekstova preko 200 pjesama izvedenih na raznim festivalima zabavne glazbe (MIK, Zagrebfest, Splitski festival, Šibenski festival, Grobnička skala te festivalima hrvatskih klapa u Omišu, Kaštelima, Buzetu...)
U jednom od svoji postova za Duška Para napisao sam kako mi je jednom zgodom Duško kazao da me mora upoznati s Vlastom Juretić, jer da je ona veliki zaljubljenik u Pag.
Vlasta Juretić napisala je tekst za dvije pjesme koje govore o gradu Pagu „Pisma soli“ i „Nima više vele trate“ koje su izvedene na MIK-u.

PISMA SOLI
I noćas si u san meni doša,
da me budiš, stari škoju,
još zarana kad u mliko
Bog pretvara ti boju.
Paški teg si materin,
spusti u valu niz stenu,
a cviton slavuje si maknu mi tinju.

(mik 2005., izvodi klapa Fortunal)


NIMA VIŠE VELE TRATE
Krik galeba ne cuje se dugo,
zaspali su svi trudni ribari.
Ne cuje se više:
Na zmorac! Na jugo!
Di je barba ki za trate mari?

Ni kara ni cuti
ca ga s vitron šaju priko vale
jedna dugoj strani.
Vrime je pokrilo pošte,
od gajetov više nisu dani.

Itali su velu tratu, itali,
a sad o njih
nikoga tu više ni.
Kada san se torna doma zadnji put
još su bili tri.

Zaspale su vele trate
i ribari umrli.
Tiho budi, more!
Na poštama samo đerlanda
za sve one ca su partili

Sviću pali, more,
i tiho
budi tiho!

(mik 2008., izvodi Vedran Mlakar i klapa Cinquina)

Treba spomenuti da je te godine na MIK-u debitirala klapa Sol sa svojom pjesmom „Labain“.

Vlasta Juretić usko je surađivala s Duškom Parom koji je uglazbio mnoge njene tekstove. Najpoznatija od svih je pjesma „Tu je jubav moja“ koja je postala i svojevrsna himna Grobnišćine a koju su na festivalu MIK 1995. godine izveli Džo Maračić Maki i Nino Načinović.
Pjesme koje su rado slušaju na Grobniku koje je uglazbio Paro su: „Se mandoline i gitare“, „Pod zlatnin ključen“, „Mama, hvala ti“, „Molo longo“, „Ti si pjesma va meni“ i „Vrni se ti jatu svojen“.

Na kraju treba spomenuti da je Vlasta Juretić napisala tekst za pjesmu „Vilo moja“ koju je na MIK 1997. godine izveo legendari Vinko Coce i klapa Krk. Danas je ona postala sinonim za klapsko izvođenje.

Neka joj je laka ova grobnička zemlja koju je toliko voljela i za koju je živjela.

08.03.2022. u 12:29 • 0 KomentaraPrint#

petak, 04.03.2022.

10. GODINA ISKONSKOGPAGA





Prije deset godina objavio sam prvi blog post. Predstavio sam blog i najavio što bi potencijalni posjetioci trebali naći i pročitati zanimljivo na blogu. Nakon što je prestala moja suradnja s web stranicom „bašnasbriga“ osjetio sam da bih trebao uraditi svoj blog i nastaviti s pisanjem. Tada ni slutio nisam da bi se ova aktivnost mogla produžiti na deset uzastopnih godina pisanja. Ovo je jedna od najdužih aktivnosti koje uzastopno i bez umora radim iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu i još se nisam umorio niti mi je dosadilo uz sve nedaće koje su me u međuvremenu sustigle.
Pisanjem članaka na blogu pokušao sam podijeliti sva ona znanja koja su bili vezani za moj grad i za moj otok koje sam stekao ranije, koje sam stjecao pišući članke, time proširio horizonte znanja kako za sebe, tako i za čitateljstvo. Jer po onoj staroj poslovici samo dijeljenjem znanja umnožavamo svoje vlastito.
Do današnjeg dana objavio sam 617 postova i uz postove objavio preko pet tisuća fotografija pretežno mojih uradaka.
I za kraj postavljam pitanje – da li se je sve ovo isplatilo? – Nakon 10 godina još uvijek nisam došao do odgovora na ovo pitanje. Ako ću gledati nekakvu izravnu korist onda ispada da se ne isplati, ali ako ću gledati zadovoljstvo i sve ono što mi je ovaj blog pružio onda se možda i isplati.
Ipak, drago mi je što sam na ovom putu dosta toga naučio, kako o temama o kojima pišem tako i o sebi.
Hvala svima koji me prate, koji su na bilo koji način sudjelovali, hvala na svakom komentaru, e-mailu, pokudama i pohvalama!
Onoliko koliko mi zdravlje bude dopuštalo nastojat ću u istom ritmu nastaviti s pisanjem mnogih korisnih članaka od kojih će imati koristi svi oni koji se i dalje budu služili ovim blogom.

Veseli i zdravi bili, Vaš
Iskonskipag

04.03.2022. u 09:17 • 0 KomentaraPrint#

subota, 26.02.2022.

I POKUPI SVE U KOLO





Dana 27. veljače 2022. godine, s ciljem očuvanja višestoljetne tradicije, u Dalmatinčevom gradu, tako nas obaviještavaju organizatori karnevala, Turistička zajednica Grada Paga i Grad Pag, s trajektnog pristaništa do središnjeg gradskog trga krenuti će karnevalska povorka gdje će se održati primopredaja vlasti i podići karnevalski barjak.



Maškare su usprkos brojnim ograničenjima i svim događanjima, opstale sve do današnjih dana, više puta kao nositelji svih aktivnosti koji su se održavali za vrijeme trajanja karnevala, sve do danas. U gradu Pagu se uglavnom pojavljuje mladež iako ima i starijih zaljubljenika u paški karneval, koji pomažu svojim savjetima, a nerijetko su i sami sudionici samih događanja.

Kada karneval počne, sve drugo zamire. To smo tijekom povijesti više puta svjedočili. Niti korona pa sada i ovaj rat ne mogu zaustaviti karnevalska ludovanja.

U organizaciji paškog karnevala sudjeluju gradske strukture koje osiguravaju da se ova manifestacija može održati, ali ostaje jedna činjenica da nema ljudi koji žive za karneval i koji ulažu cjelogodišnji trud i svu svoju kreativnost i ljubav, Paški karneval ne bi danas bio ono što jest, jedan od najbitnijih i najvećih kulturnih događanja koja se tijekom godine događaju u gradu Pagu.

I tako će eto živjeti Pag narednih nekoliko dana karnevala, vjerujući da će se kao i ranijih godina u ova vesela zbivanja uključiti i ostala mjesta na otoku i ne samo na otoku, jer nosioc karnevalskih događanja uvijek je bio grad Pag sa svim svojim prepoznatljivostima.


Zato dođite, bit će vam po guštu, uz maškare, našu narodnu nošnju, uz Robinju i naravno uz gradsku glazbu koja uvik pokupi sve u kolo.

26.02.2022. u 12:46 • 0 KomentaraPrint#

petak, 18.02.2022.

NAGRADA „ANTE ZEMLJAR“ HRVATSKOG KNJIŽEVNOG DRUŠTVA




Danas je u Novom Listu u Kulturnom prilogu donesena vijest da je Hrvatsko književno društvo u Rijeci povodu stote godišnjice rođenja paškog književnika Ante Zemljara donijelo odluku da će se na godišnjoj razini dodjeljivati književna nagrada, na dan rođenja paškog književnika.


Donijeli su odluke tko sve može učestvovati u natječaju i pod kojim uvjetima a prvo izdanje otvoreno je do 1. kolovoza 2022. godine do kada se mogu predati radovi. Jednako tako predstavljen je i žiri koji će odlučivati kome dodijeliti nagradu.
Nagrađeni će dobivati diplomu, te bronačanu medalju s likom Ante Zemljara te sliku s motivima Paga ili drugim dijelovima književnikova života.
Ovom predstavljanju bio je nazočan i paški novinar Ivo Palčić, dugogodišnji Zemljarov prijatelj koji je izdao knjigu „Večernji razgovori (1995.-2000.) u kojoj je objavio mnoge razgovore s Antom Zemljarom o mnogim temama od rata do kulture. Palčić je naglasio da mu je iznimno drago što je HKD već odavno prepoznao vrijednost Zemljarova opusa.

Treba još' jednom spomenuti da je Ante Zemljar šest puta dobivao nagradu Grada Rijeke „Drago Gervais“ za svoje književno stvaralaštvo.

18.02.2022. u 16:26 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 15.02.2022.

DA SE NE ZABORAVI – FACOL - FACOLIĆ





Možda bi se moglo reć da je facol brend osmišljen na ideji stare tradicije naših žena u Dalmaciji, naše nane koje su svakodnevno i u svim prilikama nosile facol na glavi, još dan danas imamo starih Paškinja koje ih nose, ali sve manje. Tribamo ucint sve da facol ostane del prepoznatljivosti našega grada isto kao i čipka.


(foto:A.Zubović)
Facol je beseda ka dolazi od talijanskog jezika (fazzolo): Moja je nana nosila na glavu cerni facol. Interesantno je za spomenut da su Paškinje imale facol za šajdan i za blajdan. Taj facol za blajdan su koristile u rijetkim prilikama a najčešće kada su hodile u crikvu na misu.


Vrime je karnevala, parićiva se za maškare triba i narodnu nošnju parićat, a naša paška je nezmisliva bez facola. I na muškoj i na ženskoj nošnji facol je nezaobilazni del. Taj facol je obično od svile u svim mogućim bojama. Interesantno je da su muški nosili facol i oko struka i na ramenima.



(foto:screenshot-internet)
U gradu Pagu koristi se i facolet (tal. fazzoletto), ki se radi od popelina s elemantima paške čipke koji resi tašku od muškog veštita. On je danas zaštitni znak svake svečanosti i retko ki Pažanin da ne stavi u tašku od veštita facolet.

Premda neki govriju da je to facolić, međutim facolić je maramica, rupčić. Kada sam bio prehlađen znala mi je mat reć: uzmi facolić sa sobom šopojivce.

(foto: izvor internet)
Kad se u Pag rece facol, to je svetinja, i ni to samo svetinja od narodnih običaja, facol je svetinja od najlipše tradicije ca su ostale od naših pranana i nana, naših materi, da se nikada ne zatere dokle god je grada Paga, ako ništa drugo a ono kada se gre užgat Marka, kada divojcice i divojke i svi oni ki placeju Marka sacuvaju facol radi običaja i jubav za svoj Pag.



15.02.2022. u 11:16 • 0 KomentaraPrint#

petak, 14.01.2022.

ZAMUKA SI BEBIĆU





Pred neki dan me jedan prijatelj pita: umro ti je onaj prijatelj što si o njemu pisao? Ma ne, to su mnogi povezali s mojim prijateljem trenerom. Nije to taj, ovaj je Pažanin. Cujemo se ja i on svo ovo vrime moje bolesti i pandemije, na pocetak mi je zamira da ga više ne spominjen, kada san mu sve objasni, malo je kalma, ali sve jedno me svaku malo ubode.
- Bebiću zamuka si, ni mi to drago. Razumin ja tebe da ti ni lako i da te ni voja ali to ne znači da fermaš pisat, to te more rivat samo naprid. Pored svega vidin da nisi odusta ni od televizije ni od novina i meni je drago da je tako.


- Kad su me zvali malo san misli ca ucint i kako će se to protumačit ali coviku je drago da te se sitiju da si u u ton sportu nešto ucini. Puno se judi javilo nakon toga na kih san već i zaboravi, pa te sve to torna malo nazad. Reka mi je jedan fotoreporter Novog Lista ki je sada Dondolaš sa mojin Mateom, da me dugo zna, ali da ni ima pojma da san radi u Šibenik.

(finale Kupa Radivoja Koraća: Šibenka-Limoges; Padova 1982. s Draženom Petrovićem)

- Vidi san da je Mateo parti sa Dondolašima. Geda san ga na RTL kako govori, pa san reka:- ne pada jabuka daje od stupa. Kako je lipo tečno govori, baš mi je bilo drago. Kako je on zaluđen sa tin Dondolašima?!

- To Ti ne mogu opisat. On celu noć ni spa. Svaku uru vrimena je pita:- je došlo vrime? Spi Mateo, sutra ti je celi dan dondolat, ali nisi ti to njemu moga reć. I on je sutra dan u subotu proša dvajset kilometri, prebi se je ali ne odustaje. I svi ga tamo voliju, to ti ne mogu opisat, koda je sto godišć tamo. On je od malena zaluđen sa tin Dondolašima i uvik je govori da kada bude veliki da će bit Dondolaš. Ni puno pasalo.

- Jesi bi slikat?
- Ca sumnjaš? Da me je ne znan kako bolilo bi ga poša slikat. Jutro san ga isprati ispred doma na Čavli, pa smo onda ja i Tea bili na jedno dva tri punkta di dojdeju. Navecer više nisan zna za sebe a noga mi je bila naduta ka baraban, ali san sercu mora dat navoju. Ne moreš verovat kako se derži do toga ovde na Čavle, već san Ti reka ko Alkar u Sinj. Ove godine smo mu morali ucint i novu monturu jer je preresa staru i dobi je novo veliko zvono. Sve to košta prijateju moj ali da košta ne znan koliko mi bismo mu to ucinli koliko on to voli.

- I u Pag su pocele maškare?!
- Ne znan, niti me je briga. Oni doli isto imaju udrugu kao ovi Dondolaši pa ne sumnjam da će se okupit. Ako su me prošle godine poslušali sa onim konopom verujen da neće ni ove godine bit drugacije. U Pag uvik malo kasnije pocimje karneval.

(foto:Elvis Šmit – blog KomunistStar)

- Vidi san da si pisa o Dušanu Paru.
- Onaj dan kada san doša iz Zagreba sa zračenja, Dušanu je bi sprovod. Misli san da ću možda poć na sprovod. Ja san bi nikakav i taj dan je dažilo, ona livica pa san se boja da samo još gore ne ucinim sebi. Kada se sve malo stišalo i kada san doša malo sebi, bili smo ja i Mateo u Opatiji užgat mu šteriku na grob. Duško je namin puno pomoga kada smo osnovali Nove Horizonte i od tada smo ja i on ostali u kontaktu.

- Puno je on ucini za Pag, koliko je lipih pisam ostavi.
- Ne mogu ti reć koliko je bi zaluđen za Pagon. Critili smo se jedan put ovde na Čavle jer je napisa neku pismu za festival „Gobnička skala“, pa mi je govori kako ima nešto zemje u Pag, pa da bi sti doli nešto ugradit ne radi sebe nego radi sina i nukov jer da kada njega ne bude oni sigurno nećeju hodit u Pag.
- Ne pišeš više paške besede a spomenuli su te na Radio Pag, neki profesor koga je Škofunaro dove u Pag.

- Da presluša san tu emisiju, i drago mi je da je to covik primjeti. Ima judi ki mi govoriju neka to složin u jednu knjigu, jer da je to dobra ideje da se besedu pokaže i slikon. Ivo Pavina je u Novi List isto napisa jednu crticu o tome kada je predstavlja rječnike ki su svi izdani do sada na otoku. Deset godišć pišen te besede, možda san moga malo više napisat ali i ovo ca san napisa je puno obzirom na sve okolnosti ke su se dogajale.

- Ne daj se Bebiću samo naprid i sam znaš da nas ima puno ki te pratimo i kima je bilo drago to ca ciniš. Niti u bolesti nisi ferma pisat. Dok si bi u Prag si pisa. Sto put san san sebi reka, kako ga je voja pisat. Poša je gori po zdravje a on piše o Pagu. Pusti Pag na miru sad, misli na sebe Bebiću a opet mi je bilo drago pročitat to ca pišeš. Nisan verova kada si mi reka da je jedna Paškinja ka žive u Riku, i ka ima ko godišće, stila da je dostaviš sve te besede da pročita.
- E, to mi je posebno bilo drago.
- Bebiću cuvaj se, neka te vrag ne nosi vanka dok je ovo ludilo, neka Matea mat vodi na Dondolaše.

Verujen da će mu serce bit na misto kada bude pročitao ovaj post. Reka mi je da će mi nabavit jednu skutu pa da će mi donit. Sada cekan da ta skuta dojde. Gremo daje.

14.01.2022. u 16:24 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.01.2022.

101. PAŽANIN - 46.DUŠAN PARO – (Pag, 26. svibnja 1937. – Opatija, 19.listopada. 2021.)






Dušan Paro rođen je u Pagu 26.05.1937. godine od oca Jure Para – Mujšića i majke Mandice Fabijanić. Osnovno školovanje polazi u svom gradu. Kao i mnogi mladi Pažani, započinje svoj glazbeni život, u Gradskoj limenoj glazbi, svirajući klarinet.

Nakon završene osnovne škole odlazi u Split gdje završava srednju tehničku strojarsku školu. Istovremeno pohađa nižu muzičku školu i privatne satove glazbe. U to vrijeme čelni čovjek Mornaričkog orkestra u Splitu bio je Pažanin Ivan Pogorelić koji je pomagao Dušanu u njegovim glazbenim počecima. U Splitu osniva svoj prvi glazbeni kvartet s kojim nastupa na srednjoškolskim plesnjacima. Vojsku služi u Sisku u vojno-muzičkoj službi. Nakon okončanja vojnog roka vraća se u svoj rodni Pag pa kao i mnoge Pažane životni put ga vodi u Rijeku. Svoju profesionalnu karijeru započinje u „Končaru“, da bi nakon toga jedno vrijeme radio u brodogradilištu „3. maj“, nakon čega se posvećuje glazbenom životu. U tom periodu veliki utjecaj na njega imali su njegovi prijatelji i otočani Vjekoslav Pogorelić i Živko Šuljić koji su imali svoj glazbeni sastav svirajući koncem pedesetih i u izuzetno popularnom riječkom plesnjaku „Taliji“, zaustavivši ga de ne krene u pravcu Zagreba.
U proljeće 1963. godine Duško osniva „Opatijske suvenire“. Kako bi se zimski život na Liburniji učinio mrvu življim, Duško je došao na ideju da osnuje jedan sastav koji bi unio živosti na poznatim opatijskim plesnjacima. Pored Duška prvu postavu činili su Aleksandar Veselinović Saša (solo gitara), Branko Pouh Joja (ritam gitara), Branko Fućak (bas gitara) i Vanja Brkarić (bubnjevi). Paro je ekipu skupio na riječkom Korzu, gdje su se znali sastajati glazbenici, pored ostalog što su Fućak i Veselinović bili riječki gimnazijalci.

Cijelo ljeto 1964. sviraju u hotelu Park u Rijeci. U svibnju 1965. godine nastupaju na festivalu Melodije Istre i Kvarnera u hotelu Neboder u Rijeci, kao pratnja pjevaču Brunu Hrabaru.
Sastav doživljava prve kadrovske promjene 1966. godine kada dolaze Robert Popeskić na bubnjevima i Radivoj Poščić Baby za klavijaturama.
I kasnije je sastav doživljavao kadrovske promjene pa su tako kroz Suvenire prošli i Ivan Nino Načinović, Dado Topić i Elvis Stanić.

Suveniri su sastav koju su dugi niz godina nizali javne nastupe kao samostalni sastav i kao pratnja mnogim velikanima hrvatske estrade, od kojih treba spomenuti Iva Robića, Krunoslava Kiću Slabinca, Olivera Dragojevića, Vicu Vukova i mnoge lokalne glazbenike kao što je Radojka Šverko, Nevija Rigutto, Duško Jeličić.

Suveniri su tih godina nizali javne nastupe sa svojim prepoznatljivim ritmom i načinom izvođenja glazbe, ne opterećujući se mjestima u kojima nastupaju, niti povodom za svirku.
Opatijski suveniri su nosioci brojnih nosača zvuka bilo u obliku LP i singl ploča, kaseta pa do novih digitalnih nosača zvuka.

Hrvatsko društvo skladatelja i Služba zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP) registrirala je 91 autorskih djela Dušana Para koja su zaštićena.
Hrvatska glazbena unija utemeljena je u rujnu 1992. s osnovnom namjerom da organizira i zaštiti hrvatske glazbenike i njihovih prava regulirajući temeljna materijalna i statusna pitanja svih sudionika glazbene industrije.
U kultnom riječkom klubu Palach, 24. veljače 1993., održana je Osnivačka sjednica Inicijativnog odbora Nezavisnog sindikata glazbenih djelatnika Hrvatske. Tada je osnovana Podružnica HGU i za prvog predsjednika je izabran Dušan Paro. Paro je funkciju predsjednika obnašao do 1998. godine. U tom periodu HGU organizirala je razna glazbena zbivanja na području PGŽ.
26. travnja 2018. u Rijeci je proslavljena 25. godišnjica osnutka Hrvatske glazbene unije Primorsko-goranske županije Podružnice 3 Rijeka. Ovom prigodom otkrivena je "LP ploča" s porukom: "Na ovom je mjestu osnovana HGU PGŽ Podružnica Rijeka – Ri Rock do smaka svijeta!".
Ploču su otkrili prvi predsjednik HGU PGŽ gospodin Dušan Paro, dosadašnji predsjednik Duško Jeličić Dule, te najmlađi član Unije, gitarist Frano Živković.

Dobio je nagradu HGU za doprinos glazbi 2010. godine.
Za svoj dugogodišnji i plodonosan rad dobio je mnoge nagrade a od svih nagrada uvijek je naglašavao dvije nagrade za koje je smatrao da mu posebno znače, a to su nagrade za životno djelo njegovog rodnog Paga i grada Opatije.
Svečanom sjednicom Gradskog vijeća i prigodnim programom u Pagu je 5. travnja 2013. obilježen Dan Grada Paga kojom je prigodom odlukom Gradskog vijeća Paga Nagradu Paga dobio glazbenik Dušan Paro u znak priznanja za izuzetan i osobit doprinos promicanju rodnog grada Paga koji je opjevao u mnogim svojim pjesmama.
Nakon dodjele nagrade Dušan Paro je izjavio: „Rado pišem pjesme o Pagu, jer Pag volim i uvijek se rado sjećam ljudi i vremena kada sam živio u Pagu. Zahvaljujem na nagradi, a čelnicima svih jedinica lokalnih samouprava na otoku bih poručio neka nastave raditi kao što su radili do sada, jer svaki put kada dođem na Pag vidim nešto novo.“

Na Pagu škoju sam rojen
O lipi Pagu moj
Balada o paškoj vezilji
Paški karneval
Litnja paška noć
Majko Božja Staroga grada
Vraćam ti se Pagu grade
Škoju moj
Kad dođeš u moj grad


Na Maloj ljetnoj pozornici 24. srpnja 2014. održana je svečana sjednica Gradskog Vijeća Grada Opatije, na kojoj je dodijeljena nagrada za životno djelo Dušanu Paru.

Po dodjeli nagrada Paro je izjavio:“Imao sam sreću u životu jer je prva osoba koju sam upoznao kad sam došao u Opatiju bio Ivo Robić, koji je postao moj veliki prijatelj i s mojom grupom Opatijski suveniri nastupao do kraja života. A u Volosko je živio Ljubo Kuntarić, osobiti gospodin i vrhunski skladatelj koji me je uveo u svijet glazbe i prenio osnovne skladanja, koji se nagradi zahvalio izvevši pjesmu „Opatija raj Mediterana““.

Opatijo, Opatijo
Opatijo Mediteranski raj
To su moji Ičići
O tebi lipi moj Kvarneru
Sveti Marko čuvaj nan Veprinac
Štenta
Va Permani ću poći

Treba naglasiti da je Dušan bio jako vezan za cijeli Kvarner, posebno za grad Rijeku za koju je napisao mnoge pjesme.
O Rijeko, mili grade
Sušačanka moja nona
Volimo Rijeku
Tebi Kostreno
Molo Longo
Himna svetom Vidu
Tu je jubav moja - Kad ja obajdem moju Grobnišćinu
Himna NK Rijeka
Hrvatsko Primorje


Dušan Paro pripada onoj generaciji glazbenika na hrvatskoj estradi koja je obilježila nezaboravno razdoblje, u kojem je započela pisana povijest hrvatske glazbe u novonastaloj državi. Imao je srce i entuzijazam. Hrabrost. Strpljenje. I ogromnu količinu ljubavi koju je ostavljao svojoj publici. Kako bi ga se pamtilo i kako ga se ne bi zaboravilo.

Od istaknutog člana i osnivača Hrvatske glazbene unije oprostila se počasna predsjednica HGU Jadranka Čubrić koja je naglasila da je u bogatom umjetničkom životu uvijek promovirao svoju domovinu, a da je za ovaj kraj doista bio – liburnijski glazbeni brend.

Dušan Paro preminuo je 19. listopada 2021. u Ičićima a pokopan je na mjesnom groblju Opatija 22. listopada 2021.

izvor fotografija: privatni album Duška Para, internet, Branimir Maričević

06.01.2022. u 13:14 • 0 KomentaraPrint#

petak, 24.12.2021.



24.12.2021. u 09:43 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.12.2021.

PAŽANIN DENIS REDIĆ ČELNI ČOVJEK ROVINJ PHOTODAYS-a




Sinoć je u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka održano predstavljanje radova finalista i pobjednika i okrugli stol na temu: „Valoriziranje umjetničke fotografije u suvremenoj fotografskoj sceni“.


Četrnaest godina za redom jean od najuglednijih festivala suvremene fotografije na području jugoistočne Europe, Rovinj Photodays, u šest natjecateljskih kategorija prezentirao je nagrađene autore čiji će radovi postati dio fundusa MMSU Rijeka.

Moderatori sinoćnjeg događaja bili su:
Denis Redić, direktor festivala

Sabina Salamon, kustosica Zbirke fotografija u MMSU Rijeka
Borislav Božić, predsjednik Foto kluba Rijeka

Česte rasprave i potencijalna razilaženja gledišta kustosa/muzealaca i klupske fotografske scene te tehnički educiranih fotografa na amaterskoj ili profesionalnoj razini, ovim su okruglim stolom otvorili još jednom uvijek aktuelnu temu valoriziranja umjetničke fotografije na suvremenoj fotografskoj sceni, potaknuti očitim opadanjem kvalitete u vizualnoj komunikaciji na različitim medijskim platformama.

16.12.2021. u 17:26 • 0 KomentaraPrint#

subota, 06.11.2021.

MONOGRAFIJA „TEG OD ROBINJE“




Svaka nova knjiga daje mnoga otvorena pitanja, očekujući i odgovore na ta ista pitanja. Tako je nedavno izišla iz tiska monografija „Teg od Robinje“ i otvorila je mnoga pitanja a odgovore možemo očekivati od svih onih koji će se svojim pisanjem i spoznajama dati novu dimenziju i nova saznanja o paškoj pučkoj drami „Robinja“.


U pasusu „Preporod Paške Robinje“ autori navode: „Pričati priču o Paškoj Robinji najbolje mogu akteri, članovi Paške Robinje koji su je svojim radom u posljednjih osamdesetak godina obilježili. Ništa ne može rječitije govoriti do njihovih sjećanja i iskaza.“
Upravo radi toga navoda kao akter „Paške Robinje“ na ovom sam blogu napisao nekoliko postova koji su bili posvećeni jednoj od najvrednijoj paškoj kulturnoj ostavštini.

Monografije su knjige koje detaljno predstavljaju određenu temu. Ubraja ih se u znanstvena djela tako da kao takve postoje same za sebe. Ova monografija, odnosno, fotomonografija dala nam je novu dimenziju jedne tako važne kulturne teme za grad Pag.

Prošlo je 38 godina kako je grad Pag dobio novu foto/monografiju. U prvoj monografiji „Robinja“ je predstavljena uz nekoliko fotografija koje su se znale često koristiti u raznim publikacijama i prospektima grada Paga.

Monografija „Teg od Robinje“ isključivo se bavi samo Robinjom, njenom kulturnom i fenomenološkom pojavom u gradu Pagu.
Da li je ona mogla biti drugačije koncipirana, da li je mogla objaviti neke neobjavljene i do sada još neviđene fotografije u javnom prostoru, da li su se mogla napisati tumačenja cakavskih riječi u dijelovima teksta koji su pisani na tom idiomu, sigurno da je mogla, ali i ovakva je vrijedan dokument koje će buduće zaljubljenike Robinje voditi novim istraživanjima i pisanjima.

(zahvaljujem Damiru Fabijaniću Parmatiu na ustupljenoj fotografiji)

Jedan od autora Ivo Fabijanić je naglasio da se ovom monografijom jedna starija generacija oprašta od Robinje i da se nada da će nove generacije nastaviti s tradicijom na koju smo posebno ponosni.

Istraživanje Robinje nije okončano ovom monografijom. Ovaj fenomen ima višestruko značenje i treba ga nastaviti pratiti kao dio sveukupnih „karnevalskih“ događanja u gradu Pagu, skupljajući i dalje dokumentaciju kako onu pisanu tako i foto dokumentaciju. Vidjeli smo ove dane nakon izlaska monografije „Teg od Robinje“ da su na društvnoj mreži Facebook objavljene fotografije Robinje koje do sada nikada javno nisu bile prikazane. Ovo dokazuje i otvara nove spoznaje i šire gledanje na pojavu Robinje te njenog društvenog konteksta.
Ovom se monografijom Hrvatskoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti i svima koji se zanimaju za scensku kulturnu djelatnost daju podaci na jednom mjestu koje smo do sada morali pronalaziti po raznim arhivima i privatnim pismohranama.

Robinja je svakako zaslužila jedno ovakvo sveobuhvatno djelo.


06.11.2021. u 13:21 • 0 KomentaraPrint#

subota, 30.10.2021.

DUŠNI DAN – SPOMEN SVIH VJERNIH MRTVIH





Koliki je značaj benediktinaca na prostoru Europe pa na koncu i na našim prostorima dokaz je da od Krka do Trogira imamo sačuvane benediktinske samostane koji još uvijek djeluju u skladu svog osnivača svetog Benedikta „Ora et labora“ – moli i radi i koji prenose vrijednosti benediktinaca koje su ostavili katoličkom i ne samo katoličkom puku diljem Europe pa i svijeta.


Sveti Odilon opat samostana u francuskom Clunyju uveo je 998. godine blagdan Dušnog dana koji se onda proširio diljem Europe i koji se sada štuje još više nego u samom njegovom začetku.

Na blagdan Svih Svetih spominjemo se svih znanih i neznanih ljudi koji su sveto živjeli, na Dušni dan spominjemo se svih vjernih pokojnika.

Približavamo se spomenutim blagdanima gdje nam se otvara prilika razmišljanja o stvarnosti našeg života. Svjedočimo koliko je smrt nazočna u ovoj pandemiji korona virusa u mnogim obiteljima koja nisu računala da bih ih smrt mogla tako brzo pohoditi. Mi i dalje ignoriramo i nemamo jasan stav o zaštiti života, nego smo i dalje spremni izložiti se smrti i tada kada nam je dana mogućnost da to izbjegnemo.
Svake godine 2. studenog slavimo Dušni dan, Dan svih vjernih mrtvih, molimo za duše dragih pokojnika, pohodimo njihove grobove, palimo svijeće i kitimo njihova vječna počivališta cvijećem te sudjelujemo u svetoj misi moleći Boga za njih. Zato je Dušni dan i opomena i radost.

Ova dva dana kad budemo na našim grobljima izražavali pijetet svojim pokojnima, sjetimo se da smo i sami smrtni i grješni, i da naši vjerni mrtvi nisu nestali kao bića, nego da trajno i vječno žive u našim mislima i molitvama.

30.10.2021. u 21:38 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.10.2021.

INTERVJU DUŠKA PARA ZA PORTAL „BAŠ NAS BRIGA“ - 24.10.2009.





Točno na današnji dan pred 11 godina radio sam za portal „Baš nas briga“ intervju s Duškom Parom u kavani hotela Imperial u Opatiji.
Asistenti u tom intervjuu bili su mi bračni par Jure i Tihana Orlić. Jure se brinuo za audio zapis a Tihana za fotografije.
Zahvaljujem im još jednom na ovoj fotografija koju čuvam kao trajnu uspomenu na velikog čovjeka i Pažanina.
Duška smo u petak ispratili na vječni počinak, ali njegov glazbeni opus ostat će kao trajan znamen ne samo gradu Pagu nego i sveukupnom glazbenom stvaranju.


24.10.2021. u 15:42 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 20.10.2021.

IN MEMORIMA DUŠKO PARO (1937. – 2021.)






S velikom tugom sam primio vijest o odlasku velikog Pažanina i dragog prijatelja Duška Para. Teško je za povjerovati da smo ostali tako bez drage osobe, velikog zaljubljenika u svoj rodni Pag i velikog glazbenika.
Duško je bio osnivač i vođa popularnog sastava „Opatijski Suveniri“.

Teško mi je s ove pozicije sada pisati o Dušku dok se i sam nalazim u Zagrebu na liječenju. Po povratku u Rijeku sakupit ću emocije i dostojno se oprostiti od Duška.

Duško je još za života postao legenda posebno u Liburnijskom kraju. Svojim je glazbenim radom ušao u povijest. Mnogi poklonici ugodnog druženja i dobre zabave, zaklet će vam se kako su pjesme „Opatijske oštarije“, „Štenta“, „Va Permani ću poći“, „Svi gremo za Opatiju“ i „Himna NK Rijeke“ narodne pjesme.

Kao što isto vrijedi u njegovom Pagu za pjesme „Na Pagu škoju sam rojen“, „O lipi Pagu moj“, „Vraćam ti se rodni grade“.

Posljednji ispraćaj Duška Para bit će u petak na Opatijskom groblju.

20.10.2021. u 18:08 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.10.2021.

JESU LI STANOVNICI OTOKA PAGA DALMATINCI ILI PRIMORCI?




Još jedna objava na Radio Pagu navela me na razmišljanje i pokrenula kako bih mogao doći do nekih odgovora koja su bila postavljena u pitanju: „Jesu li stanovnici otoka Paga Dalmatinci ili Primorci?“
Prva misao koja me vodila prema ovom odgovoru je bila završna pjesma koju članovi KUD „Družina“ pjevaju na kraju svojeg plesa (tanca):

Mi smo braćo Dalmatinci,
Jedne majke jesmo sinci,
Dalmatinci svi u kolo,
Da se koji ne pokaje.



Da se u gradu Pagu ovo kolo izvodi jedno stoljeće mogli bismo tvrditi da se to pjevalo uz sve političke promjene, te regionalna i državna ustrojstva koja su se događala na ovim prostorima unutar tog stoljeća i da su Pažani time htjeli i pjesmom potvrditi kojem geografskom prostoru pripadaju. Znano nam je i zapisano da se paški tanac izvodi daleko duže od jednog stoljeća. Ako se predajom ta završna pjesma prenosila na pokoljenja time odmah na početku dolazimo do odgovora kome stanovnici grada Paga teritorijalno pripadaju.

Da li bismo to mogli tvrditi i za sve ostale dijelove otoka Paga? Mislim da ne bismo samo tako i sa sto postotnom sigurnošću tvrditi da je cijeli otok Pag pripadao Dalmaciji i da su se svi otočani osjećali Dalmatincima.
U svojim osnovno školskim udžbenicima sam učio da se sjeverna Dalmacija proteže od 15. meridijana do rta Ploča. Znamo da 15. meridijan presijeca otok Pag na pola, a da se rt Ploča nalazi dva kilometra jugoistočno od Rogoznice kao najistureniji dio istočne obale Jadranskog mora.


Do osamostaljenja Hrvatske krajnji (sjeverni) dio otoka s mjestom Lunom pripadao je gradu Rabu. Kada je 1992. godine izvršena nova upravna podjela Hrvatske, osnovana je nova općina Novalja, koja je obuhvatila sjeverni dio otoka Paga, tada je i Lun pripojen toj općini. Da li je itko od stanovništva grada Paga do tada Lun doživljavao kao dio svojeg otoka pitanje je na koje bismo isto tako dobili oprečna mišljenja u gradu Pagu.

Podatke koje iznosi Radio Pag govori da su se prema istraživanju koje je provedeno 2011. godine, stanovnici grada Paga i grada Novalje izjasnili sa 68% da su Dalmatinci, a 32% kao Primorci.
Ova će tema kao i mnoge druge izazvati mnoge prijepore kao uvijek do sada i bit će što je bilo prije, kokoš ili jaje?
Kako bih odmetnuo nedoumice posegnuo sam za literaturom koja bi mogla dati neke odgovore na postavljeno pitanje.
Knjiga Alberta Fortisa „Put po Dalmaciji“ bila je prva koja je mogla dati neke odgovore. Knjiga je objavljena 1774. godine. Prema tvrdnji prevodioca knjige Mate Marasa s engleskog jezika, dodatak o otoku Pagu (Appendix) se ne nalazi u venecijanskom (originalnom) izdanju „Viaggio in Dalmazia“. Dalo bi se zaključiti da Fortis otok Pag nije svrstavao u Dalmaciju. Karta koja je priložena u knjizi pokazuje samo pola otoka Paga.

Htio sam provjeriti kako je don. Blaž Karavanić u svojoj knjizi „Povijest grada i otoka Paga“ prišao ovoj temi. Na samom početku u pasusu „Opažanja orografična i idrografična“ već u prvoj rečenici jasno određuje: - „U prvoj geološkoj ( zemljoslovnoj) dobi naš otok Pag, kao i ostali otoci Dalmacije, te Kotari sve do Velebita i do Dinare, nisu opstojali: ova mjesta zapremalo je more.“
Don. Blaž Karavanić je temeljito obradio i niti jednom nije dvojio da otok Pag pripada Dalmaciji.

Novinar Slobodne Dalmacije Momčilo Popadić pisao je putopis „Naši škoji“ koji je izlazio na dvije stranice "Slobodne Dalmacije" 1985. godine. Tako je napisao putopis „Dalmatinac pun samoće“ kada je predstavljao otok Pag. Po dolasku u grad Pag, Popadić je naletio na Juru Skitarelića i cijeli tekst je posvetio tom čovjeku.

Na kraju putopisa je napisao: „Tako smo otišli. Još uvijek ne znam o Pagu ništa. Ali, znam barba Juru Skitarelića. Zar je to malo? Plovimo dalje.“

Najznačajniji dio putopisa je onaj kada barba Jure svjedoči da je Dalmatinac što je Popadića navelo da putopis naslovi „Dalmatinac pun samoće“.
- Vi govorite ka pravi Dalmatinac.
- Pa i jesam Dalmatinac! Pag je Dalmacija. Imamo mi i Dalmatinsku obalu, tu je iza kantuna, ukazaću ti posli kad dođete ti i prijatelj ti na bevandu. Tu iza ja stojim, tu mi je kuća.

Po svim ovim svjedočanstvima jasno nam je zašto se onih 68% stanovništva izjasnilo da su Dalmatinci.
Ne smijemo zanemariti niti zaboraviti da je otok Pag administrativno od 1974. godine do 1990. godine pripadao Zajednici općina Rijeka. Zajednica je označavala posebnu društvenu-političku zajednicu područnog značaja koja je samostalno obavljala određene poslove iz nadležnosti Republike u općine koje su tvorile Zajednicu. To je bila svojevrsna decentralizacija jer je Zajednica imala svoj statut, upravna tijela, stručne službe i što je bilo najvažnije financirala se vlastitim porezima koji su bili uređeni zakonom.

Danas ima dosta zagovornika te zajednice što pokazuje i statistički podatak od 32% ispitanika. Cijeli otok je bio naslonjen na Rijeku kao centar Zajednice općina. Nije stoga čudno da se određeni broj stanovnika otoka osjeća i izjašnjava kao Primorci.
Odgovor na ovo pitanje moglo bi nam dati i bogato jezično vrelo. Na otoku Pagu služimo se s tri dijalektalna govora. Jugoistočni dio otoka govori štokavskim govorom, centar otoka s gradom Pagom i selima Metajna, Zubovići i Kustići cakavskim govorom, dok sjeverozapadni dio otoka govori čakavskim govorom.

U Primorju se isključivo govori čakavskim govorom.
Sva nabrojena obilježja i samo nešto malo povijesnih zapisa daje nam za pravo da se stanovnici otoka Paga većim dijelom izjašnjavaju kao Dalmatinci i jedan manji broj kao Primorci.

Kao što su zaključili i na Radio Pagu, da li se išta promijenilo u stavu otočana prema ovoj podjeli znat ćemo nakon popisa stanovništva.
Ovo je tema koja mnogim stručnjacima na raznim poljima kako demografima, povjesničarima, jezikoslovcima daje prostor za mnoga istraživanja o ovom fenomenu.


14.10.2021. u 08:58 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2022  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50. FACOL - FACOLIĆ



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE